Home Blog Page 678

Evakuacija stanovništva na Alpima zbog ubrzanog topljenja glečera na Monblanu

Foto-ilustracija: Unsplash (Alexandre Boucey)

Ogromni deo glečera na italijanskoj strani najvišeg vrha Alpa Monblana preti da se surva zbog vrućine, te je naložena hitna evakuacija meštana i turista u toj zoni.

Foto-ilustracija: Unsplash (Alexandre Boucey)

Masa leda, procenjen na 500.000 kubnih metara, samo što se nije otkačila od glečera “Planpensije” (Planpincieux) u mestu Kurmajor u dolini Aoste kod granice sa Francuskom.

“Skoro je veličine katedrale u Milanu, ili fudbalskog terena prekrivenog sa 80 metara leda”, navele su lokalne vlasti i dodale da bisurvavanje tolike količine leda niz planinu izazvalo veliku materijalnu štetu u široj zoni, kao lavina. Vlasti su dodale da je stanje kritično naredna 72 sata.

Italijanski izlaz iz tunela Monblan, vitalnog puta između Francuske i Italije, iako je u blizini, nije direktno ugrožen, ali nekoliko puteva u dolini Val Fere je zatvoreno.

Lokalne vlasti su zabrinute zbog očekivanog rasta temperature u naredna tri dana vrelog leta.

U septembru i oktobru 2019. godine, taj lednik već je pretio da će se delimično otkinuti, u delu od gotovo 250.000 kubnih metara. Od tada su preduzete mere nadzora.

Deo lednika koji preti da će se survati je između 2.600 i 2.800 metara nadmorske visine, a pukotina je već tolika da se nadzire iz helikoptera.

Termalni šok od smenjivanja vrućeg i hladnog vremena oslabio je deo glečera, uz neposredan rizik od survavanja, a voda od otopljenog leda koja teče u dubini glečera omogućava da po njoj masa leda klizne kao na sankama, kažu stručnjaci.

Izvor: Zelena Srbija

Borba protiv MHE u Crnoj Gori ne prestaje

Foto: Facebook (screenshot)

Nama je ovde ugroženo najosnovnije ljudsko pravo, pravo na život jer je voda izvor života, kaže za Radio Slobodna Evropa Milovan Labović, predsednik Mesne zajednice (MZ) Bare Kraljske kod Kolašina, gde meštani danima protestuju zbog izgradnje malih hidroelektrana na tri seoske reke, koje izviru iz parka prirode “Komovi”.

Iako je Vlada Crne Gore do sada raskinula 12 ugovora o koncesiji za izgradnju malih hidroelektrana (MHE), problemi između investitora i meštana koji se protive gradnji na rekama i Vlade i dalje postoje, kao što je to slučaj u Barama Kraljskim.

“Nije bilo nikakve javne rasprave, branićemo reke Crnja, Ljubaštica i Čestogaz do kraja. Verujem da mora doći do sastanka, da će se morati pojaviti Vlada i resorna ministarstva koja su izdavala ove koncesije, investitor i da će se razgovarati o interesima ljudi ovoga kraja”, kaže Labović i pita se šta je bilo sa najavom Vlade da će preispitati politiku dodele koncesija za gradnju malih hidroelektrana. Vlada Crne Gore tvrdi da se koncesionar, u konkretnom slučaju, pridržava ugovora i da je koncesija izdata 2008. a građevinske dozvole 2009. godine. U odgovorima iz Ministarstva ekonomije na upit RSE povodom protesta meštana u Barama Kranjskim saopštavaju da će njihovi dalji potezi zavisiti od stepena saglasnosti investitora i meštana.

Foto: Facebook (screenshot)

“Projekti MHE Crnja, Ljubaštica i Crni potok imali su visok stepen lokalne podrške i široko su prepoznati kao razvojni potencijal tog kraja. U tom smislu, Ministarstvo je zadužilo koncesionara da, u skladu sa ugovorom, ponovo sprovede konsultacije sa predstavnicima lokalne zajednice, detaljno ih upozna sa planovima, te povratno informiše koncedenta o stepenu saglasnosti, od čega će zavisiti i dalje postupanje”, navedeno je u odgovorima Ministarstva ekonomije, uz podsećanje da Vlada već tri godine ne izdaje kocesije za gradnju malih hidroelektarana.

Iz kompanije Dekar, koja je investitor i koncesionar u Barama Kraljskim, za RSE tvrde da rade u skladu sa zakonom i izdatim dozvolama i da rok za završetak radova na objektima ističe krajem 2021. godine. Direktor kompanije Momčilo Miranović je precizirao da su samoinicijativno prekinuli radove na izgradnji MHE Crni potok dok meštani ne dobiju odgovore od nadležnih institucija po prijavama nevladinog sektora i građana.

“Na taj način iskazujemo razumijevanje za nezadovoljstvo građana, pre svega zbog mnoštva dezinformacija koje su ovih dana unele nemir u dugo građene dobre odnose sa lokalnim stanovništvom, na obostrano zadovoljstvo i korist”, naveo je Miranović koji smatra da će od izgradnje MHE lokalna zajednica imati korist jer:

“Hidroelektrane neće raditi tokom letnjih meseci. Te će reke u punom kapacitetu biti dostupne lokalnom stanovništvu na korišćenje tokom meseci sa većom količinom padavina, koritom reke će proticati 20 odsto prosečne godišnje količine vode i investitor će sagraditi putnu infrastrukturu, mostove i vodovod”, navedeno je, između ostalog, u saopštenju dostavljenom RSE u kome se podseća da je o tome već održan sastanak sa meštanima.

Kako je došlo do zaokreta u politici Vlade?

Nakon višegodišnjih problema izazvanih davanjem koncesija za izgradnju MHE na relaciji meštani-investitori-Vlada, premijer Duško Marković je najavio u oktobru 2019. da će početi pregovore o raskidu ugovora u nekoliko gradova.

Do zaokreta u dotadašnjoj vladinoj politici davanja koncesija za gradnju MHE došlo je nakon upornih protesta mještana Šavnika koji su od cijevi branili rijeku Bukovicu. Tada je premijer Marković poručio:

“Taj program (male hidroelektrane) nesporno je omogućio novi zamah u proizvodnji električne energije, ali je u tom razvojnom zamahu bilo i propusta koji bi naneli štetu prirodi.”

Na pitanje RSE koliko je raskinuto ugovora za izgradnju malih hidroeletrana od kada je premijer Duško Marković najavio da će se preispitati pojedini koncesioni ugovori, iz Ministarstva ekonomije su odgovorili:

“Raskinuti su ugovori za izgradnju 12 MHE, u toku je proces raskida ugovora za izgradnju devet dok su istekle energetske dozvole za izgradnju 14 malih hidroelektrana. Dakle, 41 odsto od ukupnog broja MHE, odnosno za 35 MHE su ili raskinuti ugovori ili su u postupku raskida. U toku je raskid još pet koncesionih ugovora za izgradnju devet MHE, a ovakav pristup biće primenjen u svim slučajevima gde je evidentno da konkretan projekat nije u stanju da ispuni ciljeve programa, koji prije svega podrazumevaju razvoj lokalnih zajednica i proizvodnju zelene energije“, navedeno je u odgovorima iz Ministarstva ekonomije.

Više nevladinih organizacija je u međuvremenu podržalo zahteve meštana za obustavljanje gradnje malih hidroelektrana. Direktor nevladine organizacije Ozon Aleksandar Perović za RSE kaže da je strah meštana opravdan. Objašnjava da je dosadašnja praksa pokazala “da je svaka mala hidroelektrana napravila ne samo ekocid nad rekama, nego je životna sredina trajno ugrožena, a lokalna zajednica od gradnje nema koristi”. Perović ne veruje da će Vlada preispitati ugovor za gradnju malih hidroelektrana kako je ranije najavila.

“Mi sumnjamo u Vladinu dobru nameru, jer znajući ko su firme koje su dobile koncesije i ko stoji iza tih firmi potpuno je jasno da su to interesne grupe koje su bliske vlasti. One su, kako god okrenemo, zarobile sva prirodna bogatstva Crne Gore. Tako da ja prosto sumnjam da će neko sad odjednom početi da raskida ugovore sa onim ljudima sa kojima sarađuje”, smatra Perović.

Borbu protiv izgradnje malih HE vode i meštani sela Lijeska kod Bijelog Polja, na severu Crne Gore. Tri godine pokušavaju da sačuvaju reku Lještanicu sa koje se vodom za piće snabdevaju.

“To je presedan, niko još nije pravio na samom izvoru reke vodozahvat. Lještanica prosto daje život lokalnom stanovništu. Neki privilegovani investitori treba da na samom izvoru reke ubace u cev pet kilometara, znači ona celokupna treba da ide u cevi. Niko ništa tu nema koristi sem investitora. Izgradnja će uništiti i turističke potencijal reke, koja ima jedan od najlepših vodopada i svakodnevno je posećuje tridesetak turista”, kaže za RSE inženjer Danilo Mradak, meštanin sela Lijeska koji veruje da će meštani sačuvati reku, iako je investitoru ostalo još samo da dobije građevinsku dozvolu.

Nataša Kovačević iz nevladine organizacije “Green Home” za RSE kaže da zbog gradnje MHE na reci Lještanici vode upravni postupak protiv rešenja Agencija za zaštitu životne sredine, koja je izdala ekološku saglasnost za gradnju kako bi odložili početak izgradnje MHE.

“Nijedna od ovih malih hidroelektrana u Crnoj Gori nije doprinela lokalnom razvoju, a s obzirom na to da svi subvencionišemo razvoj ovakvog izvora energija, zapravo mi kao građani subvencionišemo uništavanje životne sredine i iseljavanje lokalnog stanovništva”, kaže za RSE Nataša Kovačević.

Koliko su građane koštale MHE?

Prema podacima iz novembra 2019. godine Crnogorskog operatora tržišta električne energije (COTEE), koji otkupljuje struju iz malih hidroelektrana, crnogorski građani su kroz subvencije platili gotovo 32 miliona evra za struju proizvedenu u malim hidroelektranama i vetroelektrani Krnovo.

Foto: Facebook (screenshot)

Posao gradnje malih hidroelektranama u Crnoj Gori, osim medija, privlači pažnju domaćih i međunarodnih organizacija. Organizacija “Balkanwatch”, čije je sedište u Pragu, u septembru 2019. je objavila da “ljudi bliski predsedniku Crne Gore Milu Đukanoviću ili njegovoj stranci, vladajućoj Demokratskoj partiji socijalista (DPS) imali su koristi od izgradnje malih hidroelektrana”.

“Balkanwatch”, organizacija koja okuplja članove i partnere iz 14 zemalja centralne i jugoistočne Evrope, pored detaljnog izveštaja ko su povlašćeni vlasnici dotada izgrađenih malih HE u Crnoj Gori, navela je i koliko je tim kompanijama država isplatila u periodu od 2014. do 2018. godine na ime podsticaja za proizvodnju električne energije.

Kako je naveo “Balkanwatch”: “generalno, glavni profit vlasnicima MHE dolazi od visokih državnih subvencija, koje su do leta 2019. godine direktno padale na teret građana, kojima su u okviru mesečnih računa za struju bili uključeni i troškovi za ‘podsticanje razvoja obnovljivih izvora energije‘”.

Nataša Kovačević najavljuje da će pred Ustavnim sudom “Green Home” tražiti tumačenje da li je gradnja malih hidroelektrane u Crnoj Gori od javnog interesa, kako to propisuje Zakon o energetici.

Svetska organizacija za zaštitu prirode WWW Adrija i crnogorska nevladina organizacija Eko tim pozivaju Vladu Crne Gore da ukinu štetni sistem podsticaja za proizvodnju električne energije jer je niz socio-ekonomskih studija pokazao da je sistem društveno-ekonomski neprihvatljiv pošto društvu pravi direktnu finansijsku štetu, kaže za RSE Milija Čabarkapa, nacionalni koordinator WWW Adria.

“Ukoliko ovaj sistem ne bi postojao, jer on pogoduje direktno investitorima i jedino oni imaju korist od toga, nijedan investitor ne bi više imao interesovanja da ulazi u biznis sa malim hidroelektranama”, smatra Čabarkapa.

Vlada Crne Gore je do sada potpisala koncesione ugovore za izgradnju 85 MHE. Trenutno je u radu 24 MHE, u toku je izgradnja 18 MHE, dok je za dvije MHE u toku priprema planske dokumentacije, a šest MHE su u procesu izrade projektne dokumentacije.

Autorka: Lela Šćepanović

Izvor: Radio Slobodna Evropa

Počela izgradnja odabranog projekta Užičana – dečijeg igrališta

Foto: Grad Užice
Foto: Grad Užice

U okviru Užičkog programa lokalnog partnerstva „Udružimo se“, počela je izgradnja dečijeg igrališta na Megdanu za koje su se građani izjasnili glasanjem preko aplikacije koja je bila postavljena na sajtu Grada Užica. Sličan broj glasova tada je dobio i projekat rekonstrukcije Malog parka.

Izgradnja i opremanje dečijeg igrališta na Megdanu koštaće ukupno oko pet miliona dinara. Deo sredstava, obezbeđen je iz gradskog budžeta, deo od godišnje nagrade koju je Grad Užice dobio od Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu, 2,6 miliona dinara, u oblasti Transparentnost i učešće javnosti u radu lokalne samouprave (projekat Udružimo se u okviru programa „Reforma poreza na imovinu“ i RELOF-a, koje finansira švajcarska Vlada), a deo od nagrade koja je dodeljena Gradu od Stalne konferencije gradova i opština iz budžeta programa „Podrška Vlade Švajcarske razvoju opština kroz unapređenje dobrog upravljanja i socijalne uključenosti – Swiss PRO“, koji realizuje Kancelarija Ujedinjenih nacija za projektne usluge (UNOPS), 960.000 dinara.

Izvođač radova je firma „Maraton“ iz Mačvanske Mitrovice koja će isporučiti i mobilijar za igralište. Rok za završetak radova koji se izvode prema projektu JP „Užice razvoj“ je 30 dana.

Prema rečima direktora JP „Užice razvoj“ Nikole Maksimovića igralište će biti izgrađeno i opremljeno u skladu sa svim evropskim standardima.

Izvor: Infoera/Grad Užice

Može li se Beograd pohvaliti sa dovoljno zelenih površina?

Foto-ilustracija: Unsplash (Ivan Aleksić)

U vreme kada su nastajala, planski izgrađena stambena naselja, nazivana su spavaonice, dok danas predstavljaju površine koje imaju najviše zelenila.

Ima li Beograd dovoljno zelenih površina? Ovo je pitanje koje se postavlja kada osetimo preveliko zagađenje vazduha, kao protekle zime, ili kada od jakih kiša nastane poplava u gradu, ili kada smo u nemogućnosti, kao nedavno, da izađemo u park na svežiji vazduh. Zašto se u situacijama nepogoda uvek setimo zelenih površina, parkova i obala reka? Verovatno jer je boravak na otvorenom prostoru u zelenilu i kontakt sa prirodom jedna od osnovnih ljudskih potreba. Da li ima dovoljno zelenih površina u našem urbanom okruženju? Na ovo jednostavno i konkretno pitanje odgovor je kompleksan i ne tako jednostavan.

Foto-ilustracija: Unsplash (Lazar Todorović)

U urbanističkoj praksi izražava se kroz procenat zelene površine na ukupnoj teritoriji grada ili kroz parametar potrebne zelene površine izražene u metru kvadratnom po stanovniku grada. Smatra se da je minimalna potrebna površina 25 kvadrata po stanovniku. Malo se velikih gradova u svetu u današnje vreme može pohvaliti da ima ostvarenu ovu minimalnu vrednost, dok sa druge strane ima i onih gradova koji su dva ili tri puta premašili ovu minimalnu vrednost. Ovakav standard nastao je u vreme ubrzane urbanizacije i širenja gradova tokom prošlog veka te planskog vođenja računa o potrebnim urbanističkim parametrima i svim potrebama stanovnika za funkcionisanje u gradu. U Beogradu to je omogućilo, između ostalog, planiranje i građenje otvorenih gradskih blokova – stambenih naselja koja danas predstavljaju jedne od najvećih površine pod zelenilom na teritoriji grada.

Međutim, pored navedenih parametara, mnogo značajniji podatak je kako su te površine raspoređene u urbanoj strukturi grada i da li postoji integrisani sistem zelene infrastrukture sa vezom između svih njegovih delova. Sistem zelenih površina sastoji se od pojedinačnih površina koje su podeljene u kategorije, tipove, prema veličini i funkciji. Neke od osnovnih su: park, skver, drvoredi, gradske šume, zelene površine otvorenih blokova stambenih naselja. Svaki od tih tipova ima svoju ulogu u funkcionisanju sistema, a ujedno predstavlja i istorijsko nasleđe razvoja gradova.

Mnogi gradovi su tokom svog razvoja uvideli značaj povezivanja zelenih površina u sistem, kao što je na primer Beč, koji se smatra jednim od najzelenijih gradova Evrope i sveta i koji, prema nekim izvorima, ima 120 metara kvadratnih zelene površine po stanovniku. Jedan od odličnih primera je i London, koji je posle velikog zagađenja 50-tih godina prošlog veka razvio strateške planove i uspešno ih tokom decenija implementirao i takođe predstavlja jedan od odličnih primera funkcionisanja sistema zelene infrastrukture.

Koliko su zeleni krovovi i zidovi zaista važni?

Osim već pomenutih otvorenih gradskih blokova stambenih naselja, jedan od takođe izuzetno značajnih tipova zelenih površina u urbanoj strukturi gradova jesu i gradske šume sačuvane prilikom razvoja i širenja gradova i neretko se nazivaju “plućima grada”. Beogradu je u nasleđe ostao izvestan broj takvih šuma, međutim svedoci smo da se poslednjih decenija delovima nekih od njih menja namena i da one postepeno zauzimaju sve manju površinu.

Najizazovniji prostori sa stanovišta zelene infrastrukture jesu centralna gradska jezgra koja su najgušće izgrađena i u kojima su ostali jako mali prostori namenjeni zelenim površinama najčešće parkovima i skverovima. Kako je malo verovatno da će se ukloniti objekti da bi se formirao park, iznalaze se drugačija rešenja kojima danas sve više svedočimo i u Beogradu, a to su zeleni krovovi i zidovi, urbani džepovi.

Iako veoma poželjni i značajni, ovakvi vidovi zelenih struktura poboljšavaju mikroklimatske uslove samo lokacije na kojoj se nalaze, dok samostalno nemaju veći efekat na klimatske uslove celog grada sem kada su povezani sa ostalom zelenom infrastrukturom. Takođe, nemaju značajan uticaj na upijanje viška vode koja se stvori tokom velikih kiša u gradu jer nemaju kontakt sa poroznom podlogom.

Kišne bašte

Iz tog razloga jedini uticaj na takozvani “Stormwater management“ imaju zelene površine u direktnom kontaktu sa tlom. Sve češće se u praksi velikih gradova primenjuju sistemi bioretenzija, koje upravo služe kao zelene površine koje mogu relativno brzo da prihvate, usmere i odvedu višak vode nastao velikim kišama.

Foto-ilusttracija: Unsplash (Charlie Seaman)

Povezivanjem svih navedenih elemenata i mnogih drugih, što se najčešće izvodi linijskim elementima zelene infrastrukture, odnosno drvoredima, stvara se sistem zelenih površina.

Male zelene površine u gustoj urbanoj strukturi gradova povezuju se drvoredima sa rubnim delovima grada i okolnom prirodom čime se postiže prirodna cirkulacija svežeg vazduha iz prirodnog okruženja ka gradskom jezgru. Kada se preseče ta veza, odnosno ne postoji ili se ukloni drvored, cirkulacija vazduha se usporava, a u nekim slučajevima onemogućava. U situacijama velikih gradova, kao što je već pomenuti London, pravljeni su unutrašnji prstenovi – pojasi zelenila kako bi se nadomestila razdaljina od centa grada, koji po pravilu ima jako malo zelenih površina, do rubnih zona i okolne prirode.

Pročitajte više na portalu Gradnja!

Autorka: Jelena Jovanović

Sastanak gradonačelnika i predstavnika “Prekona” povodom neprijatnih mirisa iz zrenjaninske kafilerije

Foto: Wikipedia/Mister No

Povodom problema sa kojima se suočavaju stanovnici Zrenjanina, a zbog neprijatnih mirisa koji se šire iz zrenjaninske kafilerije, u sredu, 5. jula, na inicijativu gradonačelnika Čedomira Janjića održan je sastanak sa direktorom “Prekona” Slavkom Popovićem i pravnim timom kompanije “Matijević”, a razgovoru su prisustvovali i pomoćnik gradonačelnika Duško Radišić, načelnica Gradske upave Jasmina Malinić, njen zamenik Miloš Korolija, gradski inspektori za zaštitu životne sredine Dragana Adamović i Nenad Petrović zamenik načelnika Odeljenja inspekcija Gradske uprave.

Foto: Grad Zrenjanin

Gradonačelnik Janjić je ukazao da je do sada bilo nekoliko pokušaja da se sa vlasnikom te fabrike dogovori ugradnja opreme koja bi sprečila širenje neprijatnih mirisa, ali da ti razgovori očigledno nisu doveli do rešavanja problema koji već trideset godina muči Zrenjanince.

“Upravo iz tog razloga sam danas zakazao ovaj sastanak kako bi zajedno sagledali sve aspekte i preuzeli rešavanje tog problema”, rekao je on uputivši zahtev da sve nadležne službe, u svrhu zaštite građana, pojačaju kontrolu i izvrše inspekcijske poslove po svakoj prijavi građana, a sve u skladu sa pravilnicima i zakonom.

“Kada je reč o neprijatnim mirisima i negodovanju Zrenjaninaca, moram reći da su oni opravdano nezadovoljni, zbog toga im dajem punu podršku i poručujem da ćemo ovaj dugogodišnji problem rešiti u najkraćem roku, jer, svi rokovi za to već su odavno prošli, vreme je da ga rešimo, jednom zauvek. Ne želimo da se Zrenjanin upiše na mapu ekoloških problema, interes nam je da u saradnji sa građanima rešavamo probleme, jer želimo zdravu sredinu za našu decu. Zato je Gradska uprava preuzela na sebe rešavanje problema sa kafilerijom i vrlo brzo ćemo imati jedno ili više rešenja, ali, svakako da je izmeštanje fabrike gotovo sigurno”, objasnio je gradonačelnik Janjić.

Tokom sastanka zaključeno je da će Gradska uprava svim raspoloživim sredstvima ući u što je brže rešavanje problema i u što kraćem roku predstavnicima fabrike “Prekon”, ali i građanima predočiti rešenje.

“Već radimo na potencijalnim rešenjima i čim budemo imali gotove predloge, koji ipak moraju biti i realni, prvo ću obaviti razgovor sa građanima i ukoliko nađemo prihvatiljv predlog sa time ćemo izaći pred vlasnika ‘Prekona'”, ukazao je još gradonačelnik.

Izvor: Grad Zrenjanin

Razlog za pad potrošnje čelika u Evropi – antidamping tarife ili korona kriza?

Foto-ilustracija: Pixabay

Evropska komisija je saopštila da je proširila anti-damping carine na uvoz kineskog čelika otpornog na koroziju kako bi zaustavila proizvođače koji izbegavaju postojeće carine tako što malo izmene materijal za izvoz.

Evropska unija je u februaru 2018. uvela carine od između 17,2 i 27,9 odsto na uvoz određenih čelika otpornih na koroziju iz Kine da bi stala na put, kako je ocenila, nepošteno niskim cenama.

Foto-ilustracija: Unsplash (Karan Bhatia)

Zahvaljujući anti-damping merama, uvoz tih proizvoda pao je gotovo na nulu, ali je istovremeno uvoz ostalih proizvoda otpornih na koroziju porastao na oko milion tona ili 650 miliona evra godišnje.

Komisija je u novembru 2019. pokrenula istragu o tome.

“Specijalna istraga je potvrdila da su anti-damping mere jedini razlog za to”, navela je 4. avgusta Evropska komisija.

Carine će se tako primenjivati i na čelične proizvode otporne na koroziju modifikovane prevlačenjem ili premazivanjem magnezijumom, legurom sa silicijumom, dodatnim tretiranjem površine ili sa blago izmenjenom kompozicijom elemenata, preneo je Rojters.

Proširene anti-damping carine važiće za sve kineske izvoznike, osim jedne kompanije sa kojom se sarađuje, navela je Evropska komisija, ali nije otkriveno o kojoj firmi je reč.

Potrošnja u padu

U prvom kvartalu 2020. potrošnja čelika u EU pala je za 12 odsto u odnosu na ista tri meseca 2019. pošto je situacija sa KOVID-19 pogoršla i tako loše stanje sektora, objavilo je 5. avgusta Evropsko udruženje proizvođača čelika (Eurofer).

Korona kriza verovatno je još više uticala na industriju čelika u drugom tromesečju 2020. zbog mera zatvaranja koje su ukinute tek u posledenjem mesecu tog kvartala, navodi se u saopštenju.

U junu je Eurofer procenjivao da je tražnja čelika pala za oko 50 odsto od marta jer su industrije, poput automobilske, zatvorile fabrike, preneo je EurActiv.

“Pandemija koronavirusa je nanela veliku štetu celom sektoru i njegovim lancima vrednosti”, istakao je direktor Udruženja Aksel Eger.

Pad potrošnje čelika u prva tri meseca 2020. u 28 zemalja EU (uključujuči Britaniju koja je izašla iz bloka na kraju januara) za 12 odsto, na 37,6 miliona tona, bio je tek nešto manji od pada za 10,8 odsto zabeleženog u poslednjem kvartalu 2019.

Evropski sektor čelika sa problemima se suočio još 2019. zbog pada u prerađivačkom sektoru u EU, trgovinskih tenzija i neizvesnosti oko izlaska Britanije iz EU.

Izvor: EurActiv, Rojters

Zašto nije važna samo hrana, već i njeno pakovanje?

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Konzumiranje brze hrane sinonim je za nezdravu ishranu i može biti izazivač brojnih oboljenja ljudskog organizma. Ipak, nije samo hrana “opasna”, već i pakovanje u kojoj je dobijamo.

Prema nedavno sprovedenim ispitivanjima, u večini pakovanja brze hrane primećen je visok nivo veoma štetnih  PFAS  čestica, odnosno perfluorooktanoinske kiseline. Ove hemikalije sačinjene su od lanca povezanih atoma ugljenika i fluora, koji se ne razgrađuju u životnoj sredini. Veliki izazov za naučnike predstavlja pokušaj da procene koliko je zapravo vremena potrebno da se makar 50 odsto ovih jedinjenja razgradi u prirodi.

Iako predstavaljaju veliku opasnost za ljude i okolinu, ove hemikalije koriste se gotovo u svim kupovnim proizvodima: mobilnim telefonima, zavesama, priboru za jelo, pri izradi tepiha, odeće, nameštaja, ali i ambalaže za hranu koja sadrži puno masti. Iako su neke od njih uklonjene u Sjedinjenim Američkim Državama još na početku novog milenijuma, 2018. je zabeleženo da postoji oko 4.700 vrsta PFAS.

Foto-ilustracija: Unsplash (Andrew Herashchenko)

Mekdonalds, kao jedan od glavnih giganata brze hrane kod kojih je pronađena visoka koncentracija ovih štetnih čestica u pakovanjima za hranu, objavio je da su izbacili mnoge podgrupe ovih jedinjenja, ali još uvek rade na tome da ih u potpunosti neutrališu.

Dokaz da se bez njih može pružaju mnoga kartonska pakovanja u drugim prehrambenim lancima.

Dodatnu zabrinutost izazvalo je i otkriće da neke novije vrste ovih čestica uspevaju da se implementiraju u hranu, što direktno utiče na zdravlje čoveka, pri čemu dokazano izaziva oštećenje jetra, imunološke i hormonske poremećaje i karcinom.

Prema izveštaju iz 2015. ove čestice otkrivene su u krvi kod čak 97 odsto Amerikanaca, a dokazano je da, nakon što pakovanje završi kao otpad, zagađuje pitku vodu i vazduh.

Jelena Cvetić

U Vršcu postavljen uzorkivač PM 10 čestica

Izvor: Agencija za zaštitu životne sredine
Izvor: Agencija za zaštitu životne sredine

U okviru saradnje sa lokalnom samoupravom u Vršcu i plana kompletiranja monitoringa što većeg broja polutanata od 1. avgusta aktiviran je i uzorkivač suspendovanih čestica PM 10 na lokaciji automatske stanice u ovom gradu.

Merenja koncentracija će vršiti Gradski zavod za javno zdravlje Pančevo akreditovanom gravimetrijskom metodom.

S obzirom da su suspendovane čestice dominantan uzrok aerozagađenja, Agencija za zaštitu životne sredine povećava broj mernih mesta PM 10 čestica koristeci stručnu saradnju sa svim nadležnim institucijama.

Izvor: Agencija za zaštitu životne sredine 

Novi Sad dobija četiri javne garaže

Foto-ilustracija: Pixabay

Gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević i direktori privrednog društva „Javne garaže“Novi Sad Johan Brajteneder i Vukajlo Babić zaključili su Ugovor o koncesiji za projektovanje, izgradnju, upravljanje i održavanje javnih garaža na teritoriji Grada Novog Sada, sa četiri partije i to u Ulici Modene, na uglu Uspenske i Šafarikove ulice, kod zgrade Pokrajinske vlade i Skupštine AP Vojvodine i na Trgu republike. Zahvaljujući realizaciji tog projekta Novi Sad će dobiti četiri javne garaže po najvišim svetskim standardima.

Naime, Ugovor je potpisan između Grada Novog Sada kojeg zastupa gradonačelnik Vučević kao koncedent i privrednog društva „Javne garaže“ Novi Sad koje zastupaju direktori Brajteneder i Babić kao koncesionari. To privredno društvo osnovano je od strane jedne od najvećih svetskih kompanija u oblasti izgradnje i upravljanja javnim garažama „Best in Parking – Holding AG“ iz Beča i domaće građevinske kompanije „Inobačka“ iz Novog Sada.

Foto: Grad Novi Sad

“Veoma sam zadovoljan što smo formalno završili prvi deo ovog zajedničkog posla i čestitam partnerima na tome. Uspešno smo sproveli posao poveravanja koncesije za izgradnju i upravljanje za čak četiri javne garaže u centru grada i verujem da će to rešiti jedan od najvećih problema sa kojima se Novosađani susreću, a to jeste nedostatak parking prostora. Želim da ohrabrim naše partnere da što pre krenu u realizaciju tih projekata, a mi ćemo se potruditi da obezbedimo sve neophodne uslove i dozvole, da bi se nesmetano pristupilo procedurama projektovanja i izgradnje. Mislim da je dobra odluka da se prvo krene sa realizacijom posla na dve lokacije, a ne istovremeno na sve četiri, kako bi to i finansijski i organizaciono-tehnički moglo biti bolje organizovano. Na taj način bismo onda već za tri do četiri godine imali prvu otvorenu garažu u centru grada. Nadam se da će se uskoro stabilizovati situacija u vezi sa KOVID-19 i u Austriji i Srbiji i da ćemo biti u mogućnosti da zajedno obiđemo ove lokacije budućih garaža. Grad će uvek štititi javni interes, a on nije suprotan privatnom interesu, nego su u ovakvom poslu komplementarni i zato postoje koncesije, odnosno javno-privatna partnerstva. Srećni smo što dolazi velika austrijska kompanija „Best in Parking – Holding AG“ koja će sarađivati sa našom novosadskom kompanijom „Inobačka“ i u tom poduhvatu pokazati da velike evropske i srpske kompanije mogu da budu veoma uspešne zajedno. Čestitam na dobijenoj koncesiji, a nama je kao lokalnoj samoupravi veoma drago da ovakve kompanije odlučuju da posluju u Novom Sadu posle gotovo četiri decenije, što je svakako znak stabilnosti i sigurnosti koja je uvek neophodna ako želite ozbiljne ekonomske rezultate”, rekao je gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević.

Johan Brajteneder se zahvalio na dobroj saradnji i istakao da je celokupan proces vezan za koncesiju bio veoma kvalitetan, profesionalan, a da je dokumentacija za tender odgovarala najvišim svetskim standardima.

“Veoma se radujemo što ćemo sve projekte završavati zajedno sa preduzećem „Inobačka“ i Gradom Novom Sadom kao partnerom. Srbija je za nas sedma zemlja u kojoj ćemo da poslujemo i radujemo se tome da što pre operativno počnemo da radimo na sva četiri projekta. Izgradnja javnih garaža će omogućiti Novom Sadu da optimalno uredi centar grada, da ga oplemeni da se bolje uredi saobraćaj i sveukupno poboljša kvalitet života u gradu. Radujemo se što sa četrdesetogodišnjim iskustvom komapnije „Best in Parking – Holding AG“, možemo da doprinesemo realizaciji ovih važnih projekata”, rekao je Johan Brajteneder.

Vukajlo Babić iz „Inobačke“ je naglasio da je ta građevinska firma iz Novog Sada veoma ponosna na činjenicu da učestvuje u izgradnji tako velikog saobraćajnog projekta, i to baš u gradu u kojem je kompanija osnovana i radi.

“Imamo projektantsku i izvođačku ulogu, a uz to smo i manjinski ulagači i kao takvi delićemo sudbinu Grada Novog Sada sledećih 40 godina. Cilj nam je da što pre počnemo sa projektovanjem prve dve garaže. Hvala stručnom timu iz gradske uprave koji je na izuzetno profesionalan način sproveo ceo proces, od koncesionog akta i vođenja pregovora, do potpisivanja ugovora”, naglasio je Vukajlo Babić.

Izvor: Grad Novi Sad

Bečki vodič za život bez ambalažnog otpada

Foto-ilustracija: Unsplash (Leonie Wise)

Glavni grad Austrije nudi savete za kupovinu namirnica bez jednokratne ambalaže.

Foto-ilustracija: Unsplash (Fikri Rasyid)

Hrpa prepunjenih kanti za smeće: koronavirus je autentično pokazao koliko se ambalaže od prehrambenih proizvoda može nakupiti u domaćinstvu kada svi ostanemo kod kuće.

Grad Beč odlučio je stati na kraj prekomernom otpadu i pokrenuo inicijativu „Weniger Mist“ (Manje smeća). Na internet stranici inicijative objavljeni su saveti za izbegavanje jednokratne ambalaže poput one u kojoj se često prodaju hleb, mleko, sir i testenina.

Nažalost, paradajz u kartonskoj kutijici s plastičnom folijom, hleb u smeđoj papirnatoj kesi s prozirnim prozorčićem, maslac u papiru sa slojem aluminijuma, peršin u plastičnoj foliji i jogurt u plastičnoj flaši s aluminijskim poklopcem naša su svakodnevica.

„Čak i jednostavna užina svojim jednokratnim pakovanjem prilično povećava gomilanje smeća. Potrošnja materijala i energije za proizvodnju jednokratne ambalaže daleko je previsoka za njen kratak vek trajanja. Alternativu predstavlja višekratna ambalaža“, apeluje Gabriele Homolka, nutricionistkinja iz austrijske organizacije za ekološko savetovanje „Die Umweltberatung”.

Foto-ilustracija: Unsplash (Markus Spiske)

Srećom, danas postoji mnogo načina za izbegavanje plastične groznice u svakodnevnom životu. Samo pre kupovine treba pripremiti osnovna pomagala za transport namirnica.

Bečki saveti za low waste kupovinu:

Perive mrežaste kese: u njima možete prenositi povrće, voće, hlebi peciva, a prodavačica ili prodavac na kasi mogu jasno videti koji proizvod kupujete.

Perive platnene torbe: ove torbe od pamuka ili lanene tkanine pogodne su za nošenje hleba, peciva, testenine i pirinča, koje se kod kuće mogu čuvati u čistim staklenim posudama. Torbe možete kupiti ili ih sami sašiti.

Foto-ilustracija: Unsplash (Марьян Блан | @marjanblan)

Kutije: bilo od tvrde plastike ili stakla, savršene su za prenošenje sira, salame ili mesa, a praktične su i za čuvanje u frižideru jer se mogu složiti jedna na drugu.

Višekratne staklene flaše: proizvođači piva, mineralne vode, sokova, mleka i drugih mlečnih proizvoda ovakve flaše mogu puniti i do 40 puta, čime se značajno smanjuju troškovi za ambalažu.

U Beču je u gotovo svim supermarketima dopušteno korišćenje vlastitih kutija za transport svežih namirnica, a višekratne mrežaste kese mogu se nabaviti u svakoj većoj prodavnici. Na pijacama je takođe sve uobičajenije da kupci sami ponesu svoje platnene torbe. Uz sve to, u austrijskoj prestolnici postoje i radnje koje su specijalizovane za prodaju namirnica bez ambalaže i u rinfuzi, što znači da je sav njihov asortiman dostupan u individualnim količinama.

Izvor: Eurocomm-PR Zagreb

Priroda kreće u “odbrambeni napad” kada je najugroženija, a KOVID-19 je dokaz

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Poslednjih meseci tu i tamo se kroz tekstove u domaćim i stranim medijima provlačila teza da je pandemija koronavirusa zapravo znak da priroda uzvraća udarac zbog toga što je besomučno eksploatišemo. Uglavnom je bila utemeljena na filozofskim razmišljanjima autora kako je čovečanstvo otišlo k vragu ili upozorenjima stručnjaka za biodiverzitet o izbijanju svakolikih smrtonosnih bolesti ako se nastavi ugrožavanje ekosistema naše planete. Sada je ta ideja potkovana i rezultatima jednog istraživanja!

Ova sveobuhvatna analiza je prva koja pokazuje da propadanje prirode, uzrokovano porastom stanovništva Zemlje i posledično ogromne potrošnje, povećava rizik od oboljevanja. Prema novim naučnim saznanjima, uništavanje našeg prirodnog okruženja, naime, doprinosi skoku broja pacova, šišmiša i drugih prenosnika zaraze koji mogu da izazovu zdravstvenu krizu sličnih razmera kao KOVID-19.

Naučnici su vršili ispitivanje na više od 7.000 životinjskih zajednica i otkrili da pretvaranje divljine u poljoprivredno zemljište ili naselja rezultuje “brisanjem” većih vrsta. Šteta, naneta njima, koristi manjim, više prilagodljivim stvorenjima koji nose najviše patogena s mogućnošću prenosa na ljude.  Procenjeno je da su domaćini zoonotskih bolesti i do 2,5 puta brojniji u degradiranim područjima. U poređenju sa netaknutom prirodom, njihove populacije su uvećane i do 70 odsto.

Otkako je korona počela da hara svetom, Ujedinjene nacije i Svetska zdravstvena organizacija su nekoliko puta naglasile da je, kako bismo se izvukli iz ovih “vunenih vremena”, pored zdravstva i ekonomije, neophodno i da se koncentrišemo na izvor nevolja, odnosno da zauzdamo pustošenje i prekomernu (zlo)upotrebu prirodnih resursa.

Prevencija bi čak bila jeftinija u odnosu na sanaciju. Sprečavanje naredne pandemije, kroz zaštitu životinja i šuma, zahtevalo bi tek 2 odsto iznosa finansijske štete nastale usled kovida.

U jutrošnjem pregledu vesti sam otkrila da je izmišljena tehnologija za padanje kiše kao odgovor na sveprisutnije suše. Suludo, zar ne? Umesto da reagujemo u pravcu smanjenja aktivnosti kojima narušavamo prirodni balans i doprinosimo globalnom zagrevanju, mi ćemo radije da “pucamo” u oblake da bi nam obnarodovali više padavina. Zar je teže zabraniti industriju proizvodnje plastike npr. nego uložiti boga oca novca da bismo neutralisali klimatske promene i pri tom podređivali čak i vremenske okolnosti nama samima i potencijalno opet negativno uticali na ekosistemsku ravnotežu? Svakako bismo našli način da donesemo namirnice kući u slučaju da su nam uskraćene plastične kese, a neki od nas to već veoma uspešno rade. Slično, izumeli smo i skupo veštačko drvo, efikasno koliko 368 uobičajenih stabala (???), pošto je baš teško kopati 368 rupa, jel?

Priroda kreće u “odbrambeni napad” kada je najugroženija. Na kraju krajeva, nije ona ta protiv koje se borimo, već mi sami.

Jelena Kozbašić

Srbija je zemlja šuma i ruda

Foto-ilustracija: Pixabay

Oko 29.000 rudara širom Srbije obeležava 6. avgust – Dan rudara. Zbog bogatih nalazišta ruda i minerala, najveće strane, ali i domaće rudarske kompanije zainteresovane su da investiraju u Srbiji. U narednoj deceniji, procenjuje se u državi, ulaganja u rudnike i geološka nalazišta mogli da dostignu tri milijarde dolara.

Kojim rudnim bogatstvima sve raspolažemo, koliko retke rude se nalazi na teritoriji Srbije, ali i kakav je danas položaj rudara u Jutarnjem programu RTS-a govorili su Miroslav Spasojević, poslovođa kopa “Tamnava Zapadno polje” i Vojin Čokorilo, profesor sa Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu.”Postoji jedna stara izreka koja kaže – Srbija je zemlja šuma i ruda. To je apsolutno tačno i danas se potvrđuje”, kaže profesor Čokorilo.

Prema njegovim rečima Srbija je bogata različitim mineralnim sirovinama čija je eksploatacija ekonomski opravdana. Reč je o fosilnim gorivima: ugalj, nafta i uljani škriljci, obojeni metali olovo, cink, bakar, uz prateće plemenite metale, kamenolomi sa arhitektonskim i građevinskim kamenjem.

Za dalji razvoj projekta “Jadar” 200 miliona dolara

Foto-ilustracija: Pixabay

Ono o čemu se ovih dana govori je najava kompanije “Rio Tinto” koja je odobrila dodatno ulaganje od gotovo 200 miliona američkih dolara za dalji razvoj litijum-bor projekta “Jadar” u Srbiji.

To je jedan u svemu izuzetan projekat ne samo kada je u pitanju Srbija nego i cela Evropa. Projekat je izuzetan po više osnova.

“Radi se o jedinstvenom mineralu koji u sebi sadrži dva laka metala, čija je tražnja na tržištu visoka. Može da donese napredak i prosperitet celom tom regionu i Srbiji”, objašnjava profesor.

Investiranje od 200 miliona dolara za godinu i po dana je zaista sjajna informacija, kaže profesor Čokorilo i dodaje da je to samo jedan deo sredstava koji će biti uložen u završetak studije izvodljivosti koja se radi po svim međunarodnim standardima.

Na geološkim istraživanjima uglavnom se radi u Istočnoj Srbiji, jer je od davnina poznato da je taj kraj izuzetno bogat mineralnim sirovinama, naročito polimetaličnim.

“Kada je reč o zlatu i srebru mi rudari volimo da kažemo kada na tonu jedne otkopane rude dobijete gram zlata da je to praktično rudnik zlata. Sada imamo podatke i da se dva i tri grama mogu naći u nalazištima koja se otkrivaju kod Bosilegrada i Crnog Vrha”, kaže Čokorilo.

Od momenta kada se proceni da je jedno nalazište interesantno za eksploataciju, da postoji ekonomska opravdanost pa do momenta kada dođe do eksploatacije treba da prođe najmanje 10, 15 godina. Za neka manja ležišta manje.

Foto-ilustracija: Pixabay

Ugalj je i dalje osnovna energetska sirovina

“Ugalj je i dalje osnovna energetska sirovina. Mi u Srbiji bez uglja nećemo moći, pretpostavljam, još nekoliko desetina godina. Bez sirovina se ne može. Osim drveta i kože, sve su sirovine koje proističu iz zemljine utrobe”, kaže Vojin Čokorilo, profesor sa Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu.

Smatra da je zanimljivo ležište uljnih škriljaca u Aleksinačkim rudnicima. Procenjuje se da je preko dve milijarde tona odnosno više od milijardu barela nafte u tom ležištu što govori da je sa ekonomskog aspekta jako interesantno. Bile su započete neke aktivnosti međutim trenutno se ništa ne radi.

Za rudare nema loših vrmenskih uslova

Rad u rudniku je, kako se obično kaže, hleb sa sedam kora, težak, naporan i odgovoran. Posao od koga svi na neki način zavisimo.

“Rudarski posao je veoma težak, za nas nema loših vremenskih uslova, radimo i po kiši, snegu, velikim vrućinama da bi obezbedili da Srbija ima struje, da bi normalno funkcionisala”, priča Miroslav Spasojević.

Radi kao poslovođa na odvodnjavanju na površinskom kopu “Tamnava Zapadno polje” i kaže da radni dan počinje mnogo pre početka smene.

Foto-ilustracija: Pixabay

“Prvo treba da dođemo do posla, zatim čekamo radne zadatke i onda odrađujemo posao koji smo dobili”, opisuje radni dan.

Potiče iz porodice rudara, u kojoj su njegov otac i brat takođe rudari zaposleni u basenu “Kolubara”. Živi u Lazarevcu, tipičnom rudarskom mestu.

Spasojević kaže da su tokom pandemije koronavirusa obezbeđeni adekvatni uslovi za rad i da se brine o uslovima i zdravlju radnika.

Prema njegovim rečima zadovoljan je prosečnom platom od 87.000 dinrara.

Kao Dan rudara 6. avgust je izabran kao dan sećanja na 1903.godinu i štrajkove u Senjskim rudnicima, kada su se rudari izborili za povratak na posao trojice otpuštenih kolega, skraćeno je radno vreme i dobili su besplatno ulje za lampe za osvetljavanje jama.

Tradicionalno se na ovaj dan nagrađuju najbolji rudari u zemlji, ali zbog aktuelne epidemiološke situacije rudari će biti nagrađeni kada se za to steknu uslovi.

Izvor: RTS

Uskoro aerodromi za leteći taksi na krovovima šoping centara

Foto: Facebook (screenshot @Lilium)

Lilium je osmislio dizajn aerodroma na krovovima šoping centara i garaža koji će služiti za sletanje putničkih dronova.

Foto: Facebook (screenshot @Lilium)

Nemačka kompanija Lilium, koja je razvila petosedišne električne letilice, razrađuje svoj ambiciozni projekat kako bi ova vazdušna taksi služba potpuno mogla da počnu sa radom u više svetskih gradova do 2025. godine. Sa ovim planom na umu, razvili su i modularne aerodrome, odnosno vertiportove kako bi zainteresovani investitori mogli da ih uključe u razvoj svojih budućih projekata komercijalnih objekata, šoping centara i garaža za sletanje putničkih dronova.

„Nama nije u planu da prodamo dizajn investitorima. Naša ideja je da investitori i partneri koriste naše dizajnerske smernice u njihovim projektima vertiportova koji su specifični za njihov kontekst.“, objasnio je za Dezeen glavni arhitekta Liliuma, Riko Sibe.

Cilj Liliuma je bio da se dizajnira jednostavan i funkcionalan vertiport, koji sadrži samo neophodne elemente za rad buduće vazdušne taksi službe. Konstrukciju bi činio niz montažnih modula kako bi se struktura prilagodila objektu na kom bi bila postavljena, kao i zahtevima taksi službi.

Pročitajte više na portalu Gradnja!

Autorka: Anđela Aleksić

Zagrebačko naselje Knežija brani park!

Foto: Facebook (screenshot)

Pre nekoliko dana Gradska kancelarija za strateško planiranje i razvoj Grada Zagreba na društvenim mrežama pohvalila se infografikom kojom ponosno ističe da zelene površine čine 75,3 odsto površine Grada Zagreba. Prema tom podatku Zagreb je očito „zeleniji“ i od samog Beča – „najzelenije prestolnice sveta“, koji, eto, jedva godinama uspeva zadržati konstantan udeo zelenih površina od preko 50 odsto.

Foto: Facebook (screenshot)

Stvarna slika zagrebačkog zelenila, kao uostalom i celog grada, ipak je daleko od ulepšane slikovnice gradske uprave i stanja kakvo ona želi prikazati. Ne znamo jesu li u navedene površine u zagrebačkoj gradskoj upravi uračunali sva posečena stabla i devastirane zelene površine u središtu grada koje nemilice koriste kao kulise raznih događanja, a zavisno od potrebe i kao besplatno parkiralište. Nejasno je jesu li se hteli pohvaliti i onim stablom posečenim radi postavljanja terase jedne poslastičarnice u Masarikovoj ulici, koje još nije vraćeno uprkos obavezujućoj odluci koju su sami doneli, kao ni malim vrtovima koje građani i građanke umesto komunalnih službi sami uređuju i zbog čega se prekršajno progone.

Međutim, zelenu površinu u zagrebačkoj četvrti Knežija, na uglu ulica Davorina Bazjanca i Ludovika Zelenka, ipak su već „otpisali“. Naime, na toj je površini najavljena izgradnja osmospratnice sa 60-ak stanova za koju je krajem juna ove godine Grad Zagreb izdao lokacijsku dozvolu, a koja je za tako veliku zgradu jednostavno premala. Proteklih nedelja stanovnici Knežije ujedinili su se protiv planirane izgradnje, osnovali Fejsbuk grupu Knežija brani park, a od 28. jula organizovali i potpisivanje peticije protiv izgradnje ovog stambeno-poslovnog objekta koji bi sa svojih osam spratova znatno nadvisio ostale, mahom četvorospratnice i petospratnice, najverovatnije dodatno opteretio saobraćajnice i komunalnu infrastrukturu i uništio javnu površinu sa zelenilom i klupama koje građanima ovog dela Knežije predstavlja mesto susreta i druženja.

Njihova žalba na izdanu lokacijsku dozvolu temelji se na činjenici da ista nije dostavljena stanarima okolnih zgrada. Izgradnji se, takođe, protivi i Veće Mesnog odbora Knežija, koje je zatražilo uvid u dokumentaciju o planiranoj zgradi, no dosad nije dobilo odgovor. I laiku je posve jasno kako bi planirana zgrada trajno narušila koncepciju urbanističkog rešenja Knežije i uništila uređenu zelenu površinu, jednu od onih kojima se ova zagrebačka četvrt upravo ističe. Primera bezobzirne eksploatacije i betonizacije gradskog prostora u Zagrebu ima na pretek, a poslednjih decenija svedočimo sistemskom uništavanju nasleđenog urbanističkog planiranja i gustoj izgradnji novih stambenih i poslovnih zgrada oko kojih najčešće nema nikakvog zelenila.

Foto: Facebook (screenshot)

Građani Knežije su svesni da bi se izgradnjom ove zgrade trajno narušio kvalitet stanovanja u ovom delu grada i zato traže zaustavljanje pokrenutih procedura, poništenje lokacijske dozvole i zaustavljanje izgradnje, kao i odgovor na pitanje zašto Grad Zagreb rasprodaje svoj javni prostor u proceduri u koju nisu uključeni lokalni stanovnici. Očito je da ovakvim postupanjem i rasprodajom vrednog gradskog prostora aktuelna zagrebačka gradska uprava zastupa interese privatnih investitora, umesto interesa svojih građana o čijoj je dobrobiti dužna da brine.

Poznato je da se Zagreb ubraja među glavne gradove Evropske unije koje će najviše pogoditi globalno zagrevanje, no ova gradska vlast, za razliku od većine evropskih metropola i njihovog odgovornog vodstva, ne čini ništa kako bi svoje građane zaštitila, a kamoli prilagodila sve izraženijim klimatskim promenama. Jedna od najvažnijih mera je svakako očuvanje i povećavanje zelenih površina, a ne njihovo konstantno smanjivanje i uništavanje. Uostalom, kako upravlja gradom i koliko je spremna pomoći svojim građanima, ova je gradska vlast najbolje pokazala tokom ovogodišnjih kriznih situacija. I u slučaju ove male zelene površine u Knežiji, jasno se opredelila za besramno pogodovanje privatnom investitoru.

Izvor: S.F./Ekovjesnik

Zašto je zagađenje vazduha u Boru nekad i 11 puta veće od dozvoljenog?

Foto-ilustracija: Pixabay

U Boru je juče, 5. avgusta, zagađenje sumpor-dioksidom (SO2) gotovo triput veće od zakonom dozvoljenog. U 10.00 sati merna stanica Agencije za zaštitu životne sredine (SEPA) u gradskom parku izmerila je 991 mikrogram SO2 po kubnom metru vazduha, dok je gornja dopuštena granica 350.

Foto-ilustracija: Pixabay

U poslednjih mesec dana, automatske merne stanice izmerile su prekomerno zagađenje čak tokom 18 dana. Najveće zagađenje je zabeleženo u utorak, 4. avgusta, popodne, kada je SO2 u vazduhu nad gradskim parkom bilo prisutan više od 3.800 mikrogram po kubnom metru, što je čak 11 puta više od dozvoljenog.

Aplikacije koje prate zagađenje vazduha, upozoravaju da je vazduh “opasan”, da treba zatvoriti prozore i izbegavati izlaženje napolje i da treba nositi zaštitne maske protiv aerozagađenja.

Zagađenje nije retkost od dolaska kineske kompanije “Ziđin” u Bor u decembru 2018. godine, kao “strateškog partnera” Vlade Srbije u nekadašnjem RTB.

Proizvodnja bakra je samo 2019. godine, u odnosu na godinu ranije, povećana za 23,33 odsto, a u poređenju s prvih pet meseci 2019. godine, u istom razdoblju ove godine proizvodnja je povećana za 47,5 odsto.

Generalni direktor “Ziđina” Djian Siming je proletos potvrdio da je izvor zagađenja Topionica bakra i rekao da se “radi na rešavanju tog problema”.

“Radimo na nalaženju privremenog rešenja u smislu izgradnje ‘dimohvatača’ i sistema za gasove. To će biti privremeno rešenje i trajaće do jula, a posle toga planiramo da trajno rešimo problem sa gasovima po najmodernijoj tehnologiji jer će sav gas ići u fabriku sumporne kiseline”, rekao je tada Siming, ali zagađenje se nastavilo i od jula.

Odnos prema zagađenju pokazuje to što su Kinezi u jednom od najzagađenijih delova Bora, ispod same direkcije kompanije, postavili plastenike odakle beru povrće.

Borski odbor Stranke slobode i pravde (SSP) podseća da su potpisnici ugovora bivši generalni direktor RTB Blagoje Spaskovski i ministar rudarstva Srbije Aleksandar Antić, dali stranim investitorima garancije da neće odgovarati niti snositi finansijske kazne ukoliko narušavaju životnu sredinu i zdravlje ljudi.

“Ugovor se kosi s važećim zakonima Srbije i štetan je, kako po Borane, tako i po ostale građane Srbije koji nisu izuzeti ni zaštićeni od štetnih materija koje dolaze iz Bora, iako su iz svog budzeta uložili milione da tako ne bude” smatra SSP.

Izvor: Zelena Srbija

Carski pingvini ipak brojniji nego što smo mislili

Foto: Wikipedia/Giuseppe Zibordi
Foto-ilustracija: Unsplash (Martin Wettstein)

Britanski naučnici potvrdili su da su kolonije carskih pingvina na Antarktiku brojnije nego što se smatralo. Lepe vesti dolaze na osnovu satelitskih snimaka.

Nove cifre, objavili su u novoj studiji, naučnici iz Britanskog antarktičkog istraživačkog centra. Prebrojali su 61 koloniju carskih pingvina, 11 više nego sto se ranije smatralo da ih ima.

Do takvih ohrabrujućih rezultata, istraživači su došli uz pomoć snimaka Evropskog Sentinel-2 satelita koji se koristi za snimanje promena na ledu.

Inače, carski pingvin pari se i nastanjuje zabačene predele, gde temperatura može da bude i do minus 50 stepeni Celzijusa, piše Rojters.

Geograf i jedan od autora studije Piter Fritvel, nove podatke je definisao kao dobru vest, ali je ipak dodao da su nove kolonije pingvina i dalje male po broju jedinki.

Stručnjaci upozoravaju da, zbog globalnog zagrevanja, do kraja 21. veka, broj pingvina može da se smanji za čak 30 odsto.

Izvor: RTS