Home Blog Page 667

Objavljena Mapa Registra mera i podsticaja regionalnog razvoja

Foto-ilustracija: Pixabay

U okviru Registra mera i podsticaja regionalnog razvoja (RMPRR), objavljena je Mapa Registra mera i podsticaja regionalnog razvoja, na kojoj su prikazani skupovi informacija o ulaganjima države, privrednom razvoju i privrednim potencijalima, sa polugodišnjim podacima za 2020. godinu.

Foto-ilustracija: Pixabay

Podaci na Mapi pokazuju da su realizatori podsticaja regionalnog razvoja, i pored vanrednog stanja proglašenog zbog pandemije bolesti izazvane koronavirusom (KOVID-19), uspeli da u prvoj polovini 2020. godine realizuju sredstva podsticaja u značajnom obimu i da je podrška države prevashodno bila namenjena privredi.

Od ukupno realizovanih ulaganja u iznosu od 76,3 milijarde dinara, 60 odsto se odnosi na podsticaje usmerene privrednim društvima i preduzetnicima. Pri tom, iznos podsticaja isplaćenih mikro, malim i srednjim privrednim društvima je veći za 58 odsto, a velikim društvima za 19,7 odsto u odnosu na isti period prošle godine.

Privrednim društvima je najviše sredstava isplaćeno preko Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture (23,1 milijarde dinara, što čini 52 odsto ukupnih podsticaja usmerenih navedenim korisnicima) i Fonda za razvoj RS (7,9 milijardi dinara, ili 17,6 odsto ukupnih ulaganja usmerenih privrednim društvima).

Poljoprivrednim gazdinstvima je u prvih šest meseci ove godine isplaćeno 9,3 milijardi dinara podsticajnih sredstava, što čini 78,8 odsto ukupnih prošlogodišnjih ulaganja.

Učešće bespovratnih sredstava u ukupno realizovanim podsticajima u prvih šest meseci tekuće godine iznosi 85 odsto ukupnih ulaganja i ta sredstva su za 18 odsto veća u odnosu na isti period prethodne godine.

Skupovi objedinjenih informacija iz RMPRR i drugih registara koje vodi Agencija za privredne registre, kao i informacija koje Agencija preuzima od drugih državnih organa i organizacija, u tabelarnoj i grafičkoj formi, prikazani su na nivou republike, regiona, oblasti i opština, za tekuću i tri prethodne godine.

Na Mapi su ove objedinjene informacije grupisane u osnovne podatke (o površini zemlje, broju stanovnika, prosečnoj zaradi, BDP, broju zaposlenih i nezaposlenih), pokazatelje strukture privrede i neprofitnog sektora (broj subjekata, novoosnovanih, ugašenih i dr) i njihove finansijske performanse (rezultati poslovanja), pokazatelje zaduženosti privrede i neprofitnog sektora (finansijski lizing i zaloga), pokazatelje nelikvidnosti privrede i neprofitnog sektora i, na kraju, u podatke o ukupnim podsticajima regionalnog razvoja (po nameni, vrsti korisnika, realizatorima, vrsti finansijskog podsticaja i teritorijalnom usmeravanju sredstava iz budžeta i drugih izvora finansiranja).

Informacije prikazane na Mapi RMPRR, na kojoj su sve opštine u Republici Srbiji označene i dostignutim stepenom razvijenosti, prema važećem propisu, predstavljaju posebno koristan izvor informacija za potencijalne investitore u Republici Srbiji, kojima je u interesu da, pre ulaganja na određenoj teritoriji pribave i sagledaju, kako karakteristike dostignutog privrednog razvoja, tako i potencijale za razvoj izabrane teritorije, počev od veličine teritorije, broja stanovnika, kvalifikacione strukture nezaposlenih, kao i druge elemente razvoja teritorije s jedne strane, ali i za subjekte regionalnog razvoja u procesu donošenja odluka o podsticajnim ulaganjima, usmerenim na jačanje ekonomije određene teritorije i podizanje nivoa konkurentnosti privrede na toj teritoriji, a sve u cilju smanjivanja regionalnih neravnomernosti razvoja, s druge strane.

Korisnicima su na Mapi dostupni svi objavljeni podaci bez naknade, a odgovarajućom pretragom ih mogu dobiti kao setove podataka za sva četiri teritorijalna nivoa.

Izvor: Agencija za privredne registre

Koje su najposećenije turističke destinacije u Srbiji ovog leta?

Foto: Zavod za zaštitu prirode Srbije
Foto: Zavod za zaštitu prirode Srbije

Gotovo netaknuta priroda naše zemlje primila je i ugostila veliki broj turista koji su ove godine umesto morskih destinacija odmor proveli u prostorima koji čine bisere prirode naše zemlje.

Najtraženije destinacije za odmor bili su, pre svega, kao najveća područja naši nacionalni parkovi Tara, Đerdap, Kopaonik, Fruška gora, zatim Parkovi prirode Stara planina, Zlatibor i Golija, koji su od ranije bili prepozanti kao turističke destinacije. Znatno veći broj poseta nego ranijih godina imali su i Predeli izuzetnih odlika „Vlasina“, „Ovčarsko-Kablarska klisura“, ali i Specijalni rezervati prirode „Uvac“, „Suva planina“, „Jerma“ i mnogi drugi. Poseta pojedinačnih fenomena u prirodi takođe je bila izazov za naše građane, fotografije sa Spomenika prirode „Taorska vrela“, vodopada „Lisine“ i „Sopotnica“, česte su razglednice koje se razmenjuju na društvenim mrežama.

Ovim povodom, direktor Zavoda za zaštitu prirode Srbije Aleksandar Dragišić istakao je: „Jedinstveni i najvredniji prostori prirode koji se čuvaju u okviru sistema zaštićenih područja, a kojih na osnovu stručnog rada Zavoda za zaštitu prirode Srbije ima oko 500, našli su se pred izazovom upravljanja najbrojnijim posetama od svog ustanovljavanja kao zaštićenih područja. Ujedno deo posetilaca koji nije uobičajeno provodio odmor u prirodi, našao se u okruženju u kojem važe posebna pravila i kultura ponašanja za upoznavanje okoline, aktivnosti kojima se mogu baviti i pravilno i bezbedno kretati kako ne bi ugrozili svet prirode, i sebe. U tom kontestu u sporadičnim slučajevima dolazilo je do neželjenih situacija, pre svega, ostavljanja smeća u prirodi, ulazak u zone sa prvim režimom zaštite koji su područja sa osetljivim ekositemima i staništima retkih vrsta i u kojima su zabranjene posete, gubljenje usled nepoznavanja praćenja/ili nepoštovanja oznaka na šetnim stazama u prirodi i sl. Međutim, ono što je bitno je da nije došlo do većih problema koji bi doveli do degradacije prostora, narušavanja staništa biljnih i životinjskih vrsta, izazvali požare i sl.“

Foto: Zavod za zaštitu prirode Srbije

Zavisno od karakteristika područja, ustanovljenih osnovnih i temeljnih vrednosti, raspoloživih kadrovskih i logističkih kapaciteta, pojedinačna zaštićena područja su rešavale određene probleme na terenu. Nacionalni park Tara, kao prostor sa najviše uređenih šetnih i biciklističkih staza i vidikovaca, imao je izazov u organizovanju i usmeravanju velikog broja ljudi i vozila na ovom prostoru, uz pojačnu potrebu regulisanja odvoženja smeća na najfrekventnijim lokalitetima i pre svega, zalaženje u rezervate sa prvim stepenom zaštite koji se nalaze pored puta (kao što je rezervat Crveni potok na Mitrovcu).

Turistička organizacija Vlasine kao upravljač PIO „Vlasina“ sa nekada dnevnim ulaskom od 2000 automobila, posetilaca, koji su najčešće boravili na plažama jezera najviše se bavila problemom otpada i smeća u priobalnom pojasu.

Odvoženje smeća i čišćenje posle poseta bio je veliki posao i u Parku prirode „Stara planina“, kao i još 40 zaštićenih područja kojima upravaljaju JP „Srbijašume“.

Foto: Zavod za zaštitu prirode Srbije

Turistička organizacija Čačak, upravljač Parka prirode „Ovčarsko-Kablarska klisura“, je bila angažovana i za pomoć turistima da savladaju planinarske staze, budući da su neodgovorni pojedinci pored zvanične, na stazama ispisivali svoju signalizaciju, i time zbunjivali posetioce.

Svakako sa najvećim problemom se susreo Rezervat „Uvac“ – upravljač Specijalnog rezervata „Uvac“, gde su se dešavali nedozvoljeni preleti helikoptera koji su ugrožavali mlade beloglavih supova u periodu njihove pripreme za prvi let. Nakon ovog incidenta pokrenuti su koraci kako ne bi došlo do novih slučajeva u vidu zabrane niskih letova na prostoru ovog rezervata.

Kao primer dobre prakse i dobrog upravljanja povećanim brojem poseta, istče se Nacionalni park „Đerdap“. Javno preduzeće „Nacionalni park Đerdap“, za ovu situaciju se spremao godinama i tako je i dočekao. U skladu sa pripremljenim Planom upravljanja posetama nacionalnim parkom i studijom o kapacitetima pešačkih staza, kojih u parku ima devet, sve zainteresovane posetioce da upoznaju Đerdap na stazama su dočekivali rendžeri koji su prošli obuke za vodiče i u grupama vodili posetioce. Za svoje posetioce Nacionalni park je imao pripremljene programe obilazaka sa vode, kao i kolima sa vodičem.

Foto: Zavod za zaštitu prirode Srbije

„Iskustva stečena kroz povećan broj posetilaca u prirodnim dobrima su veoma značajna za rad u organizovanju i upravljanju posetama kako bi imali turizam koji će značiti lokalnom stanovništvu i biti usklađen sa očuvanjem prirodnih vrednosti. Pre svega, svi upravljači treba da imaju plan upravljanja posetama i procenu kapaciteta poseta područja, pripreme raznovrsnu ponudu vođenih tura i pojačaju informativne i obrazovne kapacitete i dostupnost na terenu. Takođe, treba pojačati poštovanje zakonskih propisa i procedura za obavljenje delatnosti u zaštićenom području i obavezu javljanja i prijavljivanja svoje delatnosti upravljaču zaštićenog područja i dobijanja uslova zaštite prirode od Zavoda za zaštitu prirode Srbije“, naglasio je Aleksandar Dragišić, kako bi sledeću sezonu dočekali spremnije.

„Nadamo da će naši građani koji su ove godine odškrinuli vrata lepota prirode naše Srbije, nastaviti da obilaze područja prirodne baštine kada i druge tradicionalne destinacije za odmor budu ponovo dostupne. Poznavanje i poštovanje naše baštine govori o svima nama kao pojedincima i građanima naše zemlje. Ujedno, ako naučimo da volimo i čuvamo prirodu i to prenesemo na decu, dajemo lični doprinos i za očuvanje planete“, zaključio je direktor Zavoda.

Osnovna pravila ponašanja u prirodi

  • O vrednostima i lepotama zaštićenog područja informišite se u Informativnom centru i Centru za posetioce u zaštićenim područjima. Raspitajte se o vodičkoj službi, mogućnostima korišćenja bicikla;
  • Posvetite vreme obaveštenjima na informativnim tablama, ukoliko postoje. Poštujte znake upozorenja ili zabrana. Pitajte uniformisana lica (čuvare prirode) o nedoumicama ukoliko ih imate;
  • Krećite se po obeleženim šetnim stazama. Ne udaljavajte se od njih čak iako mislite da ćete se lako orijentisati;
  • Automobile vozite obeleženim i javnim putevima. Poštujte zabrane upotrebe sirene;
  • Parkirajte isključivo na obeleženim i uređenim parkinzima;
  • Kampujte na označenim i uređenim mestima;
  • Za izletička mesta birajte prostore gde postoje postavljeni stolovi;
  • Vatru za rošitlj, ukoliko je dozvoljeno paljenje vatre u svako doba godine, palite na postavljenim ložištima i koristite grane koje su na zemlji, nemojte lomiti grane sa drveća. Po odlasku obavezno proverite da li ste dobro ugasili vatru;
  • Smeće odlažite u kese. Ukoliko ne postoje kante ili kontejeri obavezno ga ponesite sa sobom, nikako ne ostavljajte u prirodi;
  • Na stazama gde je obeleženo da se krećete kroz stanište neke životinje, nemojte praviti buku, dovikivati se i uznemiravati životinje;
  • Nemojte brati biljke i gljive;
  • Nemojte hvatati, ubijati, u strahu gaziti i juriti životinje, budući da se nalazite na mestu koje je njihov dom;
  • Nemojte unositi, puštati ili ostavljati bez nadzora vaše ljubimce u prirodi;
  • Nemojte praviti buku na staništu ptica, pored gnezda ili ih uništavati ili kupiti jaja iz gnezda, kao ni mladunce drugih životinja;
  • Svoj otpad ponesite sa sobom;
  • Prijavite čuvaru ili rendžeru ukoliko primetite da se neko nedolično i neodgovorno ponaša u prirodi;
  • Kao uspomenu ponesite svoje utiske, doživljaje i fotografije.

Navedena pravila nisu tu da nas ograniče i spreče da uživamo spontano u prirodi, već da nas podsete da moramo čuvati prirodu, jer nije neuništiva i potrebno joj je dugo vremena da zaleči rane koje mogu nastati usled našeg neodoličnog ponašanja.

Izvor: Zavod za zaštitu prirode Srbije

Naučnici osmislili plastiku koja može da se reciklira neograničen broj puta

Foto-ilustracija: Pixabay

Još jedno u nizu izuma s ciljem smanjenja zagađenja plastikom dolazi u vidu plastike, ali ne bilo kakve, već vrste koju je moguće reciklirati neograničen broj puta.

Foto-ilustracija: Pixabay

S obzirom na to da se trenutno samo deo plastike može podvrgnuti reciklaži i tako ponovo “oživeti”, Eugen Čen i njegove kolege sa Univerziteta Kolorado u Sjedinjenim Američkim Državama su se posvetili proučavanju tehnika recikliranja. Kruna njihovog rada je plastika koja ne gubi kvalitet ma koliko puta bila reciklirana.

Novi materijal su nazvali PBTL. Američki inovatori ističu da ga odlikuje izvrsna snaga, te da ga je moguće koristiti za proizvodnju različitih plastičnih pakovanja, sportske opreme i delova automobila, pa čak i za građevinski materijal.

Za razliku od klasične plastike, proces reciklaže PTBL-a je znatno jednostavniji. Dovoljno je da se 24 sata zagreva na temperaturi od 100 Celzijusovih stepeni uz hemijske katalizatore. Na ovaj način, PTBL se vraća u svoje prvobitno stanje i spreman je da postane novi proizvod.

Jedini trenutno poznati nedostatak PTBL-a jeste to što ne može da se reciklira ukoliko je pomešan sa drugim vrstama plastike. Tim naučnika, predvođen Čenom, veruje da je neophodnost njegovog “izdvajanja” iz smeše mala cena za sve njegove prednosti.

Jelena Kozbašić

Vetroelektrana “Podveležje” dobila Upotrebnu dozvolu za transformatorsku stanicu

Foto: EPBiH

Ministarstvo građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona izdalo je 10. avgusta 2020. godine, pravosnažnu Upotrebnu dozvolu JP Elektroprivreda BiH za transformatorsku stanicu TS 110/30 kV, izgrađenu na lokalitetu Podveležje za potrebe plasmana električne energije Vetroelektrane “Podveležje” u prenosni elektroenergetski sistem BiH.

Foto: EPBiH

Dozvola je izdata na osnovu nalaza stručne Komisije za tehnički pregled, imenovane od strane Ministarstva građenja i prostornog uređenja HNK, koja je uviđajem u kompletnu dokumentaciju dostavljenu od strane JP Elektroprivreda BiH i izvršenim tehničkim pregledom izvedenog objekta utvrdila da je transformatorska stanica izgrađena u skladu sa odobrenom tehničkom dokumentacijom, važećim tehničkim propisima, normama i standardima.

Elektroprivreda BiH je u realizaciju Ugovora o izgradnji transformatorske stanice i srednjenaponskog kablovskog raspleta investirala 9,5 miliona KM, sa PDV-om. Građevinske i montažne radove obavile su kompanije Amitea Mostar i Elektrocentar Petek Tuzla, uz nadzor stručnog osoblja Elektroprivrede BiH.

Zahvaljujući izgradnji priključnog 110 kV dalekovoda, koji je realizovan u sklopu ugovora između Elektroprivrede BiH i Elektroprenosa BiH, transformatorska stanica na Podveležju biće priključena na prenosnu mrežu i njom će se upravljati iz dispečerskog centra u Poslovno-tehničkoj zgradi Elektroprivrede BiH u Sarajevu.

Izvor: EPBiH

Objavljen vodič za investitore u biogas postrojenja Udruženja Biogas Srbija

Foto: Wikipedia/Volker Thies
Foto: Wikipedia/Volker Thies

Udruženje Biogas Srbija objavilo je „Vodič za investitore“ za sve investitore zainteresovane za izgradnju biogas postrojenja na teritoriji Republike Srbije.

Vodič je razvilo Udruženje Biogas Srbija, uz pomoć Sektora za rurualni razvoj Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i uz podršku partnera Nemačke biogas asocijacije, Fachverband Biogas e.V.

Ovaj vodič je baziran na iskustvima članova Udruženja Biogas Srbija, pionira u sektoru biogasa, čija postrojenja uspešno rade već duži niz godina, a ako uzmemo u obzir da je biogas sektor u Srbiji relativno mlad, ovi dragoceni saveti i smernice biće od velike pomoći investirorima koji tek treba da se odluče na investiciju ili počinju posao sa biogasom u Srbiji.

Osnovna svrha vodiča je podsticanje novih investitora, ohrabrivanje investiranja u sektor, kao i podrška investitorima koji su već odlučili da investiraju u biogas.

Pored korisnih informacija, u vodiču su navedene i najčešće greške pri izgradnji postrojenja, kao i koraci koje bi trebalo preduzeti da do istih ne dođe. Pored praktičnih saveta, koliko je određene sirovine potrebno za rad postrojenja, kako izabrati odgovarajuću tehnologiju, te saveta u vezi sa procesom izgradnje i upravljanja postrojenjem, u vodiču će se naći i smernice za pravilan pristup analizi sopstvenih mogućnosti, kao i primeri rada elektrana različitih kapaciteta.

Svi zainteresovani vodič mogu preuzeti na veb prezentaciji Udruženja Biogas Srbija.

Udruženje Biogas Srbija je, pre nedavne promene naziva, poslovalo kao Udruženje Biogas.

Izvor: Udruženje Biogas Srbija

U Bosni i Hercegovini počela priprema za grejnu sezonu – porasla proizvodnja drveta

Foto-ilustracija: Pixabay

Druga je polovina avgusta, a tradicionalno, nakon Gospojine, kako kažu ljudi iz Bosne i Hercegovine, počinju pripreme za zimu. Zimnice se pripremaju već od početka meseca kako bi bilo ukusne, domaće hrane, a oni koji se greju na drva počeli su s narudžbinama.

Foto-ilustracija: Pixabay

Po oglasima se pronalazi hrast za 70 KM, grab od 70 do 75 KM, bukva za 75 do 80 KM. Tu je pak potrebno i seći i cepati. Drva u paleti, iscepana i lepo složena, s količinom 1,80 kubnih metara, prodaju se po ceni od 160 do 180 KM. Oni koji prate situaciju primetili su da je cena drveta kao i prethodnih godina.

Prodavac kog su novinari Večernjaka pozvali na jedan od brojeva iz oglasa govori zašto je to tako. ”Izvoz nam je smanjen, pandemija je učinila svoje, tako da Italija, koja je masovno otkupljivala od nas, ove godine nije na nivou iz prošlosti. No, zato ima prostora za opskrbljenje vlastitog tržišta, a cena s prevozom uglavnom je realna, sve to varira od 5 do 10 KM po metru. Metrice se mogu naći od 70 do 80 KM, iscepana drva su od 90 do 100 KM, nije se nikakav drastičan poremećaj dogodio, nego je najveći poremećaj što je dosta ljudi ostalo bez posla. No, snađe se naš čovek, neki prodavci daju i na odloženo plaćanje, registrovane firme na rate – treba izaći u susret u ovakvim situacijama”, ispričao je prodavac.

Proizvodnja šumskih sortimenata u drugom tromesečju ove godine iznosila je 978.933 kubnih metara, što je za 1,9 odsto manje u odnosu na isto razdoblje lani, no kad se sagleda kompletna situacija, ne radi se o nikakvim drastičnim promenama. Naprotiv, za 3,52 odsto, u odnosu na isto razdoblje prošle godine, porasla je proizvodnja ogrevnog drveta lišćara poput bukve, hrasta i graba. To je pokazatelj da će većina ljudi u susednoj zemlji, kao i ranijih godina, ostati verna drvetu.

Stručnjaci s portala topizbor.ba proteklih dana analizirali su prednosti i mane grejanja na drva i tu se vidi zašto je ovaj energent omiljeni izbor velikog dela žitelja.

”Kao prvo, nakon uglja, radi se o najjeftinijem grejanju. Iako njihova cena varira iz godine u godinu, zavisno od stanja na tržištu, trenutno iznosi od 80 do 90 KM po metru. Nešto jeftinija varijanta je grejanje na bagrem i hrast, ali oni su manje kaloričan izvor energije”, ističe se u analizi. Kao druga stavka navodi se niža cena šporeta i peći na drva u odnosu na neke savremenije energente, a ono što se takođe pominje je i činjenica da grejanje na drva pruža poseban komfor, a ne stvara se ni buka.

Magazin za kućanstvo Hausbau u najnovijem broju piše da su sve brojniji oni koji se vraćaju grejanju na drva. ”Iako je bilo i nestašica drva za ogrev, ono je sve popularnije bilo da se koristi u kaminu, peći ili kotlu za cepanice”, stoji u tekstu. Sve je popularnija varijanta kombinovanih uređaja u kojima se mogu koristiti i pelet i klasične drvene cepanice.

Izvor: Bljesak.info

Cena nafte na međunarodnim tržištima pala ispod 45 dolara

Foto-ilustracija: Unsplash (Erik Mclean)
Foto-ilustracija: Unsplash (Erik Mclean)

Cene nafte pale su u četvrtak na međunarodnim tržištima ispod 45 dolara zbog zabrinutosti za potražnju s obzirom na sumnje vodećih proizvođača i Američke centralne banke u stabilan oporavak privrede od korona krize.

Na londonskom tržištu je cena barela pala 46 centi u odnosu na prethodno zatvaranje, na 44,91 dolar.

U gotovo istom je iznosu pala i na američkom tržištu, kliznuvši na 42,50 dolara.

Pažnju tržišta zaokupila je objava ministara za naftu Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) i njenih partnera da će tempo oporavka tržišta nafte verovatno biti sporiji nego što se očekivalo, uz sve veći rizik dugotrajnog drugog talasa pandemije.

OPEC+ traži od proizvođača koji u prethodnim mesecima nisu smanjili snabdevanje kao što je dogovoreno da je tokom avgusta i septembra srežu više, strahujući da bi oporavak potražnje od koronakrize mogao posustati.

“Temelji tržišta nafte možda su se počeli normalovati, ali napredak se uglavnom uočava u ponudi dok potražnja i dalje razočarava”, konstatovala je Emili Ešford iz banke “Standard Chartered”.

Na zabrinutost za oporavak nadovezale su se izjave nekih zvaničnika Američke centralne banke da će, s obzirom na posustali oporavak zapošljavanja, možda biti potrebno dodatno ublažiti monetarnu politiku.

“Svi putevi u globalnom i regionalnim ekonomijama vode prema obuzdavanju virusa, ali još im se ne nazire kraj”, rekao je Tamaš Varga iz PVM-a.

Američka vlada saopštila je u sredu da je potražnja za gorivima u SAD-u pala više od dva miliona barela dnevno, na 17,2 milona barela dnevno, prema podacima o isporukama.

Ukupna potražnja je u poslednje četiri nedelje bila 14 odsto manja nego u istom prošlogodišnjem razdoblju, a letnja sezona putovanja primiče se kraju, što znači da će u predstojećem razdoblju dodatno oslabiti.

OPEC je juče izvestio da je cena barela referentne potrošačke korpe nafte njegovih članica u sredu iznosila 45,19 dolara, što znači da je pala 30 centi u odnosu na prethodni trgovinski dan.

Izvor: Bljesak.info

Prehrambena industrija ne odustaje od ekspanzije uprkos pandemiji

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Pad proizvodnje, otkazane narudžbine, zatvorene granice  – pandemija koronavirusa stavila je prehrambenu industriju u celom svetu pred teške logističke probleme. Kompanije iz te oblasti ipak ne misle da je njihov posao ugrožen, a većina planira i da proširi prisustvo na međunarodnom tržištu.

Najnovija istraživanja pokazuju da 90 odsto poljoprivrednih i prehrambenih kompanija, većina sa sedištem u EU, u narednih godinu do tri godine planira da proširi svoje prisustvo na međunarodnom tržištu, ili barem da zadrži postojeću tržišnu poziciju.

U okviru studije sprovedene za nemačku Kancelariju za podsticanje investicija i tehnologije (ITPO), koja deluje pod pokroviteljstvom Programa UN za industrijski razvoj (UNIDO), 800 malih, srednjih i velikih preduzeća iz prehrambene industrije i agrara sa poslovnim aktivnostima u Africi i Jugoistočnoj Aziji, ispitano je o njihovoj strategiji u svetlu pandemije.

Među učesnicima anketa, koju je u junu i julu sproveo Nemački institut za istraživanje tržišta i politiku (DIMAP), većinu su činila mala i srednja preduzeđa sa sedištem u Evropi, a jednu trećinu velike korporacije. Dve trećine tih preduzeća više od polovine prihoda ostvaruje na stranim tržištima.

Rezultati studije pokazali su veoma raznoliku sliku prehrambene industrije.

Istraživanje je pokazalo da 72 odsto kompanija pandemiju smatra najvećim izazovom sa kojim su se ikada suočile. Kod preduzeća sa proizvodnjom u Africi i Jugoistočnoj Aziji taj postotak iznosi čak 93 odsto.

Ispitane kompanije su ocenile da je kriza najteže pogodila samu proizvodnju i razvoj preduzeća, a u znatno manjem obimu marketing i rukovodstvo.

Čak 40 odsto ispitanih firmi zabeležilo je pad proizvodnje i otkazivanje narudžbina na tržištu EU i strahuje da će se slična stvar sa određenim vremenskim pomakom dogoditi i na stranim tržištima. Deset odsto kompanija razmatra i mogućnost otpuštanja radnika i zatvaranja pojedinih proizvodnih pogona.

Ipak, na pitanje o dugoročnoj strategiji dve trećine  i velikih i malih preduzeća je navelo da planira diversifikaciju proizvoda, snabdevača i kupaca kako bi bila bolje pripremljena za buduće krize, a približno trećina kompanija planira da proširi svoje istraživačke i razvojne aktivnosti. Trećina preduzeća, i to gotovo podjednako i malih i velikih, smatra da se posledice krize mogu ublažiti preorijentacijom na domaće dobavljače.

Na pitanje o kratkoročnim merama, 57 odsto preduzeća je navelo da sada namerava da se jače usredsredi na svoju osnovnu delatnost, 48 odsto namerava da usvoji nove delatnosti a  47 odsto da osvoji nova tržišta.

Utisak je i da, bez obzira jako urušene lance snabdevanja, prehrambena industrija i dalje teži internacionalizaciji pošto samo svako peto preduzeće sa više  500 radnika smatra da se treba na duže staze okrenuti domaćem tržištu.

“Očuvanje otvorenih tržišta je odlučujući faktor da bi se obedilo globalno snabdevanje hranom i  garantovala socijalna i ekonomska stabilnost”, izjavio je za nemačku agenciju dpa direktor ITPO Rolf Šteltmajer.

Širom sveta poljoprivredna i prehrambena industrija su izvor 10 odsto globalnog BDP i zapošljavaju približno 1,5 milijardi ljudi. Dve trećine firmi ispitanih u anketi ocenilo je da su za jačanje proizvodnje hrane u Aziji i Africi najkorisnija ulaganja preko lokalnih preduzeća i malih i srednjih preduzeća. Kao drugu najvažniju meru, kompanije su navele ciljane državne razvojne programe i liberalizaciju tržišta i međunarodne trgovine poljoprivrednom opremom i proizvodima.

Početkom pandemije, Evropska komisija je usvojila niz mera čiji je cilj bio da pomognu poljoprivredi. U te mere spadali su krediti i garancije za pokrivanje troškova proizvodnje iz fonda za regionalni razvoj, a članicama EU je dodatno omogućeno da sa 100.000 evra direktno subvencionišu individualne poljoprivrednike, odnosno sa 800.000 evra kompanije koje proizvode hranu.  Uz to, uveden je niz subvencija i produženi su rokovi za pogodnosti koje poljoprivrednici imaju u okviru Zajedničke agrarne politike EU.

Pandemija koronavirusa pojačala je poziv na strukturalne promene u prehrambenoj industriji, ocenili su Frank Evert i Aneta Pjor iz Centra za poljoprivredna istraživanja Lajbnic (ZALF). “Sa sigurnošću se može reći da bi se kod nekakvog drugog talasa pandemije, politika kratkoročno posebno fokusirala na stabilnost lanaca proizvodnje, dakle na bezbednost snabdevanja”, kaže Evert.

Evert i Pjor upozoravaju da prejako fokusiranje na regionalnu proizvodnju nije uvek najbolje rešenje.

“Setite se samo suše 2018. i 2019. kada bi tržište koje bi bilo isključivo regionalno dovelo do ogromnih problema u snabdevanju hranom. Regionalna proizvodnja hrane može da napravi uštede u troškovima transporta i resursima, ali u Evropi nije moguće sve proizvesti uz veće očuvanje resursa. Iskustva iz međunarodnih projekata pokazuju da će na srednji rok biti važno naći dobar balans između regionalne i globalne novostvorene vrednosti”, kaže Anete Pjor.

To, prema njenim rečima, konkretno znači da regionalne sistema treba tako izgraditi da mogu da koriste svoje prednosti u odnosu na globalni sistem, na primer da budu sposobniji da se prilagode lokalnim uslovima.

Izvor: Euractiv.rs

Korak bliže ka ugradnji solarnih kolektora na bolnicama i studentskim domovima u Beogradu

Foto-ilustracija: Pixabay

Gradonačelnik Beograda prof. dr Zoran Radojičić je 19. avgusta u Starom dvoru održao sastanak sa ambasadorom Slovačke Fedorom Rosohom i predstavnicima Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).

Foto-ilustracija: Pixabay

“Pored podsećanja na tradicionalno iskrene i prijateljske odnose Slovačke i Srbije, poželeo sam njegovoj ekselenciji dobrodošlicu u Beograd, sa željom da se u prestonici vrlo brzo oseti kao kod kuće”, rekao je gradonačelnik.

Zvaničnici su prilikom ove posete predali gradonačelniku Radojičiću Studiju izvodljivosti o korišćenju solarne termalne energije za grejanje potrošne tople vode u javnim zgradama u Beogradu.

“Moram da naglasim da ambasador danas u Stari dvor nije došao praznih ruku. Sa predstavnicima UNDP-a predao je Gradu veoma dragocenu studiju čijom izradom je učinjen prvi korak ka stimulisanju uvođenja solarnih izvora energije. Na ovaj način bi Beograd mogao ne samo da ostvari uštede već i da smanji emisije štetnih gasova koji imaju efekat staklene bašte i povećavaju zagađenje vazduha”, kazao je Radojičić.

Studija je analizirala postojeće stanje u devet javnih objekata koji imaju veliku potrošnju tople vode, kao i mogućnost za ostvarivanje znatnih ušteda. Izvršena je tehnička analiza izvodljivosti i sagledani su finansijski aspekti uvođenja termosolarnih kolektora za grejanje u tri bolnice, dva sportska centra i četiri studentska doma.

“Veliko mi je zadovoljstvo što imamo priliku da sarađujemo sa gospođom Fransin Pikap, stalnom predstavnicom Programa Ujedinjenih nacija za razvoj u Srbiji. Njena ekspertiza u oblasti klimatskih promena izuzetno je značajna za pronalaženje zajedničkih rešenja kojima će se situacija u glavnom gradu dodatno poboljšati. Ove teme jesu lokalnog karaktera, ali naglašavam da su one globalno važne i od interesa za sve učesnike u procesu zaštite životne sredine”, rekao je Radojičić.

Kao deo borbe protiv klimatskih promena, ove godine Evropska unija je donela odluku da do 2050. godine bude kontinent koji ne koristi fosilna goriva i da u potpunosti pređe na obnovljive izvore energije. Gradovi kao najveći potrošači energije nose veliku odgovornost da se ovaj ambiciozan plan ostvari, a Beograd kao prestonica Srbije daje svoj doprinos i prati politiku EU.

“Ulaganjem u solarne kolektore za grejanje tople vode smanjili bismo troškove za struju u bolnicama, a ušteđeni novac bi se kasnije mogao iskoristiti za dalje unapređenje zdravstvenog sistema. Ekonomski gledano, otvorilo bi se i novo tržište za investicije u obnovljive izvore energije u Beogradu, što bi stvorilo i nova radna mesta”, naglasio je gradonačelnik.

Pored primopredaje studije, na sastanku se govorilo i o daljoj saradnji u oblasti povećanja energetske efikasnosti i smanjenja zagađenosti vazduha u glavnom gradu.

“Studiju je, kao donaciju Gradu Beogradu, izradio UNDP uz finansijsku podršku Republike Slovačke, i na tome smo im veoma zahvalni. UNDP nam pomaže u mnogim oblastima kada je reč o razvoju Beograda kao pametnog, urbanog grada i zelene prestonice. Realizacijom ovog projekta Beograd bi uštedeo dosta energije, ali i novca, što bi doprinelo boljem kvalitetu vazduha u prestonici”, zaključio je gradonačelnik Radojičić.

Izvor: Grad Beograd

Institut za biologiju mora u Kotoru – dragocena veza sa ekologijom i ekonomijom

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: Vlada CG

U okviru radne posete Kotoru potpredsednik Vlade Crne Gore i ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja Milutin Simović sa predsednikom Opštine Željkom Aprcovićem obišao je Institut za biologiju mora.

U proteklim godinama Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja je investiralo značajna sredstva u razvoj infrastrukture, opreme, podmlađivanja naučnog kadra i podizanje opštih uslova za naučno istraživački rad. Rekonstruisana je zgrada, opremljene najsavremenije laboratorije koje imaju međunarodne sertifikate i nabavljen istraživački brod. U završnoj fazi je i izgradnja prvog morskog akvarijuma u Crnoj Gori, vrednog 1,2 miliona evra, koji je finansiran u partnerstvu vlada Norveške i Crne Gore.

„To će biti nova naučno-istraživačka i edukativna baza crnogorskog obrazovnog sistema. Naša zajednička želja je da kroz ovu jedinicu instituta besplatno prođu svi đaci i studenti u Crnoj Gori. Izgradnjom akvarijuma Institut će postati i nezaobilazna turistička adresa“, ocenio je Simović.

Takođe, u partnerstvu sa Ministarstvom poljoprivrede realizuje se i veoma značajan kapitalni projekat Food4Health koji će, zasnovan na naučnoj osnovi, proizvoditi mlađ kamenice u vrlo kontrolisanim uslovima, a kasnije deliti besplatno uzgajivačima kako bi podigli proizvodnju ove značajne vrste i očuvali prirodne resurse u Boki. „Uz malu plavu ribu verujemo da i školjke mogu biti prepoznate kao brendirani proizvod visokog kvaliteta i predstavljati izuzetno atraktivnu turističku, odnosno gastronomsku ponudu Crne Gore sa proizvodom koji će nositi naziv delikatese Boke kotorske”, naveo je Simović.

JP Morsko dobro podržalo je realizaciju uređenja dvorišta i akvarijumskog prostora.

Doprinos očuvanju vrednosti Crne Gore

“Institut za biologiju mora je najbolji mogući primjer veze sa potrebama naše ekologije i naše ekonomije i na tome vam posebno čestitam. Vašim posvećenim radom doprinosite očuvanju vrednosti Crne Gore”, kazao je zaposlenima potpredsednik.

„Institut ima veliki značaj i za Kotor i za čitavu Crnu Goru i zato je posebno značajno što su njemu dominantno zaposleni mladi ljudi. Opština Kotor će i ubuduće ulagati napore da bude pouzdan partner u daljem razvoju Instituta“, istakao je predsednik Opštine Kotor Željko Aprcović.

Institut prepoznat na naučnoj mapi Mediterana

Osposobljen i mlad naučni kadar Instituta zauzima referentno i prepoznatljivo mjesto na listi mediteranskih instituta za istraživanje mora. To dokazuje i preko 40 projekata u čijoj realizaciji Institut učestvuje ili kao koordinator ili kao partner u projektu.

Pročitajte još:

„Kao stipendista Ministarstva nauke na doktorskim studijama, svoja istraživanja sprovodim ovde u Institutu zahvaljujući savremenoj opremi i laboratorijama, koje pružaju dragocene uslove za naučno-istraživački rad“, rekla je Neda Bošković.

Prema rečima potpredsednika Vlada, uz kontinuiranu podršku Institutu kao naučno istraživačkoj organizacionoj jedinici Univerziteta Crne Gore postignuti su ohrabrujući rezultati. On je naglasio i da ovaj izvrsni primer međuinstitucionalne saradnje Univerziteta, Instituta, Ministarstva poljoprivrede i ribara kao najvažnijih aktera ribarstva zapravo jeste jedini mogući put budućeg održivog razvoja ovoga sektora života u Crnoj Gori.

U nastavku posete Simović i Aprcović sastali su se sa poljoprivrednicima Grblja u domaćinstvu Dragana Vulovića. U razgovoru je zaključeno da je neophodno pojačati rad stručnih službi sa lokalnog i državnog nivoa na području Grblja, kako bi se potencijali ovoga kraja uz vredni rad domaćina i blizinu turističkog tržišta valorizovali na najbolji način.

Izvor: Vlada CG, PR Služba Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja

Ko vozi najstarije putničke automobile u EU?

Foto-ilustracija: Pixabay

Evropsko udruženje proizvođača automobila (ACEA) objavilo je nedavno analize aktuelne situacije u sektoru saobraćaja u Evropskoj uniji. Prva u nizu se tiče starosti vozila.

Foto-ilustracija: Pixabay

Analitičari su otkrili da vozni park u Evropi svake godine postaje sve stariji.

Prosečna starost putničkih automobila u 2019. godini je iznosila 10,8 godina, u poređenju sa 10,6 godina u 2016. godini.

Kombiji su postigli isti rezultat – 10,9 godina, dok su teretna vozila velike nosivosti bliža “penziji” za 0,3 godine nego 3 godine ranije i imaju prosečno 12,3 godina.

Podaci iz 2018. godine pokazuju da najstarije putničke automobile voze Estonci, Litvanci i Rumuni čija prosečna starost premašuje 16 godina. Najmlađi automobili na putevima mogu se naći u Luksemburgu – 6,4 godine, kao i u Ujedinjenom Kraljevstvu, koje je u međuvremenu istupilo iz ove zajednice – 8 godina.

Prema saznanjima ovog udruženja, među Evropljanima su prošle godine najpopularniji izbor bili benzinci i čak 58,9 odsto novih registrovanih automobila u Evropskoj uniji se kreće na benzin. Drugo mesto zauzimaju dizelaši čiji je udeo u ukupnom broju registracija bio 30,5 odsto. Slede hibridi, 5,9 odsto, i elektromobili, 3 odsto.

Možda očekivano s obzirom na njihov naziv – trenutno se najmanje stanovnika Unije odlučuje za korišćenje automobila na alternativna goriva – 1,7 odsto.

Flota motornih vozila broji 271,5 miliona putničkih automobila, kao i 41,2 miliona komercijalnih vozila i autobusa.

Jelena Kozbašić

U komšiluku se grade novi nuklearni reaktori – koliko smo bezbedni?

Foto-ilustracija: Unsplash (Jakob Madsen)

Od 450 nuklearnih elektrana u svetu, trećina je u Evropi. Još 60 novih reaktora se gradi, desetak u našem najbližem komšiluku. Koliko je to bezbedno? Jesmo li spremni da reagujemo u slučaju akcidenta u okruženju i kako Srbija odlaže radioaktivni otpad?

Foto-ilustracija: Unsplash (Jakob Madsen)

Iako je posle katastrofe u Fukušimi većina zemalja najavljivala da će odustati od nuklearne energije, to se nije desilo. Svet ne odustaje od nuklearne energije. Đorđe Lazarević iz Sektora za razvoj i primenu nuklearnih tehnologija je, gostujući u Jutarnjem programu RTS-a, istakao da teško da će čovečanstvo moći u budućnosti bez nuklearne energije, ali da su problem nesrećni događaji u prošlosti.

Ukazao je da se na globalnom nivou oko 15 odsto električne energije dobija iz nuklearne energije.

Nuklearke se projektuju da mogu da izdrže najjači zemljotres, udar aviona, cunami. Na pitanje koliko smo bezbedni, Lazarević kaže da su nakon poslednjeg velikog akcidenta u Fukušimi doneti postfukušimski zahtevi i da današnje nuklearke ne mogu da se grade, a da ne zadovoljavaju sve te zahteve.

“Vrlo smo bezbedni zbog tih postfukušimskih zahteva. Reaktor da bi uopšte mogao da se gradi mora da izdrži 72 sata bez snabdevanja električnom energijom spolja, da se odvodi toplota sa reaktora koji je već u funkciji. Uostalom, postoje i aktivni i pasivni sistemi za odvođenje te toplote dok se ne prikačimo na spoljno napajanje električnom energijom. Minimum kod današnjih elektrana je da bude četiri ta sistema, od kojih su dva na isti način zaštićeni kao i sama nuklearna elektrana od udarnih talasa, udara aviona, zemljotresa, cunamija i slično”, objašnjava Lazarević.

U Srbiji i dalje važi moratorijum na izgradnju nuklearnih elektrana, ali smo okruženi nuklearkama. Čak deset reaktora je na udaljenosti od 400 kilometara. Nuklearke imaju Rumunija, Bugarska, Hrvatska, Mađarska. Sve grade ili pripremaju gradnju novih blokova. Na nepunih 70 kilometara, Mađarska gradi novi reaktor u Pakšu.

Lazarević kaže da na nivou EU postoji međugranični koncept koji zahteva da je zemlja koja se opredeli da gradi nuklearno postrojenje u obavezi da uradi sigurnosne analize i zbog svog stanovništva, ali i da te studije uticaja i sigurnosti uputi svim zemljama u Evropi, a najpre svojim komšijama.

“Mi smo kroz tu međugraničnu saradnju dobili studiju uticaja na okolinu i stanovništvo nova dva bloka nuklearne elektrane koja se gradi u Pakšu i koja će zameniti postojeća četiri u doglednoj budućnosti”, dodao je Lazarević.

Mogu li komšije da zaustave izgradnju nuklearke?

Hrvatska i Slovenija su početkom avgusta najavile da će graditi novi blok u Krškom, a Austrija se već protivi. Na pitanje mogu li susedi da zaustave gradnju takvih objekta, Lazarević kaže da je to teško i da nema takve situacije u praksi.

“Zemlja kada se opredeli za taj izvor energije u obavezi je da uradi sve moguće analize sigurnosti, a susedi mogu da ukažu i zahtevaju dodatne analize, ali mehanizam da zaustave izgradnju nemamo u praksi. Kočenja može da bude, ali do sada nije bilo iskustava s tim da je neka zemalja iz susedstva uspela da zastavi izgradnju nuklearne elektrane”, objasnio je Lazarević.

U slučaju da se u nekoj od susednih zemalja desi nuklearni akcident, Lazarević kaže da smo spremni da reagujemo.

“Periodično se održavaju, na tri godine, vežbe odgovora zemlje na nuklearni akcident u svetu. Tako smo imali 2017. godine simulirani akcident na elektrani u Mađarskoj gde je simuliran potpuno gubitak snabdevanja električnom energijom sistema za odvođenje toplote i tu smo pokazali da bismo na adekvatan način procenili i utvrdili šta je ono što bi od radioaktivnih elemenata moglo da krene ka našoj zemlji i imali opremu da to utvrdimo i da na odgovarajući način odgovorimo i zaštitimo okolinu i stanovništvo”, dodao je Lazarević.

Nemačka je imala 17 nuklearki i ugasila je polovinu posle katastrofe u Fukušimi. Taj proces ide sporo, a postavlja se pitanje i koliko se bezbedne zatvorene nuklearke. Lazarević kaže da jesu bezbedne, jer se radi o zemljama koje su ovladale nuklearnim tehnologijama.

“Kada se reaktor ugasi potpuno, nuklearna elektrana se i dalje nadzire, jer se prelazi u proces njene dekomisije i potpune razgradnje. Nemačka to radi vrlo profesionalno, radi se o vrlo organizovanoj i razvijenoj zemlji i ne postoji opasnost dok god se na takav način vodi računa”, zaključuje Lazarević.

Kako Srbija odlaže radioaktivni otpad?

Srbija nema nuklearke, ali ima radioaktivni otpad. Lazarević kaže da se on odlaže na propisan način.

“Imamo novo skladište koje je izgrađeno prema svim svetskim standardima i prihvatamo radioaktivni otpad preko postrojenja za preradu i pripremu za njegovo skladištnje na duži period”, rekao je Lazarević.

Izvor: RTS

Sombor radi na unapređenju zelenog turizma

Foto: Wikipedia/Bormalagurski
Foto: Wikipedia/Bormalagurski

Grad Sombor zajedno sa projektnim partnerima iz zemalja Dunavskog sliva učestvuje u Projektu „RESPONSIBLE GREEN DESTINATION AMAZON OF EUROPE, akronim Amazing AoE“, koji se realizuje u okviru Dunavskog transnacionalnog programa.

Projekat sprovodi konzorcijum od 29 partnera, koje čine lokalne samouprave, ministarstava, turističke organizacije, kao i organizacije civilnog sektora iz Austrije, Slovenije, Srbije, Hrvatske i Mađarske, na čelu sa  Institutom za razvoj lokalnih potencijala „Iskriva“ iz Slovenije.

Cilj projekta je da unapredi zeleni turizam zasnovan na prepoznatljivom prirodnom i kulturnom nasleđu u zemljama koje su povezane UNESKO prekograničnim rezervatom biosfere Mura Drava Dunav, poznatom i pod nazivom Amazonija Evrope.

U okviru projekta radiće se na određivanju, umrežavanju i promociji zelenih lokacija sa turističkim potencijalom, među kojima su i lokacije na teritoriji Grada Sombora.

Projekat „Amazing AoE“ doneće mogućnosti održivog razvoja za upravljanje različitim  prirodnim i kulturnim resursima u okviru Evropskog Amazona, sa lokalnog na transnacionalni nivo, istovremeno otvarajući vrata za međunarodne posetioce.

Glavna aktivnost Grada Sombora u okviru projekta je nabavka digitalne opreme za prikaz vodećih turističkih proizvoda iz oblasti turizma i kulturnog nasleđa, koja će doprineti unapređenju održivog regionalnog razvoja ekoturizma, i to dve digitalne interaktivne info table i deset setova virtuelne realnosti za posetioce.

Takođe, u okviru projekta razviće se model uticaja turizma na okolinu RGD TIM (Responsible Green Destination Tourism Impact Model) kao i studija sa zajedničkim indikatorima za merenje osetljivosti ekosistema na razvoj turizma, uz prisustvo svih ekonomskih i socijalnih aspekata.

Grad Sombor će biti domaćin  jednog od sastanaka Odbora za menadžment i kvalitet sprovođenja aktivnosti na projektu, kao i studijske posete i radionice ostalih partnera u projektu.

Ukupno trajanje projekta je 30 meseci, od 1. jula 2020. do 31. decembra 2022. godine. Ukupna vrednost projekta je 2.411.290,00 evra, a Budžet Grada Sombora u projektu je 106.480,00 evra.

Izvor: Grad Sombor

Na koji način evropsko mleko lošeg kvaliteta uništava afričke stočare?

Foto-ilustracija: Pixabay

Lokalna industrija tvrdi da evropski proizvođači koriste zapadnoafrička tržišta na koja izvoze galone mleka slabijeg kvaliteta, koje nije sveže i koje se nije prodalo u Evropskoj uniji.

“Pokušavamo da prodamo svoje mleko, ali jednostavno ne ide. Većinom ga ili izlijem u kanalizaciju ili ga podelim. To boli, jer bi ono trebalo da bude za našu decu i stoku”, započeo je priču Hamidu Bande, mlekar iz ruralnog područja države Burkina Faso na zapadu Afrike. Krajem sedamdesetih godina, kada je rođen, bilo je nečuveno kupiti uvezeno mleko za Politico.

Za vreme školskog odmora išli su do najbližeg stočara koji bi im u posudice izmuzao svežu užinu, a njegov otac je takođe prodavao mleko jer su imali porodično krdo krava. Danas svoje životinje isključivo uzgaja radi prodaje mesa u susednim zemljama, a mleko koje ima koristi samo u svom domaćinstvu.

Niska cena i uvoz ubija male proizvođače

Lokalna industrija tvrdi da evropski proizvođači koriste zapadnoafrička tržišta na koja izvoze galone mleka slabijeg kvaliteta, koje nije sveže i koje se nije prodalo u Evropskoj uniji. Takođe, navode da takvi proizvodi sadrže mnogo biljnih masti uključujući palmino ulje koje je glavni uzrok krčenja šuma i gubitka biološke raznovrsnosti.

Foto-ilustracija: Pixabay

Prezasićenost ovim proizvodima i njihova niska cena onemogućuju konkurenciju lokalnim proizvođačima na tržištu i dovode do propadanja malih stočara. Treba napomenuti kako su afričke krave manje produktivne od onih u Evropi, a daju tek četiri litra mleka dnevno, za razliku od evropskih koje proizvedu sedam puta više, čak do 28 litara.

Prema podacima Evropske unije, izvoz mleka u Burkinu Faso porastao je sa 1.530 tona u 2009. na preko 8.000 tona deceniju kasnije. U Senegal je prošle godine uvezeno otprilike 86.000 tona, a 2017. godine 65.500 tona. Količina koja ulazi u Nigeriju udvostručila se u poslednjih 17 godina dosegnuvši 94.500 tone prošle godine. I kompanije sa Novog Zelanda, Sjedinjenih Američkih Država i drugih delova u Zapadnu Afriku izvoze mleko upitnog kvaliteta, ali sa nižom stopom.

Preduzete su mere kako bi se smanjio ogroman uvoz

Evropski izvoznici tvrde kako Afrika jednostavno nema nivo proizvodnje i ulaganja dovoljno za podmirivanje potreba brzorastućeg stanovništva u regionu. Takođe, osporavaju tvrdnju da je mleko u prahu sa dodatom masnoćom nutritivno lošije.

Portparol Evropske komisije rekao je da su glavni razlozi za nedostatak domaće snabdevenosti svežeg mleka u Zapadnoj Africi strukturni, uključujući visoke ulazne troškove, lošu infrastrukturu i poteškoće u poboljšanju genetskih zaliha goveda. Dodao je i kako afričke zemlje uvek mogu da preuzmu mere kojima će privremeno ograničiti uvoz, a koje su prema odredbama i pravilima Svetske trgovinske organizacije.

Mnoge zemlje Zapadne Afrike, uključujući Nigeriju sa najrazvijenijom ekonomijom, već su preduzele mere da bi suzbile rastuću plimu uvoza mleka i primenile politiku pomoću koje bi podržale poljoprivrednike i zaštitile autohtonu proizvodnju mleka.

“Ako se ovako nastavi, uspećemo”, rekao je Nur Al Ajat Udraogo, stočar koji poseduje farmu 15 kilometara južno od glavnog grada Burkina Faso. “Ne znam zašto bi mladi trebalo da piju mleko u koje je dodato palmino ulje.”

Italijanski portal Politico više od šest meseci sprovodio je istraživanje u Burkini Faso, Maliju, Mauritaniji i Senegalu. Izveštaj je pokazao da se radi o razornom uticaju koji ima uvoz takozvanog mleka u prahu punjenom masnoćom – najčešće palminim uljem. Neka od njih su bila namenjena i deci rođenoj pre vremena.

Autorka: Lucija Bencaric

Izvor: Agroklub

Singapur ima najbolji odnos zelenila i ljudi

Foto-ilustracija: Pixabay

Evropski zeleni dogovor ima za cilj da Evropa bude prvi klimatski neutralan kontinent do 2050. godine. Da bi se to postiglo, neophodne su promene i u građevinskom sektoru. Prema analizi Evropske agencije za zaštitu životne sredine, zagađenje bi moglo znatno da se smanji primenom principa zelene gradnje, reciklažom građevinskog otpada i smanjenjem korišćenja betona, cementa i čelika.

Foto-ilustracija: Pixabay

Proizvodnja građevinskog materijala i potrošnja energije za grejanje i hlađenje zgrada uzroci su emisije više od 60 odsto štetnih gasova u atmosferu.

“Svakako i kod nas jedna od stvari o kojoj se priča jeste ta energetska efikasnost. Država već ima fond koji se odnosi na javne objekte i treba da se formira fond koji će se odnositi na privatne objekte. Energetska efikasnost, mi smo u tome vrlo slabi, slabi u smislu toga da imamo preko 300.000 kuća koje su neizolovane i trošimo četiri do pet puta više nego što Evropa troši za zagrevanje takvih kuća”, objašnjava Dragana Korica iz Saveta zelene gradnje Srbije.

Proizvodnja cementa i betona mogla bi da se smanji, ako bi se reciklirao građevinski otpad. U Srbiji godišnje oko 70 miliona tona građevinskog otpada završi na deponijama.

Foto-ilustracija: Pixabay

“Nemamo zakonske norme pod kojima bi mogli da radimo to, da rušimo, da odvajamo materijale i da recikliramo, da ih vratimo nazad u proizvodnju i to u kojim procentima trebalo bi definisati. Devedeset pet odsto građevinskog materijala iz jednog objekta može da bude upotrebljeno u proizvodnji drugih građevinskih objekata”, navodi Viktor Kobjerski ispred Srpske asocijacije za rušenje, dekontaminaciju i reciklažu.

Potrošnja energije i emisije ugljen-dioksida mogu da se smanje i zelenom gradnjom i zelenim površinama.

“Inače je 28 kvadrata zelenila potrebno po čoveku, prema nekim parametrima svetskih asocijacija. Bitno je da povežemo to zelenilo u jedan zajednički sistem. I to je nešto što se danas radi svugde u svetu, od Hong Konga gde je najteže, do Singapura koji ima najbolju situaciju vezano za odnos zelenila sa ljudima i naravno nordijske zemlje i Kanada i Australija”, naglašava prof. Eva Vaništa Lazarević sa Departmana za urbanizam Arhitektonskog fakulteta u Beogradu.

Beograd ima 14 kvadratnih metara zelenila po stanovniku, Vračar na primer svega dva metra.

Kada bi svi evropski gradovi pokušali da dostignu Beč koji ima 120 metara kvadratnih zelenila po stanovniku, a države Dansku koja već reciklira više od 90 odsto građevinskog materijala, Evropa bi svakako imala veće šanse da u narene tri decenije dostigne cilj – da bude prvi klimatski neutralan kontinent.

Izvor: RTS

Ujedinjene nacije i Evropska unija odali priznanje humanitarcima u borbi protiv pandemije

Foto-ilustracija: Pixabay

Povodom Svetskog dana humanitarne pomoći, koji se obeležava 19. avgusta, generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Gutereš odao je poštovanje “neopevanim herojima” borbe protiv pandemije koronavirusa, ljudima koji često rizikuju svoj život da bi spasili živote drugih. Potpredsednik Evropske komisije i komesar za upravljanje krizama saopštili su da je 2019. ubijeno 125 humanitarnih radnika, ističući da “spasavanje života nikada ne bi trebalo da košta živote”.

Foto-ilustracija: Pixabay

Prema podacima UN, 2019. godine je zabeležen rekordan broj napada na humanitarce, a na meti napada više su bili i zdravstveni radnici.

Pandemija je ove godine dodatno opteretila humanitarne radnike, rekao je Gutereš, dodajući da su zbog gubitka posla, obrazovanja, hrane, vode i bezbednosti ugroženi milioni ljudi.

“Ovi stvarni heroji rade izvanredne stvari u izvanrednim vremenima da pomognu ženama, muškarcima i deci čiji je živote preokrenula kriza”, kazao je Gutereš u poruci objavljenoj na Tviteru.

S pandemijom KOVID-19 povećao se i broj osoba kojima je potrebna humanitarna pomoć, a zbog ograničenja kretanja i karantina, uvedednih u cilju sprečavanja širenja virusa, glavnu ulogu u odgovoru na humanitarnu krizu preuzela su civilna društva i lokalne organizacije.

“Ove godine slavimo njih: ljude kojiima je takođe često potrebna pomoć, kao što su izbeglice koje pomažu zajednicama domaćinima, lokalni zdravstveni radnici koji brinu o bolesnima i vakcinišu decu, i humanitarci koji nastoje da dostave hranu, vodu i lekove u zaraćena područja. Oni su neopevani heroji borbe protiv pandemije – i svi oni previše često rizikuju svoje živote da bi spasili živote drugih”, rekao je Gutereš.

EU: Za sedam godina 10 milijardi evra

Zvaničnici EU su 18. avgusta, u saopštenju povodom Svetskog dana humanitarne pomoći, takođe odali priznanje humanitarnim radnicima koji od izbijanja pandemije koronavirusa pružaju pomoć u još težim uslovima.

“Zabrinjavajuće je to da su humanitarne potrebe danas u porastu, dodatno povećane zbog pandemije koronavirusa. Imajući to na umu, EU je spremna povećati ulaganja u humanitarnu pomoć. Evropska komisija će u narednih sedam godina finansirati humanitarno delovanje EU u iznosu od gotovo 10 milijardi evra”, navedeno je u zajedničkom saopštenju visokog predstavnika za spoljnu politiku i bezbednost Žozepa Borelja i komesara za upravljanje krizama Janeza Lenarčiča.

U saopštenju se ističe da je 2019. ubijeno 125 humanitarnih radnika, a 124 ih je oteto.

“Kako bi se sprečili takvi gubici i zaštitili humanitarni radnici i civili, nužno je osigurati poštovanje međunarodnog humanitarnog prava. Stoga pozivamo sve sukobljene strane da se suzdrže od napada na civilnu infrastrukturu, uključujući škole i bolnice”, dodaje se u saopštenju.

Rekordan broj napada

Početkom 2019. oko 70,8 miliona ljudi prisilno je raseljeno zbog sukoba, nasilja i kršenja ljudskih prava. Klimatske promene dodatno povećavaju ugroženost stanovništva. Osam najozbiljnijih kriza povezanih s nestašicom hrane izbilo je zbog kombinacije oružanih sukoba i klimatskih poremećaja, navedeno je u saopštenju.

Svetski dan humanitarne pomoći ustanovljen je 2009, u znak sećanja na godišnjicu bombardovanja sedišta UN u Bagdadu u Iraku 2003, kada su poginula 22 humanitarna radnika.

UN su saopštile da je 2019. zabeležen rekordan broj napada na humanitarne radnike. Na meti napada bila su 483 humanitaraca, 125 je ubijeno, 234 ranjeno, a 124 oteto. To je 18 odsto više nego 2018. godine.

Najviše napada desilo se u Siriji, zatim Južnom Sudanu, Demokratskoj Republici Kongo, Avganistanu i Centralnoafričkoj Republici.

Takođe je prošle godine zabeležen povećan broj napada na zdravstvene radnike. Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, bilo je 1.009 napada na zdravstvene radnike i ustanove, u kojima je stradalo 199 ljudi i ranjeno 628.

Izvor: Euractiv.rs