Home Blog Page 646

Vatra uništava ekosistem Kilimandžara

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Uprkos tome što u gašenju požara učestvuju stotine ljudi – vatrogasci i dobrovoljci iz okolnih sela, studenti, vatra koja danima prži obronke Kilimandžara preti da uništi jedan od najbogatijih ekosistema na svetu.

Uspavani vulkan u Tanzaniji gori od nedelje. Vatra je krenula iz jednog od nižih kampova koje planinari koriste za prenoćište tokom uspona uz planinu, piše Njujork tajms.

Nisko, suvo rastinje brzo je zahvatila vatra zahvaljujući povoljnom vetru.

Vatrogascima koji se smenjuju na terenu pridružuju se brojni dobrovoljci iz okolnih sela, a nadležne službe u četvrtak su uputile i helikopter na Kilimandžaro, da bi pomogao u gašenju požara.

„Kako bismo povećali efikasnost u gašenju vatre, počeli smo da koristimo helikopter posle podne“, rekao je ministar za prirodne resurse Tanzanije Hamisi Kigvangalija.

Prema njegovim rečima, biće upućeno još letelica kako bi se požar stavio pod kontrolu, prenosi Rojters.

Uprkos naporima velikog broja ljudi, ogromna površina već je zgarište, a ekosistemu je naneta velika šteta čiji opseg nije moguće proceniti.

„Vatra koja briše živi svet pred sobom kreće se ekosistemom koji je jedan od najraznovrsnijih na planeti. Čitava zemlja shvata situaciju ozbiljno“, istakao je Padili Mikomangva, stručnjak za očuvanje prirode koji je stacioniran u najvećem gradu u Tanzaniji, Dar es Salamu.    

Požar je izbio u oblasti Vona, gde je odmaralište za planinare koji za penjanje koriste rute Mandara i Horombo.

Kilimandžaro je visok 6.000 metara i godišnje se na njega penje oko 50.000 planinara.

Izvor: RTS

Koliko košta prirodna katastrofa?

Foto-ilustracija: Unsplash (Marc Szeglat)
Foto-ilustracija: Unsplash (NOAA)

338 suša, 552 zemljotresa, 432 ekstremne temperature, 3.254 poplave, 376 klizišta, 13 kretanja suve mase, 2.043 oluje, 102 vulkanske aktivnosti i 238 šumskih požara.

U samo 23 reči stalo je poslednjih 20 godina života na našoj planeti i čak 7.348 prirodnih katastrofa.

One su u periodu od 2000. do 2019. godine odnosile u proseku 60 hiljada života godišnje, što znači da je ukupno stradalo 1,23 miliona ljudi. Uticale su na živote više od 4 milijardi osoba, što nanoseći im raznorzne povrede, što destabilizujući izvore prihoda poput poljoprivrede.

Ujedinjene nacije su u najnovijem izveštaju, objavljenom povodom Međunarodnog dana smanjenja rizika od prirodnih katastrofa (13. oktobar), procenile da su ovi nemili događaji “koštali” 2,97 biliona dolara od prošle dve decenije, što je gotovo dvostruko više od ekonomskih koje su prouzrokovale od 1980. do 1999. godine (1,63 biliona dolara). Tada je i broj nepogoda bio gotovo duplo manji, 4.212.

Ogroman udeo u povećanju broja prirodnih katastrofa ima klima. Od 1980. do 1999. izazvala je 3.656 nepogoda, od 2000. do 2019. 6.681 nepogodu.

Stručnjaci su i ovu priliku iskoristili kako bi istakli neophodnost ostanka ispod kritičnog temperaturnog praga, odnosno zauzdavanja daljeg porasta temperature. Podsetili su i na to da, ukoliko nastavimo da “zagrevamo” temperaturu jednakim tempom, odosmo mi i više od 3,2 Celzijusa u plus, ali i bilione dolara u minus.

Da bi ciljevi Pariskog sporazuma bili ispunjeni, a porast temperature značajno manji od onog ka kome srljamo, industrijske zemlje svoje emisije gasova sa efektom staklene bašte godišnje treba da snižavaju za barem 7,2 odsto, naveli su autori studije.

U Srbiji je tokom posmatranog vremenskog okvira zabeleženo između 26 i 75 prirodnih katastrofa.

Jelena Kozbašić

U Danskoj počeo odstrel 2,5 miliona kuna zbog koronavirusa

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Na severu Danske veterinari i poljoprivrednici započeli su ubijanje 2,5 miliona kuna zbog koronavirusa.

Odluka da se životinje odstrele doneta je nakon što je otkriveno da se na 63 farme, koje se bave uzgojom zbog proizvodnje nerca, pojavio koronavirus.

Zaražene životinje moraju da se odstrane i to radi Danska uprava za veterinu, dok uzgajivači koji imaju nezaražene životinje u krugu od osam kilometara od zaražene farme moraju samo da ih uspavaju.

Pre Danske, slični problem su imali proizvođači kuna u Holandiji.

Vlasti ove države su u junu mesecu naredile odstrel 10.000 kuna zbog straha da ove životinje prenose koronavirus i da bi mogle da pokrenu novi talas epidemije.

Kada su u pitanju kućni ljubimci, naučnici su utvrdili da psi i mačke ne mogu da prenesu koronavirus na ljude, ali da mogu da budu pozitivni na testu. Zato vlasnici ljubimaca treba da održavaju dobru higijenu ruku pre i posle dodirivanja životinja, a obolele osobe treba da izbegavaju kontakt sa kućnim ljubimcima.

Milica Radičević

Uhapšen vozač električnog trotineta u Oslu zbog prekoračenja brzine

Foto-ilustracija: Unsplash (MusicFox Fx)
Foto-ilustracija: Unsplash (Nicolas I.)

Policija u Oslu zaplenila je električni trotinet čiji je softver prilagođen da mu najveća brzina  bude 58 kilometara na sat, što je skoro tri puta više od zakonski dozvoljenog limita.

Električni trotinet je zaplenjen u centru norveške prestonice tokom akcije policije i Norveške uprave za javne puteve. Uz zaplenu jednog, zaustavljena su još dva električna trotineta zbog prekoračenja brzine.

Vlasnicima trotineta preti krivična prijava, saopštila je policija.

Najveća dozvoljena brzina električnih trotineta u Oslu je 20 kilometara na sat.

Iznajmljivanje trotineta je postalo uobičajeno po evropskim metropolama i možete ih videti na svakom ćošku.

Međutim, pored toga što su praktični za vožnju tokom gradskih gužvi, deo korisnika je iskustio i nek tako dobru stranu trotineta, a to su povrede koje često zadese vozače trotineta kada voze neprilagođenom brzinom po putu. Neke nesreće su čak imale i smrtne ishode.

Kao i u Oslu, u Velikoj BritanijiFrancuskoj, Nemačkoj i Danskoj e-skuteri takođe imaju ograničenje u brzini od 20 km na sat.

Međutim, u poslednje vreme sve se više šuška da se ograničenje podigne na 25 km na sat.

Foto-ilustracija: Pixabay

Poslanci u britanskom parlamentu ranije ovog meseca pozvali su Vladu da legalizuje e-skutere kao jeftinu i ekološku alternativu automobilima.

Velika Britanija je jedna od poslednjih zemalja u Evropi u kojoj je upotreba električnih skutera na putevima ilegalna i zabranjeni su bilo gde osim na privatnom zemljištu.

Poslanici su rekli da bi, ako Vlada brzo reaguje, e-skuteri mogli postati legalni oblici prevoza na putevima i biciklističkim stazama do proleća 2022. godine.

Pre dve godine jednom petnaestogodišnjaku je rečeno da će dobiti šest kaznenih bodova u svojoj budućoj vozačkoj dozvoli nakon što je uhvaćen u brzoj vožnji električnog skutera.

Jovana Canić

Sinjajevina je dar prirode, nikako vojni poligon

Photo-illustration: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Nikola Knežević)

Opštinski odbor URA Šavnik, zajedno sa svim nevladinim organizacijama, uz podršku ogromnog broja građana iz opština kojima pripada Sinjajevina, izneo je svoj jasan stav – nema nikakvog pucanja po Sinjajevini.

Kako je saopštio danas Čedomir Ašanin, predsednik Inicijalnog odbora ove partije u Šavniku, Sinjajevina je park prirode i jedan od najvećih pašnjaka u Evropi, na kojem katune imaju i stočari iz Danilovgrada i još četiri opštine koje joj gravitiraju.

“Danilovgradski, takozvani ‘Brcki katuni’, još od vremena kralja Nikole, zajedno sa stočarima iz drugih opština, su okosnica za razvoj ekološke Crne Gore, okosnica za razvoj poljoprivrede i proizvodnju zdrave hrane”, ukazuje Ašanin.

On napominje da su ogromni broj domaćih, regionalnih i međunarodnih organizacija koje se bave zaštitom životne sredine dale jasan i nedvosmislen stav da Sinjajevina ne može biti vojni poligon.

“Tamo gde se puca trava ne raste!”, napominje Ašanin.

Kako kaže, građani Šavnika su jednoglasni da je zaštita životne sredine osnova njihovog opstanka na ovim prostorima.

“Razvoj poljoprivrede na tradicionalan način uz modernizaciju života, spajanje poljoprivrede i turizma, jesu naša šansa. A svako vojno angažovanje na ovom prostoru je u direktnoj suprotnosti sa opstankom ljudi u ovom kraju. Mi imamo samo ono što nam je priroda dala”, kategoričan je Ašanin.

Poručuje i da politika nikako ne sme da se meša  u ovakve odluke i da interesni ciljevi bilo koje partije ne smeju biti iznat očuvanja prirodnih dobra Crne Gore.

“Upravo zbog ovakvog odnosa prema prirodnim resursima, građani guve veru u državu i njen sistem”, zaključuje  Čedomir Ašanin predsednik Inicijalnog odbora URA u Šavniku.

Izvor: RTCG

Pandemija podstakla razvoj biciklizma u Evropi

Foto ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Greg Mak)

Od početka pandemije u Evropi je izgrađeno 2.300 kilometara novih biciklističkih staza, a ukupne investicije u tu infrastrukturu bile su veće od jedne milijarde evra, piše BBC.

“Biciklizam je iz pandemije izašao kao veliki pobednik i to nam pokazuje njegov potencijal da promeni naše gradove i naše živote”, kaže Džil Voren, iz Evropske biciklističke federacije u Briselu.

“Pre pandemije imali smo 1.000 biciklista na glavnoj ulici, sada ih imamo 7.000”, rekao je Pjerfrančesko Maran, zamenik gradonačelnika Milana, koji je zadužen za urbanizam u tom gradu.

Prema njegovim rečima, ranije je bilo pokušaja da se uvedu trake za bicikliste na ulicama, ali su tada vozači automobila protestovali. Milano je među prvima uveo bicikle kao vid javnog prevoza i sada ima 35 kilometara biciklističkih staza, međutim mnog od njih su privremene.

Regionalna vlada ovog dela Italije uložila je 115 miliona evra u podsticanje biciklizma,i nudi subvenicije od 500 evra ukoliko neko želi da kupi novi bicikl ili električni skuter.

U Briselu je izgrađeno 40 kilometara novih staza u najprometnijim delovima grada, uvedena je i zona u kojoj pešaci i biciklisti imaju prednost nad automobilima, u cilju da se obezbedi prostor za bezbednu distancu.

Regionalna ministarka saobraćaja, Elke Van den Brant, u aprilu je pozvala stanovnike da izbegavaju javni prevoz, a čini se da je dosta ljudi prešlo na bicikle, budući da je u isto vreme prošle godine bilo 44 odsto manje bicikista nego sad.

Za razliku od većine drugih većih gradova, Amsterdam je već imao adekvatnu biciklističku infrastrukturu pre pandemije. Poznato je da ovaj grad ima više bicikala nego ljudi kao i čak 767 kilometara dobro profilisanih biciklističkih staza.

Na kraju, ostaje pitanje da li će aktuelni trendovi, ili će opasti kada se virus povuče.

Izvor: Nova Ekonomija

Za Srbiju je važno da prepoznala značaj investiranja u oblast otpadnih voda

Foto ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Ministar zaštite životne sredine Goran Trivan učestvovao je na 41. Međunarodnoj konferenciji „ Vodovod i kanalizacija `20“ koja se 14. i 15. oktobra održava u Kraljevu. Komferencija kroz različite sesije razmatra istraživačko-razvojna, tehničko-tehnološka, ekonomska, zakonska i druga aktuelna pitanja iz oblasti snabdevanja vodom.

Na početku obraćanja, ministar Trivan je učesnike međunarodne konferencije podsetio da Kraljevo i Srbija pamte stravičan zločin koji se ovih oktobarskih dana pre 79 godina dogodio u Kraljevu, kada su nacisti masovno streljali nedužne civile, izrazivši nadu da se tako nešto nikada i nigde ne sme ponoviti.

Govoreći o značaju voda, Trivan je ukazao je voda planetarno strateški važan resurs, jer je ima sve manje zbog porasta svetske populacije, obima privrednih aktivnosti i klimatskih promena i da će se svet, zbog nedostatka pijaće vode, sve više suočavati sa migracijama stanovništva i ekološkim izbeglicama.

Ministar je podsetio da Srbija ima najmanje površinskih autohtonih voda u regionu i ukazao da je, u vremenu u kome živimo imperativ upravljanje vodnim resursima i prečišćavanje otpadnih voda. Naveo je da je Ministarstvo prilikom osnivanja realno sagledalo stanje višedecenijskog zagađivana voda, pri čemu se prerađuje samo oko 10 odsto voda, kao i nedostatak projekata koji su osnovni uslov za izgradnju 350 postrojenja za njihovu preradu. Trivan je kazao da je Ministarstvo uspelo, da za manje od dve godine sa opštinama izradi 29 projekata za izgradnju postrojenja za preradu otpadnih voda i još 11 projekata za postrojenja za preradu otpada kao i da je u toku finansiranje, realizacija i priprema na desetine takvih projekata.

Foto-ilustracija: Pixabay

Istakao je da je od izuzetne važnosti što je država kroz Program „Srbija 2025“ prepoznala značaj investiranja u oblast otpadnih voda, i da će MZŽS nastaviti da pruža punu podršku realizaciji ovog velikog i značajnog investicionog programa Srbije, koji ima snagu da bude deo Evropskog zelenog dogovora i oporavka. Ministar je pozvao domaće kompanije, operativu i inženjere da se angažuju na ovim projektima i da svoje znanje i iskustvo predstave i pokažu i van granica, pri čemu su im vrata Ministarstva uvek otorena.

Osvrćući se na problem mini-hidroelektrana, ministar je podsetio da je javnosti poznat i jasan eksplicitan stav Ministarstva zaštite životne sredine i njegov, da je izgradnja malih hidroelektrana derivacionog tipa u zaštićenim prirodnim područjima nedopustiva i vešestruko štetna, i da je MZŽS rešenje ovog problema predložilo izmenama Zakona o zaštiti prirode koje je uputilo u proceduru.

Međunarodnu konferenciju, koja se održava pod pokroviteljsvom Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, organizovao je Savez inženjera i tehničara Srbije, uz suorganizaciju Instituta za tehnologiju nuklearnih i drugih mineralnih sirovina, Prirodno-matematičkog fakulteta iz Novog Sada-Departman za hemiju, biohemiju i zaštitu životne sredine, Tehnološko-metalurškog fakulteta iz Beograda-Katedra za neorgansku hemijsku tehnologiju, Instituta za vodoprivredu „Jaroslav Černi“, Inženjerske akademija Srbije i Instituta za primjenjenu geologiju i vodoinženjering iz Bijeljine. Domaćin konferenciji je JKP „Vodovod“ iz Kraljeva.

Izvor: Ministarstvo zaštite životne sredine

Japan će kontaminiranu vodu iz nuklearke u Fukušimi ispustiti u more

Foto-ilustracija: Unsplash (Frédéric Paulussen)
Foto-ilustracija: Unsplash (Ajaj Pal Singh Atwal)

Japanska vlada je odlučila da, skoro deceniju posle incidenta u nuklearnoj elektrani Fukušima, ispusti kontaminiranu vodu iz uništenog postrojenja u more, objavili su lokalni mediji.

Nuklearna elektrana “Fukušima“ oštećena je posle razornog zemljotresa i cunamija 2011. godine. Kontaminirana voda iz postrojenja je dugogodišnji problem Japana, a više od milion tona tečnosti se nalazi u cisternama.

Japanski ministar industrije Hiroši Kadžijama napominje da još uvek nije doneta konačna odluka, ali da se taj problem mora ubrzo rešiti.

Očekuje se da će ova odluka izazvati reakcije susednih zemalja, pre svega Južne Koreje, koja je već počela da hranu koja potiče iz Japana testira na radijaciju, prenosi Rojters.

List Asahi simbun prenosi da bi za sprovođenje takve odluke trebalo oko dve godine, jer kontiminirana voda pre ispuštanja u more, odnosno Tihi okean, mora biti prečišćena.

Kompanija “Tokio elektrik“ se pre dve godine izvinila pošto je ustanovljeno da njihov sistem za filtraciju nije uklonio sve opasne materije iz vode, kao i da planira da ukloni sve radioaktivne delove iz vode, osim tritijuma koji se teško odvaja, a relativno je bezopasan.

Prošle nedelje su predstavnici japanske riblje industrije urgirali da vlada ne dozvoli ispuštanje kontaminirane vode iz Fukušime u okean, jer će im to uništiti ovo malo ugleda što su uspeli da povrate posle havarije u nuklearnoj elektrani.

U međuvremenu, Južna Koreja je zabranila uvoz morskih plodova iz regiona Fukušime i tražila od japanskog izaslanika pri ambasadi u Seulu da objasni kako Tokio planira da reši problem sa kontaminiranom vodom.

 Izvor: RTS

Priboj gradi toplane na drvnu biomasu

Foto: Julian Nitzsche
Foto-ilustracija: Pixabay

Gradnja nove toplane u Priboju počela je krajem septembra i kada bude završena koristiće drvnu biomasu, pa će tako problem aerozagađenja biti rešen u gradu na Limu, kažu za Novu ekonomiju predstavnici lokalne samouprave.

“U toplani će se koristiti drvna sečka proizvedena na teritoriji opština Priboj, Prijepolje i Nova Varoš. Rezervni energent će biće lož ulje, nadamo se da ćemo ga koristiti minimalno ili nikako u toku godine. Na žalost, gas kao rezervu nemamo”, kaže za Novu ekonomiju zamenik predsednika opštine Priboj Saša Vasilić.

Prema njegovim rečima, kombinovana gradska toplana imaće snagu 8 + 15 MW (mega Vata), a izgradnja je počela 28. septembra ove godine.

Dodaje da je prema dinamičkom planu predviđeno da se funkcionisanje toplane obezbedi do oktobra 2021. godine, kada će početi njen probni rad i dokazivanje parametara, a potom će biti predata Javnom preduzeću Toplana – Priboj. To se očekuje 1. januara 2022. godine.

Čistija energija

“Umesto uvoznog mazuta koji je minimum dva puta skuplji, koristićemo ekološko gorivo sa lokala, koje je karbonski neutralno, imaćemo čistiji vazduh i značajno ćemo smanjiti emisiju ugljen dioksida (CO2) u atmosferu čime se smanjuje efekat staklene bašte u atmosferi”, napominje Vasilić.

Prema njegovim rečima projekat je održiv jer poseduje jaku ekonomsku, ekološku i socijalnu komponentu koja se ogleda u otvaranju novih radnih mesta u opštini. Na toplanu će biti priključeni već postojeći korisnici, koji će imati 24-časovno, kvalitetno i ujednačeno grejanje.

Osim toplane, u Priboju se menja kompletan gradski toplovod i sve podstanice u sistemu daljinskog grejanja. Očekuje se da će se priključiti i novi korisnici, kao i Gradska sportska dvorana, kojoj će to olakšati uslove za treninge i utakmice sportista tokom zime.

Izvor: Nova Ekonomija

 

Predstavljen uređaj za reciklažu PET ambalaže “eko-meda”

Foto: Grad Beograd
Foto: Grad Beograd

“Eko-meda” prototip uređaja za reciklažu PET ambalaže u obliku medveda, promovisan je danas u Dečjem kulturnom centru. Projekat su izradili Sekretarijat za zaštitu životne sredine i Mašinski fakultet.

Podsekretarka za zaštitu životne sredine Jasmina Madžgalj rekla je da je u pitanju prototip interaktivnog, edukativnog uređaja, koji ima za cilj razvoj ekološke svesti kod dece.

Ekološku svest je potrebno razvijati od najranijeg doba. Upravo je ovaj prototip napravljen za ciljnu grupu predškolske dece do prvog razreda. Nalazi se na adekvatnom mestu kojem će deca imati pristup i tako na pravi način shvatiti svet oko sebe. Saradnja sa Mašinskim fakultetom je primer dobre prakse i saradnje. Cilj nam i jeste da što više budemo u sinergiji sa naukom”, navela je Jasmina Madžgalj.

Kako je naglasila, deca u najranijem detinjstvu usvajaju model ponašanja roditelja, kasnije vaspitača, a ovde imamo unapređen proces usvajanja ekološke svesti. U ovu priču, dodala je, uključeni su i roditelji, jer je projekat osmišljen tako da oni usvajaju ponašanje od dece.

Profesor Mašinskog fakulteta Nebojša Petrović pojasnio je da je to bio profesionalni ali i ljudski izazov, jer svi smo rođeni u prirodi i sa prirodom, te je potrebno da se prema njoj odnosimo kao prema svom najrođenijem.

“Kao što od ranog detinjstva učimo o odnosu prema starijima i bližnjima, potrebno je obratiti pažnju i na odnos prema prirodi, to jest naučiti kako se odnositi prema njoj. Na ovom projektu, osim kolega sa Mašinskog fakulteta, imali smo angažovane i saradnike sa Fakulteta primenjenih umetnosti, kao i konsultante i izvođače koji su se bavili nekim novim tehnologijama i uspeli da naprave uređaj koji nije mnogo masivan. Zadovoljni smo rezultatom, a iako je ovo prototip, na njemu može još da se radi”, naglasio je Petrović.

Upravnik pogona otpada i reciklaže JKP “Gradska čistoća” Slobodan Protić rekao je da će to preduzeće pružiti kompletnu logistiku ovom projektu, u smislu odvoženja i prerade reciklabile.

Urednica programa za odnose sa javnošću i marketing Dečjeg kulturnog centra Ivana Teodorović Stojanović izrazila je zadovoljstvo što se “eko-meda” nalazi u zgradi ove ustanove. On će, dodala je, na interesantan i zabavan način predstaviti deci kako treba da recikliraju i da ih osvesti koliko je to važno za okolinu.

Izvor: Grad Beograd

Povećanje reciklaže sijalica i baterija – Partnerstvom do sistemskih rešenja u oblasti životne sredine

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Sijalice i baterije su opasan otpad što znači da ne bi trebalo da ih bacamo u kontejner sa komunalnim otpadom. Međutim, problem je to što organizovano sakupljanje baterija i sijalica ne postoji u Srbiji pa građani ne znaju šta da rade sa njima kad stignu za zamenu, tako da najčešče završe u kanti za smeće.

S ciljem da se unapredi sistem upravljanja ovim vrstama otpada pokrenut je projekat “Povećanje stope reciklaže baterija i sijalica u Republici Srbiji” koji realizuju Nemačka organizacija za međunarodnu saradnju-GIZ i kompanije Božić i sinovi i E-reciklaža, u partnerstvu sa Nacionalnom alijansom za lokalni ekonomski razvoj (NALED) i Udruženjem reciklera Srbije.

Prema propisima, lokalne samouprave su zadužene za prikupljanje sijalica i baterija od stanovništva u posebnim kontejnerima. Takođe, treba da ih preuzimaju i trgovci ovim proizvodima i da ih predaju sakupljaču ili licu koje vrši skladištenje i tretman. U praksi ovo nije zaživelo već se baterije i sijalice mešaju sa ostalim otpadom iz domaćinstva.

Finansiranje izvoza baterija

Sakupljačka mreža nije razvijena jer država ne daje podsticajna sredstva za izvoz baterija, a izvoz košta. To znači da onaj ko sakupi baterije treba da misli kako će da finansira izvoz u EU.

“Baterije dobijamo sakupljanjem od fizičkih lica, od pravnih lica i sakupljača. Veliki broj baterija se generiše iz samog procesa tretmana odnosno kada u reciklažni centar stignu mali kućni aparati, igračke i sl. S obzirom na to da u Srbiji nema postrojenja za tretman baterije izvozimo ih na konačno zbrinjavanje u Nemačku. Kada je u pitanju sakupljanje baterija iz domaćinstava postavlja se pitanje ko će to da plati? Ne postoji sakupljačka mreža, ne postoji model finansiranja odnosno podsticajna sredstva – rekla je Marija Pivnevi iz kompanije E-reciklaža, na panelu u oviru Mikser festivala na kome je projekat predstavljen.

Pivnevi je ukazala da potrebno da se pronađe model finansiranja za baterije koje se prikupljaju od građana, a da je E-reciklaža spremna da proširi sakupljačku mrežu odnosno postavi kontejnere za građane, da radi na edukaciji i podizanju svesti o EE otpadu.

Ekološka taksa za baterije je uračunata u cenu proizvoda i plaćaju je građani prilikom kupovine. Taj novac odlazi direktno u republički budžet, ali se ne troši namenski tj. ne koristi se za zbrinjavanje ovih proizvoda kad postanu otpad.

Kapacitet za reciklažu 25 miliona sijalica godišnje

Kada je reč o sijalicama, malo je drugačija situacija – za ovu vrstu otpada postoji reciklaža u Srbiji, ali ne postoji sistem sakupljanja. Osim građana, generatori otpadnih sijalica su kompanije i institucije koje imaju veliki broj svetlosnih izvora u svojim objektima.

Foto-ilustracija: Pixabay

“Za jedan sat možemo da recikliramo 10.000 sijalica što je na godišnjem nivou oko 25 miliona sijalica. Statistika kaže da se generiše po stanovniku 1-2 sijalice, tako da su mogućnosti za tretman sijalica daleko veće. U okruženju nema ovakih postrojenja. Zašto da naša zemlja ne uzima taj otpad iz okruženja i Evrope i to naplaćuje, po istom principu po kojem izvozimo u EU otpad za koji kod nas nema postrojenja? Tako ćemo zaposliti svoje kapacitete, zaposliti ljude. Sijalica je laka, veliki problem što je kabasta, nema razvijene primarne selekcije pa se najčešće bacaju u kontejner – izjavio je na skupu Nikola Egić, direktor kompanije Božić i sinovi.

Egić je napomenuo da treba preispitati nadležnosti institucija, da zakonodavni okvir bude na najvišem republičkom nivou, a da se postavljanje reciklažnih dvorišta prepusti lokalnim samoupravama koje će biti finansijski podržane od nadležnih ministarstava.

Generalna sekretarka Udruženja reciklera Srbije Suzana Obradović istakla je važnost partnerstva za rešavanje problema u oblasti životne sredine. Dok je izvršni direktor Poslovnog udruženja komunalnih preduzeća KOMDEL Lazar Krnjeta je naveo da javna komunalna preduzeća rade samo onoliko koliko piše u lokalnim planovima i koliko ih opštine osnivači podstaknu.

Izvor: Udruženje reciklera Srbije

Mladi poljoprivrednici razvili cirkularni sistem: Zajedno uzgajaju povrće i kozice

Foto ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Igor Miske)

Dvoje mladih francuskih poljoprivrednih inženjera, prvi su u Evropi pokrenuli projekat pod nazivom “Agriloops” i glavni cilj im je da proizvedu 40 tona povrća i 20 tona morskih kozica godišnje.

“Startap-om žele da razviju cirkularni sistem u kojem kozica i povrće rastu zajedno. Otpad od rakova pretvara se u đubrivo za uzgoj čeri paradajza i aromatičnog bilja“, objašnjava za Euractiv jedan od osnivača, Roman Vandam.

A kako bi to i uspeli, na zadnjoj godini fakulteta svaki se opredelio za jednu specijalizaciju. Roman je slušao predmete akvakulture, dok je drugi, Žeremi Gonjard odabrao biljnu proizvodnju i zaštitu.

“Akvaponika se razvija godinama, ali ne u proizvodne svrhe. Da bismo bili profitabilni, morali smo da pronađemo vrstu s visokom dodatom vrednošću, po mogućnosti neku morsku koja će živeti u slanoj vodi“, opisuje Gonjard.

Sveže i domaće

Foto-ilustracija: Pixabay

Nakon dužeg proučavanja, kozice su im postale prvi izbor. Prema studiji FranceAgriMer iz 2017. godine, stanovništvo Francuske troši gotovo 120.000 tona ove namirnice godišnje. To je dovoljno da se obezbedi profitabilnost njihovog poslovanja, ali i njegova održivost.

Međutim, većina ovih račića konzumiranih u toj zemlji je uvezena, najviše iz Ekvadora, Indije i sa Madagaskara. Treba napomenuti da je intenzivan uzgoj u tropskim regijama odgovoran za uništavanje područja mangrova i ekosistema bitnih za morski život u kojim riba dolazi da se mresti.

“Kozice će se uzgajati bez antibiotika, pa tako Agriloops nudi potrošaču ekološki prihvatljiviju alternativu”, a napominju osnivači.

Korona pomrsila planove

Kako bi izveli svoj projekat, poljoprivredni inženjeri pokrenuli su pilot farmu na svom fakultetu. Nakon tri godine analize, cilj im je da pokrenu vlastiti pogon.

“U 2021. godini planiramo da proizvedemo 20 tona kozica i 40 tona paradajza, a onda od 2022. povećavamo produktivnost koliko god da uspemo“, ističe inženjer. Iako kozice ostaju njihov vodeći proizvod, Gonjard ne isključuje diverzifikaciju proizvodnje.

Nažalost, koronavirus na kratko je zaustavio i njihov projekat. Farmu su trebalo da naprave početkom ove godine, a zbog bezbednosti su izgradnju prolongirali za 2021. godinu.

Bez obzira na trenutne okolnosti, pokrenuta je priča o organskoj poljoprivredi, a dva mlada studenta razmišljaju o dobijanju certifikata visoke ekološke vrednosti (HVE) i oznake održive akvakulture (ASC).

Izvor: Agroklub

Kako izbeći visoke račune tokom grejnog perioda?

Foto-ilustracija: Unsplash (Claudio Schwarz)
Foto-ilustracija: Unsplash (Umberto)

Budžet je odlučujući faktor pri izboru načina na koji ćemo se grejati – da li je isplativije grejati se na struju, koristiti usluge centralnog grejanja ili prirodne resurse poput drva, uglja ili gasa.

Za koji god način da se odlučite, postoje i prednosti i mane tog sistema.

U Beogradu je većina građana zadovoljna centralnim grejanjem u svojim domovima, ali ima i onih kojima su radijatori i dalje hladni uprkos početku grejne sezone.

Beogradskih elektrana” apeluje da sve kvarove treba odmah prijaviti, a u te svrhe su otvorene dve posebne linije – broj Dispečerskog centra za prijavu reklamacija u vezi sa kvalitetom grejanja je 011/2093-011, a broj telefona isključivo za prijavu curenja vode iz instalacija je 011/2093-100.

Ipak, nisu svi  u sistemu daljinskog grejanja.

Najniže troškove za grejanje imaće domaćinstva koja se greju na drvo, u područjima Srbije u kojima se ono može nabaviti po nižim cenama, 4.650 dinara po kubiku, i ukoliko imaju novije peći čija je efikasnost veća.

U tom slučaju im je za nabavku goriva potrebna 38.300 dinara za sezonu, zaključak je analize AERS.

Značajno veće troškove, oko 62.000 dinara, imaće domaćinstva koja koriste skuplje ogrevno drvo, sa cenom 6.350 dinara po kubiku i uz peći niže efikasnosti.

Foto-ilustracija: Unsplash (Stephane Juban)

Prema prosečnoj ceni prirodnog gasa u Srbiji, za grejanje tokom cele zimske sezone treba izdvojiti 42.000 dinara.

Nešto viši su troškovi grejanja na ugalj i to od 48.000 do 52.000 dinara.

Građanima koji se greju na pelet godišnji troškovi su oko 59.000 dinara, ako se sagoreva u efikasnijim pećima konstruisanim za to gorivo.

Domaćinstva koja koriste termoakumulacione peći imaće troškove od 50.000 dinara, ali samo ukoliko se isključivo koristi jeftinija noćna električna energija.

Najveće troškove energije za grejanje imaće domaćinstva koja koriste električnu energiju direktno u grejnim telima i kotlovima za etažno grejanje, propan butan gas i lož ulje.

Za nabavku energenata ili energije, koja je potrebna za grejanje prosečnog stana tokom cele sezone, ona moraju izdvojiti 133.000 dinara za električnu energiju, 122.000 dinara za propan butan gas, odnosno 85.000 dinara za lož ulje.

U odnosu na prethodnu godinu jedinične cene lož ulja povoljnije su za 29 odsto.

“Ukoliko ste u mogućnosti, izolujte vaš stambeni prostor i promenite prozore. Ukoliko kupujete nove peći i kotlove, izaberite one koje su energetski što efikasniji”, savetuje AERS.

Foto-ilustracija: Unsplash (Gaelle Marcel)

Ministar rudarstva i energetike Aleksandar Antić svojevremeno je poručio građanima da se drže daljinskih sistema grejanja i savetovao je svim lokalnim samoupravama da u sistemu svojih toplana smanjuju fiksne troškove i učine da te cene budu povoljnije za građane i da se ne okreću struji.

“Sruja je sofistiran i previše skup izvor energije da bi se koristio za grejanje”, rekao je Antić.

Ministar poručuje da je energetska situacija u Srbiji potpuno stabilna i da su obezbeđeni  svi ključni energenti, kao i da cene grejanja neće biti menjane.

Toplane tokom godine potroše više od 600 miliona kubnih metara gasa, 80.000 tona mazuta i dodatne količine peleta, biomase, uglja.

Magazin „Potrošač“ napravio je, uz pomoć Jovana Jovanovića, diplomiranog elektroinženjera, primer zimske potrošnje do 500 kWh električne energije mesečno, koja se odnosi na obračunski period od 30 dana.

Osvetljenje

Tri sijalice od 100 W i dve „štedljive“ sijalice od 20 W, koje daju istu svetlost kao sijalica od 100 W, radile su po pet sati dnevno. Snaga svih sijalica je 3 x 100 W + 2 x 20 W = 340 W, odnosno 0,34 kWh. To znači da se za rasvetu mesečno potroši 51 kWh: 0,34 kWh x 5 h x 30 dana.

Kuvanje

Foto-ilustracija: Pixabay

Ringla snage 2 kWh radi dnevno po tri sata, ali njena prosečna snaga iznosi 1 kWh jer većina domaćica menja temperaturu tokom kuvanja. Za mesec dana ringla potroši 90 kWh: 1 kWh x 3 h x 30 dana, a rerna snage 1,5 kWh, koja se uključuje svakog drugog dana na tri sata, samo 45 kWh: 1,5 kWh x 2 h x 15 dana. Rerna, zapravo, efektivno radi dva sata, jer je termostat povremeno isključuje.

Zagrevanje vode

Bojler od 50 l, snage 2 kWh radi pet sati dnevno, a efektivno dva sata jer termostat povremeno isključuje i uključuje grejač. Tako mesečna potrošnja bojlera iznosi 120 kWh: 2 kWh x 2 h x 30 dana.

Televizor

TV snage 0,2 kWh, ako svakog dana radi pet sati, mesečno troši 15 kWh: 0,1 kWh x 5 h x 30 dana.

Računar

Kompjuter snage 0,2 kWh, ako svakodnevno radi pet sati, mesečno potroši 30 kWh: 0,2 kWh x 5 h x 30 dana.

Veš mašina

Ako mašinu za rublje snage 2 kWh uključujete dva puta nedeljno, prosečna potrošnja iznosiće 1,5 kWh, jer se za grejanje vode troši više struje nego za centrifugiranje. Za pranje veša mesečno ćete trošiti 24 kWh: 1,5 kWh x 2 h x 8 dana.

Frižider

Ovaj veliki kućni aparat snage 0,2 kWh neprestano je uključen u struju, ali dnevno radi oko 10 sati, jer termostat prekida napajanje kad se postigne željena temperatura. Prosečna mesečna potrošnja iznosi 60 kWh: 0,2 kWh x 10 h x 30 dana.

Ukupna mesečna potrošnja struje, prema ovoj računici, iznosi 435 kWh.

51 + 135 + 120 + 15 + 30 + 24 +60 = 435 kWh

Probajte i javite nam da li je kalkulacija gospodina Jovanovića izvodljiva!

Jovana Canić

Bečka železnica “proizvođač” organskog meda

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Kažu pčele vole mir i treba da budu udaljene od glavnih puteva i železničkih trasa, a u Beču na krovu zgrade „Bečke lokalne železnice“ smeštena su četiri pčelinja društva i med je već sertifikovan kao organski.

Kako bi dali svoj doprinos u borbi za zaštitu biljnog i životinjskog sveta ovo železničko-autobusko preduzeće zajedno sa Udruženjem gradskih pčelara je na krovu nove poslovne zgrade u Incersdorfu kod Beča odlučilo da postavi košnice.

Veliki zeleni pojas u okruženju pruža pčelama sa krova zgrade idealnu pašu.

Skoro godinu dana prikupljao se polen i med.

I pored brojnih kišnih dana ove godine medna paša je sa 100 kg bila ipak dobra. Sertifikovan organski cvetni med može se kupiti u korisničkom centru na Jozefsplacu u Badenu i na stanici ispred Državne opere u Beču po ceni od 4,50 evra po tegli.

Foto: © WLB

Pčele su važan sastavni deo našeg senzibilnog ekosistema. Više od 75 odsto svih biljnih vrsta  u Evropi zavise od oprašivanja od strane pčela.

Raspoloživost najvećeg dela prehrambenih proizvoda kao što su voće i povrće, ali i orašasti plodovi i ulja, možemo zahvaliti pčelama.

Izvor: Eurocommpr

Dok građani udišu loš vazduh, rešenja za zagađenje ne daju rezultate

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

„Žao mi je svih koji moraju da ostanu ovde i da se truju“, napisao je krajem avgusta na svom Fejsbuk profilu Dragan Novaković. Time je i obavestio svoje prijatelje da se sa porodicom seli iz Bora.

U ovom gradu Novaković je živeo 15 godina. Za Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) kaže da razlog preseljenja samo jedan – zagađenje vazduha. Ne može da se seti tačnog dana kada su odlučili da se odsele, ali se seća užasnog zagađenja.

„Toliko je zagađenje bilo da nismo mogli da otvorimo prozore uopšte. Ako izađeš napolje udišeš taj zagađen vazduh, jednostavno nije bilo više smisla da se razmišlja da se tu ostaje. (…) Znaš, sve misliš desiće se nešto ponovo, desiće se, neko će da primeti to pa će da stane – ali izgleda da ne.“

Za Bor kaže da je fin grad za život, međutim kad je zagađenje prisutno „sve to pada u vodu“. Većina ljudi nema alternativu, nema gde da ode, dodaje Novaković: „Tu su gde su, truju se i šta će. Nemaju drugi izlaz“.

Zvanični podaci potvrđuju da je Bor među najzagađenijim mestima u Srbiji – u ovom gradu kvalitet vazduha je 2019. bio najgore, treće kategorije.

Prema Izveštaju Agencije za zaštitu životne sredine (SEPA), u 2019. godini u istoj kategoriji su se našli i Kraljevo, Zaječar, Valjevo, Subotica, Novi Sad, Beograd, Pančevo, Smederevo, Užice, Niš, Požarevac i opštine Kosjerić i Beočin. Većini nije prvi put.

Foto-ilustracija: Pixabay

Zbog toga je Zakon o zaštiti vazduha predvideo da ove, ali i druge lokalne samouprave u kojima postoji stalno zagađenje vazduha ili preduzete mere ne daju rezultate, izrade takozvani plan kvaliteta vazduha (PKV). Ovi planovi bi trebalo da sadrže podatke o izvoru zagađenja kao i spisak mera kojima se planira smanjenje zagađenja.

Međutim, prema podacima do kojih je došao CINS, ove planove donelo je manje od polovine gradova i opština koji su imali tu obavezu, a oni koji ih imaju ne beleže poboljšanje u 2019. godini.

Vesna Mitrović, načelnica Odeljenja za zaštitu vazduha i ozonskog omotača u Ministarstvu zaštite životne sredine za CINS je rekla da, iako su lokalne samouprave po zakonu obavezne da izrade planove kvaliteta vazduha, ne postoji jasno propisan rok do kada to moraju da urade. Kako kaže, računa se na savest i potrebu da svaka lokalna samouprava ima što bolji kvalitet vazduha.

„Međutim, praksa je pokazala da nemaju svi istu svest vezano za kvalitet vazduha tako da imate neke lokalne samouprave koje su odmah pristupile i donele planove i sprovode ih do onih koji još uvek nisu, iako su imali obavezu, ili su u nekoj početnoj fazi“, dodaje Mitrović.

Foto-ilustracija: Unsplash (David Veksler)

Kao negativan primer navodi Grad Smederevo koji je, prema njenim rečima, uradio jako dobar PKV, na koji je dobio saglasnost Ministarstva, ali je dve godine čekao na usvajanje u lokalnim organima. Nakon dve opomene Ministarstva usvojen je u martu 2020, iako je još 2011. zabeležen prekomerno zagađen vazduh u tom gradu.

Uprkos planovima, gradovi i dalje prekomerno zagađeni

Grad Novi Sad usvojio je PKV za period od 2017. do 2021. godine, u okviru kog ima i kratkoročne mere (KAP). Međutim, iako su Novosađani prve dve godine uživali u periodu čistog i umereno zagađenog vazduha, njihov grad se 2019. ponovo našao na listi najzagađenijih, pokazuju podaci SEPA-e.

Iz Gradske uprave za zaštitu životne sredine su kao razlog pogoršanja za CINS naveli nepovoljne vremenske uslove koji su, uz povećan saobraćaj, individualna ložišta i spaljivanje strnjike na njivama, doveli do prekoračenja dozvoljenih vrednosti PM10 čestica tokom zime. Uz to objašnjavaju da su sve predviđene mere iz PKV-a realizovane ili je započeta realizacija, da planiraju da dugoročne mere sprovode kontinuirano iz godine u godinu i da će izraditi poseban KAP.

Nastavak teksta pročitajte na sajtu CINS-a.

Izgradnja vetroparka na Crnom vrhu do 2021. godine

Foto-ilustracija: Unsplash (Bastian Pudill)
Foto-ilustracija: Unsplash (Alex Eckermann)

Članovi Gradskog veća u Boru doneli su odluku o planu izgradnje dalekovoda koji u narednom periodu treba da omogući izgradnju vetroparka na Crnom vrhu. Gradnja vetroparka najavljena je za 2021. godinu.

Osnov za izgradnju dalekovoda nalazi se u izmeni plana detaljne regulacije za područje Crni vrh-Žagubica.

Kako se navodi na sajtu grada, neophodno je, prema zakonu investitora, povezati ceo sistem sa elektroenergetskim sistemom Republike Srbije i u interesu grada je da se u što kraćem roku donesu planovi i završi projekat, kako bi se 2021. godine krenulo sa izgradnjom samog vetroparka.

 Za Bor je to veoma bitan projekat koji će zaposliti određeni broj građana, a što je još važnije jeste da je u pitanju zelena energija, odnosno potpuno obnovljiv izvor energije, a Bor ćeo biti jedan od retkih gradova u Srbiji, ali i šire, koji se mogu pohvaliti tako značajnom investicijom.

Izvor: Grad Bor