Home Blog Page 484

Zrenjanin – 18 dugih godina bez vode za piće

Foto: Wikipedia/Alexzr88
Foto-ilustracija: Unsplash (Manki Kim)

Tačno 18 godina Zrenjaninci nemaju vodu za piće i pripremanje hrane. Pokrajinska sanitarna inspekcija, 20. januara 2004. godine zabranila je upotrebu vode iz gradskog vodovoda zbog povećane koncentracije arsena.

Zrenjaninci protestuju, bune se i traže samo jedno, vodu koju mogu bez bojazni mogu da koriste, ali deluje da se njihovi vapaji čuju samo tokom predizbornih kampanja. Tada im obećavaju i med i mleko i pijaću vodu. Činilo se da će njihov problem biti rešen 2015. godine kada je najavljena izgradnja i otvaranje Fabrike vode, ali od svega toga stanovnici Zrenjanina dobili su jedno veliko ništa.

Izgradnja Fabrike vode je kasnila, neki ugovori su bili protivzakoniti, zatim Skupština menja zakon, onda slede krivične prijave, hapšenja zbog zloupotreba i svečano 2020. godine objekat počinje sa radom.

Fabrika vode menjala je vlasnike nekoliko puta, pisalo se i o raznim problemima sa JKP “Vodovod i kanalizacija” Zrenjanin, razni izveštaji i saopštenja su stizala, ali situacija se i dalje nije menjala.

Žitelji Zrenjanina, oni koji to sebi mogu da priušte, kupuju flaširanu vodu, dok su ostali prinuđeni da piju onu koja je zabranjena.

U julu 2021. godine održan je protest “Zrenjanin je žedan” koji je organizovalo neformalno udruženje građana Zrenjaninska akcija (ZRAK). Kako su tada istakli građene “ne zanimaju prepucavanja” vlasti i vlasnika Fabrike vode, već da se reši problem vodosnabdevanja. Najveća protestna šetnja održana je u septembru 2021. godine, tada su Zrenjaninci predali listu zahteva – zdravstveno ispravna pijaća voda i odgovornost onih koji su učestvovali u propasti Fabrike vode. 

Nakon toga usledila su dva neuspela pokušaja prodaje Fabrike, da bi ona, juče, dobila novog vlasnika. I dok gradski čelnici veruju da će doći do rešavanja problema vodosnabdevanja, građani nisu sigurni u to kada će i da li čista voda poteći iz česmi.

I dok čekamo i nadamo se da će agonija Zrenjaninaca uskoro biti završena setite se da u ovom gradu žive deca koju od malih nogu uče da voda iz česme nije “dobra”.

Milica Radičević

Nesvakidašnje otkriće koje budi nadu

Photo-illustration: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Iako deluje da naučnicima, koji danas raspolažu dronovima, satelitskim snimcima i drugom naprednom tehnologijom, baš ništa ne može da promakne, plavetnilo okeana krije brojne tajne. Jedna takva upravo je otkrivena i, što je najvažnije, donosi nam lepe vesti.

Načno-istraživačka misija, koju je podržao Unesko, otkrila je jedan od najvećih koralnih grebena na svetu nedaleko od obala Tahitija.

Ovo otkriće utoliko je značajnije jer je novootkriveni greben u odličnom stanju uprkos masovnom „izbeljivanju korala“ koje je 2019. godine zadesilo Francusku Polineziju. Korali gube boju i postaju potpuno beli ukoliko dođe do drastičnih promena u njihovom okruženju kao što su oscilacije temperature, količine svetlosti ili hranljivih materija, ali izgleda da džinovski koralni greben nije pretrpeo veća oštećenja.

Takođe, još jedan podatak koji ovo otkriće čini posebnim je i činjenica da je veliki koralni greben pronađen na dubini od preko 30 metara, dok se većina poznatih koralnih grebena nalazi na dubini od oko 25 metara. To budi nadu da širom nepreglednih morskih prostranstava ima još koralnih grebena na većim dubinama, koji su od neprocenjivog značaja za očuvanje biodiverziteta.

„Do danas, bolje poznajemo površinu meseca nego duboki okean. Svega 20 odsto morskog dna je mapirano. Ovo izvanredno otkriće na Tahitiju dokazije neverovatan napor naučnika koji, uz pomoć Uneska, nastoje da prošire naše saznanje o onome što leži ispod površine“, rekla je Odri Azule, generalni direktor Uneska.

Dugačak tri kilometra i širok oko 65 metara, koralni greben u blizini Tahitija sugeriše da su grebeni na većim dubinama bolje zaštićeni od globalnog zagrevanja, a naučnici će uz pomoć nove tehnologije i mogućnosti da duže rone nastojati da detaljnije ispitaju dno okeana u potrazi za sličnim “grebenima nade”.

Milena Maglovski

Nove čuvarkuće – visok kvalitet i principi cirkularne ekonomije

Foto-ilustracija: Unsplash (Aarón Blanco Tejedor)
Foto: Gabriel Jimenez

Savet za dodelu kolektivnog žiga „Čuvarkuća“ na prvoj ovogodišnjoj sednici dodelio je pravo na ovaj znak koji potvrđuje kvalitet, stroge ekološke standarde i primenu cirkularne ekonomije za novih 15 domaćih proizvoda u oblasti poljoprivrede i prehrambene industrije. Pravo na žig dobili su proizvodi kompanija „Mivaka“, „Mini Pani“ i „Mlekare Mihajlović“.

Među budućim „Čuvarkućama“ su proizvodi  firme „Mivaka“ prepoznate u sektoru agrara po proizvodnji kvalitetnih organskih preparata u potpunosti zasnovanoj na cirkularnoj ekonomiji, inovativnoj tehnologiji, ambalaži, načinu i rezultatima primene svojih proizvoda.

„Mivakina specifičnost se ogleda u energetskoj efikasnosti, smanjenju količine amonijaka, ugljen–dioksida, vlage vazduha, kao i regulaciji temperature u proizvodnim pogonima. Zbog prisustva zeolita u proizvodima mikrotoksini su svedeni na minimum, nema opasnosti širenja patogenih organizama, što u velikoj meri doprinosi očuvanju kvaliteta zemljišta, povećanju procenta humusa i zaštiti okoline”, dodao je Budimović.

Po rečima Vasilija Šćepanovića, direktora kompanije „Mivaka“ žig je obaveza i prestiž koji treba da traje generacijama. “Dobijanjem prava na žig, obavezujemo se da se još više borimo na tržištu Srbije i regiona. Očekujemo da ćemo zajedno sa ’Čuvarkućom’ pobediti u toj tržišnoj utakmici”, rekao je Šćepanović i najavio da će za znak konkurisati i sa svim proizvodima koji prođu strogu internu kontrolu kvaliteta, kao i referentnih kuća. Ističe da su projekat Privredne komore Srbije “Stvarano u Srbiji” i žig “Čuvarkuća” omogućili da ovaj znak čuva našu ekonomiju i Srbiju.

Gabor Kovač, direktor i vlasnik kompanije “Mini Pani” objašnjava da su se za projekat prijavili,  jer stvaraju kvalitetne proizvode koji zadovoljavaju kriterijume „Stvarano u Srbiji“. „Dobijanje žiga je potvrda kvaliteta naših proizvoda i posebno nam je značajna u godini kada obeležavamo 20 godina postojanja naše kompanije i kada sumiramo rezultate i uspehe dosadašnjeg rada. Smatramo da će doprineti vidljivosti naših proizvoda na tržištu, boljoj prodaji i prepoznatljivosti kod potrošača“ , kaže Kovač.

Pravo na „Čuvarkuću“ dobila je i paprika u pavlaci paraćinske Mlekare Mihajlović. Ova firma svakog meseca proizvodi  oko 20 tona ovog domaćeg proizvoda koji je karakterističan za naše podneblje i omiljen među potrošačima. Žig “ Čuvarkuća” je dodatna potvrda da je naš proizvod stvaran domaćim radom i od naših resursa i doprineće boljoj promociji posebno u velikim trgovinskim lancima gde želimo da ih plasiramo”, kaže Zoran Hadžić, komericijalni direktor u Mlekari Mihajlović.

Pravo na žig dobijaju domaći proizvodi koji u sastavu imaju 80 odsto domaćih resursa i ispunjavaju propisane kriterijume kvaliteta, ekologije i marketinga. Za 1,5 godinu od kada je pokrenut  projekat “Stvarano u Srbiji” žig ima oko 900 domaćih proizvoda.

Izvor: Privredna komora Srbije

Nelegalna seča drveća i gradnja narušavaju kvalitet života – kako do zelenih beogradskih oaza

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Brojne šume, parkovi i drvoredi čine beogradske oaze. Nelegalna seča i još više investitorski urbanizam narušavaju kvalitet života u pojedinim delovima grada. Za jednog stanovnika, prema evropskim standardima, potrebno je 225 kvadratnih metara zelenila. Beograd ima samo 96.

Beograd postaje megapolis, širi se i naglo naseljava. Njegov identitet čine izgrađeni i slobodni prostori, tačnije zelenilo. Sveukupno – gubi se kvalitet života.

“Grad gubi identitet, gubeći otvorene zelene prostore. Kada govorimo o gradu Beogradu, on postaje jedno veliko, toplotno ostrvo”, kaže Nevena Vasiljević, profesorka Šumarskog fakulteta.

Urbanisti i resorni stručnjaci završili su plan generalne regulacije sistema zelenih površina, koji je u rangu zakona. Prethodio mu je projekat zelene regulative, urađen po uzoru na evropske, a koji pokazuje da kvalitet zelenog prostora ne zadovoljava savremene potreba življenja.

“U odnosu na standard koji kaže da je 225 metara kvadratnih po stanovniku standard kada se govori o zelenim prostorima s aspekta kvaliteta životne sredine, Beograd ima svega 96″, objašnjava Vasiljevićeva. 

Borba za nove parkove i zelene prostore 

Dok mnoge prigradske opštine zelenilom liče na banje, nestale su okućnice i baštice na Vračaru, u Starom gradu, urbanoj Paliluli. 

Skoro petnaest odsto gradske teritorije je zeleni prostor. Od toga su dve trećine gradske i prigradske šume: dovoljno za šetnju i rekreaciju. Ostalo su parkovi, drvoredi i zelenilo oko solitera. U centralnim opštinama su 63 parka. 

“Kada uzmemo i broj parkova i broj dečjih igrališta koje “Zelenilo Beograd” održava, zelenila nikada nije dovoljno, ali za gradske potrebe mi nemamo problem sa brojem pritužbi i zahteva stanovnika da ih bude više”, kaže Jelena Obućinski iz JKP “Zelenilo”.

U Zelenilu kažu, da iduće nedelje počinju gradnju novog linijskog parka od Beton hale do Pančevačkog mosta. U novom, generalnom urbanističkom planu, stručnjaci se moraju izboriti za nove parkove i zelene oaze.

Foto: Grad Beograd

“Oni će povećati permeabilnost grada, odnosno stepen otvorenosti grada s aspekta da može da obezbedi slobodno kruženje vode. Time se obezbeđuje i kvalitet zemljišta i mikroklima”, ukazuje Nevena Vasiljević.

Kakav je sklad između gradnje i zelenila

Zelenilo čini i 70.000 stabala u drvoredu i više od pola miliona na javnim površinama, koje održava ovo preduzeće. Seče se samo bolesno drveće i ono koje predstavlja opasnost za ljude.

“Sva zdrava stabla se neguju. Primenjuju se redovne mere nege. Seča stabla je krajnja mera kada moramo da je izvedemo”, navodi Obućinski.

Česti protesti građana i udruženja govore da ima pojedinačne nelegalne seče, ali i štete od investitorskog urbanizma koji nemilice krči Zvezdarsku šumu, a načinje i Košutnjak.

Nisu samo investitori krivi, jer dobijanjem građevinske dozvole mogu na parceli da seku šta hoće, kažu u “Zelenilu”.

Ukoliko se ne posluša struka i ne nađe sklad između gradnje i zelenila gde god je to moguće, Beograd će biti prenaseljen, nepoželjan za život. Može se desiti, kao i u nekim svetskim gradovima, da se ruše pojedine četvrti, a silan novac, uložen u elitne stanove je proćerdan.

Izvor: RTS

Vlada ukinula prostorni plan za “Jadar”

Foto-ilustracija: Unsplash (Dominik Vanyi)
Foto: Vlada Republike Srbije

Vlada Republike Srbije ukinula je uredbu i prostorni plan područja posebne namene za realizaciju projekta eksploatacije i prerade minerala jadarit, od 13. februara 2020. godine. Prema rečima Ane Brnabić, predsednice Vlade, prostorni plan za “Jadar” je ukinut i više ne postoji i navela da su samim tim poništeni svi upravni akti koji su vezani za Rio Tinto – sve dozvole, rešenja i odluke.

“Ugovore sa Rio Tintom nikada nismo imali, kao što smo više puta rekli”, istakla je Brnabić, navodi se u saopštenju.

Kako je objasnila ukinuta je i odluka o obrazovanju Radne grupe za implementaciju projekta “Jadar” iz 2021. godine.

“Time smo ispunili sve zahteve ekoloških protesta i stavili tačku na Rio Tinto u Srbiji. Ovim je, što se tiče projekta “Jadar”, i Rio Tinta, sve završeno”, rekla je premijerka.

Premijerka je podsetila da su poslednjih meseci održani protesti u vezi sa projektom “Jadar” i kompanijom Rio Tinto, odnosno njenom ćerkom firmom u našoj zemlji, koja je u Srbiji od 2004. godine, kada je dobila prvo rešenje kojim se dozvoljavaju istražne radnje i krenula u istraživanje.

Ona je dodala da je 2006. godine izmenjen Zakon o rudarstvu kojim je uvedeno načelo kontinuiteta, koje podrazumeva da onaj ko istražuje ima ekskluzivno pravo da eksploatiše, a da je kompanija Rio Tinto 2012. godine dobila rešenje o izvođenju bušotina velikog prečnika.

Brnabić je pozvala sve zainteresovane ekološke organizacije da se obrate Vladi Srbije i preuzmu dokumente u vezisa Rio Tintom i ukazala da predstavnici ranijih vlasti, koji su sve te sporazume sklapali, sada pokušavaju na zelenoj agendi da grade političku budućnost.

Premijerka je pokazala i svu dokumentaciju vezanu za Rio Tinto i poslovanje u Srbiji preko ćerka firme Rio Sava eksplorejšen.

“Tu je sve od 2002. godine, kada je potpisan sporazum sa SRJ, koji ratifikovan u Skupštini SCG 5. maja 2004. godine preko prvog rešenja Ministarstva rudarstva i energetike od 8. juna 2004. godine, kojim se odobrava geološko istraživanje, i preko rešenja iz 2012. godine za izvođenje radova koje je izdato od strane Ministarstva zaštite životne sredine pod Oliverom Dulićem za bušotine. Tu je i zakon iz 2006. godine koji uvodi načelo kontinuiteta kako bi Rio Tintu obezbedio da imaju i ekskluzivno pravo na eksploataciju”, objasnila je premijerka.

Ona je objasnila da odluku o Rio Tintu ne vidi kao iznuđenu i politički motivisanu, jer su građani rekli šta su imali.

Povodom poziva Rio Tinta da odluka bude zasnovana na činjenicama i dijalogu i pitanja da li ima prostora za dalje razgovore, premijerka je rekla da je najbolji izlaz dijalog i to dijalog zasnovan na činjenicama, ali da takvog dijaloga sa Rio Tintom nije bilo i da to nije krivica Vlade Srbije.

Na pitanje novinara da li će možda Rio Tinto tužiti Srbiju i tražiti odštetu, premijerka je rekla da bi volela da je Rio Tinto pokazao zabrinutost ranije i da su bili otvoreniji za komunikaciju i sa predstavnicima medija i sa narodom koji tamo živi.

Kompanija Rio Tinto poslala je saopštenje povodom odluke Vlade Srbije o ukidanju prostornog plana za projekat “Jadar”

“Tokom našeg rada na projektu “Jadar”, uvek smo poštovali zakone Republike Srbije”, saopštava Rio Tinto.

Kompanija dodaje da “razmatra pravne osnove za donošenje ove odluke i implikacije koje ona može imati na naše aktivnosti i naše ljude u Srbiji”.

Energetski portal

Novi podsticaji za poljoprivrednike u okviru projekta “50:40:10”

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto ilustracija: Pixabay

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede raspisalo je Drugi javni poziv za utvrđivanje prava na korišćenje bespovratnih sredstava u okviru Projekta za konkurentnu poljoprivredu Srbije u 2022. godini.

Predmet Drugog javnog poziva su investicije i prihvatljivi troškovi koji se odnose na unapređenje konkurentnosti primarne stočarske proizvodnje i to u oblastima proizvodnje mleka, mesa, pčelarstva i akvakulture, a rok za podnošenje prijava je od 24. januara do 23. februara 2022. godine.

„Projekat konkurentne poljoprivrede u Srbiji“ je zajednička inicijativa Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i Svetske banke koji uvode nov model finansiranja kako bi se osnažili mikro, mali i srednji poljoprivredni proizvođači i preduzeća, a unapredila poljoprivredna proizvodnja i konkurentnost.

Korisnici imaju mogućnost dobijanja bespovratnih sredstva u iznosu od 50 odsto od ukupne vrednosti investicije, sa pripadajućim porezima, 40 odsto kreditnog finansiranja u saradnji sa poslovnim bankama,  uz svega 10 odsto sopstvenog učešća, objašnjeno je na sajtu Ministarstva.

Za sprovođenje konkursa opredeljena su sredstva u iznosu od 360.000.000 dinara. Ukupna vrednost investicija u individualnom poslovnom planu iznosi od 20.000 do 50.000 evra u dinarskoj protivrednosti, tj. minimalni iznos bespovratnih sredstava od 10.000 – 25.000 evra.

Detaljna specifikacija prihvatljivih troškova za koje se odobravaju podsticaji data je u Prilogu 1 Javnog poziva „Specifikacija prihvatljivih troškova, koji se odnose na projekte vezane za primarnu poljoprivrednu proizvodnju u oblasti stočarstva“.

Tekst Javnog poziva sa obrascima možete preuzeti OVDE.

Energetski portal

I Zapadnom Balkanu treba fond za pravednu tranziciju

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Za Zapadni Balkan je od najveće važnosti da što pre dobije fond za pravdenu tranziciju na zelenu ekonomiju sa fosilnog goriva, navodi se u novoj analizi jedne grčke neprofitne organizacije.

Takođe je značajno da podrška regionima u kojima se proizvodi ugalj na Zapadnom Balkanu bude prioritet kako bi se uspešno odgovorilo na ekonomske i socijalne uticaje prelaska na čistije energije.

Nezavisni instutut Grin tenk (Green Tank) je na osnovu rezultata analize preporučio onima koji odlučuju na Zapadnom Balkanu i Evropskoj komisiji da kod kreiranja fonda za pravedenu tranziciju uzmu u obzir brzinu prelaska na čistu energiju kako bi se tačno i pošteno procenila hitnost tranzicije za svaku zemlju.

Ukazuje se i da zagađenje vazduha zbog upotrebe uglja u regionu ne utiče samo na šestorku sa Zapadnog Balkana, već i na članice EU.

“Planirajte tranziciju, ne čekajte da finansijska sredstva budu na raspolaganju. Oni koji krenu ranije, imaće dodatne finansijske koristi, kao i zagarantovane ekološke koristi i znatno smanjenje klimatskih performansi”, ističe se u analizi Grin tenka urađenoj uz podršku mreže CEE Benkvoč (Bankwatć).

U analizi nezavisnog instututa je razrađeno više scenarija sa ciljem da se razvije pravedan metod za alokacije iz fonda koji bi bio poput Fonda za pravednu tranziciju (JTF) EU, a s obzirom na obim izazova na Zapadnom Balkanu i hitnost rešavanja problema.

Fond za pravednu tranziciju koji je uspostavila EU vredan je 17,5 milijardi evra, a cilj je da se pomogne zemljama i regionima Unije u prelasku sa fosilnog goriva na zelenu ekonomiju.

Kriterijumi u analizi su bili zavisnost svake zemlje Zapadnog Balkana od uglja i nafte, klimatske ambicije, ekološki uticaj korišćenja uglja i finansijske mogućnosti svake zemlje da izađe na kraj sa izazovima prelaska sa fosilnog goriva na zelenu energiju.

Na osnovu tih kriterijuma i zvaničnih podataka, Grin tenk je razradio šest scenarija postepenog napuštanja uglja na Zapadnom Balkanu i istakao da bi klimatske ambicije po kojima je izlazak iz uglja predviđen u kraćem roku doprinele da zemlja dobije veća sredstva.

Srbija bi u pet od analiziranih šest scenarija dobila najviše od što ranijeg napuštanja uglja, 45 odsto potencijalnog fonda za pravednu tranziciju.

BiH bi mogla da dobije 35 odsto i čak premaši udeo Srbije ako bi najavila napuštanje uglja do 2030. a Srbija i Kosovo ostali kod toga da napuste ugalj 2050. odnosno 2040.

Foto-ilustracija: Unsplash (Dominik Vanyi)

Dalje se navodi da bi Kosovo, ako bi se obavezalo da napusti ugalj do 2030. dobilo 24 odsto sredstava fonda.

Severnoj Makedoniji bi to što se obavezala da napusti ugalj do 2027. omogućilo da povuče 13 odsto sredstava iz fonda ili gotovo dva puta više nego ako zavsinost od uglja produži do 2050.

Crna Gora bi, navodi se dalje, mogla gotovo da utrostruči svoj udeo u fondu na 4 odsto ako bi odlučila da “penzioniše” jedinu termoelektranu 2022. umesto 2035, kao što se obavezala.

Kada je reč o Albaniji, ta zemlja ne proizvodi energiju iz uglja.

Prema podacima navedenim u analizi, Srbija iz uglja proizvodi 68 odsto struje, Severna Makedonija 60, Crna Gora 44, Kosovo 95 a BiH 63 odsto.

Izvor: EURACTIV.rs

Velika Britanija – zabranjena plastična pakovanja za kečap, majonez i prelive za salate

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Male plastične kesice kečapa, majoneza i preliva za salatu uskoro će biti zabranjenje u Velikoj Britaniji. Čini se da je i ova zemlja odlučna u tome da zabrani upotrebu plastike za jednokratnu upotrebu koja se veoma teško, a gotovo i retko reciklira.

Ova zabrana dolazi kao jedna od mera Ministarstva za životnu sredinu, poljoprivredu i ruralna pitanja koje se pripremaju samo sa jednom ciljem da smanje nastanak otpada koji obično završava na deponijama, moru i okeanima.

Kako se dalje navodi, osim plastičnih kesica za kečap, majonez i prelive, Velika Britanija planira da zabrani i upotrebu plastičnih tanjira, kao i malih pakovanja mleka za kafu.

U ovoj zemlji 2015. godine počela je naplata plastičnih kesa, što je dovelo do toga da je njihova upotreba opala za neverovatnih 95 odsto. Mikroplastika u proizvodima za ličnu higijenu koja ispiranjem kroz odvode na kraju dospeva u sve vodne sisteme zabranjena je 2018. godine. 

Zabrana upotrebe i proizvodnje plastičnih slamčica, štapića za mešanje i štapića za uši u ovoj zemlji na snazi je od 2020. godine i to sa ciljem da se smanji plastični otpad i zaštiti životna sredina. Prema ranije objavljenim podacima i procenama u ovoj zemlji svake godine iskoristi se 4,7 milijardi plastičnih slamki, 316 miliona plastičnih štapića za mešanje i 1,8 milijardi plastičnih štapića za uši. Dok čekamo nove analize, nadam se da su uvedene zabrane urodile plodom i da je u znatnoj meri smanjena količina plastičnog otpada za jednokratnu upotrebu.

Ostaje nam da vidimo kada će Velika Britanija poći stopama Francuske i Španije i kada će zabraniti upotrebu plastične ambalaže za pakovanje voća i povrća. 

Milica Radičević

Ekologija obavijena teorijama zavere

Foto-ilustracija: Unsplash (Markus Winkler)
Foto-ilustracija: Unsplash (Fred Rivett)

Pred vama je jedan veoma skroman blog – umesto da listam naučne studije i sijaset članaka, ovoga puta su mi sva saznanja bila servirana u sklopu jednog običnog slavskog ručka.

Svako, ko je barem jednom bio na slavi ili sličnom porodičnom okupljanju, zna da se negde između sarme i pečenja obavezno povede takozvani POP (polemika o politici), a nije retkost ni da gospodin „palivatra“, koji vazda sedi negde u uglu sobe, bezazlenu diskusiju pretvori u žučnu raspravu.

Međutim, ekologija je sve češće ta varnica koja pali porodične i prijateljske ručkove, a dok domaćini bezuspešno pokušavaju da skrenu temu i smire svoje goste nutkajući ih kolačima, reči poput „Soroš“, „globalisti“ i „masoni“ postaju sve glasnije.

Za one, kojima nije sasvim jasno o čemu pričam, neretki su pojedinci koji u čitavom pitanju ekologije vide brojne teorije zavere, te ih stoga shvataju veoma ozbiljno, ali iz veoma pogrešnih razloga.

„Kakvi, bre, solarni paneli?? Bez uglja nema ni grejanja ni struje, ali Zapad hoće da nas spreči da kopamo ugalj, a onda da nam prodaju struju i da nas ucenjuju“, konkretne su reči jednog, inače veoma prijatnog, gospodina.

Taman htedoh da kažem kako je desetak solarnih panela dovoljno da domaćinstva smanje, ili čak u potpunosti pokriju, svoje račune za struju, a da je uvođenje subvencija i brojnih pogodnosti za korisnike obnovljivih izvora energije dokaz da ciljamo na energetsku nezavisnost u budućnosti, ali me je preduhitrio neko ko je ipak bio glasniji.

„Tačno! Kao zagađenje, a što su nas trovali osiromašenim uranijumom – to ništa! Sve te ekološke proteste finansira Zapad da bi uništili domaću privredu!“, čulo se sa začelja stola.

I dok sam se borila da ukopčam kakve veze ima osiromašeni uranijum sa činjenicom da upravo sada udišemo najgori vazduh u Evropi, dok se Beograd pretplatio na poziciju najzagađenijeg velikog grada u svetu, prostorijom je odjeknulo još nekoliko podjednako besmislenih, nekostruktivnih komentara koji, ukoliko prerastu u javno mnjenje, mogu da nas odvedu u još dublje ekološke probleme.

Dok je najglasniji gost tražio rebarce po ovalu pečenja, ugrabila sam trenutak da kažem kako je za nama sedam najtoplijih godina od kako se vrše merenja, a da je prošle godine doslovno gorela čitava planeta, pri čemu su nemilosrdni šumski požari desetkovali vegetaciju i životinski svet.

“Podmetnuto! Svi ti požari su podmetnuti radi prenamene zemljišta!” Za ekstremne vrućine i druge vremenske nepogode kriv je, naravno, HAARP, a sve češće i 5G mreža.

Na sreću, masovnost ekoloških protesta teši me da su moji neistomišljenici ipak u manjini, te da neće uspeti da miniraju napore da se životna sredina u Srbiji i ostatku sveta dovede u red, ali nemojte se začuditi ukoliko, kao ja, naiđete na neodobravanje ekoloških akcija uz obrazloženje da je istina „negde tamo“.

Milena Maglovski

U Hrvatskoj počinje naplata punjenja električnih automobila

Foto-ilustracija: Unsplash (CHUTTERSNAP)
Foto-ilustracija: Pixabay

Hrvatska eletroprivreda u ponedeljak, 24. januara počinje naplatu punjenja električnih vozila na javno dostupnim punjačima ELEN.

ELEN je mreža javnih punjača rasprostranjena širom Hrvatske na kojoj, još nekoliko dana, vozači električnih automobila mogu da dopune vozila besplatno.

Početak naplate struje koja se koristi za punjenje e-vozila u nekim delovima Evropske unije već neko vreme funkcioniše, tako da za mnoge vozače ovih automobila ovo nije novitet.

Kako se navodi u saopštenju ELEN-a struja za punjenje električnih vozila biće naplaćivana na 31 lokaciji, a korisnici će na raspolaganju imati dve tarife punjenja: skuplja leti od 7 do 21 sat i zimi od 8 do 22 sata, a jeftinija tokom noći.

Tako za punjenje na punjačima snage 22,1 kW u skupljoj tarifi treba izdvojiti 2,70 kuna po minutu (oko 42 dinara), a u jeftinijoj 2,31 kunu po minutu (oko 36 dinara) i dozvoljeno trajanje punjenja iznosi 180 minuta. Na punjačima snage od 22,1 do 50 kW u skupljoj tarfiti cena je 3,50 kuna po minutu (oko 55 dinara), u jeftinijoj 2,90 kuna po minutu (oko 45 dinara) i dozvoljeno trajanje punjenja je 60 minuta.

Kada je reč o punjačima snage iznad 50 kW, za skuplju tarifu treba izdvojiti 4,95 kuna po minutu (oko 77 dinara), za jeftiniju 4,45 kuna po minutu (oko 70 dinara), a dozvoljeno trajanje punjenjana je 45 minuta.

U našoj zemlji električni automobili besplatno se mogu napuniti u javnim garažama, hotelima (za goste), kao i na osam punjača JP “Puteva Srbije” koji se nalaze na glavnim putnim pravcima.

Energetski portal

Moguće formiranje novog ministarstva za zelenu transformaciju i energetsku efikasnost

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: UNDP

Zelena agenda je mogućnost za brži privredni razvoj i prilika za nove investicije, a ne pretnja po energetski sektor, ocenila je ministarka rudarstva i energetike Zorana Mihajlović povodom obeležavanja početka projekta „EU za zelenu agendu u Srbiji“.

Ministarka smatra su neophodne investicije i aktivna uloga države, te da je Srbiji potrebno novo ministarstvo za zelenu transformaciju i energetsku efikasnost kako bismo brže napredovali ka dugoročnom obezbeđivanju energetske stabilnosti koristeći OIE, stoji u saopštenju Vlade.

„Treba da predvodimo te promene, a ne da budemo sa strane i čekamo“, napomenula je Mihajlović.

Ona je dodala da je za svaku zemlju najvažnije da bude energetski stabilna i samodovoljna, odnosno da ima dovoljno energije i da istovremeno čuva životnu sredinu.

„Zelena agenda za sektor rudarstva i energetike znači da nije moguće sprovoditi odluke ukoliko se ne vodi računa o životnoj sredini. Zelena agenda jeste mogućnost za brži razvoj, to je novi model rasta, i prilika za nove investicije, nova radna mesta. Zelena agenda nije, a to slušamo svih prethodnih dana, pretnja nikome. Nije pretnja energetskoj stabilnosti, niti zaposlenima u javnim preduzećima u energetskom sektoru. Zelena agenda nije nešto što će preko noći promeniti naš energetski sistem, ali znači mogućnost i potrebu da svi zajedno radimo na tome da u godinama ispred nas započnemo proces energetske transformacije“, rekla je ona.

Projekat je vredan osam miliona evra i treba da doprinese održivoj primeni zelene agende kroz unapređenje strateškog i zakonodavnog okvira. Partneri u sprovođenju projekta su UNDP, EIB, Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju, a korisnici su, pored Ministarstva rudarstva i energetike, i Ministarstvo zaštite životne sredine i Ministarstvo poljoprivrede.

Energetski portal

Ministarstvo zaštite životne sredine – Prijavite divlje deponije

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Ministarstvo zaštite životne sredine tokom 2021. godine pokrenulo je veliku akciju čišćenja divljih deponija širom Srbije. Na radost svih nas ova akcija nastavlja se i ove godine, tako da sve lokalne samouprave Ministarstvu mogu da dostave prijavu sa podacima o divljim deponijama i njihovim lokacijama na njihovoj teritoriji.

Prijave mogu podneti one lokalne samouprave koje će poslove čišćenja deponije i odvoženja nelegalno odloženog otpada vršiti u saradnji sa lokalnim komunalnim preduzećem i koje imaju zaključen ugovor o saradnji sa operaterom deponije na koju će se vršiti odlaganje nelegalno odloženog otpada sa njihove teritorije.

Kako se navodi u saopštenju Ministarstva za zaštitu životne sredine potrebno je dostaviti maksimalno pet fotografija lokacije na kojoj se nalazi divlja deponija iz kojih se može utvrditi količina otpada. Više o tome pogledajte ovde.

Prijave sa neophodnim podacima mogu se dostaviti do ponedeljka 24.01.2022. godine do 10 sati, na adresu elektronske pošte: eko.kabinet@eko.gov.rs

Jedinice lokalne samouprave kojima je neophodna pomoć u rešavanju problema divljih deponija, mogu se istim putem obratiti Ministarstvu zaštite životne sredine.

Energetski portal

Evropa pred najjačim energetskim udarom u poslednjih godinu dana

Photo-illustration: Pixabay
Foto: Pixabay

Velika je potražnja gasa, a za manjak tog energenta na tržištu, Evropska unija krivi Rusiju. Zabrinjava i što su od početka godine, cene gasa i struje zadržale visok nivo. Gas košta između 900 i 1.000 dolara za hiljadu kubika, a struja je oko 240 evra za megavat sat. Uzdrmano je i tržište nafte zbog ograničene ponude i manjeg uticaja omikron soja koronavirusa na ekonomiju, pa se cena barela skoro izjednačila sa najvišom cenom još od 2014. godine.

Cena crnog zlata ne miruje – početkom godine barel je koštao 70 dolara, sada je 88 dolara. Iako je gotovo u svim zemljama okruženja gorivo u protekla dva dana poskupelo i na pumpama, nafne kompanije ne očekuju drastična skokove.

U Udruženju naftnih kompnija Srbije kažu – pratimo situaciju, još nema uslova za poskupljenje derivata.

“Pozicija Srbije na listi zemalja je potpuno jednaka zato što se na istom nivou, ali različitim tempom negde ranije, negde kasnije menjaju cene na svim tržištima”, kaže Tomislav Mićović iz Udruženja naftnih kompanija Srbije.

Tomislav Ćorić, ministar gospodarstva i održivog razvoja Hrvatske, navodi da živimo u vreme kada cene nafte i naftnih derivata na svetskoj berzi osciluju, ali ne veruje da će se stabilizovati na nižem novou.

Evropska skladišta gasa su sve praznija. “Gasprom”, kao glavni snabdevač, upozorava da su zalihe 25 odsto manje od neophodnih količina za januar.

I dok Rusi tvrde da su svi ugovori ispunjeni, u Briselu ih optužuju da veštački podstiču potražnju za gasom, što podiže cene, pa su započeli analizu tržišta.

“Odluka ‘Gasproma‘ da ograničeni isporuke uprkos rastu potražnje tera na razmišljanje i podstakla je regulatore da prespitaju mogućnosti i drugih dobavljača energenata, uključujući ruski gasni gigant”, kaže Margaret Vestager, šef Komisije EU za konkurenciju.

“Rusija može da isporučuje više gasa Evropi, jer ima dovoljno resursa, ali su potrebni dugoročni ugovori. Pogrešno planiranje, kratkovida energetska politika – to je glavobolja evropskih političara koju pokušavaju da prebace na druge”, kaže Aleksandar Novak, potpredsednik Vlade Rusije.

Ipak, i pored brojnih ograničenja cena i subvencija, skupi gas i struja dolaze na naplatu – prošle godine mnogim evropskim domaćinstvima ukupni računi za energiju veći su oko 54 odsto. U naredna dva meseca širom Evrope, ali i regiona najavljuju se i nova povećanja cene struje i gasa, od 40 do čak i 80 odsto.

Izvor: RTS

Folksvagen obara rekorde u prodaji električnih vozila

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Nemački proizvođač automobila Folksvagen (Volkswagen) pre nekoliko godina u fokus svog poslovanja stavio je električna vozila. Tada su najavili da će investirati više od 11 milijardi evra u električna vozila, digitalizaciju, tehnologiju autonomne vožnje i mobiliti servis do 2023. godine. I kako se čini, dobro planiranje i investicije daju prve rezultate, jer je kompanija u 2021. godini isporučila 452.900 automobila na električni pogon, što je za 96 odsto više nego 2020.

Folksvagen krupnim koracima osvaja tržište u Evropi, prodali su više automobila na e-pogon od Tesle koji na globalnom nivou obara sve rekorde.

Osim značajne prodaje električnih vozila, ovaj automobilski gigant može da se pohvali i porastom prodaje plug-in hibrida. Kako se navodi u saopštenju kompanije, tokom 2021.godine isporučeno je 309.500 automobila na ovaj pogon, što predstavlja rast od 61 odsto na godišnjem nivou.

Međutim i pored veoma značajnog napretka u prodaji vozila na električni pogon i plug-in hibrida u Folksvagenu i nisu tako zadovoljni jer je ukupna prodaja automobila u 2021. godini opala je za 4,5 odsto.

Kompanije je još ranije najavila da će do 2035. godine prestati da prodaju automobile sa motorima na unutrašnje sagorevanje (SUS motori), možda ovi rezultati i utiču na promenu ove odluke. Zabrana prodaje ovih automobila prvo će početi da se primenjuje u Evropi, a što se tiče Sjedinjenih Američkih Država i Kine kod njih će ovaj proces nešto duže trajati. Što se i poklapa sa ciljem Evropske unije, a to je da do 2030. godine udeo električnih vozila na tržištu bude 35-40 odsto. Na prodaju vozila na e-pogon veliki uticaj imaju i strogi standardi EU, prema kojima do 2030. godine automobili moraju da emituju 37,5 odsto manje ugljen-dioksida.

Kako bi vozači električnih automobila bezbrižno učestvovali u saobraćaju neophodno je i obezbediti mrežu punjača. Čini se da je Folksvagenu u ovom segmentu korak ispred drugih, njihov mobilni robot u budućnosti će potpuno autonomno puniti e-vozila, što praktično znači da svako parking mesto može da postane prostor koji ima punjač.

Milica Radičević

Ljudi se prilagođavaju klimatskim promenama, ali ne dovoljno brzo

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Markus Spiske)

Naseljavajući ledene polarne oblasti, pa sve do vrelih pustinja, strmih planina i vlažnih tropskih šuma, ljudi su verovatno najprilagodljivija bića na planeti. Otuda ne čudi što se Homo Sapiens naizgled uspešno privikava na vremenske ekstreme i sve izraženiju klimatsku krizu, ali naučnici ipak upozoravaju – ne dovoljno brzo.

Nova studija Inicijative za mapiranje globalne adaptacije (GAMI) otkriva da su odgovori društava širom sveta na pretnje uzrokovane klimatskim promenama uglavnom delimične ili neadekvatne, piše Univerzitet Konkordija.

Međunarodna mreža istraživača, koja se fokusira na prikupljanje i sintezu naučne literature o prilagođavanju klimatskim promenama, nudi pregled postojećih članaka i pronalazi značajne oblasti u kojima je potrebno poboljšati globalne napore.

Iako nema sumnje da ljudi reaguju na klimatske pretnje, nema dovoljno podataka o tome da li ovi odgovori zaista smanjuju ukupne rizike i mogu dovesti do značajnih promena.

Jedna od istraživača, Aleksandra Lesnikovski, primetila je da mere i tehnike prilagođavanja uveliko variraju u zavisnosti od regiona. Baš kao što postoje podele između globalnog severa i juga, bogatih i siromašnih, ruralnih i urbanih, tako i Evropa i Severna Amerika imaju tendenciju da svoje napore prilagođavanja fokusiraju na infrastrukturu i tehnologiju, dok je u siromašnijim oblastima Afrike i Azije prilagođavanje poprimilo više bihejvioralni i kulturni aspekt.

Istraživanje je dalje otkrilo da, iako se mnoga društva uključuju u neki oblik prilagođavanja na klimatske promene, efikasnost tih mera ostaje nepoznata.

„Manje od dva odsto članaka koje smo analizirali zapravo imaju dobre empirijske detalje o tome da li je adaptacija smanjila ključne rizike ili ne“, kaže Lesnikovski napominjući da postoji ograničeno istraživanje o tome da li promene u praksi upravljanja rizikom ili infrastrukturnim standardima smanjuju negativne uticaje ekstremnih vremenskih pojava.

Na raspolaganju je i malo dokaza o dubokim strukturalnim promenama kao što su premeštanja čitavih zajednica iz područja visokog rizika ili radikalne promene poljoprivrednih praksi. Relativno mali koraci, preduzeti do danas, zabrinjavaju Lesnikovski i njene kolege.

Milena Maglovski

Konferencija „OIE Srbija 2021”

Foto: OIE Srbije
Foto: OIE Srbija

Prva konferencija posvećena zelenoj energiji „OIE Srbija 2021”, koju je organizovalo Udruženje Obnovljivi izvori energije Srbije u saradnji sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD) održana je 15. septembra u hotelu Metropol u Beogradu. U pozdravnom govoru učesnicima su se obratili Zorana Mihajlović, ministarka rudarstva i energetike i Gregor Zelinski, direktor energetskog tima EBRD-a.

„Emisije štetnih gasova moraju se prepoloviti u narednoj deceniji. Do 2050. godine treba izbaciti fosilna goriva iz upotrebe kako bi se ispunili ciljevi Pariskog sporazuma. Biće potrebne investicije od više hiljada milijardi dolara, ali benefiti ovih investicija su, takođe, ogromni”, rekao je Zelinski.

Ministarka rudarstva i energetike, Zorana Mihajlović, istakla je da je kroz zakonski okvir pokrenut proces energetske tranzicije.

„Moramo da budemo brzi i efikasni kada je u pitanju dekarbonizacija, bez obzira na otpore koje osećamo. Ako polako, korak po korak, idemo ka tome da zamenimo prljave elektrane koje koriste najgori ugalj i da imamo što više kapaciteta koji koriste obnovljive izvore, možemo da budemo važan faktor u trgovini električnom energijom u ovom delu Evrope. Naš cilj je da do 2040. godine imamo najmanje 40 odsto energije dobijene iz OIE, a do 2050. i više od 50 odsto. Očekujemo i da emisije štetnih gasova narednih 10 godina prate prosek u EU. Pred nama su veliki izazovi, ali sve radimo zajedno sa lokalnim samoupravama, biznis zajednicom i građanima, što se najbolje vidi kroz projekte povećanja energetske efikasnosti i solarnih panela”, istakla je Mihajlović i najavila da će prve aukcije biti održane u decembru.

Regionalna saradnja ključna u energetskoj tranziciji

O energetskoj tranziciji i dekarbonizaciji, proizvodnji električne energije iz uglja i emisiji štetnih gasova koje premašuju one u Evropskoj uniji, razgovaralo se na prvom panelu konferencije koji je moderirala Maja Pokrovac iz OIE Hrvatske. Prema rečima Janeza Kopača, direktora Sekretarijata Energetske zajednice, neophodno je da se emisije ugljen-dioksida (CO2 ) oporezuju kako bi postojao stalni izvor novca. Međutim, svestan je da će to biti veliki socijalni problem koji bi trebali što pre rešavati.

„Činjenica je da Evopska unija očekuje da Balkan drži isti tempo tranzicije, ali moramo biti svesni da je pomoć potrebna, jer nemaju svi isti budžet za to. Kako bi se to postiglo, moraju se oporezivati emisije gasova i ta sredstva, sa domaćim merama, treba koristiti za tranziciju”, objasnio je Kopač.

Razmena iskustava i regionalni projekti veoma su važni u ovom procesu tranzicije. Jovanka Atanacković, državna sekretarka u Ministarstvu rudarstva i energetike, objasnila je da su dobri primeri iz regiona pomogli Srbiji u kreiranju novih zakona. “Svi podzakonksi akti biće doneti do kraja oktobra. Do kraja februara 2022. godine imaćemo trogodišnji plan aukcija i one će biti elektronske zahvaljujući softveru koji je u izradi”, istakla je Atanacković.

Na panelu su govorili i Viktor Andonov, savetnik premijera Severne Makedonije, kao i generalni direktor WindEurope Džajls Dikson koji je prvi put boravio u Srbiji.

Izazovi i prepreke u razvoju i izgradnji projekata OIE

Foto: OIE Srbija

Prema podacima, u 2020. godini obnovljivi izvori energije u Evropskoj uniji su generisali više električne energije od fosilnih goriva. O tome gde se Srbija nalazi na ovom putu i dokle smo stigli, razgovarali su Emanuel Van Viv, direktor poslovnog razvoja kompanije Elicio, Marko Lipošćak, direktor poslovnog razvoja kompanije Enlight, Boni Norman, predsednica E3 International i Aleksandar Jakovljević, direktor za strategiju Elektroprivrede Srbije.

Kako je istakao Enanuel Van Viv, investitori se sreću sa veoma komplikovanim procesom dobijanja građevinskih dozvola za izgradnju vetroparkova, kao sa strogim zahtevima za dozvole za rad. Iskreno se nada da će u budućnosti ovaj sistem biti malo bolje uređen.

Marko Lipošćak, direktor poslovnog razvoja izraelske kompanije Enlight, objasnio je da je vetropark Kovačica pionirski poduhvat u našoj zemlji koji će uskoro biti proširen, jer je u toku dobijanje dozvola za projekat Pupin.„Ranija iskustva su nam pomogla u procesu dobijanja dozvola, što pokazuje da ima napretka i optimistični smo kada je reč o razvoju projekata OIE u Srbiji. Plasiranje energije u mrežu nam je trenutno novi izazov”, kaže on.

Prema rečima Aleksandra Jakovljevića, tranzicija Srbije ka obnovljivim izvorima energije je realna i održiva i jasno definiše naš put u procesu dekarbonizacije i tranzicije. „Povećanje obnovljivih izvora energije je potrebno i neophodno. Mora da se napraviti balans i proces koji bi mogao da bude održiv za sve”, kaže Jakovljević.

Priredila: Milica Radičević

Tekst u celosti možete pročitati u Magazinu Energetskog portala RECIKLAŽA.