Home Blog Page 272

Ekocid – Ko je odgovoran za pomor ribe u reci Odri

Foto-ilustracija: Unsplash (Roozbeh Eslami)

Duž reke Odre, koja protiče kroz Poljsku i Nemačku, od kraja jula, na hiljade uginulih riba isplivalo je površinu. Nakon prvih znakova za uzbunu, urađeni su laboratorijski testovi vode, prvi rezultati su pokazali povećan nivo saliniteta, nije pronađena živa, dok detaljna analiza tek treba da bude završena.

Vlade ovih zemalja upozoravaju na ekološku katastrofu, te upozoravaju ljude da izbegavaju reku. 

U proteklih nekoliko dana volonteri iz Poljske su uklonili oko 10 tona uginule ribe, dok je na nemačkoj strani izvađeno 20 tona. Nažalost volonteri i dalje skupljaju uginulu ribu i još uvek se ne zna koliko životinja je uginulo i kakve posledice je donelo ovo zagađenje reke.

„Razmere pomora ribe su šokirajuće. Ovo je veliki udarac za Odru, ekološko zagađenje je takvo da se život u reci neće oporaviti skoro“, rekao je Aleks Fogel, ministar za zaštitu životne sredine nemačke pokrajine Brandenburg.

Poljska Vlada sumnja da je ogromna količina hemijskog otpada bačena u reku dugu skoro 900 kilometara, koja se uliva u Baltičko more – koje se sada takođe smatra ugroženim, prenose svetski mediji. 

Kako bi što pre pronašli krivca, Poljska policija je ponudila 200.000 evra za informacije koje bi dovele do hapšenja počinioca. 

Potraga za uzročnikom pomora ribe u Odri nije gotova istakao je Fogel

„Potrajaće još nekoliko dana dok ne testiramo vodu na sve supstance koje mogu biti uzrok“, kaže on, prenosi agencija dpa.

Kako je istakao “pre svega se istražuje da li u ribama ima teških metala” i da ohrabruje saznanje koje stiže iz Poljske da za sada nisu otkrili teške metale i da nema žive.

Prema njegovoj proceni, pomoru ribe je sigurno doprinelo više faktora, uključujući sušu i smanjenu količionu vode u Odri. 

Ekološki aktivisti i grupe za zaštitu životne sredine govore o ekološkoj katastrofi i optužuju vlasti i Nemačke i Poljske da nisu brzo i na vreme reagovali.

Milica Radičević

Mihajlovićeva: Struja poskupljuje zbog skupljih stavki za proizvodnju

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Najavljeno poskupljenje struje nije zbog gubitaka EPS-a, već zbog činjenice da su sve komponente za proizvodnju struje na tržištu poskupele, istakla je Zorana Mihajlović, ministarska rudarstva i energetike.

Prema njenim rečima, EPS može da se oporavi samo investicijama u postojeća i nova polja i ono što je ključno – u nove kapacitete, pre svega one koji za proizvodnju energije koriste OIE.

“To je prioritet naše energetske politike, kao i povezivanje sa državama u regionu. Ono na čemu intenzivno radimo jeste završetak gasne interkonekcije sa Bugarskom i kada bude sve završeno u septembru naredne godine, dobićemo mogućnost nabavke gasa iz Aleksandropolisa, odnosno LNG terminala, kao i iz Azerbejdžana”, objasnila je ona, navodi se u saopštenju.

Kako je istakla, srpskoj energetici je potreban zaokret i da, od toga koliko se bude ulagalo u nove kapacitete i regionalno povezivanje, zavisi razvoj privrede i čitavog društva.

Mihajlović je, gostujući na Televiziji Juronjuz (Euronews) ponovila da „Elektroprivreda Srbije“ treba da bude najjače preduzeće u zemlji i da su investicije jedini put ka održivoj energetici. 

“Svakodnevno radimo na tome da obezbedimo dovoljno energije i energenata za privredu i domaćinstva i da se spremimo za predstojeću zimu. Uradili smo sve što smo mogli i radimo i dalje i prilično smo spremni u odnosu na sve faktore koji zavise od nas”, poručila je ministarka.

Ona je ukazala na to da, nažalost, i dalje izdvajamo ogroman novac za uvoz električne energije i da nam je potreban zaokret u energetici, jer to nije pitanje jednog ministarstva, već čitavog društva.

“Nema više razgovora o tome da su nam potrebne nove TE, već moramo da ulažemo u OIE, RHE i da imamo dovoljno energije iz zelenih izvora. Da imamo održivu energetiku i zdraviju životnu sredinu”, istakla je Mihajlovićeva.

Energetski portal

Rudnik “Bosil-Metal”: tvrdnje netačne, vodotokovi nisu ugroženi

Foto-ilustracija: Dirty water photo created by aleksandarlittlewolf - www.freepik.com
Foto-ilustracija: Pixabay

Predstavnici Ekološkog ustanka nedavno su najavili da će u nadležnim ministarstvima pokrenuti postupak kako bi se rad rudnika olova i cinka “Bosil-metal” obustavio dok se uradi studija o proceni. Prema navodima aktivista, voda u planinskom selu Karamanica puna je arsena upravo zbog rudnika, prenele su Južne vesti.

Povodom ovih tvrdnji oglasili su se i iz rudnika „Bosil-Metal“ d.o.o. iz Bosilegrada navodeći da pri svim svojim aktivnostima rudnik vodi računa o tome da priroda u okruženju ne bude ugrožena i u tom cilju konstantno sprovodi brojne mere zaštite, u skladu sa propisima Republike Srbije.

Kako navode u saopštenju za medije, prema dosadašnjim ispitivanjima životne sredine od strane akreditovanih ustanova Republike Srbije, svi parametri su u dozvoljenim koncentracijama i ne odstupaju čak ni od rezultata analiza takozvanog „nultog stanja“, koje je sprovedeno pre pokretanja pilot postrojenja.

„Svima nama u rudniku je u interesu da živimo i radimo u zdravom okruženju, da se Bosilegrad razvija, da ovde budu zadovoljni radnici, koji će ostati da žive u ovom kraju, jer imaju perspektivu. Rudnik trenutno zapošljava 120 radnika iz lokalne sredine i opštine Bosilegrad, a buduća proizvodnja koja se projektuje po Glavnom rudarskom projektu zapošljavaće oko 320 radnika“, stoji u saopštenju rudnika „Bosil-Metal“.

Dodaju i da vodotokovi nisu ugroženi ovim projektom, jer rudnik nema otpadnih voda. Naime, Bezimeni potok, koji protiče u blizini postrojenja i koji je oko pet meseci godišnje gotovo suvog korita, ne obezbeđuje dovoljnu količinu vode za rad pilot postrojenja, pa je rudnik konstruisao zatvoreni sistem, tako što se u jednom bazenu prikuplja sveža voda, koja se potom ispušta u flotaciju. Nakon upotrebe u flotaciji, ona se pumpama, uz minimalne gubitke, vraća u drugi bazen, gde se taloži, prerađuje, a potom ponovo koristi u flotaciji, dok se malo sveže vode samo pridodaje da nadoknadi gubitak. Rudnik, kako kažu, na taj način nema nikakvih otpadnih voda.

„Ispitivanje vode iz Bezimenog potoka sprovodi se svaka tri meseca i to 150 metara iznad i 250 metara ispod rudnika, a sprovodi ga akreditovani Zavod za javno zdravlje iz Vranja. Rezultati svih ispitivanja dostavljaju se odmah Republičkoj ekološkoj inspekciji i ostalim nadležnim institucijama Republike Srbije. Po dostavljenim rezultatima nismo do sada imali primedbi od nadležnih institucija i organa“, kažu u saopštenju.

Foto-ilustracija: Pixabay

Takođe, sam proces proizvodnje je podvrgnut najstrožem nadzoru i pridržavanju svih zaštitnih mera u cilju očuvanja životne sredine, dodaju iz rudnika. Sva proizvedena ruda u jami „Podvirovi“ izvozi se vagonima i istresa u prijemni bunker nakon čega se drobi i melje. Samlevena ruda se nakon toga podvrgava procesu flotacije kako bi se dobio koncentrat i međuproizvod. Olovni, bakarni i cinkov koncentrat se kamionima otprema dalje, a međuproizvod se odlaže u zato posebno iskopane jame (tzv. Odlagališta) koje su obložene sa geomembranskom folijom, otpornom na sve hemijske i spoljne uticaje. Odloženi međuproizvod se vremenom isušuje i pretvara u suvu masu bezopasnu za infiltriranje u tlo ili vodotokove. Kako kažu, prelivanja sadržaja iz brane nije bilo nikada.

„Dodajemo i da je dozvola za pilot projekat istekla u februaru 2022. godine i pilot postrojenje ne radi od tada, sem tehničkog održavanja. Da je ‘Bosil-Metal’ apsolutno otvoren prema javnosti upravo dokazuje činjenica da smo pre nekoliko dana ugostili Aleksandra Jovanovića Ćutu, lidera Ekološkog ustanka. Njemu su pokazana sva postrojenja i objašnjen proces rada, kako bi svi bili uvereni da se pridržavamo najviših standarda u radu, kao i svih zakonskih i ekoloških propisa koji važe u Republici Srbiji“, zaključuju u saopštenju.

Energetski portal

Beograd – Raspisan Javni poziv za subvencije za kupovinu bicikala

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Udruženje Inicijativa za održivu urbanu mobilnost „Urban.log“ iz Beograda objavilo je Javni poziv za pružanje podrške građanima za kupovinu bicikala kao ekološki prihvatljivog transporta – Kupi bajs!

Pravo učešća na ovom pozivu imaju sva fizička lica koja imaju važeću ličnu kartu s prebivalištem na teritoriji Beograda.

Pojedinačni iznos sredstava koji se dodeljuje građanima po ovom javnom pozivu je 5.000 dinara, a ukupno je izdvojeno 7.000.000 dianara.

Podrška za kupovinu bicikala može se ostvariti samo za kupovinu novog bicikla koji se pokreće pomoću pedala ili uz pomoć električnog pogona. 

Fizička lica koja su podnela prijavu putem aplikacije dobijaju personalizovani vaučer na e-mail adresu unetu u prijavi i isti mogu iskoristi u narednih 15 dana ili do realizacije poslednjeg vaučera.

Vaučer može biti samo jednom iskorišćen i jedan korisnik može iskoristiti samo jedan vaučer.

U realizaciji Projekta učestvuju i privredni subjekti koji su se prijavili za učešće nakon sprovedenog Javnog poziva, a koji mogu vršiti prodaju u okviru svoje delatnosti, imaju maloprodajne objekte na teritoriji grada Beograda i u svom asortimanu imaju bicikle koji se pokreću pomoću pedala ili uz pomoć električnog pogona

Javni poziv će biti otvoren od 15. avgusta do 15. novembra 2022. godine, odnosno do utroška predviđenih sredstava.

Konkurs je objavljen na sajtu udruženja www.urbanlog.rs/kupibajs, kao i na sajtu Grada, u delu Gradski oglasi i konkursi, a zahtevi se podnose elektronski. 

Projekat „Kupi bajs“ ima za cilj pružanje podrške građanima za nabavku bicikla kao ekološki prihvatljivog prevoznog sredstva na teritoriji Grada Beograda za 2022. godinu, sa namerom povećanja broja biciklista na ulicama Grada, a u svrhu poboljšanja kvaliteta vazduha i smanjenja zagađenja životne sredine.

Energetski portal

U Srbiji do kraja septembra 300 km kanalizacione infrastrukture

Foto: pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

U toku su radovi na izgradnji komunalne infrastrukture u opštini Lajkovac koja će uskoro dobiti 10 kilometara kanalizacione mreže, saopšteno je na sajtu Vlade.

Ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture u Vladi Republike Srbije Tomislav Momirović obišao je radove i tom prilikom podsetio na to da se trenutno na području 30 lokalnih samouprava u zemlji gradi najmodernija kanalizaciona infrastruktura i kolektorska postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.

“Uradili smo veliki posao do sada i na teritoriji opštine Lajkovac. Izgradili smo 10 kilometara kanalizacione infrastrukture tako da smo u samoj završnici radova i pripremamo asfaltiranje”, objasnio je Momirović.

Ministar je dodao da se samo u Lajkovcu radi na četiri ili pet različitih lokacija u koje investira Vlada, sa ciljem da potpuno promeni ekološku sliku.

“Do kraja septembra u celoj zemlji biće završeno oko 300 kilometara kanalizacione infrastrukture, a planiramo do kraja godine da pustimo u rad četiri postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Ekološki projekti su zaista najvažniji projekti za Republiku Srbiju”, zaključio je Momirović.

U opštini Lajkovac u okviru projekta „Čista Srbija“ biće izgrađena 33 kilometra kanalizacione mreže i dva postrojenja za preradu otpadnih voda, koja obuhvataju 10.100 stanovnika.

Vrednost investicije u izgradnju komunalne infrastrukture u toj opštini je 15,3 miliona evra.

Energetski portal

Nova studija ukazuje na nepovoljni uticaj aerozagađenja na zdravlje dece

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Poznato je da aerozagađenje nepovoljno utiče na ljudsko zdravlje, ali ono što je manje poznato je u kojoj meri. Brojna istraživanja nastoje da otkriju kakve zdravstvene posledice ostavlja loš kvalitet vazduha, a najnovije su sproveli istraživači sa Univerziteta u Kaliforniji Dejvis.

Istraživački tim povezao je podatke o zagađenju vazduha prokupljene sa federalnih monitora u oblasti Sakramenta u Kaliforniji, uključujući i tokom značajnih požara, sa ciljem da pokažu loš uticaj zagađenja na decu.

Studija, objavljena u časopisu New Directions for Child and Adolescent Research, ukazuje na to da deca, koja su bila izložena većoj koncentraciji finih PM 2,5 čestica, koje mogu prodreti u krvotok, imaju povišene markere sistemske upale u krvi kao što je interleukin 6. Takođe, ustanovili su da je povećano zagađenje vazduha povezano sa nižom srčanom autonomnom regulacijom kod dece koja utiče na brzinu otkucaja srca.

Istraživači su pregledali uzorke krvi više od 100 zdrave dece uzrasta devet do 11 godina u oblasti Sakramenta gde su od strane Agencije za zaštitu životne sredine registrovani zagađivači u blizini njihovih domova.

Kada su u pitanju značajni požari koji su pogodili ovu oblast, ukupno 27 ispitane dece imalo je markere zapaljenja u krvi zabeležene tokom značajnih požara kada je u njihovim naseljima zabeležena značajna koncentracija PM 2,5 čestica.

Istraživači su otkrili da deca mogu biti posebno podložna efektima zagađenja vazduha, s obzirom da, u poređenju sa odraslima, imaju veću površinu pluća u odnosu na njihovu telesnu težinu i time veći unos zagađujućih čestica.

Milena Maglovski

Zbog suše u Somaliji milion ljudi raseljeno

Foto-ilustracija: Unsplash (Jeff Ackley)
Foto-ilustracija: Pixabay

Suša u Somaliji dostigla je nivo bez presedana i ostavila je milion ljudi raseljeno, upozorili su UN i Norveški savet za izbeglice (NRC).

Više od 755.000 ljudi je raseljeno ove godine u Somaliji zbog teške suše na samom istoku Afrike, prema podacima Visokog komesarijata UN za izbeglice (UNHCR) i NRC, prenosi N1.

Dve organizacije su navele da judi napuštaju svoje domove jer nemaju ni vode ni hrane.

Somalija se već dve godine suočava sa ogromnom sušom, koja nije viđena više od 40 godina.

Organizacije su dodale da bi broj raseljenih mogao da bude više od sedam miliona narednih meseci, jer je situacija pogoršana posledicama klimatskih promena i porastom cena hrane usled sukoba u Ukrajini.

Organizacija UN za hranu i poljoprivredu (FAO) saopštila je prošle sedmice da bi glad mogla da nastupi u osam regiona Somalije, dok je UNHCR u junu naveo da je potrebno 42,6 miliona dolara za pomoć 1,5 miliona raseljenih lica i izbeglica pogođenih sušom u Etiopiji, Keniji i Somaliji.

Od te sume 9,5 miliona dolara namenjeno je programima pomoći u Somaliji.

Izvor: Bizis.rs

Izgradnja hidroelektrana na Zapadnom Balkanu biće sve teža i rizičnija

Foto-ilustracija: Unsplash (T L PlbeyaME7Jk)
Foto-ilustracija: Unsplash (Marcus Ganahl)

Projekte gradnje novih hidroelektrana u zemljama Zapadnog Balkana biće sve teže realizovati u budućnosti zbog klimatskih promena, protivljenja javnosti i pravnih i finansijskih izazova, pri čemu ti projekti ili ne bi doprineli energetskoj sigurnosti ili nemaju dovoljno ekonomskog potencijala, navodi se u analizi nekoliko međunarodnih organizacija.

Hidroelektrane tradicionalno imaju veliku ulogu u mnogim elektroenergetskim sistemima jugoistočne Evrope, sa posebno velikim udelom u nekim zemljama Zapadnog Balkana gde, zajedno s ugljem, već decenijama čine okosnicu proizvodnje električne energije.

U analizi „Zašto je hidroenergija u jugoistočnoj Evropi rizična investicija“ navodi se da su mnoge zemlje jugoistočne Evope u fazi u kojoj novi hidroenergetski kapacitet ili neće doprineti energetskoj sigurnosti zbog prevelike zavisnosti, kao što je slučaj u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Crnoj Gori, ili im je ostalo malo ekonomskog potencijala, u slučaju Bugarske i Kosova.

Albanija je gotovo 100 odsto zavisna od hidroenergije, Crna Gora oko 50 odsto, Bosna i Hercegovina oko trećine struje proizvodi u hidrocentralama, Srbija oko 28 odsto, a Severna Makedonija gotovo četvrtinu.

„Zato nije iznenađujuće da, kada je potreba da se razvija obnovljiva energija postala deo političke agende na nivou EU krajem 1990-ih i početkom 2000-ih, vlade zemalja jugoistočne Evrope su to uglavnom videle kao mogućnost da grade više hidroelektrana“, navodi se u izveštaju koji su objavile organizacije CEE Bankwatch, EuroNatur, RiverWatch i WWF Adria.

Iako neke države regiona tvrde da imaju ogroman neiskorišćeni potencijal, autori studije ističu da su te tvrdnje obično zasnovane na decenijama starim procenama iz vremena „kada su padavine bile predvidljivije, kada su se ljudi teško usuđivali da se suprotstave eksproprijaciji i kada se malo znalo o zadivljujućem biodiverzitetu regiona“.

U poslednje dve decenije, dodaje se, stotine malih hidroelektrana snage do 10 megavata izgrađeno je širom regiona, često u zaštićenim područjima ili drugim visoko osetljivim staništima, dok su pokušaji da se izgrade ‘grinfild’ hidroelektrane kapaciteta većeg od 10 megavata uglavnom bili bezuspešni, sa izuzetkom Albanije i Slovenije.

„Ipak, kreatori projekata nastavljaju da guraju planove za izgradnju novih velikih hidoelektrana, preusmeravajući resurse i napore sa razvoja bržih i ekonomičnijih alternativa“, kaže se u studiji.

Dodaje se da je Bosna i Hercegovina posebno ambiciozna, uprkos tome što nije uspela da završi nijednu ‘grinfild’ veliku hidroelektranu u poslednjoj deceniji.

Ukazujući na rizike projekata izgradnje hidroelektrana, u izveštaju se ocenjuje da će njihova realizacija biti sve teža zbog klimatskih promena, jedinstvenog biodiverziteta regiona, pravnih izazova, otpora javnosti i finansijskih problema.

U analizi se posebno ističu visoki rizici izgradnje devet hidroelektrana u regionu, uključujući centrale Skavica u Albaniji, Bistrica, Buk Bijela, Dabar, Ulog i Janjići u Bosni i Hercegovini i Komarnica u Crnoj Gori.

Autori izveštaja preporučuju niskorizične investicije koje mogu pomoći regionu da pređe na zeleniji, društveno i ekonomski održiviji energetski sistem.

Foto-ilustracija: Pexels

Ono što je zajedničko svim zemljama regiona, navodi se u analizi, jeste neiskorišćen potencijal energije sunca i vetra.

„To takođe mora biti urađeno pažljivo, jer vetroparkovi i solarne farme na pogrešnom mestu mogu isto naneti štetu“, upozoravaju autori i dodaju da prioritet treba dati izgradnji na površinama kao što su krovovi, parkinzi, industrijske zone i zemljište koje nije pogodno za poljoprivredu.

Te tehnologije nude mnogo veći potencijal nego hidroenergija danas i zahtevaju minimum podsticaja zbog pada troškova poslednjih godina.

Sve zemlje, dodaje se, takođe bi mogle u mnogo većoj meri da koriste toplotne pumpe i sisteme za skladištenje energije, kao i geotermalnu energiju i da prioritet daju projektima obnovljive energije u domaćinstvima i lokalnim zajednicama.

Izvor: EURACTIV.rs / Beta

Ekolozi: Rudnik kod Bosilegrada godinu dana radi bez dozvole i truje vodu

Foto-ilustracija: Unsplash (David Hellmann)
Foto-ilustracija: Unsplash (Nicolas J. Leclercq)

Predstavnici Ekološkog ustanka pokrenuće postupak u nadležnim ministarstvima kako bi se rad rudnika olova i cinka “Bosil metal” u planinskom selu Karamanica obustavio dok se uradi studija o proceni. Voda u selu puna je arsena upravo zbog rudnika, tvrde aktivisti, pozivajući se na analize Insituta za hemiju, a upravo obilazak rudnika bio je jedan od povoda njihove posete Bosilegradu, gde je održan sastanak.

Lokalni aktivisti već dugo upozoravaju da otpadne vode iz rudnika zagađuju potoke na teritoriji bosilegradske opštine, ali da se zagađenje prenosi čak i na susedne države – Bugarsku i Severnu Makedoniju.

Na osnovu analiza veliko je zagađenje koje treba sanirati i još niko nije ispitao koliko su zagađene podzemne vode, a prema informacijama koje imaju, u planu je i proširenje rudnika i novih kopova.

O svemu tome bilo je reči na, kako opisuju iz Ekološkog ustanka, “žustrijem” sastanku, a osim što su videli da se uz rudnik nalazi veliko jalovište, u kojem ima i cijanida, kažu i da je dozvola za rad rudnika istekla pre godinu dana.

Uz jalovište, dočekala ih je tabla sa natpisom “Zabranjeno snimanje”, postavljena nakon nedavnog kamenovanja novinara bugarske televizije.

„Direktor rudnika uporno je tvrdio da rudnik ima sve potrebne i važeće dozvole da bi, nakon verbalnog omekšavanja pitanjima i argumentima, na neki način splasnuo i priznao da je dozvola za pilot – projekat važila do 2021. godine, znači istekla. Što se tiče deponije, katastrofa u najavi – samo veća i dugotrajnija količina vode, a planina je to, i ode sve nizvodno“, kažu iz Ekološkog ustanka.

Sledeći korak je, kažu za Južne vesti, da se povodom toga obrate Ministarstvu rudarstva i energetike i Ministarstvu ekologije, da se pozove inspekcija i da pokušaju da stopiraju rad rudnika dok se ne uradi studija o proceni, jer iz “Bosil metala”, kažu, planiraju proširenje rudnika i novih kopova, a na trenutno zagađenje bi, zaključuju ekolozi, to bila ekološka katastrofa.

Izvor: Južne vesti

Otpad kao resurs – U Berlinu se sve više reciklira

Foto-ilustracija: Pixabay (manfredrichter)
Foto-ilustracija: Pixabay (Hans)

Svakodnevno se govori o tome kako je neophodno što više reciklirati i čuvati prirodne resurse. I dok se kod nas, za sada, uglavnom sve svodi na razgovor o tome, mnoge zemlje u okruženju i Evropi već mogu da se pohvale ozbiljnim rezultatima.

Prema najnovijem izveštaju koji je predstavljen u Predstavničkom domu u Berlinu, u glavom gradu Nemačke se sve više odvaja otpad, ponovo koristi i reciklira, što pokazuje da će ostvariti ciljeve predstavljene u Planu upravljanja otpadom za period od 2020. do 2030. godine. 

Osim trenutne situacije, kada je reč o upravljanju otpadom, u izveštaju se navodi i kako teče implementacija mera za koncept upravljanja otpadom.

Kako se dalje navodi, “praćeno” je 37 vrsta otpada, dokumentuju se lokacije na koje su odlaže komunalni i građevinski otpad, analiziraju se uštede emisija gasova sa efektom staklene bašte, kao i resursa. Takođe, identifikovani su dalji potencijali za uštede i predložene su preporuke za dalji napredak.

Bilans otpada za 2020. godinu pokazuje povećanje stope reciklaže sa 45 na 48 odsto u odnosu na 2018. godinu, što ukazuje na sve efikasnije upravljanje otpadom kao vrednim resursom.

Plan upravljanja otpadom 2020-2030. godina je koncipiran tako da se jedan od najvećih probelam današnjice rašava iz tri ugla. Prvi ugao je podstaći ponovnu upotrebu ili kontinuiranu upotrebu predmeta. Drugi je poboljšanje reciklaže otpada koji nije moguće ponovo koristiti. I treći prenamena energije koja se koristi za sagorevanje ostataka.

U ovom gradu se intenzivno radi na implementaciji svih predloženih mera, trenutno deset od 69 mera iz koncepta upravljanja otpadom u velikoj meri je realizovano, 55 mera je započeto, a četiri su u fazi planiranja.

Kada je reč o našoj zemlji brojke su poražavajuće, recikliramo manje od 10 odsto otpada, a udvostručili smo količinu proizvedenog. Nažalost on sve češće završava na divljim deponijama i trajno zagađuje prirodu, zemljište, vazduh i vodu. Resorno ministarstvo u saradnji sa lokalnim samoupravama započelo je akciju uklanjanja divljih deponija širom Srbije, početak rešavanja dugogodišnjeg problema.

Odvojeno sakupljanje otpada, reciklaža, uspostavljanje sistema upravljanja otpadom u skladu sa principima cirkularne ekonomije, kao i praćenje rezultata preduzetih mera pravi je put ka čistoj životnoj sredini.

Milica Radičević

Reke, neočekivano moćni zagađivači

Foto-ilusztracija: Unsplash (Danijel Durković)
Foto-ilustracija: Pixabay

Nedavno je praćenje Svetske meteorološke organizacije pokazalo da su koncentracije metana i ugljen-dioksida u atmosferi porasle za 62, odnosno 49 odsto u odnosu na sredinu 18. veka. Emisije ovih gasova staklene bašte dobro su dokumentovane, makar kada su u pitanju gasovi koji potiču od ljudske aktivnosti, najpre industrije. 

Međutim, studije su otkrile još jednog neočekivanog činioca: reke. Naime, reke igraju iznenađujuće veliku ulogu u formiranju sastava atmosfere. Njihov udeo u emisijama različitih gasova staklene bašte nesrazmeran je njihovim relativno malim površinama, makar u odnosu na nepregledna prostranstva kroz koja teku. Zašto je to tako?

Prirodni i ljudski faktori

Reke prirodno sadrže organsku materiju koja potiče iz kopnenih ekosistema, pre svega iz biljnog sveta, kao što su lišće ili grane, a koju razgrađuju mikroorganizmi iz vode. Kao produkt njihovih metaboličkih procesa dolazi do nastajanja gasova staklene bašte, piše dr Gordana Pucar Milidrag za Klima101.rs. 

Tako na primer nastaje azot-suboksid (N2O), poznatiji i kao “gas smejavac”, jedinjenje sa snažnim efektom staklene bašte. Količina proizvedenog azot-suboksida iz ovih procesa povećana je, između ostalog, u uslovima niske koncentracije kiseonika. Metan (CH4), sa druge strane, nastaje tokom mikrobiološke razgradnje organske materije u uslovima u kojima kiseonika nema, na primer u sedimentu; kasnije se značajan deo proizvedenog metana može oksidovati u ugljen-dioksid (CO2). 

S obzirom na to da se u toku dana paralelno odvija i proces fotosinteze u vodi, deo emitovanih gasova staklene bašte se apsorbuje. Međutim, kako je dostupnost svetlosti ograničavajući faktor za fotosintezu, u oblastima koje su zasenčene ili u kojima je boja vode tamnija, dolazi do manje fotosinteze, a samim tim i veće emisije CO2.

Na emisiju gasova staklene bašte, pored ovih, utiči i drugi procesi koji se prirodno dešavaju u vodenima ekosistemima, kao što su promene temperature vode, spiranja sa površine zemljišta, sezonske poplave… ali i ljudi. Štaviše, neki danas dostupni podaci ukazuju da je ljudski uticaj presudan, pre svega zbog ispuštanja otpadnih voda u reke.

U istraživanju koje su sproveli naučnici sa Kineskog univerziteta u Hongkongu, a u kojem su ispitivali različite rečne tokove u okolini ove azijske metropole, otkriveno je jedno značajno pravilo. Zagađenije reke imale su, u proseku, znatno veće koncentracije gasova staklene bašte nego one čistije: 2,2 puta više ugljen-dioksida, 1,5 puta više metana i 4 puta više azot-suboksida. 

Naime, komunalni i industrijski otpad dovodi do povećanih koncentracija elemenata kao što su azot i fosfor, različitih organskih materija, kao i stvaranja tzv. anoksičnih uslova (bez kiseonika). Takođe, zagađenje negativno utiče i na proces odvijanja fotosinteze u vodnim telima, jer smanjuje količinu dostupne svetlosti.

Ljudske aktivnosti najviše su izmenile reke koje teku kroz urbana područja – branama, promenom zemljišta, kanalizacijom. Tako na primer zatvaranje brane može povećati vreme zadržavanja vode, zarobiti sediment, ubrzati potrošnju kiseonika i razvoj anoksičnih uslova koji utiču na proizvodnju gasova staklene bašte.

Priča o Dunavu

Na severu Srbije, od Dunava kod Bezdana pa sve do Tise kod Bečeja, protiče i ove dve reke povezuje Veliki bački kanal, dug 118 kilometara. Uz obale ovog kanala nižu se vojvođanska sela, varoši i gradovi: Sivac, Crvenka, Kula, Vrbas… Nažalost, Veliki bački kanal spada i u najzagađenije vode u Srbiji, i predstavlja tzv. crnu tačku Evrope, pre svega zbog toga što se u njega ulivaju otpadne vode iz različitih izvora: farmi svinja, industrije i okolnih naselja. To zagađenje preko Tise i Dunava dospeva čak do Crnog mora. A daleko južnije, sa druge strane Dunava, teče Borska reka, takođe jedna od najzagađenijih reka u zemlji, u kojoj usled rudarenja, kao i ulivanja neprečišćenih komunalnih i industrijskih voda, života više i nema. 

Foto-ilustracija: Pixabay

O stanju zagađenja u Srbiji najbolje govore podaci. Po poslednjim izveštajima Republičkog zavoda za statistiku,  od ukupno 409 miliona kubnih metara otpadnih voda, što industrijskih što komunalnih, 2021. godine prečišćeno je samo 87 miliona kubnih metara, odnosno 21 odsto. Preostalih skoro 80 odsto otpadnih voda završava pravo u našim rekama. Ali ni ta brojka ne daje celokupnu sliku: i od 87 miliona kubnih metara prečišćene vode, više od četvrtine prošlo je samo tzv. primarni tretman – mehaničko razdvajanje vode od sedimenta, bez filtracije, aeracije i drugih postupaka koji osiguravaju čistoću tretirane vode. 

Ukupan udeo otpadnih voda koje prolaze celokupan tretman prečišćenja izrazito je mali: samo 26 od preko 400 miliona kubnih metara, tj. oko šest odsto. 

Dunav, u koji se ulivaju i Veliki bački kanal (preko Tise) i Borska reka (preko Timoka), svoj tok završava u Crnom moru. Tamo se može naći jedna od retkih izmerenih tačaka kada su u pitanju ovdašnje reke i njihove emisije gasova staklene bašte. Naime, procenjeno je da delta Dunava emituje oko 65 gigagrama ugljenika godišnje ugljen-dioksida i metana. 

Perspektive radi, to znači da samo delta Dunava godišnje emituje gasova staklene bašte koliko i 43.000 prosečnih evropskih automobila.

Samim tim, vrlo je važno na vreme reagovati i izgraditi odgovarajuće sisteme tretmana otpadnih voda, posebno u velikim gradovima, gde se reke opterećuju kako komunalnim tako i industrijskim otpadnim vodama. Kako savremena nauka otkriva, time bi se čuvale ne samo reke i okolni ekosistemi, već i sama Zemljina atmosfera.

Cvetanje vode

Unos otpadnih voda, đubriva i drugih izvora hranljivih materija u vodnim telima dovodi do pojave tzv. cvetanja vode (eutrofikacije), koja postaje sve veći globalni problem.

Naime, unos hranljivih materija pokreće rast algi, što rezultira povećanjem rastvorenih čestica i čestica organske materije, čiji se deo taloži u sloju sedimenta, gde se odvija najveći deo metanogeneze (nastajanje metana).

Kako se proces nastavlja, biomasa vodnog tela se povećava, ali se biološka raznovrsnost smanjuje. Sa većim cvetanjem vode, bakterijska degradacija dovodi do veće potrošnje rastvorenog kiseonika (bakterijsko disanje), što isto ima negativne posledice na vodeni ekositem.

Autor: dr Gordana Pucar Milidrag

Izvor: Klima 101

Srbija godišnje gubi više od 100 miliona evra zato što dovoljno ne reciklira otpad

Foto-ilustracija: Unsplash (Alfonso Navarro)
Foto-ilustracija: Pixabay

U poslednjih deset godina u Srbiji je udvostručena količina proizvedenog otpada, a reciklira se manje od deset odsto. Ivana Vilotijević, gradski sekretar za životnu sredinu, ističe da količina mešanog komunalnog otpada koja se nalazi na teritoriji Beograda sukcesivno raste, ali i da još nije dovoljno recikliran. Svake godine se na deponiju „Vinča“ dopremi više od pola miliona tona otpada. Uskoro bi trebalo da počne da radi spalionica odakle će se dobijati toplotna energija i struja.

Pored toga što otpad trajno zagađuje prirodu, reke, podzemne vode, zemljište, vazduh i utiče na zdravlje ljudi, procenjuje se da Srbija godišnje gubi više od sto 100 miliona evra zato što ne reciklira dovoljno otpad.

Da bi se uspostavio sistem reciklaže, mogu da se primene dobro poznata rešenja iz zemalja koje su rešile taj problem s otpadom i koriste ga kao energent ili kao sirovinu za reciklažu.

Ivana Vilotijević ističe da količina mešanog komunalnog otpada koja se nalazi na teritoriji Beograda sukcesivno raste.

Šta su mokre i suve frakcije 

Navodi da je lokalnim planom iz 2012. godine predviđeno da se razdvajaju mokre i suve frakcije.

„Mokre frakcije je sve ono što se nalazi u našim kantama, što odlažemo, to je mešani komunalni otpad. Suva frakcija je sve ono što se reciklira sa strane, pet ambalaža, staklo, papir. To je ono što već postoji“, objasnila je ona.

Takođe, naglašava da je Sekretarijat za zaštitu životne sredine u lokalnom planu predvideo određene transfer stanice gde će se taj mešani komunalni otpad dodatno razvrstavati i od njega će se dobijati određena količina koja će se koristiti za gorivo.

Količina koja ne može da se koristi ni za šta drugo biće deponovana na novoj sanitarnoj deponiji „Vinča“, dok će se određeni deo koristiti za biogas.

„U obavezi smo da do 2030. godine to i završimo. Godišnje se u odnosu na prethodnu godinu količina recikliranog otpada povećava za 20 do 25 odsto. Međutim, ukupna količina otpada nije dovoljno reciklirana“, ocenjuje Vilotijevićeva. 

Ističe i da u Beogradu postoje reciklažni centri i ostrva, ali i plan postavljanja podzemnih kontejnera za primarnu selekciju. 

Svake godine se na deponiju „Vinča“ dopremi više od pola miliona tona otpada. Donedavno je bila i jedna od najneuređenijih deponija u Evropi. Međutim, postrojenje, odnosno spalionica odakle će se dobijati toplotna energija i struja uskoro bi trebalo da počne s radom. 

Izvor: RTS

Beograd uskoro dobija dva nova zaštićena područja

Foto-ilustracija: Unsplash (Dimitrije Milenković)
Foto ilustracija: Pixabay

Sekretarijat za zaštitu životne sredine najavio je da je u toku postupak stavljanja pod zaštitu dva nova područja u Beogradu, predela izuzetnih odlika „Ada Ciganlija” i zaštićenog staništa „Zimovalište malog vranca”. Takođe, Sekretarijat je započeo i proceduru stavljanja pod zaštitu predela izuzetnih odlika „Forland leve obale Dunava kod Beograda”, tako da je predmet dostavljen nadležnom ministarstvu na dalje odlučivanje. Izrađen je i projekat valorizacije veštačkog jezera Bela reka, a trenutno je u izradi valorizacija predela Šuplja stena i Stepin lug, dok je za 2023. godinu planirana izrada valorizacije Gročanske ade.

“Sekretarijat teži da i budućnosti nastavi sa zaštitom prirodnih dobara, ne ugrožavajući razvoj grada Beograda. Jedan od osnovnih ciljeva ovog sekretarijata jeste povećanje procenta površina koje imaju status zaštićenih područja na teritoriji grada. Od ukupne površine grada Beograda, zelene površine zauzimaju 31 odsto, od toga šume 16, a javne zelene površine 15 procenata”, navodi se u saopštenju na sajtu grada.

Zaštićena područja na teritoriji grada Beograda obuhvataju 1,89 odsto površine ukupne teritorije grada, dok je u planu da se u naredne dve godine procenat zaštićenih područja poveća na 2,54 odsto.

Zakonom o zaštiti prirode propisana je procedura proglašenja zaštite. Da bi neko područje dobilo status zaštićenog područja, mora imati izraženu geološku, biološku, ekosistemsku i/ili predeonu raznovrsnost, da je značajno kao stanište vrsta ptica i drugih značajnih migratornih vrsta u skladu sa međunarodnim propisima. Prvi korak je podnošenje inicijative za proglašenje zaštićenog područja Zavodu za zaštitu prirode Srbije, koji izrađuje studiju zaštite kojom se utvrđuju vrednosti područja koje se predlaže za zaštitu, kao i način upravljanja područjem. Postupak je pokrenut kada Zavod dostavi studiju zaštite nadležnom ministarstvu i obavesti javnost o postupku pokretanja zaštite prirodnog područja.

“Studija zaštite dostavlja se Sekretarijatu za zaštitu životne sredine, kao nadležnom organu za zaštićena područja III kategorije, koji izrađuje predlog akta o proglašenju zaštićenog područja i o tome obaveštava javnost, obezbeđuje javni uvid i organizuje javnu raspravu”, dalje se navodi.

Studija zaštite sadrži sve podatke koji se odnose na samo područje i sve elemente koji su definisani zakonom, te predstavlja osnov za izradu predloga akta o proglašenju. Nakon završenog javnog uvida i javne rasprave, predlog akta o proglašenju dostavlja se nadležnom ministarstvu radi dobijanja potrebnih saglasnosti. Odluku o proglašenju donosi Skupština Grada Beograda. 

Foto-ilustracija: Pixabay

Proglašenjem zaštite unapređuje se svaki predeo na više načina. Zaštitom se ostvaruje veća odgovornost kako upravljača tako i korisnika, primenom mera ograničenja i zabrana ostvaruje se konkretna zaštita postojeće površine, zabranjuju se sve aktivnosti koje bi mogle da imaju negativan uticaj na područje, realizuju se nove aktivnosti i programi kojima se čuvaju i unapređuju svi prirodni činioci i ostvaruje bolja zaštita biljnih i životinjskih vrsta. Stručni nadzor nad sprovođenjem odluke o stavljanju pod zaštitu kao i akata donetih na osnovu ove odluke obavlja organizacija za zaštitu prirode, dok inspekcijski nadzor nad sprovođenjem uslova i mera zaštite prirode zaštićenih područja na teritoriji lokalne samouprave realizuje Sekretarijat za inspekcijske poslove.

Kada je konkretno reč o Adi Ciganliji, Zavod za zaštitu prirode Srbije izradio je Studiju zaštite predela izuzetnih odlika „Ada Ciganlija”. Na osnovu dostavljene studije, Sekretarijat je izradio Nacrt odluke o proglašenju zaštite predela izuzetnih odlika „Ada Ciganlija” kojim se ovo područje proglašava zaštićenim područjem i svrstava se u III kategoriju, kao zaštićeno područje lokalnog značaja. Predloženi upravljač Studijom zaštite je JP „Ada Ciganlija”. 

„Razlozi za proglašenje su mnogobrojni, naročito zbog same pozicije ovog predela koja je u samom jezgru grada, velike važnosti radi očuvanja divlje flore, faune i fungije. Područje Ade Ciganlije je vrednovano Studijom proglašenja zaštite kao predeo izuzetnih odlika zbog brojnosti i značaja biodiverziteta koji je tamo prisutan. Ukupna površina budućeg zaštićenog područja iznosi 451 hektar, što će značajno povećati površine pod zaštićenim područjima na teritoriji našeg grada“, istaknuto je u saopštenju. 

Energetski portal

Arktik se zagreva četiri puta brže od ostatka sveta

Foto-ilustracija: Unsplash (Bethany Legg)
Foto-ilustracija: Unsplash (Annie Spratt)

U poslednjih  40 godina Arktik se zagrevao skoro četiri puta brže od ostatka planete, zaključak je studije objavljene u časopisu Communications Earth & Environment.

Tim istraživača iz Norveške i Finske ukazuje na to da je ubrzano zagrevanje Arktika posledica fenomena poznatog kao Arktičko pojačanje. Uzrok ovog fenomena je otapanje leda koji otkriva tamnije površine kopna i okeana koje apsorbuju više toplote i time doprinose dodatnom zagrevanju, objašnjeno je na portalu Climate Signals.

Istraživači su analizirali četiri seta podataka o temperaturi prikupljenih satelitskim studijama od 1979. godine u celom arktičkom krugu. Otkrili su da u proseku podaci pokazuju da se Arktik zagrevao za 0,75°C po deceniji – skoro četiri puta brže od ostatka planete, piše Phys.org.

Prema podacima iz specijalnog izveštaja koji je objavio Panel Ujedinjenih nacija za nauku o klimi 2019. godine,  Arktik se zagreva dva do tri puta brže od globalog proseka usled Arktičkog pojačanja.

Zato je podatak da se Arktik zagreva četiri puta brže od ostatka sveta bio iznenađenje za naučnu zajednicu: „Pogled u literaturi je da se Arktik zagreva duplo brže od zemaljske kugle, tako da je za mene bilo malo iznenađujuće da su podaci toliko veći od uobičajenog broja“, rekao je koautor studije Anti Liponen za AFP.

Milena Maglovski

EU: Na snagu stupila zabrana uvoza ruskog uglja

Foto-ilustracija: Unsplash (Bence Balla-Schottner)
Foto-ilustracija: Unsplash (Trung Nguyen)

Države članice Evropske unije više ne mogu da uvoze ugalj iz Rusije, istekao je prelazni period od 120 dana u kom je industrija trebala da se prilagodi za ovu zabranu.

Embargo na ruski ugalj je deo petog paketa sankcija koji je Evropska unija donela u aprilu 2022. godine, kako bi postala nezavisna od ruskih fosilnih goriva i da se oslabi ruska ekonomija zbog rata u Ukrajini.

Kako bi se industrija pripremila na zabranu uvoza, zemlje članice EU tada su odredile rok od 120 dana, tzv. prelazni period.

Prema pisanju svetskih medija, Evropska komisija je u aprilu, nakon donošenja odluke o embargu, saopštila da će to Rusiju stajati oko osam milijardi evra godišnje.

Osim zabrane uvoza ruskog uglja, Evropska komisija u sklopu ekonomskih sankcija Rusiji, donela je odluku o zabrani uvoza nafte. Tada je predstavljen plan da se posle prelazne faze od šest meseci krene zabrana uvoza sirove nafte, a nakon osam meseci i zabrana uvoza naftnih derivata. Pri tome je važno i da li isporuke idu preko naftovoda ili brodom.

Velika izuzeća od embarga su planirana samo za Mađarsku i Slovačku, koje veoma zavise od ruske nafte, a pošto nemaju izlaz na more ne mogu da pređu na druge izvore snabdevanja tako brzo kao druge zemlje.

Međutim, početkom avgusta, Ukrajina je zaustavila transport nafte iz Rusije preko južnog kraka koji snabdeva Mađarsku, Češku i Slovačku.

Zemlje članice EU rade na trajnim rešenjima kako bi se oslobodile zaviznosti od ruskog gasa i nafte, intenzivno se traže drugi snabdevači, grade novi gasovodi, LNG terminali i ulaže se u obnovljive izvore energije.

Milica Radičević

Objavljene nove cene goriva

Foto: Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija
Foto: Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija

Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija saopštilo je najvišu maloprodajnu cenu derivata nafte za period od 15 časova 12. avgusta 2022. godine do 15 časova 19. avgusta 2022. godine.

Nova maksimalna cena evro dizela narednih sedam dana biće 207 dinara, dok će evro premijum BMB 95 koštati 180 dinara.

U skladu sa članom 3. stav 5. navedene uredbe, obaveštavaju se privredni subjekti koji obavljaju delatnost trgovine motornim i drugim gorivima na stanicama za snabdevanje prevoznih sredstava da su dužni da utvrđene maloprodajne cene derivata nafte primene odmah po objavljivanju na zvaničnoj internet stranici Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija.

Na sednici Vlade, održanoj 11. avgusta, doneta je izmenjena odluka o privremenoj zabrani izvoza Evro dizela EN 590 kojom se zabrana produžava za još sedam dana.

Energetski portal