Home Blog Page 217

Dogovoreno potpisivanje Memoranduma o saradnji u oblasti razvoja vodonika sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima

Foto-Ilustracija (akitada31)
Foto: Vlada Republike Srbije

Ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović i ministar energetike i infrastrukture Ujedinjenih Arapskih Emirata Suhail Al-Mazrouei dogovorili su u Abu Dabiju potpisivanje Memoranduma o saradnji u oblasti razvoja vodonika, kao novog energenta, i nastavku saradnje u oblasti obnovljivih izvora energije.

Ministri su se na sastanku usaglasili da je saradnja dve države u oblasti energetike dobra i da je naredni korak unapređenja saradnje upravo razmena iskustva, stručnog i tehničkog znanja u korišćenju vodonika kao energenta.

„Vodonik je energent budućnosti, koji će omogućiti čistiju energiju sa manjim uticajem na životnu sredinu. UAE imaju znanja, razvijene tehnologije i kompanije koje, na temeljima prijateljskih odnosa naše dve zemlje već posluju u Srbiji u oblasti OIE i mogu nam biti značajni partneri u daljem razvoju OIE, ali i zelenog i plavog vodonika kao novog energenta u našem energetskom sistemu’’, izjavila je ministarka Đedović.

Pročitajte još:

Prema njenim rečima, korišćenje potencijala OIE je važan instrument u povećanju energetske bezbednosti Srbije, kao i u dostizanju vizije klimatske neutralnosti, koja predstavlja jedan od ključnih globalnih izazova.

„Najznačajniji rezultat dosadašnje saradnje Srbije i UAE je vetropark „Čibuk 1”, koji proizvodi zelenu energiju kojom je moguće snabdevati 113.000 domaćinstava. Tokom godine počinjemo i sa izgradnjom „Čibuka 2’’ snage 150 MW. Tu se verovatno nećemo zaustaviti jer su kompanije iz UAE zainteresovane i za projekte u oblasti solarne energije, u kojoj imaju veliko iskustvo”, navela je ministarka.

Ministar Suhail Al-Mazrouei je istakao da odnosi države počivaju na bratskim odnosima lidera UAE i Srbije koji se zasniva na iskrenom prijateljstvu. Upoznao je ministarku Đedović sa nuklearnim i kapacitetima OIE koje su razvile UAE, kao i sa budućim planovima razvoja energetske infrastrukture.

Energetski portal

Uskoro u svakom domu? Solarni paneli iz štampača

Foto: Printscreen/Youtube
Foto-ilustracija: Pixabay

Pre samo nekoliko godina, tim sa Univerziteta u Njukastlu osmislio je i napravio solarne panele uz pomoć, ni manje ni više, nego 3D štampača. 

Lagane, fleksibilne i jeftine štampane solarne ploče, danas imaju svoju komercijalnu primenu, te se pretpostavlja da bi u skorijoj budućnosti mogle da budu deo svake građevine na planeti.

Jedna od lokacija gde su testirani štampani solarni paneli jeste Univerzitet u Njukastlu i on je prvi koristio elektronska mastila za provođenje struje.

“Mi smo jedna od prvih istraživačkih grupa na svetu koja je 2018. godine napravila prvi komercijalni primer štampanog solarnog sistema, u partnerstvu sa globalnom logističkom kompanijom CHEP. I baš tada smo instalirali niz od 200 kvadratnih metara štampanih solarnih panela na krovu u roku od samo jednog dana”, kaže profesor Paul Dastor, i navodi da su ovi paneli lagani i vrlo brzo se montiraju.

Kao prednosti ove tehnologije, istraživači navode da je jeftina, i da se vrlo brzo može zameniti ukoliko dođe do oštećenja. Može da se “ugradi” na vozila, krovove, šatore, a još jedna njena prednost je što se ova štampana solarna energija može prilagoditi i integrisati sa operativnom kamuflažom za punjenje komunikacionih uređaja, naočara za noćno gledanje i druge elektronike.

Pročitajte još:

Međutim, profesor Dastor navodi da je nažalost za izradu ovih panela neophodno dosta vremena, ali i kompanija koje će se udružiti sa univerzitetima kako bi se proizvela veća količina. Na sreću, ovaj tim ne odustaje, i svake godine uz pomoć nekoliko kompanija uvode štampane solarne panele u nove sfere života.

Neki od ovih solarnih panela bili su postavljeni širom grada kako bi ih ljudi videli, a samim tim i upoznali kako rade. Istraživači su 2018. testirali ovu tehnologiju, a već naredne godine (2019), ovi paneli su štampani u većoj količini i počela je njihova primena u komercijalne svrhe, dok je prošle godine, krenulo testiranje ove tehnologije i na električnim vozilima.

Profesor Dastor navodi da se nada da će ova tehnologija biti deo svakog pojedinca na planeti, da će se koristiti za napajanje gradskih osvetljenja, pumpi za vodu, kamp prikolica, jer se može instalirati na bilo koju površinu.

Solarni crepovi i šindre, stakleni solarni paneli koji izgledaju kao prozori, štampani paneli, samo su neke od tehnologija koje mogu da izmene svet i utiču na energetsku nezavisnost svih nas.

Energetski portal

Novi WWF-ov Filter rizika biodiverziteta pomaže kompanijama da identifikuju svoje rizike uticaja na prirodu

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay (jameswheeler)

Svetska organizacija za zaštitu prirode WWF danas u Davosu, gde se održava Svetski ekonomski forum, lansira novi alat – Filter rizika biodiverziteta (Biodiversity Risk Filter, BRF). Ovo je alat namenjen kompanijama i finansijskim institucijama da identifikuju sopstvene rizike i uticaj na prirodu.

Vlade svetskih zemalja su u decembru usvojile Globalni okvir za biodiverzitet koji je posvećen kolektivnom delovanju – hitnom prestanku uništavanja, odnosno smanjenju gubitka biodiverziteta do 2030. Korporativne i finansijske institucije imaju ključnu ulogu u tome, tako što će usmeriti svoje investicije i poslovne modele i tako postići ciljeve predviđene Globalnim okvirom za biodiverzitet. Ali mnoge kompanije i investitori se još uvek bore da razumeju aktivnosti i njihov uticaj na prirodu, pa će zato ovaj alat poslužiti da premoste taj jaz.

Filter rizika je prvi, besplatni onlajn alat ove vrste dostupan na platformi WWF Risk Filter Suite gde se takođe nalazi i Filter rizika vode, a služi da pomogne kompanijama i finansijskim institucijama da identifikuju i preduzmu akcije koje se odnose na rizike po biodiverzitet tokom njihovog poslovanja, određivanja vrednosti svojih proizvoda i investicija. Napravljen u saradnji sa Klima & Kompani, važan metodološki vodič korisnicima alata, naročito finansijskim institucijama, pokazuje kako Filter rizika biodiverziteta može biti uključen u portfolio kompanija. Takođe, postoji i primer, studija slučaja reprezentativnog investitora.

Pročitajte još:

Globalni ekonomski i finansijski sistem je duboko povezan sa prirodom. Kako je priroda u velikoj krizi, tako su i kompanije i investitori svih sektora izloženi posrednim i neposrednim rizicima biodiverziteta. Prema nalazima Svetskog ekonomskog foruma, više od 50 odsto svetskog BDP-a, odnosno 44 biliona dolara je izuzetno ili makar delimično zavisno od prirode i njenih usluga.

Foto-ilustracija: Pixabay (catamejia18)

U decembru 2022. više od 330 poslovnih i finansijskih institucija iz 52 zemlje sa zajedničkim prihodima od preko 1.5 biliona dolara, insistiralo je da lideri sveta usvoje obavezujuće zahteve za sve velike poslovne i finansijske institucije da procene i objave svoj uticaj na i zavisnost od biodiverziteta do 2030. Ipak, razumevanje rizika i šansi povezanih sa biodiverzitetom odnosno vrednostima njihovih proizvoda na različitim lokacijama, pritom koristeći odbrambeni naučno zasnovani pristup, do sada je bio jedan od najizazovnijih zadataka za kompanije i finansijske institucije koje teže da razviju modele poslovanja pozitivne po prirodu.

„Ovaj alat pomoći će kompanijama da mapiraju i procene rizike povezane sa gubitkom biodiverziteta i omogućiti im da odrede prioritetne investicije za područja u kojima će postići najveći uticaj u umanjivanju svojih rizika. WWF Adria kompanijama u regionu može da pomogne na njihovom putu ka održivom poslovanju”, kaže Uroš Delić, menadžer za saradnju sa korporativnim sektorom WWF Adrije.

Filter rizika biodiverziteta može da proceni rizike u vezi biodiverziteta za sve industrije u svim zemljama. To je besplatan alat koji će da raščlani složene informacije o biodiverzitetu i ponudi poslovno praktične informacije korisne za donošenje odluka na vizuelno razumljiv način. U njegovoj bazi nalazi se više od 50 slojeva podataka koji ukupno posmatrani mogu da formiraju globalnu, sveobuhvatnu sliku rizika biodiverziteta. Kao takav, on uključuje podatke o vrstama, ekosistemima, zaštićenim područjima i najvažnijim pritiscima na biodiverzitet poput gubitka šuma, uništavanja staništa, zagađenja, prenamene zemljišta, itd. Podatke su, između ostalih, obezbedili WWF, IBAT, IUCN, UNEP-WCMC, ENCORE, RepRisk, FAO, Svetska banka i NASA. Ova jedinstvena platforma objedinjuje velik i raznovrstan obim podataka usmerenih specifično na analizu rizika povezanih sa biodiverzitetom u korporacijama i finansijskim institucijama.

Foto-ilustracija: Pixabay

Alat se oslanja na dugoročni uspeh WWF-ovog Filtera rizika vode, kojem se takođe može pristupiti na onlajn platformi WWF Risk Filter Suite. Dok Filter rizika biodiverziteta omogućava uopštenu procenu rizika koji se odnose na biodiverzitet na visokom nivou, Filter rizika vode obezbeđuje dubinsku procenu rizika koji se odnose na vode. Oba alata poslužiće privatnom sektoru da razviju održive načine poslovanja i ulažu i podržavaju usklađivanje kompanija i finansijskih institucija da se obavežu da imaju održiva angažovanja na globalnom nivou.

Dodatno, specifični metodološki vodič, koji su razvili WWF i Klima & Kompani, posebno podržava finansijske institucije da koriste WWF-ov set alata Filter rizika. U njemu je objašnjeno kako finansijske institucije mogu da koriste postojeće podatke da bi razumele rizike u operacionalnom i procesu snabdevanja i kako mogu da primene rezultate dobijene pomoću ovih alata da bi stekle uvid u pretnje po kompaniju na nivou opšteg poslovanja. Koristeći se ovim vodičem, WWF i Klima & Kompani uradili su test studiju slučaja na portfolijima reprezentativnih investitora navedenih kompanija. Rezultati pokazuju da većina portfolija kompanija ima srednju ili visoku izloženost rizicima povezanih sa biodiverzitetom. Studija slučaja, takođe, pokazuje da uz pomoć WWF-ovog Filtera rizika i metodološkog vodiča, kompanije i finansijske institucije mogu da počnu sa analizom i identifikacijom mogućih rizika povezanih sa biodiverzitetom kao i da definišu tačke i prioritetne oblasti za delovanje.

WWF-ov Filter rizika biodiverziteta pokrećemo u trenutku kada postoji rastući konsenzus o tome da ne samo da treba da zaustavimo uništavanje prirodnog sveta, već i da preusmerimo naše ekonomije i društva u pravcu života u skladu sa prirodom.

Izvor: WWF Adria

Gde odlazi naš otpad iz uličnih kanti za reciklažu? Rezultati jednog eksperimenta

Foto: Klima101
Foto-ilustracija: Pixabay

Nakon jednog dugog, prednovogodišnjeg dana na poslu, odlazim u prodavnicu i kupujem flašu kisele. Nakon što je popijem, kao savesna građanka, bacam je u malu uličnu kantu za reciklažu blizu svoje kuće.

Ali ovaj put sam uradila još nešto. U flašu sam sakrila GPS traker koji će mi razotkriti njenu sudbinu. Gde će završiti moja flaša kisele: na deponiji, u reciklažnom postrojenju ili negde sasvim treće?

Gradska čistoća iz Beograda tvrdi sledeće:

„Proces prikupljanja i transporta reciklabila se vrši putem namenskih transportnih vozila sa lokacije prikupljanja do reciklažnog centra – Pogona za prikupljanje i promet sekundarnih sirovina na dalji tretman sortiranja i baliranja.”

Ono što bi, prema birokratskom rečniku nadležne službe, trebalo da usledi nakon što otpad napusti reciklažne kante jeste tzv. sekundarna separacija, koja se na teritoriji Beograda jedino vrši u sortirnici u Višnjičkoj ulici. To nam je potvrđeno i u telefonskom razgovoru sa Pogonom Gradske čistoće Čukarica, piše Klima101.

Ali upravo je sekundarna separacija korak do kog nije stigla moja flaša.

Naime, postavljeni GPS traker završio je na Vinčanskoj deponiji. Kada god sam mogla, pratila sam aplikaciju WINNES GPS na svom telefonu koja prikazuje njegovu rutu. Prvog dana, 26. decembra, GPS traker lutao je mojim naseljem, verovatno u kanti sa točkovima ili vozilu komunalnih radnika, da bi se dva dana kasnije, preko Ceraka, Košutnjaka i Mitrovog brda – maltene sedam gora i nekadašnjeg Panonskog mora – zaputio ka Vinči gde je posle nekoliko dana i nestalo signala.

Foto: Klima101 (Gde je flaša trebalo da završi vs. gde je zaista završila)

U eksperimentu sam se koncentrisala na male ulične kante za reciklabile koje su se poslednjih godina odomaćile na mnogim raskrsnicama širom prestonice, pre svega zato što su pristupačne, česte i Beograđani usputno bacaju otpad u njih.

Takođe, ove kante su, po svemu sudeći, već predmet skepse među stanovništvom, a neretko se mogu čuti primeri ljudi koji su videli kako se reciklabilni deo otpada iz kante odmah prilikom sakupljanja meša sa ostalim otpadom.

Da li nepoverenje opravdano? Sudeći po sudbini moje flaše kisele, izgleda da makar donekle jeste. Jedan veliki potencijalni problem je to što usled nepažnje i žurbe, i činjenice da je jedan od njihovih segmenata mešano đubre, u ovim kantama među reciklabilnim otpadom lako može da završi i – nereciklabilan, kao i hrana.

Pročitajte još:

Ovo dovodi do kontaminacije sadržaja, a u ovakvoj situaciji sekundarna separacija je gotovo nemoguća, pre svega usled ekonomske neisplativosti. Ako se to dogodi, umesto da se proslede na reciklažu, reciklabili se ipak tretiraju kao „obično” đubre i idu na deponiju, čime se potpuno obesmišljava prisustvo segmenata za plastiku i papir.

Međutim, moja flaša kisele ukazuje i na dublji problem od toga – jer se ona u tih par dana praćenja nije ni približila jedinoj sortirnici u Višnjičkoj ulici.

Kako kaže ekspert za upravljanje otpadom Gojkan Stojinović, deluje kao da nije poštovana procedura sakupljanja i odvoženja.

Foto-ilustracija: Pixabay (manfredrichter)

„Najveći broj aktivnosti koji se promoviše i uvodi je sveden na ‘šarene kante’ koje se postavljaju ili dele građanima u svrhu primarne selekcije, ali dublje od toga se često ne ide”, ocenjuje Stojinović.

Naravno, moja kisela najverovatnije nije bila usamljena. Sa njom je na deponiju moglo da bude izručeno još barem desetak flaša koje su joj drugovale u kanti iz moje čaršije – i potencijalno još bezbroj drugih, širom grada.

Sudbina moje flaše možda bi bila sasvim drugačija da sam je ubacila u reciklažni kontejner koji se nalazi u sklopu reciklažnih ostrva.

Za razliku od kanti – reciklažni kontejneri i ostrva su ređi prizor i u njih građani namenski razdvajaju otpad: u plave posude ide karton, u žute plastika, a u sive metal. Tu su i reciklažna zvona za staklo. Pa se za ove posude ne može se reći da predstavljaju svakodnevicu Beograđana.

Stojinović insistira da tome da i građani svoju odgovornost u upravljanju otpadom treba ozbiljno da shvate. „Osnovna stvar koju građani mogu da urade je da se pridržavaju uputstava za razdvajanje koje su dobili i izbegavaju greške koje mogu da utiču na kvalitet materijala u kantama”, kaže Stojinović.

„Takođe, treba da im bude jasno da je celokupan sistem upravljanja otpadom zasnovan na ekonomiji troška. Svaka greška u razdvajanju otpada i svaka kontaminacija otpada namenjenog za reciklažu automatski smanjuje vrednost materijala ali i povećava troškove njegove ekstrakcije iz celokupne mase, što naravno u velikoj meri utiče na rad svih operatera u lancu.”

Drugim rečima, jedna pogrešno odložena pelena ima kapacitet da kontaminira mnogo veću količinu reciklabilnog materijala.

Kako je teklo GPS praćenje?

U međuvremenu, moj mali detektivski poduhvat nije ni počeo niti se završio na gore pomenutoj flaši kisele.

Foto: Klima101 (Ovo je kanta u koju je bačena flaša kisele)

Štaviše, prve GPS trakere sam postavila još u novembru. Jedan sam ubacila u kartonsku kutiju koju sam odložila u kantu u okolini Vukovog spomenika, dok je drugi završio je u podzemnom kontejneru kod Studentskog trga.

Tada sam tek počela da razvijam veštinu pakovanja ovih uređaja u ambalažu. Zagrejanim nožem presekla sam bocu i u njega smestila GPS traker. Posle sam pakovanje zalepila silikonom.

Međutim, prvi pokušaj bio je neuspešan. Nakon nekoliko dana mirovanja, signali iz trakera su prosto nestali.

Tek mesec dana kasnije, 20. decembra, skupila sam hrabrost da probam ponovo. Ovaj put GPS traker nosila je flaša kisele – ali ne one sa početka naše priče. Ovu sam odložila u malu uličnu kantu za reciklažu kod Trga Republike, i čekala. Prvi sat, drugi sat… petnaesti sat. I ništa – delovalo je kao još jedan neuspeli pokušaj.

Ipak, sutradan se GPS traker konačno pokrenuo. I pošao je na neočekivano veliki put.

Naime, prva tri dana obilazio je centar Beograda i odlazio do deponije u Vinči nekoliko puta, nijednom se ne približivši sortirnici u Višnjičkoj ulici – a prelazio bi i preko 100 kilometara dnevno. U večernjim satima redovno bi stajao u Mije Kovačevića, pretpostavljam da bi se kamion u koji je dospeo parkirao na parkingu direkcije Gradske čistoće. Tako je bilo do otprilike kraja godine kada mu se negde na Dorćolu gubi signal – signal se opet javlja 5. januara 2023. i aplikacija za GPS praćenje beleži opet kretanje do Mije Kovačevića. Sledi povratak na Dorćol i poslednje javljanje ovog uređaja istog dana. Baterija je bila na 1 odsto.

Ceo tekst možete pročitati OVDE.

Izvor: Klima 101

Ministarka Đedović – Prioritet sigurno snabdevanje po pristupačnim cenama

Foto: Zoran Petrović - Ministarstvo rudarstva i energetike
Foto: Zoran Petrović – Ministarstvo rudarstva i energetike

Ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović obratila se danas na ministarskom panelu “Kretanje kroz neizvesnosti – postavljanje prioriteta za postizanje nulte neto emisije“, koji se održava u okviru “Abu Dabi nedelje održivosti 2023”, gde je govorila o planovima i prioritetima Srbije u razvoju energetskog sektora u kontekstu izazova koje je donela energetska kriza.

“Uprkos svim izazovima koje je donela energetska kriza, Srbija je uspela da sačuva sigurnost snabdevanja električnom energijom i gasom, po cenama koje su pristupačne građanima i ne ugrožavajući konkurentnost privrede. Završetkom dva velika projekta koja su u toku, izgradnjom termoelektrane Kostolac B3 snage 350 megavata i gasnog interkonektora ka Bugarskoj, koji će biti završeni u ovoj godini, obezbedićemo nove kapacitete za proizvodnju električne energije i energetsku infrastrukturu koja će omogućiti da diversifikujemo snabdevanje gasom”, rekla je Đedović.

Ona je naglasila da Srbija deli globalnu viziju Evropske unije kad je reč o dostizanju karbonske neutralnosti i da je u toku izrada strateških dokumenata koji će imati za cilj povećanje udela OIE u energetskom miksu i smanjenje emisije štetnih gasova.

“Za veću energetsku nezavisnost i sigurnost snabdevanja potrebni su nam novi kapaciteti koji koriste energiju sunca i vetra, ali i unapređenje energetske efikasnosti. Srbija trenutno ima više od 550 megavata kapaciteta u sektoru OIE, ne računajući velike hidroelektrane. Pripremamo aukcije za gradnju oko 400 megavata vetroelektrana, kao i trogodišnji plan aukcija kako bi se dobilo najmanje 1.000 novih megavata iz OIE. Radimo i na unapređenju zakonskog okvira koje treba da omogući veće investicije u sektor OIE, na način da integracija novih kapaciteta iz OIE ne dovede u pitanje stabilnost sistema”, navela je Đedović.

Pročitajte još:

Među prioritetima su i dalji razvoj energetske infrastrukture i bolje povezivanje sa susedima, rekla je ministarka i posebno istakla značaj Transbalkanskog koridora kao projekta koji će doprineti većoj stabilnosti snabdevanja električnom energijom, lakšoj integraciji kapaciteta iz OIE, kao i uspostavljanju regionalne berze električne energije. 

Foto-ilustracija: Pixabay (

Takođe je istakla značaj ulaganja u energetsku efikasnost u javnim zgradama i domaćinstvima, i doprinos koji su građani smanjenjem uštedama energije u domaćinstvima dali smanjenju ukupne potrošnje struje u zimskim mesecima.

“Paralelno sa projektima regionalnog povezivanja, težimo i da pojačamo bilateralne odnose sa partnerima iz drugih delova sveta, kao što su zemlje Centralne Azije, kako bismo obezbedili dodatnu sigurnost snabdevanja u uslovima brojnih izazova i brojnih nepredvidljivosti kao posledica energetske krize.

“Abu Dabi nedelja održivosti” je globalna inicijativa koju su pokrenuli Ujedinjeni Arapski Emirati (i kompanija Mazdar iz UAE) sa ciljem da se ubrza održivi razvoj i podstakne napredak na ekonomskom, socijalnom i ekološkom planu. Skup okuplja šefove država, predstavnike Vlada, investitore, preduzetnike, i druge aktere kako bi razgovarali o klimatskim akcijama i inovacijama koji će obezbediti održiviji svet za buduće generacije.

Izvor: Ministarstvo rudarstva i energetike

Upisana prva stambena zajednica u Registar kupaca-proizvođača 

Foto-ilustracija: Pixabay (Voltaro Energy)
Foto-ilustracija: Pixabay

U Registar kupaca-proizvođača koji su stambene zajednice upisana je stambena zajednica Bokokotorska 34 iz Pančeva, instalisane snage 9,5 kW.

Ovo je prvi takav slučaj u Srbiji, a datum priključenja je 5. decembar 2022. godine, saopšteno je iz Udruženja OIE Srbija.

Do sada je u Registar kupaca-proizvođača električne energije u Srbiji upisano 716 kupaca-proizvođača ukupne instalisane snage od 9.5 MW, od čega su 618 kupaca-proizvođača domaćinstva.

Pročitajte još:

Najveći kupac-proizvođač električne energije u Srbiji je kompanija Eko Step Pellet doo iz Petrovca na Mlavi, instalisane snage od 999,5 kW. Eko Step Pellet je redovni član Udruženja Obnovljivi izvori energije Srbije od 25. marta 2021. godine.

Energetski portal

Cene gasa u Evropi pale ispod 650 dolara za 1.000 kubnih metara

Foto-ilustracija: Pixabay (Logga Wiggler)
Foto-ilustracija: Pixabay (piviso)

Berzanske cene gasa u Evropi opale su u ponedeljak za više od 10 odsto i prvi put od 6. septembra spustile su se ispod 650 dolara za 1.000 kubnih metara, prema podacima londonske berze ICE.

Vrednost februarskih fjučersa na TTF gasnom čvorištu u Holandiji pala je tokom dana sa 728,6 na 645,1 dolar za hiljadu metara kubnih, što je pad cene za 11,3 odsto, prenose RIA Novosti.

Berzanske cene gasa u Evropi poslednji put su pale ispod 700 dolara za 1.000 metara kubnih 5. januara, a pre toga 10. septembra 2021. godine. Stručnjaci navode da je pad cena gasa na evropskoj berzi u vezi sa toplim vremenom i povećanjem proizvodnje energije od vetra.

Pročitajte još:

Uprkos padu, cene gasa su i dalje dvostruko više od višedecenijskog proseka, odnosno od 1996. godine. Cene gasa u Evropi značajno su porasle od proleća 2021. godine, a do tada su se kretale u rasponu od 250 do 300 dolara za 1.000 kubnih metara.

Do kraja leta te godine premašile su 600 dolara, a na jesen su porasle na 1.000 dolara za hiljadu kubnih metara. Tokom prvih meseci prošle godine cene su premašile 2.000 dolara, a početkom proleća dostigle su rekordnih 3.892 dolara za hiljadu kubnih metara.

Izvor: Biznis.rs

Da li će Srbija ostati bez bukovih šuma – imamo li plan za ugrožene vrste naše planete

Foto-ilustracija: Pixabay (RosZie)
Foto-ilustracija: Pixabay (Kapa65)

Kada se govori o klimatskim pormenama, najviše pažnje se posvećuje njihovom uticaju na čoveka, njegovom kvalitetu života, uticaju na imovinu i privredu. Zbog klimatskih promena, mnogobrojne biljne i životinjske vrste ne mogu dovoljno brzo da se priviknu na novonastale okolnosti.

„Često zaboravljamo da nismo jedini stanovnici ove planete, i da nagle klimatske promene izazvane ljudskim aktivnostima imaju posledice na sva živa bića na Zemlji. Beli medvedi kojima nestaje stanište zbog topljenja Arktika, jedan su od dobro poznatih simbola klimatskih promena. U Republici Srbiji teško je izdvojiti one koje su najugroženije, ali postoji crvena knjiga u kojoj se nalaze sve ugrožene vrste. Najugroženije su vrste koje nemaju gde da pobegnu od posledica klimatskih promena. Uočeno je da se određene biljne i životinjske vrste pomeraju ka severu ili na veće nadmorske visine“, rekao je biolog Tomica Mišljenović, Botanička bašta „Jevremovac“.

Pročitajte još:

Ističe da se rade mnoga istraživanja na okeanima i procene su da ako se temperatura podigne za jedan i više stepeni, korali mogu da nestanu. Takođe nestaju i staništa nekih vrsta životinja. Tope se lednici, a podaci govore da beli medvedi moraju u potragu za hranu dužim putem.

„Potrebne su koordinirane aktivnosti i globalna koordinacija u efektima borbe protiv klimatskih promena. Imaćemo sve više suša, požara, sezonska raspodela padavina je drugačija. U narednim decenijama u Srbiji možemo ostati bez bukovih šuma“, zaključio je Mišljenović.

Svi podjednako snosimo odgovornost za ovakvo stanje naše planete. Mi drugu planetu osim ove nemamo, a ovu koju imamo, valja nam čuvati.

Izvor: RTS

Obezbeđeno dovoljno energenata za celu zimu

Foto-ilustracija: Unsplash (Julian Hochgesang)
Foto-ilustracija: Pixabay (analogicus)

Ministar unutrašnje i spoljne trgovine u Tomislav Momirović rekao je da su skladišta Republičke direkcije za robne rezerve puna.

Takođe, istakao je da Srbija ima dovoljno energenata i da će građanima biti obezbeđeni topli domovi.

Ministar je, nakon sastanka u prostorijama skladišta naftnih derivata za potrebe te direkcije u Požegi, objasnio da smo na kraju prošle godine imali 14.000 tona mazuta u robnim rezervama, a da je država dodatno kupila još 30.000 tona, čime je pokazala da posledice krize sa kojim se suočava cela Evropa drži pod kontrolom.

Početkom godine, potvrdu o stabilnoj količini struje, rezervi gasa i nafte dala je i ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović.

Pročitajte još:

Tom prilikom izjavila je da se adekvatno pripremamo i za narednu zimu, zašto što je očigledno da će se kriza nastaviti.

Govoreći o sigurnosti snabdevanja energentima, treba istraći  da nam visoke temperature, koje nisu uobičajene za ovo doba godine, idu u korist.

Energetski portal

Prvi pronašao plastiku u okeanu i alarmirao svet

Foto-ilustracija: Pixabay (giogio55)
Foto-ilustracija: Unsplash (Cristian Palmer)

Svedoci smo da se plastika danas dosta koristi u svakodnevnom životu. To je dovelo do toga da se gotovo svuda oko nas nalazi plastični otpad. Posebno zabrinjava podatak da svake godine skoro 10 miliona tona plastike završi u okeanima. Time se, ne samo, zagađuje voda kao takva, već se ugrožavaju i životinje koje su deo tog vodenog ekosistema.

Iako je problem sa plastikom danas takoreći „deo naše svakodnevnice“, nekada te plastike nije ni bilo u rekama, jezerima, morima, okeanima. 

Prvi čovek koji je pronašao male komadiće plastike, bio je morski biolog Edvard Karpenter, i to sada već davne 1971. godine. On je hiljadama milja od istočne obale Amerike u Atlantskom okeanu našao plastiku. 

Mediji, a i naučna zajednica, danas se često sete Karpentera, naročito sada kada sve češće razgovaramo o mikroplastici, a i samom plastičnom otpadu.

Pročitajte još:

Naime ovaj morski biolog proučavao je alge. Tokom svog istraživanja bacao je mrežu na površinu okeana. I ono što ga je tada veoma iznenadilo je to što je prilikom svakog izvlačenja mreže iz vode u njoj bila i plastika. Uz proučavanje algi nastavio je da zapisuje svaki komad plastike koji bi izvukao na površinu.

Danas bi mnogi bili srećni da se davne 1971. godine ovom otkriću posvetilo više pažnje.

Verujući u ono što radi, i pored zabrane nastavio je eksperiment, napisao je rad o tome, ali nažalost, tada niko nije bio preterano zainteresovan za njegovo otkriće i ispostaviće se veliki problem današnjice.

Da je naučna zajednica pre pola veka saslušala Edvarda Karpentera, možda bi danas u okeanima bezbrižno plivale samo ribe i ostala morska stvorenja, bez plutajućeg otpada, plastike i mikroplastike.

Energetski portal

Uvođenje “eAgrara” ukida obilaženje šaltera i donosi brojne prednosti poljoprivednicima

Foto: Unsplash (Adrian Infernus)
Foto: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede

Poljoprivredni proizvođači u Srbiji od danas mogu da preuzmu svoj eID broj, što je prvi korak u uvođenju informacionog sistema „eAgrar“. Ministarka poljoprivrede Jelena Tanasković rekla je za RTS da poljoprivrednici taj broj mogu da preuzmu u svakoj Pošti i da je cilj uvođenja novog sistema da 450.000 poljoprivrednih gazdinstava pređe na digitalno vođenje posla.

Kako je ministarka objasnila poljoprivednici već godinama mogu da preuzmu eID broj u svakoj Pošti i da, ako je neko fizičko lice za bilo koje druge potrebe eUprave podiglo eID broj i registrovalo se u eUpravi, može da koristi taj isti broj i nema potrebe da ponovo ide da se registruje.

„Oni poljoprivredni proizvođači koji to dosad nisu uradili, mogu da odu u najbližu filijalu Pošte. To je jedan papirić sa osnovnim podacima, ime, prezime i matični broj, kodovi i pasvord na osnovu kojih će se oni dalje registrovati“, navela je Tanaskovićeva.

Dodala je da poljoprivrednici koji nemaju računar ili pametni telefon mogu da odu do najbliže policijske stanice, gde će im ti isti kodovi biti uneti u čip lične karte. Ministarka je pozvala sve poljoprivrednike koji nemaju ličnu kartu sa čipom da je izvade, pošto će im biti potrebno zbog uvođenja „eAgrara“.

Ona je objasnila da je za dobijanje eID broja potrebna samo lična karta, pošto je to zapravo elektronska lična karta i da će se na osnovu toga identifikovati fizička lica.

Pročitajte još:

Cilj uvođenja sistema „eAgrar“ je da 450.000 poljoprivrednih gazdinstava pređe na digitalno vođenje posla. Jelena Tanasković je objasnila da su prednosti tog sistema brojne.

„Ako pričamo o poljoprivrednim proizvođačima kojima je ovo namenjeno, pre svega, njih ćemo uskratiti šetanja po šalterima. Oni danas treba da daju 89 podataka, mnogi od tih podataka se ponavljaju na nekih osam, devet obrazaca da bi uopšte konkurisali za bilo koju subvenciju. Toga više neće biti. Oni će sada moći da onlajn pristupe svom nalogu i da se loguju, odnosno da sve potrebno vezano za subvencije, za praćenje stanja, za izmene stanja svog poljoprivrednog gazdinstva, moći će da urade onlajn“, rekla je ministarka Tanasković.

Uvođenjem “eAgrara” do manjeg šetanja po šalterima 

Foto-ilustracija: Pixabay

Istakla je da je preuzimanje eID broja samo prvi korak i da je za to ostavljeno dovoljno vremena, a da će u drugom koraku, zaposleni u poljoprivrednim stručnim službama pomoći svima koji nisu sigurni kako da se uloguju.

„Nema nikakve panike, ako nemate neku mlađu osobu, pričamo o našim starijim poljoprivrednim proizvođačima, negde u blizini, sigurniji ste da to neko drugi odradi, dođite slobodno u poljoprivrednu stručnu službu, mislili smo o svemu, i oni će to uraditi za vas“, navela je Tanaskovićeva.

Poručila je da se nada da poljoprivrednici razumeju da će uvođenjem novog sistema njima biti lakše, ali i navela da će administracija biti mnogo brža i da je ideja da se poljoprivrednici više ne obilaze šaltere.

„Mi ćemo sve to negde na kraju, kada se u kompletu bude uveo “eAgrar” imati dostupno u svim registrima, kontrole ćemo moći da vršimo sami. Mi ćemo biti brži u obradi zahteva i u isplati. To je, na kraju krajeva, krajnji cilj. Ideja jeste da mi u godini u kojoj meru objavimo, u toj godini obradimo i pustimo sredstva našim poljoprivrednim proizvođačima“, objasnila je Jelena Tanasković.

Ministarka poljoprivrede je poručila da je jako važno da i mladi i žene budu na poljoprivrednim gazdinstvima i da će sigurno jedan od kriterijuma za dobijanje bodova za subvencije biti i to da li je proizvođač žena i da li su proizvođači mlađi od 40 godina.

Izvor: RTS

Raspisan tender za izgradnju sanitarne deponije Regionalni centar Kalenić

Foto-ilustracija: Unsplash (Jasmin Sessler)
Foto-ilustracija: Pixabay (RitaE)

Evropska banka za obnovu i razvoj i Ministarstvo zaštite životne sredine raspisali su tender za izgradnju nove sanitarne deponije Regionalni centar Kalenić.

Osim izgradnje Regionalnog centra, radovima je obuhvaćena i izgradnja prateće infrastrukture.

Tender će biti otvoren do 14. marta 2023. godine, a više informacija o načinu prijave pogledajte OVDE.

Kako je ranije ministarka zaštite životne sredine Irena Vujović istakla, realizacija ovog projekta je od suštinskog značaja za očuvanje životne sredine i unapređenje života građana Srbije.

Pročitajte još:

U prvoj fazi izgradnje biće obuhvaćeno 11 lokalnih samouprava – Valjevo, Obrenovac, Lazarevac, Ub, Barajevo, Vladimirci, Lajkovac, Mionica, Koceljevo, Osečina i Ljig.

U narednom periodu biće izgrađen i Regionalni centar za upravljanje otpadom Novi Sad, koji će pored Novog Sada uključivati i opštine Bačka Palanka, Bački Petrovac, Beočin, Žabalj, Srbobran, Temerin i Vrbas.

Energetski portal

Završetak pruge Novi Sad–Subotica do kraja naredne godine

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Silver Ringvee)

Radovi na pruzi Novi Sad-Subotica, koja je deonica međunarodne brze pruge od Beograda do Budimpešte, idu brže od predviđenih rokova. Kineski izvođači čine sve kako bi pruga, koja je predviđena za brze vozove do 200 kilometara na čas, bila završena pre kraja 2024. godine.

Prema rečima Aleksandra Vučuća, predsednika Srbije, ova pruga je važna zbog razvoja severa zemlje i razvoja turizma na Paliću i Topoli, ali i daljeg razvoja Vrbasa, Lovćenca i drugih mesta koja se nalaze uz trasu pruge.

On je podsetio na to da su sve pruge u Srbiji izgrađene između 1884. i 1976. godine, kada je izgrađena poslednja pruga Beograd–Bar.

“Između 1976. i 2012, dakle 36 godina, nismo podigli nijednu prugu, a rekonstruisali smo u tom periodu 31 kilometar. Za ovih 10 godina smo izgradili 108,1 kilometar novih savremenih pruga, rekonstruisali 781,5 kilometara pruge i sada očekujemo da završimo novih 156 kilometara, a u planu imamo više od 2.026 kilometara izgradnje i rekonstrukcije pruga”, naglasio je Vučić, navodi se u saopštenju.

Pročitajte još:

On je naveo da je to deo velikih planova za modernizaciju i izgradnju Srbije i za dovođenje investicija, u čemu će ovakve pruge značajno pomoći, kako bi nove fabrike nikle u različitim mestima Vojvodine.

Ambasadorka Kine u Srbiji Čen Bo izjavila je da izgradnja brze pruge Beograd–Budimpešta ima veliki značaj ne samo za Srbiju, već i za povezivanje drugih regiona.

“Radovi napreduju i uverena sam da će kineski izvođači, koji imaju svetsku tehnologiju i iskustvo u izgradnji brze pruge, kvalitetno odraditi ovaj projekat i uz snažnu podršku srpskih partnera u skorijem vremenu uspešno završiti ove deonice”, poručila je Čen Bo.

Kineski izvođači naveli su da je pruga duga 108 kilometara i da ima 11 stanica, od kojih će neke biti rekonstruisane, dok će neke biti u potpunosti nove.

Ova deonica deo je globalne inicijative Kine „Pojas i put“ i inicirana je na samitu 16 zemalja centralne i istočne Evrope i Kine održanom 2016. godine.

Energetski portal

Srbija posvećena sprovođenju zelene tranzicije

Photo-illustration: Pixabay (seagul)
Foto: Vlada Republike Srbije

Na plenarnoj sednici 13. zasedanja Skupštine Međunarodne agencije za obnovljive izvore energije (IRENA) u Abu Dabiju, ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović rekla je da se Srbija dominantno oslanja na ugalj u proizvodnji električne energije.

Prema njenim rečima, neophodno je da sprovedemo pravednu tranziciju ka čistijim izvorima energije, koja će zaštititi sve zaposlene i lokalne zajednice koje su zavisne od ove industrije danas.

„Srbija se obavezuje na slične ciljeve u sprovođenju zelene tranzicije kao i EU, ali nažalost nemamo jednak pristup finansijskim instrumentima kao države članice’’, ukazala je ministarka.

U našem srednjoročnom planu, kako je navela, u narednih pet godina je niz strateških projekata za koje su neophodne investicije od pet milijardi evra – pre svega u proizvodne kapacitete, ali i za jačanje prenosne i distributivne mreže koja će nam omogućiti više OIE na mreži.

Pročitajte još:

Ministarka je rekla da je Skupština IRENA okupila šefove vlada i država, ministre i donosioce odluka iz celog sveta, kao i multilateralne organizacije i predstavnike privatnog sektora koji će razgovarati o planovima i aktivnostima koji se preduzimaju na sprovođenju energetske tranzicije globalno.

Na konferenciji, koja se održala u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, predstavnici zemalja učesnica, među kojima je i Srbija, razmatrali su, između ostalog, kolektivni napredak sveta u primeni Pariskog sporazuma i njegove dugoročne ciljeve, perspektive energetske tranzicije u svetu, kao i ključne prioritete u različitim geografskim okruženjima i sektorima u okviru priprema za COP28.

U nastavku posete Abu Dabiju, ministarka Đedović imala je i bilateralne sastanke sa ministrom energetike UAE Suhailom Al-Mazruijem i generalnim direktorom IRENA Frančeskom La Kamerom. Ona je prisustvovala i ministarskom panelu “Kretanje kroz neizvesnosti – postavljanje prioriteta za postizanje nulte neto emisije“, koji je održan u okviru “Abu Dabi nedelje održivosti”.

U saopštenju ovog ministarstva navodi se da je Srbija među zemljama osnivačima ove agencije, na čijoj se godišnjoj Skupštini razmatraju najvažnija pitanja u vezi sa procesom energetske tranzicije na globalnom nivou.

Izvor: Vlada Republike Srbije

Napušteni rudnici u kojima bi se skladištila energija?

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Jednom kada se iz rudnika iscrpi sva ruda, ostaje samo jedna napuštena rupa u zemlji. Međutim, austrijski naučnici su se dosetili da bi okna ovih napuštenih rudnika mogli da koriste za skladištenje energije.

Nova tehnika pod nazivom Podzemno skladište gravitacione energije (UGES) koju je osmislio tim naučnika sa austrijskog Međunarodnog instituta za primenjenu i sistemsku analizu (IIASA), predstavlja, kako navode, efikasno rešenje za dugotrajno skladištenje energije.

„Rudnici već imaju osnovnu infrastrukturu i priključeni su na elektroenergetsku mrežu, što značajno smanjuje troškove i olakšava implementaciju ovakvih postrojenja”, rekao je Džulijan Hant iz IIASA-e, glavni autor rada u ovoj studiji.

Pročitajte još:

Kako funkcioniše ova tehnika?

Za ovu svrhu koristili bi se liftovi koji bi podizali i spuštali kontejnere pune peska, a glavne komponente Podzemnog skladišta gravitacione energije su motor/generator, gornja i donja skladišta i rudarska oprema.

Foto-ilustracija: Pixabay

Kako navode naučnici, što je rudarsko okno dublje i šire, to se više snage može izvući iz potrojenja, a što je rudnik veći, to je veći kapacitet postrojenja za skladištenje energije.

Kada je struja skupa, tada se ista proizvodi spuštanjem peska u rudnik, a potom se potencijalna energija peska pretvara u električnu energiju putem regenerativnog kočenja. Zatim se pesak diže iz rudnika u gornji rezervoar pomoću elektromotora za sladištenje energije kada je struja jeftina.

S obzirom na to da je medijum za skladištenje energije zapravo pesak, u tom slučaju nema gubitka energije samopražnjenjem, za razliku od baterija, što omogućava veoma dugo skladištenje energije u rasponu od nekoliko nedelja do nekoliko godina.

Naučnici procenjuju da bi ovaj projekat mogao da ima globalni potencijal za skladištenje energije od sedam do 70 teravati po času, pri čemu se većina postrojenja nalazi u zemljama u kojima već postoji mnogo napuštenih rudnika, kao što su Kina, Indija, Rusija i Sjedinjene Američke Države.

Energetski portal

Preporučila bih devojkama da posao traže u OIE kompanijama

Foto: OIE Srbija
Foto: OIE Srbija

Energetski portal, kao medij koji želi da doprinese rodnoj ravnopravnosti i inkluzivnosti žena u sektor zelene energije, odlučio je da podrži kampanju promocije uspešnih žena koje sprovodi Udruženje Obnovljivi izvori energije Srbije uz podršku Ambasade Kanade u Srbiji. U narednom periodu objavljivaćemo intervjue koje Udruženje OIE SRBIJA realizuje u okviru projekta „Put do većeg učešća žena u sektoru OIE“ sa ciljem da podstakne mlade devojke i žene da se obrazuju i karijernu šansu potraže u sektoru OIE.

Nikolina Gengo radi kao inženjer u kompaniji New Energy Solutions gde se zaposlila odmah nakon studija Čistih energetskih tehnologija na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu. Ona objašnjava da je ovaj smer baziran na obnovljivim izvorima energije, kao i na savremenim energetskim tehnologijama, zbog čega je odlična podloga za sve koji bi da traže posao u sektoru OIE. Da li se tokom studija i kasnije zapošljavanja susretala sa predrasudama i šta bi poručila devojkama koje su na početku svog obrazovnog i karijernog puta, saznajte u nastavku intervjua.

Prva profesionalna orijentacija vodila Vas je ka farmaciji koju ste pohađali kao srednjoškolka, ali ste odlučili da studirate Čiste energetske tehnologije na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu. Kako je došlo do tog preokreta i interesovanja?

Nikolina Gengo: Kao tinejdžerka, nakon osnovne škole nisam bila sigurna kojim konkretno putem želim da idem što se tiče obrazovanja. Jedino u šta sam bila sigurna u to vreme je da želim da se bavim odbojkom i da to bude put kojim ću da idem. Farmacija se činila kao ispravan izbor i kao nešto čime bih se mogla baviti u životu, uporedo sa sportskom karijerom. Te četiri godine srednje škole su bile jako interesantne zahvaljujući praksi koju sam obavljala, a i medicina sama po sebi je jako zanimljiva, ali i teška. Međutim, koliko god se pravljenje farmaceutskih preparata i raznih lekova činilo interesantnim, želja da upišem tehnički fakultet i promenim interesovanje je bila veća. S obzirom na okolnosti koje su dovele do toga da prekinem sa sportskom karijerom, FTN je bio najbolji mogući izbor. Sada sa ove tačke gledište nakon završenog fakulteta, smer Čiste energetske tehnologije je bio odlična podloga za posao kojim se danas bavim s obzirom da je koncipiran kao interdisciplinaran studijski program koga prvenstveno čine naučne oblasti mašinsko inženjerstvo i zaštita životne sredine, kao i elektrotehničko inženjerstvo.

Foto: OIE Srbija

Zašto se opredelili za smer Čiste energetske tehnologije? Koji predmeti su na tom smeru zastupljeni i koliko se nauči o OIE?

Nikolina Gengo: FTN pruža veliki izbor smerova iz raznih naučnih disciplina. Čiste energetske tehnologije (ČET) su bile relativno nov studijski program, a kako je pružao širok spektar naučnih oblasti, nije bilo teško opredeliti se i prihvatiti novi izazov što se tiče obrazovanja. Od stručnih, neki od zastupljenih predmeta na ČET-u su: Energetska efikasnost, Obnovljivi izvori energije, Čisti izvori električne energije, Monitoring životne sredine, Tehnologije energetskog iskorišćenja otpada, Projektovanje i planiranje u zaštiti životne sredine, kao i mnogi drugi. S moje tačke gledište smer je baziran na OIE, kao i na savremenim energetskim tehnologijama, tako da tokom studiranja najviše pažnje se zapravo i pridavalo samim OIE.

ROČITAJTE JOŠ:

Odmah po diplomiranju zaposlili ste u NES-u? Kakva su iskustva? Koja znanja sa fakulteta primenjujete, a šta ste novo naučili?

Nikolina Gengo: Kako sam nakon studiranja želela da radim u kompaniji koja se bavi prvenstveno razvojem i planiranjem vetroelektrana, imala sam tu sreću da to bude upravo NES. Tim sa kojim radim, kao i svi stručnjaci od kojih imam priliku da učim, doprineli su tome da imam najbolje moguće iskustvo kao mladi inženjer. Studijski program koji sam pohađala je bio odlična baza za ovo čime se danas bavim, a posao u NES-u je prilika za moj dalji razvoj i napredak, kako u sektoru inženjeringa, tako i u delu zaštite životne sredine.

Foto: OIE Srbija

Da li ste tokom studiranja ili rada bilo kada osetili diskriminaciju na bazi polne pripadnosti?

Nikolina Gengo: Na moju sreću ni tokom studija ni tokom rada nisam imala priliku da na sebi direktno osetim diskriminaciju na bazi polne pripadnosti, ali svesna sam da se i to povremeno dešava.Trudim se da takve stvari ne utiču na mene i da na svet oko sebe uvek gledam ravnopravno, jer mislim da diskriminacija bilo koje osnove ne bi smela da se dešava u današnje vreme.

Da li biste pozvali mlade devojke da upisu FTN, kao i da za poslodavce biraju OIE kompanije?

Nikolina Gengo: Svakako da moja preporuka jeste da mlade devojke upišu FTN, a ukoliko žele da se bave OIE, smer ČET je pravi izbor. S obzirom da i dalje pratim aktivnosti koje se dešavaju na tom smeru, kako inoviranje raznih predmeta, tako i uvrštavanje raznih praksi i obilazaka terena poput solarnih elektrana ili biogasnih postrojenja, mislim da smer može da napreduje još više, a kako je i potražnja za mladim inženjerima iz oblasti OIE sve veća, taj smer može i da postane jedan od traženijih smerova na FTN-u.

Kako se firma u kojoj trenutno radim bavi OIE, a s obzirom na to i da sam ove godine imala priliku i da prisustvujem konferenciji OIE Srbija 2022 i da se upoznam sa mnogim kompanijama kao i dešavanjima iz te oblasti, pozvala bih mlade inženjere, a prvenstveno devojke da biraju OIE kompanije.

Izvor: OIE Srbija