Newsletter Subscribe
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Enter your email address below and subscribe to our newsletter

Scenario je pretežno isti. Trese vas groznica, iznemogli ste, nos curi ko slavina, popili ste više tajlol hota nego vode, toplomer je pod miškom. Sklanjate ga i bacate pogled... Puf! Imate povišenu temperaturu. Lomi vas "ona najgora". Tu na scenu stupa jedna razlika svih prehlada i gripova koje ste ikada uhvatili. "Ona najgora" se kreće od 38 do 39 sa 2 - ma ide još i više od te famozne Cecine, "ona najgora" je zapravo imenitelj za bilo koju temperaturu koju imate u trenucima dok se kenjkavi previjate po krevetu.

JOKER SPOILER ALERT: Ukoliko ste gledali film „Džoker“, vrlo verovatno su vam se u sećanje urezale scene u kojima glavni junak Artur Flek ima nekontrolisane napade smeha. Meni je posebno upečatljiv bio trenutak kada se u takvoj situaciji našao u…

Privučena zavodljivom moći prirode, čistotom dečjih osmeha i beskrajnom harizmom Ane Svilar, idejnog tvorca „Avanture Zelembaća“, htela sam da saznam više o edukativnim radionicama za klince koje organizuje. „Ideja o prenošenju znanja o zaštiti životne sredine je nastala veoma spontano“, otkriva mi Ana na početku našeg razgovora i dodaje da je pre više od tri godine na poziv vaspitačica održala predavanje povodom Dana planete Zemlje u vrtiću svog sina. Uzbuđena zbog rada sa najmlađima, u trenutku je stvorila alter-ego i od master inženjera zaštite životne sredine pretvorila se u superheroja Zelembaća.

Ako bismo zamislili da kao čovečanstvo glumimo u nekom limunadica filmu čija je radnja smeštena u američku srednju školu veličine Zemlje, članovi Svetskog fonda za prirodu, Grinpisa i sličnih udruženja bi pripadali ekipi tlačene dece - kul klinci bi im lomili slamčice od bambusa, podsmevali bi se njihovim idejama o svetu koji je energetski samodovoljan zahvaljujući čistoj energiji, a možda bi se našao i poneki drznik koji bi im podmetnuo meso u njihovu vegetarijansku užinu u menzi. Nakon nepotrebnog razmaštavanja i usložnjavanja jedne vrlo jednostavne stvari, red je da poentiram! Zabrinutost za našu planetu i dalje nije mejnstrim. Međutim, postoje naznake da će biti.

"Sve srećne porodice liče jedne na druge, a sve nesrećne porodice su nesrećne na svoj način" je kazivanje koje bismo mogli da upotrebimo i za održive odnosno neodržive kompanije. Ipak, uprkos sličnosti, održive kompanije se razlikuju po stepenu njihove održivosti, a neodrživim će različite stvari "doći glave".

U toku proizvodnje i pranja tek jednog para farmerki u atmosferu se ispusti jednaka količina ugljen-dioksida kao tokom vožnje automobila duge 11 km. Naravno, garderoberi mnogih od nas sadrže i po nekoliko parova farmerki, a pored njih, tu su i brojne majice, duksevi, jakne, trenerke, suknje, haljine... Dakle, naši bi ormani mogli da nas "prevezu" poprilično daleko.