Priča o održivoj umetnosti utkanoj u predmete od papirne mase

U vremenu masovne proizvodnje i predmeta bez ličnog pečata, sve više se ceni ono što nastaje strpljenjem, veštinom i posvećenošću ručnom radu. Jedna takva priča utkana je u unikatne predmete koje stvara Mariana Pop tehnikom papir-maše. Život u Podgorici, gradu u kojem danas živi i stvara, započela je pre 25 godina, nakon preseljenja iz Ukrajine, zemlje u kojoj je rođena. Kako kaže, još od detinjstva volela je da osmišljava, popravlja i pravi stvari svojim rukama.

Poslednje dve godine posvetila je izradi unikatnih predmeta od papir-maše, koja je od početnog eksperimenta i želje da se oproba u nečemu novom prerasla u veliku strast. U njenim radovima spajaju se reciklaža, mašta i ručni rad, a od običnog papira nastaju predmeti sa karakterom, teksturom i sopstvenom pričom. Najveću podršku, ali i prve kritičke osvrte na svoj rad, Mariana dobija od porodice – pre svega od supruga i sina.

Na početku, jedan od najvećih izazova bio je razumevanje samog materijala. Ova tehnika, kako kaže, zahteva vreme, strpljenje i mnogo ponavljanja, jer svaki sloj i faza sušenja direktno utiču na krajnji rezultat. Upravo kroz taj proces naučila je da uspori, da prihvati ritam rada i da u stvaranju uživa bez žurbe i pritiska.

Za izradu mase može se iskoristiti gotovo svaki papir, dok, kako ističe, najčešće izbegava glanc papir i ambalažu koja sadrži tanki sloj folije. Ostali materijali lako dobijaju novu funkciju i ulaze u proces reciklaže i oblikovanja. Posebno joj je zanimljiva tekstura koja nastaje korišćenjem kartonskih rolni i ambalaže od jaja.

Tokom vremena isprobala je različite recepte, a danas najčešće koristi kombinaciju natopljenog i izmiksanog papira, suve glet mase ili gipsa, uz dodatak male količine deterdženta. Nakon pripreme, masa se oblikuje, suši, po potrebi obrađuje i farba, a završni sloj ponekad dobija i zaštitni premaz.

U FOKUSU:

Proces izrade zavisi od više faktora – veličine rada, debljine slojeva i uslova sušenja, pa tako manji predmeti mogu biti gotovi za nekoliko dana, dok složeniji radovi zahtevaju i nekoliko nedelja. Papirna masa zahvalna je za oblikovanje i omogućava izradu raznovrsnih predmeta – od dekorativnih činija, tanjira i vaza, do zidnih dekoracija i skulpturalnih formi.

Ipak, kao i kod svakog ručno rađenog predmeta, važno je znati njegove granice. Ovi radovi su namenjeni pre svega dekorativnoj upotrebi – iako papirna masa može da bude veoma čvrsta, nije ljubitelj dugotrajnog kontakta sa vodom niti direktnog izlaganja suncu. Njihova dugovečnost ne dolazi iz otpornosti na sve uslove, već iz pažnje kojom se čuvaju: dovoljno je povremeno ukloniti prašinu i odnositi se prema njima sa malo pažnje. Kroz vreme, mogu se i osvežiti novim slojem boje i prilagoditi drugačijem prostoru ili ukusu.

Inspiraciju za dizajn pronalazi u prirodi, zanimljivim teksturama i oblicima koji je okružuju, ali i sa interneta. Ipak, konačan izgled rada retko je unapred poznat — on se najčešće razvija spontano i uz slobodu, kroz sam proces stvaranja, u kojem, kako ističe, najviše i uživa.

Većina radova nastaje iz lične inspiracije, a tek potom pronalazi svog vlasnika. Kada su u pitanju želje klijenata, trudi se da ih uklopi u svoj način rada, uz napomenu da je kod ručnog rada teško postići potpunu identičnost.

Kao i svakom umetniku, važno joj je da njeni predmeti osvoje ljude već na prvi pogled – ne samo zbog njihovog izgleda već i zbog priče koju nose. Posebno joj je značajno kada ljudi prepoznaju trud, vreme i pažnju utkanu u njene radove, ali i trenutak kada se iznenade činjenicom da su napravljeni od papira. Dodaje da mnogi imaju predrasude o ovom materijalu, ali se često iznenade njegovom čvrstinom i mogućnostima.

– Ako nakon toga počnu drugačije da posmatraju materijale koje svakodnevno odbacujemo, smatram da je moj rad ispunio svoju svrhu. A ako nekoga inspirišem da i sam počne da stvara, eksperimentiše ili daje novi život starim materijalima, to doživljavam kao najveću pohvalu i najlepšu potvrdu da ono što radim ima smisla – kaže Mariana.

Sav papir koji koristi dolazi iz njenog domaćinstva – onaj koji je već bio u upotrebi, a često ga ima i više nego što može da preradi. Kako kaže, to je i podsetnik koliko otpada svakodnevno nastaje iz naših domova. Mariana kroz svoj rad želi da pokaže da kreativnost i održivost mogu ići zajedno, a da se lepota često krije upravo u stvarima koje bismo inače odbacili.

Priredila: Katarina Vuinac

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala ČISTA ENERGIJA

-->-->