Newsletter Subscribe
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Enter your email address below and subscribe to our newsletter

Ukoliko ste dolazili u dodir sa književnošću sa trafike, poznato vam je ono izlizano kazivanje da se život ne sastoji od uzdisaja koje načinimo, već od trenutaka koji nam oduzmu dah. Ono se u mom slučaju pokazalo kao istinito, te je tako u ovih nekoliko linija kojima je prošaran moj mozak, pored definicije ćelije i tablice množenja, pohranjeno to koliko je moj brat bio ružan i smežuran u rukama medicinske sestre kada se tek rodio i moj prvi, i za sada jedini, susret s omiljenim životinjama - lenjivcima koji se odigrao u Budimpešti pre tri godine.

Poslednjih meseci tu i tamo se kroz tekstove u domaćim i stranim medijima provlačila teza da je pandemija novog koronavirusa zapravo znak da priroda uzvraća udarac zbog toga što je besomučno eksploatišemo. Uglavnom je bila utemeljena na filozofskim razmišljanjima autora kako je čovečanstvo otišlo k vragu ili upozorenjima stručnjaka za biodiverzitet o izbijanju svakolikih smrtonosnih zaraznih bolesti ako se nastavi ugrožavanje ekosistema naše planete. Sada je ta ideja potkovana i rezultatima jednog istraživanja!
Samoprozvana sam kraljica jezičkih dosetki. Posebno mi je zabavno praviti ih na engleskom, ali me i srpski inspiriše katkad. Tako je i nastalo ime Fejsbuk grupe koju sam nedavno osnovala – po uzoru na JKP „Gradska čistoća“, mi se zovemo…

Čak i da trenutno nikome niste slatki, iz ovog ili onog razloga, ako predveče odete u obližnji park ili šumu, "startovaće" vas desetine komaraca. Okej, to možda nije vaša ciljna grupa, ali njima smo nepogrešivo privlačni, posebno u ovo doba godine, pa saletanje padne kao barem koliko-tolika uteha. Otkud taj magnetizam sićušnih insekata ogromne sposobnosti pomeranja živaca prema ljudima? Autori nove naučne studije veruju da su otkrili razloge.

Šta je nedokučivije i misterioznije za čovečanstvo - podvodni svet ili kosmos? Okeani zauzimaju 70 odsto naše planete i ljudi njima plove već stotinama godina, dok se prvi uspešan odlazak čoveka u svemir odigrao 1961. godine. Logično bi bilo zaključiti da ono što je manje, bliže i dostupnije duži vremenski period poznajemo bolje nego ono što je veće, van domašaja sidra i rezervisano samo za retke pojedince. Kao što to obično biva, istina je potencijalno nešto drugačija od zaključka koji nameće logika!

Naslov "Ko kampuje na Suncu?" je sličan momcima koji mnogo obećavaju i ne oslikava realnu zanimljivost teksta, pa ćete nakon čitanja potencijalno ostati razočarani. Ipak, za razliku od muškaraca koji uobičajeno zavlače i mažu oči svojim damama, ja kao autorka teksta vas kao svoje čitaoce unapred upozoravam na to. Izneveriću vas! I pobogu, prestanite da zamišljate scenu iz crtanog filma u kojoj Sunđer Bob, Patrik i Lignjoslav sede oko logorske vatre, samo su u ovom slučaju, umesto na dno okeana, smešteni na površini Sunca. Izgleda da je to jedino moja bizarna zamisao! Nebitno... Prelazim na poentu.

Da li smo zaista doterali cara do duvara, saznaćemo tokom narednih dana. Da smo na nivou planete doveli na ivicu opstanka 32.441 vrstu, od 120.372 obuhvaćene istraživanjem, saznali smo danas. Međunarodna unija za očuvanje prirode je 9. jula objavila ažuriranu verziju Crvene liste ugroženih vrsta.