Zajedničkim snagama do poboljšanja u očuvanju prirode

Foto: Ljubaznošću Olivera Avramoskog

Regionalna kancelarija Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN) za Istočnu Evropu i Centralnu Aziju (ECARO) postoji dvadeset godina i u tom periodu rada njeni ciljevi su se prilagođavali novim izazovima, kao što su klimatske promene i pojačan gubitak biodiverziteta, ali i pronalaženju strategija za njihovo rešavanje. U radu se oslanjaju na znanje i resurse više od 1.400 članova i 16.500 stručnjaka u sedam IUCN stručnih komisija. Neki od kriterijuma za članstvo u Uniji podrazumevaju da zainteresovana strana podržava njene ciljeve, da je aktivnostima već doprinela očuvanju prirode i da svesrdno radi na očuvanju njenog integriteta i raznovrsnosti. Pridruživanje IUCN omogućava povezivanje sa rastućim brojem organizacija članica i naučnom zajednicom, savetovanje o razvoju relevantnih politika, deljenje znanja, razvijanje kapaciteta, kao i sprovođenje projekata.

Oliver Avramoski, regionalni direktor IUCN ECARO, nedavno je došao na ovu poziciju, u trenutku kada kancelarija u Beogradu obeležava dve decenije poslovanja, što za njega predstavlja čast i odgovornost, jer se pridružio motivisanom timu stručnjaka, koji godinama posvećeno rade na zaštiti prirode i biodiverziteta u regionu, zajedno sa članovima i partnerima. Sa njim smo razgovarali o statusu zaštite prirode u regionu, kako da se više posvetimo njenom očuvanju, o primeni Strategije za zaštitu biodiverziteta, izazovima u borbi sa klimatskim promenama, ali i planovima za budući rad. 

Prokomentarišite stanje u oblasti održivosti i zaštićenosti biodiverziteta na Zapadnom Balkanu i u Srbiji. Kako da ostvarimo veću posvećenost očuvanju prirode i prirodnih resursa? 

– Region Zapadnog Balkana, uključujući Srbiju, izuzetno je bogat brojnim vrstama i njihovim staništima, uključujući mnoge vrste koje se nalaze samo na našim prostorima, kao što su Pančićeva omorika, Balkanski ris i dve vrste ramonde. Naš opstanak zavisi od bogatog živog sveta i funkcionalnih ekosistema, jer nam obezbeđuju vodu, vazduh, lekove, hranu i pomažu nam da se prilagodimo na klimatske promene. Ipak, brojna istraživanja ukazuju na značajan pritisak na ekosisteme, dok se brojnost vrsta i staništa u regionu smanjuje. Biodiverzitet i ekosistemske usluge se retko uzimaju u obzir pri donošenju odluka, a nadležne institucije se susreću sa brojnim izazovima, koji se tiču zaštite i upravljanja resursima ili sprovođenja zakona iz oblasti životne sredine. U tom smeru sarađujemo sa članovima i nadležnim institucijama na analizi sistema zaštite prirode u Srbiji, kroz partnerstvo sa projektom Zajedno za životnu sredinu. Dobijene preporuke će nas usmeriti u pružanju sistemske podrške institucijama i upravljačima zaštićenih područja u Srbiji. 

U FOKUSU:

Strategija za zaštitu biodiverziteta EU 2030 predstavlja prvi korak ka zajedničkom postizanju održivijeg i otpornijeg društva. Kako se primenjuje i gde su najveći izazovi?

Foto: Boris Erg

– Evropska komisija je krajem 2020. usvojila Strategiju za zaštitu biodiverziteta 2030, koja uz Evropski zeleni dogovor, predstavlja vodilju razvoja politika za postavljanje ciljeva i ambicija EU u pogledu očuvanja prirode i održivog korišćenja prirodnih resursa. Evropska unija se obavezala da proširi mrežu zaštićenih područja, sa ciljem da zaštiti najmanje 30 odsto kopna i mora, s tim da 10 odsto bude pod strogom zaštitom. Zelena agenda za Zapadni Balkan nastoji da uskladi region sa ambicijom EU da postane klimatski neutralna do 2050. godine i ključnim elementima Evropskog zelenog dogovora. Ona je važan politički okvir za očuvanje prirode u našem regionu. Regionalna radna grupa za biodiverzitet Jugoistočne Evrope (BDTF SEE), čiji rad koordinišemo, rukovodi stubom Zelene agende koji se odnosi na zaštitu prirode i biodiverziteta. Izazovi u ostvarenju ciljeva Strategije 2030. su brojni i uključuju, između ostalog, neodrživu upotrebu zemljišta i mora u svrhu urbanizacije, poljoprivrede i razvoja, uticaj klimatskih promena, zagađenje, manjak finansijske podrške. Međutim, neće nas prestanak neodrživih praksi dovesti do ispunjena ciljeva. Neophodno je obnoviti degradirana staništa i unaprediti stanje prirode i okruženja. Naš region u velikoj meri zaostaje kada je u pitanju površina zaštićenih područja i obnova degradiranih ekosistema.

U kom pravcu treba da se ostvari vizija Konvencije o biološkoj raznovrsnosti o „življenju u harmoniji sa prirodom“ do 2050. godine?

 – Pod okriljem ove Konvencije, međunarodne obaveze o očuvanju i obnovi biodiverziteta o kojima se pregovaralo u decembru 2022. podrazumevaju obnovu 30 odsto degradiranih ekosistema, i očuvanje 30 odsto kopna i mora. Vizija Konvencije je veoma ambiciozna, ali neophodna. Uključivanje zaštite i očuvanja prirode u razvojne strategije je siguran i isplativ način da se otključa ogroman potencijal održivog razvoja, koji će imati višestruke koristi za naš ekonomski napredak, životnu sredinu i društvo. IUCN ima veliku ulogu kada je reč o zaštiti biodiverziteta i redovno ažurira IUCN Crvenu listu ugroženih vrsta – najsveobuhvatniji izvor informacija o globalnom statusu očuvanja biljnih, životinjskih i gljivičnih vrsta i meri stepen ostvarenja ciljeva Konvencije. Ovakvih vrsta je mnogo, zbog čega je koordinisan rad pod okriljem Konvencije na nacionalnom, regionalnom i globalnom nivou neophodan kako bi uspešnim merama zaštite obnovili njihove statuse i skinuli ih sa IUCN Crvene liste ugroženih vrsta. 

Intervju vodila: Mirjana Vujadinović Tomevski

Intervju u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala OČUVANJE PRIRODE.

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti