Newsletter Subscribe
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Enter your email address below and subscribe to our newsletter



Iako je jedno od osnovnih svojstava evolutivnih promena sposobnost vrste i ekosistema da se prilagode novim uslovima, naučnici se do sada nisu isuviše bavili istraživanjima o prilagođavanju šuma klimatskim promenama.
Nedavni zaključci ipak pokazuju da se šume mogu nositi sa globalnim zagrevanjem, ali samo ako se porast temperature usaglasi sa povećanjem atmosferskog ugljen-dioksida. Pokazali su da drveće može da razvije fiziološke karakteristike usled povećanja ugljen-dioksida. To se može manifestovati kroz povećanje veličine listova, na primer. Nakon tih promena, drveće zaista i može da se nosi sa višim temperaturama.
Ipak, prekid odnosa između povećanja temperature i količine ugljen-dioksida može da izazove i smrtnost u šumskim ekosistemima.
Uravnotežen rast nivoa ugljen-dioksida u atmosferi omogućava drveću da troši manje količine vode, ali i pospešuje fotosintezu. Povišene temperature, s druge strane, dovode do toga da drveće troši više vode, a beleži se manja prisutnost procesa fotosinteze.
Ono što je izazivalo fiziološke promene kod drveća bio je odnos ugljen-dioksida i porasta temperature, odnosno njihovo obostrano dejstvo.

Ono što je usledilo i iznenadilo naučnike jeste zaključak da je situacija pri kojoj je emisija ugljen-dioksida niža, to je blizina dostizanja kritične situacije veća. Razlog za ovakav efekat naučnici vide u tome što se pri manjim emisijama ugljen-dioksida raspon povećanja njegove emisije koja će dovesti do zagrevanja je manji.
Istraživanja su obuhvatila 20 lokacija širom Sjedinjenih Američkih Država i svuda su rezultati govorili isto, i kod listopadnih, i kod četinarskih vrsta.
Jedna od nepoznanica koja je ostala nakon ove studije jeste nivo padavina tokom klimatskih promena i proučavanje na koji način to utiče na nivo vlažnosti zemljišta.
Pogrešna bi bila pretpostavka da će usled velikih emisija ugljen-dioksida posledično doći do zagrevanja u šumi, jer je zapravo potrebno da se ova dva elementa nalaze u specifičnom odnosu. Ukoliko je odnos neutralan, kakav god da je progres emisija ugljen-dioksida, u šumi nema promena.