Home Blog Page 87

Struja i grejanje iz biogasa – mogućnost za energetsku i ekološku korist

Foto-ilustracija: Pixabay (JanNijman)

Srbija raspolaže ogromnim potencijalom obnovljive energije iz organskog otpada. Prošle godine prerađeno je tek 200.000 tona otpada, a moglo bi da bude i 15 puta više.

Bioenergija se može dobiti iz poljoprivrednog, stočnog i prehrambenog otpada, hrane koju bacaju domaćinstva, restorani i ustanove. Iako se sa gradnjom biogasnih elektrana počelo pre trinaest godina, Srbija ih ima tek 44. Jedna može da pokrije potrebe oko 300 domaćinstava i za grejanje i za struju.

„Po nekim našim procenama, mi bismo bez problema mogli da izgradimo 400 postrojenja. Kada kažem postrojenja, namerno to potenciram, jer mi smo do sada pričali o elektranama za biogas, a može da se proizvodi i biometan. Kada bismo izgradili ta postrojenja, mogli bismo ogromnu količinu zemnog gasa da zamenimo upotrebom tog biometana”, rekao je Goran Knežević, predsednik Udruženja „Biogas Srbija”

Struka je saglasna – to je zarobljen resurs koji Srbiji, pored energetske, može doneti i veliku ekološku korist.

Pročitajte još:

„Zašto kažemo da je to zarobljen potencijal? Pa on najviše odgovara na dekarbonizaciju, s obzirom da jedna tona otpada emituje jednu tonu CO₂. Primera radi, samo grad Beograd ima 300.000 obroka koji se dnevno spremaju samo u javnom sektoru. Neka je to samo ostatak od 10 grama po porciji – vidi se koji je to potencijal”, naveo je Siniša Mitrović iz Privredne komore Srbije:

U Evropi sa 11.000 biogasnih elektrana prednjači Nemačka. Njihova „Asocijacija za biogas” pomaže srpskom udruženju u razvoju tehnologije i tržišta.

„Jedan mladić je iskoristio porodičnu farmu svinja i napravio biogasno postrojenje iz koga 100 žitelja tog sela dobija toplotnu energiju za grejanje. A odnedavno proizvode i struju, koju koriste za punjače za električne automobile meštana”, rekla je Verena Fahler iz nemačke biogas asocijacije.

„Evropska unija ima strategiju za razvoj biogasa. Nemačka vlada podržava razvoj tog sektora u Srbiji. Neophodne su subvencije i zato treba raditi na novom zakonodavnom okviru”, istakla je Judit Hofman iz Ambasade Nemačke u Srbiji.

Srpsko udruženje biogasa razvija projekte za još 54 elektrane, uglavnom na teritoriji Vojvodine. Udeo biogasa u energetskom miksu naše zemlje nije ni jedan odsto.

Izvor: RTS

Sat za planetu Zemlju – doprinesimo štednji električne energije

Foto: EP

U Sidneju je 2007. godine je, kao građanska inicijativa, pokrenut Sat za planetu Zemlju (Earth Hour) kako bi podstakao na hitnu akciju u borbi protiv klimatskih promena. Sada, već tradicionalno, milioni ljudi širom sveta u preko 190 zemalja svake godine poslednje subote u martu simbolično isključuju svetla na sat vremena.

Ove godine, Sat za planetu Zemlju obeležiće se 22. marta u 20.30 časova.

WWF Adria poziva javna preduzeća i kompanije da im se pridruže u najvećoj globalnoj inicijativi, kao i gradove, gašenjem dekorativne rasvete koja osvetljava najprepoznatljivije spomenike u gradovima i mestima.

Podaci Izveštaja o stanju planete pokazuju da su populacije životinjskih vrsta u poslednjih 50 godina smanjene za čak 73 odsto. U tom kontekstu, poruka ove organizacije glasi – Šta je 60 minuta naspram 73 odsto?

Zato posvetimo 60 minuta svog vremena očuvanju naše planete i njenog biodiverziteta.

Energetski portal

Šta su plug-in solarni sistemi koji osvajaju tržište Evrope

Foto-ilustracija: Freepik (AI - vecstock)

Solarni paneli u domaćinstvima postaju ključni element energetske tranzicije. U ovom kontekstu, plug-in solarne elektrane, mogle bi značajno da ubrzaju širenje solarnih tehnologija, zahvaljujući svojoj pristupačnosti i jednostavnoj instalaciji.

Reč je o malim solarnim panelima, sa jednim ili dva modula, koji se lako povezuju sa standardnom kućnom utičnicom i mogu da se postave na terasu, krov, baštu pa čak i fasadu. Korisnici mogu da proizvedenu energiju koriste za napajanje osnovnih uređaja u domaćinstvu kao što su frižideri, internet ruteri ili televizori, dok višak energije može da se vrati nazad u mrežu.

Posebno su pogodni za ljude koji žive u stambenim zgradama i nemaju mogućnost da postave solarne panele na krov. Plug-in sistemi nemaju visoki DC napon, zbog čega su sigurniji za upotrebu.

SolarPowerEurope je nedavno objavio izveštaj u kojem analizira rast, mogućnosti, izazove i regulatorni okvir za brzo rastući segment plug-in solarnih sistema u Evropi. Ovi sistemi postaju sve popularniji širom kontinenta, jer omogućavaju domaćinstvima da smanje svoje energetske troškove i doprinesu održivoj energetskoj tranziciji. U nekim evropskim tržištima, plug-in solarni sistemi mogu da pokriju čak do 25 odsto godišnjih potreba za električnom energijom.

Pročitajte još:

Nemačka prednjači u ovom segmentu, sa više od 780.000 registrovanih plug-in solarnih sistema do kraja 2024. godine. Kako se brojni sistemi još uvek ne registruju, procenjuje se da ih u Nemačkoj može biti čak četiri miliona.

Evropska unija, ali i nacionalne vlade, prepoznaju sve više mogućnosti koje mogu da donesu ovi solarni sistemi. Primera radi, očekuju se da će u aprilu 2025. godine, Belgija legalizovati plug-in sisteme. Nemačka je napravila i korak dalje, pojednostavljujući registraciju sistema plug-in solara za mrežu.

Međutim, još uvek postoji izazov kada je u pitanju razvoj jasnih regulatornih okvira i standarda za ove proizvode. Za obezbeđivanje sigurnosti, kompatibilnosti sa mrežom i poverenja potrošača, neophodno je da se donesu jasne smernice za instalaciju i upotrebu plug-in solarnih sistema. Nemački regulator VDE već radi na razvoju prvih specifičnih standarda za plug-in sisteme, koji se očekuju do kraja 2025. godine.

Energetski portal

Plogging – rekreacijom do zdravlja i čistije prirode

Foto: Stefano Jeantet

Briga o zdravlju zauzima važno mesto u svakodnevnom životu, počev od izbora hrane koju unosimo, pa do kvaliteta sna i vremena koje posvećujemo fizičkim aktivnostima. Šetnja, džogiranje ili trčanje nisu samo način da osnažimo telo i um već i prilika da se povežemo s prirodom. Međutim, da bi ove aktivnosti zaista bile korisne, potrebno je da okruženje u kojem provodimo vreme bude zdravo i čisto.

Naša zemlja obiluje prirodnim bogatstvima i lepotama koje pozivaju na istraživanje i aktivno uživanje. Ipak, koliko zaista cenimo ono što nam je dato, pokazuje činjenica da priroda sve češće trpi posledice ljudske nebrige – od zagađenog vazduha do gomila otpada koje narušavaju njenu izvornu lepotu.

Poštovanje prirode najčvršće se gradi kada se utka u srce još od detinjstva. Srećni su oni koje su roditelji od malih nogu učili ljubavi prema prirodi i „outdoor” aktivnostima i upravo takvo detinjstvo pamti Miloš Stanojević. Kroz odrastanje, postalo mu je sve teže da prolazi kroz prelepe predele naše zemlje a da ne primeti otpad koji je narušio njihovu lepotu. Iz želje da ne zažmuri na taj problem proizašla je motivacija koja ga je usmerila putem da danas postane šampion u ploggingu – aktivnosti koja kombinuje trčanje ili šetnju sa prikupljanjem smeća, sa ciljem da se tokom fizičke aktivnosti očisti životna sredina.

Početkom 2021. godine, Miloš je odlučio da registruje „@trail_cleaner” Instagram profil kako bi podelio svoje aktivnosti, skrenuo pažnju na problem koji nas okružuje i podigao svest o potrebi da sami adekvatno odlažemo otpad i usvojimo vrednost da nije sramota pokupiti ga za drugima.

– U pitanju je kombinacija kućnog vaspitanja, bunta i revolta na tragove ljudskog nemara i ljudske gluposti, kao i potreba da se podigne svest da je DO TEBE, da je do nas. Otud i slogan #oćuštamiteško – objašnjava naš sagovornik.

U FOKUSU:

Plogging Srbija

U našoj zemlji plogging poprima odlike pionirskog pokreta, a popularnost stiče poslednjih godina zahvaljujući aktivnostima koje sprovodi Plogging Srbija, kao sportsko udruženje. U okviru svojih aktivnosti, ovo udruženje organizuje akcije čišćenja na raznim lokacijama, uključujući prirodne i gradske sredine. Takođe, organizuje događaje u okviru sportskih manifestacija, trka i škola, kroz edukativne i promotivne akcije. Veoma značajno jeste i učestvovanje na trkama Saveza za rekreaciju i fitnes Srbije, koji tokom godine organizuje osam trka širom Srbije.

Miloš građanima na interesantan način približava značaj plogginga i kroz svoju autorsku emisiju „Eko manija(k)”. Gledaoci imaju priliku da vide na kojim mestima sve organizuju akcije, kako one izgledaju, ali i da uvide da sakupljanje otpada može da bude zabavno, tokom vožnje kajakom, biciklom ili tokom penjanja na stene, ronjenja i sličnih aktivnosti.

Foto: Stefano Jeantet

Plogging Srbija okuplja sve veći broj entuzijasta i volontera, uključujući profesionalne sportiste i ekološke aktiviste, koji redovno učestvuju u različitim akcijama čišćenja i edukativnim programima. Mesta na kojima su organizovane neke od akcija a koja Miloš ističe jesu Vršački breg, kao najčistiji lokalitet koji su poslednjih godina više puta obilazili i čistili u sklopu Challenge Race lige Saveza za rekreaciju i fitnes Srbije. Tu su i akcije na Rtnju, Fruškoj gori (Tour de Fruška trka), Goliji, Avali, u kanjonu Uvca, ali i na rekama poput Save i Dunava, tokom kojih je uklonjeno na stotine kilograma otpada.

– Srebrno jezero bih posebno istakao, s obzirom na to da je lokalna samouprava podržala inicijativu, kojoj su se pridružili učenici okolnih škola. Takav tip volonterizma i podrške daje najveće rezultate i ključni je aspekt našeg angažovanja jer na mladima je da se sa nama bore za sopstveno bolje sutra – navodi Miloš.

Prikupljeni otpad sortira se prema kategorijama, poput plastike, stakla, metala, papira i bio-otpada, što olakšava reciklažu. Nakon sortiranja, predaje se ovlašćenim kompanijama ili lokalnim komunalnim preduzećima, sa kojima se obično dogovori o proceduri uklanjanja sakupljenog otpada. Govoreći o zbrinjavanju otpada u Srbiji generalno, Miloš ističe da su neke veće opštine u Srbiji bolje organizovane, ali da u manjim sredinama i dalje postoje izazovi u zbrinjavanju, reciklaži i sakupljanju. Iako postoje inicijative za unapređenje sistema upravljanja otpadom, važno je da građani budu aktivni i sami doprinesu adekvatnom sortiranju i odlaganju.

Priredila: Katarina Vuinac

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala ODGOVORNO POSLOVANJE

Portal e-TAKSE – Dostupan novi sistem za plaćanje ekoloških naknada

Foto-ilustracija: Pixabay

Pravnim licima, koja su u obavezi da plaćaju ekološke naknade, sada je dostupan novi elektronski sistem Portal e-TAKSE, koji će značajno pojednostaviti i ubrzati proces obračuna i plaćanja ekoloških taksi.

Kako je saopštilo Ministarstvo zaštite životne sredine, novi digitalni alat omogućava pravnim licima da u svakom trenutku imaju uvid u svoja zaduženja, izvršene uplate i eventualna dugovanja, čime se povećava transparentnost i efikasnost naplate ekoloških naknada.

Korišćenjem Portala e-TAKSE, obveznici više neće morati da dostavljaju uplatnice nadležnim službama, a sva rešenja će se ubuduće elektronski dostavljati putem platforme eSanduče, što će značajno ubrzati proces.

Pročitajte još:

Ministarstvo zaštite životne sredine naglašava da je cilj uvođenja ovog sistema smanjenje administrativnih opterećenja privrede i poboljšanje efikasnosti u sprovođenju zakonskih obaveza. Pored toga, objavljeno je i detaljno uputstvo za korišćenje portala, kako bi obveznici lako pristupili svim potrebnim informacijama.

Portal je namenjen pravnim licima koja su obavezna da plaćaju ekološke naknade prema Zakonu o naknadama za korišćenje javnih dobara, uključujući takse za zagađivanje životne sredine, posebne tokove otpada, ambalažni otpad i zagađenje voda.

Obveznici će moći da pristupe svojim zaduženjima i uplatama nakon izdavanja rešenja za 2024. godinu, kao i dopuna za prethodne godine. Sve dodatne informacije dostupne su na ovom linku.

Energetski portal

U priobalju širom sveta živi oko milijardu ljudi – Koliko njih je u opasnosti od porasta nivoa mora?

Foto-ilustracija: Freepik (wirestock)

Na jednom malom poluostrvu, u državi Tabasko na jugoistoku Meksika, živi zajednica El Bosk. Do pre nekoliko godina, ljudi su tamo živeli u harmoniji sa morem – većinski hvatajući ribu u Meksičkom zalivu.

Ali onda su im klimatske promene doslovno stigle do kućnog praga… More je, naime, progutalo najmanje 70 domova u ovom gradiću, a 2022. godine jaka oluja uništila je i lokalnu školu. Mediji pišu da je preko 200 metara obale nestalo pod vodom.

U svetlu narastajućih pretnji, vlada Meksika preselila je većinu stanovništva. Međutim, to je dovelo do narednog izazova: nova naseobina ove slabo obrazovane lokalne zajednice – čiji prihodi pretežno zavise od ribarstva – udaljena je 12 kilometara od obale, piše Klima101.

El Bosk je samo jedan mali primer borbe protiv porasta nivoa mora usled klimatskih promena. A uz dalje otopljavanje planete, moglo bi da se javi još više ovakvih rizičnih zona.

Bar, Dubrovnik i Zadar, Venecija, Valensija i Palma de Maljorka, Amsterdam, Kejptaun, Majami Bič i delovi Njujorka, Buenos Ajres, Montevideo, Manila, Bangkok, Portland u Australiji, brojne male ostrvske države u Tihom okeanu…

Sve su to mesta kojima – pri globalnom zagrevanju od 3 °C – do kraja veka preti porast mora od najmanje pola metra pa do preko jednog metra, u zavisnosti od lokacije.

Samo u širim područjima navedenih gradova živi preko 90 miliona ljudi. Tri tačkice na kraju rečenice kriju ih mnogo, mnogo više, kao što možete videti na Nasinoj mapi odakle smo preuzeli podatke.

Pročitajte još:

Topljenje leda i termalna ekspanzija vode su vodeći razlozi za porast nivoa mora

A kako to klimatske promene istovremeno podižu i živu u termometru i nivo mora?

Dva su ključna načina:

  1. Zbog rastućih temperatura, ledene ploče i lednici se tope. Voda sa kopna koja je nekada bila u čvrstom agregantnom stanju prelazi u tečnu formu i kao takva otiče u okeane.
  2. S obzirom na to da, pored vazduha, toplija postaju i sama mora, dolazi do pojave koja se zove termalna ekspanzija. Jednostavno rečeno, zagrejanoj vodi povećava se zapremina.

Ako imamo ovo u vidu, jasno je da će se okeani podići još i više u slučaju daljeg otopljavanja.

Na godišnjem nivou, Antarktik izgubi prosečno 150 milijardi tona leda, a Grenland skoro duplo više – 270 miliijardi tona, proračunali su iz Nase. Pošto svakih 360 milijardi tona istopljenog leda podiže okeane za otprilike jedan milimetar, samo ove dve ledene ploče u toku jedne godine doprinesu fenomenu još i više od toga.

Foto-ilustracija: Unsplash (Long Ma)

U protekle tri decenije, otapanju leda sa Antarktika i Grenlanda pripisuje se jedna trećina globalnog porasta mora koji iznosi oko deset centimetara.

I dalje od toga… U ovim ledenim prostranstvima uskladišteno je dve trećine svih kapaciteta slatke vode na planeti Zemlji – a prema naučnim nalazima, njeno mešanje sa slanom vodom i posledično smanjenje saliniteta okeana moglo bi da poremeti globalne morske struje.

Ali nivo mora ne raste samo kada se voda dodaje, već i kada se zagreva. Okeani upijaju i preko 90 odsto toplote proizvedene sagorevanjem fosilnih goriva zbog čega dolazi do termalne ekspanzije vode – pojave da molekuli vode postaju „energičniji” i „pokretniji”, te da zauzimaju više prostora.

Termalna ekspanzija prouzrokovala je oko jedne trećine porasta nivoa mora.

Ipak, kao što smo videli kod gorepomenutog El Boska, ne treba da čekamo „posle” da bismo spoznali posledice ovih fenomena – one su uveliko sa nama, od erozije obala preko snažnijih olujnih udara i destruktivnijih poplava do ekonomskih gubitaka.

U budućnosti, one bi mogle da postaju samo razornije, veće i sveobuhvatnije dovodeći čak i do apsolutne nenaseljivosti pojedinih mesta na svetu poput Maldiva.

Ali to koliko će more porasti – i koja će biti silina njegovih posledica – najviše zavisi od budućeg globalnog zagrevanja.

Ceo tekst pročitajte ovde.

Izvor: Klima101

Vetar i solar zajedno nadmašili udeo uglja u proizvodnji električne energije u SAD

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Sjedinjene Države su prošle godine prvi put dostigle nivo da solarna i energija vetra zajedno generišu više energije nego ugalj, saopštila je organizacija EMBER. Vetar i solar su činili 17 odsto ukupne proizvodnje, dok udeo uglja nikada nije bio niži, svega 15 odsto. Iako je zbog povećane potražnje za električnom energijom porastao udeo gasa, solarna energija zadovoljila je veći deo povećane potražnje.

Solar je ostao najbrže rastući izvor električne energije, sa rastom proizvodnje od 27 odsto u 2024. godini, po prvi put prelazeći i proizvodnju hidroenergije, dok je vetar porastao za sedam odsto. Ugalj je do pre šest godina imao čak tri puta veći udeo od udela vetra i solarne energije zajedno.

Ovakav rast solarne energije omogućen je razvojem baterija. Primera radi, Kalifornija je prošle godine prvi put u svom energetskom miksu imala preko 30 odsto udela solarne energije. Ovome je prethodilo to što je instalirano 20 odsto više baterijskog kapaciteta nego solarne energije, što je omogućilo da se značajan deo energije proizvedene u toku dana sačuva za večernje sate.

Pročitajte još:

Kako se navodi, iako je došlo do malog porasta proizvodnje iz fosilnih goriva i emisija CO2 za 0,7 odsto, porast potražnje za energijom bio je mnogo veći od porasta emisija, što je učinilo da električna energija po jedinici bude najčistija ikada.

Ipak, rast solarne energije nije bio ravnomeran u svim državama. Čak 28 država generisalo je manje od pet odsto svoje energije iz solarnih izvora tokom prošle godine, što pokazuje da potencijal ovog obnovljivog izvora i dalje nije dovoljno iskorišćen.

Energetski portal

Latinska Amerika i Karibi pretopli za uzgoj banana – gde će se uzgajati najpopularnije voće?

Foto-ilustracija: Unsplash (Alistair Smailes)

Klimatske promene već uveliko uzimaju danak u poljoprivrednoj proizvodnji, a nakon ugroženosti proizvodnje kafe i kakaa, najnovija saznanja pokazuju da će se njihov uticaj odraziti i na proizvodnju našeg omiljenog voća, banana.

Istraživanje Univerziteta u Eksteru otkrilo je da će do 2080. godine za mnoge oblasti širom Latinske Amerike i Kariba uzgoj banana za izvoz postati ekonomski neodrživ zbog rasta temperatura uzrokovanih klimatskim promenama.

To znači da će za nešto više od pola veka, 60 odsto regija koje trenutno proizvode banane suočiti sa poteškoćama u njihovom uzgoju, osim ako se ne preduzmu hitne mere za suzbijanje klimatskih promena.

Studija, koja je objavljena u časopisu Nature Food, je pokazala i da socijalno-ekonomski faktori, poput dostupnosti radne snage i infrastrukture, značajno ograničavaju prilagođavanje na klimatske promene. Većina proizvodnje banana odvija se u blizini gusto naseljenih područja i luka, što smanjuje mogućnost preseljenja proizvodnje u pogodnije regione.

Dan Beber, profesor sa Univerziteta u Eskteru, rekao je da klimatske promene nisu samo ekološki problem već direktna pretnja globalnoj bezbednosti hrane i životnim uslovima.

Pročitajte još:

„Banane spadaju među najvažnije voće na svetu, ne samo za potrošače, već i za milione radnika u zemljama proizvođačima. Ključno je da odmah preduzmemo akciju kako bismo zaštitili industriju od dvostruke pretnje klimatskih promena i novih bolesti“, kaže Beber.

Istraživači su razvili novu metodu korišćenja satelitskih snimaka za mapiranje proizvodnje banana u Latinskoj Americi i na Karibima u visokoj rezoluciji, a zatim su procenili klimatske uslove u kojima se banane najčešće uzgajaju. Istraživanje je pokazalo da će klimatske promene smanjiti optimalne regione za uzgoj banana i prinose u mnogim važnim zemljama proizvođačima, dok će istovremeno povećati izloženost radnika ekstremnim temperaturama.

„Zemlje poput Kolumbije i Kostarike biće najviše pogođene, jer će postati previše tople za optimalni uzgoj. Ekvador i delovi Brazila su među retkim oblastima koje će ostati važne za proizvodnju banana, jer se očekuje da će klimatske promene tamo biti manje izražene“, navode istraživači.

Mere koje mogu pomoći u prilagođavanju klimatskim promenama su proširenje infrastrukture navodnjavanja, uzgajanje sorti otpornijih na sušu, kao i podrška proizvođačima banana u upravljanju klimatskim rizicima.

Energetski portal

Danas obeležavamo Međunarodni dan reka – Naše reke, naša budućnost

Foto-ilustracija: Unsplash (Ezra Jeffrey-Comeau)

Međunarodni dan reka, koji se svake godine obeležava 14. marta, ove godine nosi moto „Naše reke, naša budućnost”.

Reke predstavljaju vitalne prirodne resurse – obezbeđuju vodu za piće, poljoprivredu, industriju i proizvodnju energije, a istovremeno su dom brojnim biljnim i životinjskim vrstama, čime značajno doprinose biodiverzitetu i ekološkoj ravnoteži.

Međutim, klimatske promene, zagađenje i neodržive prakse sve više ugrožavaju njihovo zdravlje, što zahteva hitnu akciju na globalnom i lokalnom nivou.

U Srbiji, reke se suočavaju sa posebnim izazovima. Zagađenje, prvenstveno usled nedovoljno razvijene infrastrukture za prečišćavanje otpadnih voda, predstavlja ozbiljnu pretnju. Mali broj postrojenja za prečišćavanje dovodi do toga da velike količine industrijskih i komunalnih otpadnih voda završavaju u rekama, čime se dodatno narušava njihov prirodni ekosistem i ugrožavaju brojne biljne i životinjske vrste.

Na primer, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku za 2022. godinu, u Srbiji se čak 81,5 odsto ukupne količine otpadnih voda uopšte ne prečišćava, što u velikoj meri doprinosi degradaciji vodenih ekosistema.

Pročitajte još:

Međunarodni dan reka podseća nas na značaj aktivnog očuvanja reka i pozivaju na bolju upravljanje ovim neprocenjivim resursima, kako bi se osigurala njihova održivost i zdravlje za buduće generacije.

Povodom obeležavanja ovog dana, Javno vodovodno preduzeće „Srbijavode” saopštilo je da aktivno učestvuje u zaštiti i unapređenju vodnih resursa Srbije.

„Kao dugogodišnji član Međunarodne komisije za zaštitu reke Dunav, kao i Međunarodne komisije za sliv reke Save, JVP ‘Srbijavode’ aktivno radi na unapređenju međunarodne saradnje u oblasti zaštite vodnih resursa, prevencije poplava, kao i kvalitetu vode. Na taj način i kroz preventivne mere zaštite od poplava, uključujući izgradnju i održavanje nasipa, kanala i drugih vodoprivrednih objekata doprinosimo zajedničkim naporima u očuvanju i održivom korišćenju vodnih resursa, navodi se u saopštenju JVP „Srbijavode”.

Pored Međunarodnig dana reka, svake četvrte nedelje u septembru obeležava se i Svetski dan reka koji predstavlja proslavu svetskih plovnih puteva. Ovaj globalni događaj nastao je kao odgovor na ideju međunarodno priznatog zaštitnika reka Marka Anđela i oslanja se na uspeh „Dana rijeka” u Britanskoj Kolumbiji – događaja koji je on pokrenuo još 1980. godine.

Energetski portal

Crna Gora usvojila Zakon o energetici

Foto: Elektromreža Srbije

Skupština Crne Gore usvojila je Zakon o energetici kojim se, kako je saopšteno, uspostavlja savremen i usklađen pravni okvir za razvoj stabilnog, održivog i konkurentnog energetskog sistema.

Iz Ministarstva energetike su kazali da je reč o jednom od ključnih zakonskih akata, koji će značajno unaprediti sektor energetike, omogućiti dublju integraciju Crne Gore u jedinstveno evropsko tržište električne energije i doprineti ostvarivanju strateških ciljeva zelene tranzicije.

„Taj zakon ne predstavlja samo tehničku normu, već temeljnu stratešku odluku – viziju razvoja Crne Gore kao energetski efikasne, inovativne i ekonomski otporne države”, navodi se u saopštenju.

Kako su rekli iz Ministarstva energetike, njime se otvaraju vrata investicijama, jača konkurentnost, unapređuje zaštita potrošača i omogućava aktivno učešće građana u energetskoj transformaciji.

Oni su naveli da Zakon o energetici donosi niz sistemskih novina, koje se odnose na osnaživanje položaja potrošača kroz veću transparentnost i zaštitu prava, kao i na mogućnost da građani postanu aktivni učesnici na tržištu električne energije, kroz proizvodnju, skladištenje i prodaju energije.

Novine se, kako su kazali, odnose na definisanje i borbu protiv energetskog siromaštva, u skladu sa evropskim prioritetima socijalne pravde, digitalizaciju sistema, razvoj pametnih mreža i fleksibilnih usluga koje omogućavaju efikasnije korišćenje elektroenergetske infrastrukture.

Pročitajte još:

Iz Ministarstva su rekli da se novine koje donosi Zakon o energetici odnose na formiranje energetskih zajednica građana koje jačaju lokalnu energetsku otpornost i na uvođenje dinamičkih cena električne energije, uz alate za upoređivanje ponuda i racionalno planiranje potrošnje.

Ministar Admir Šahmanović je na sednici Skupštine istakao da usvajanje tog zakona nije samo ispunjenje međunarodnih obaveza, već čin odgovornosti prema građanima.

„To je zakon koji uvodi evropske standarde u naše zakonodavstvo, otvara vrata novim investicijama, štiti građane, podstiče inovacije, digitalizaciju i održivost, ali i garantuje sigurnost snabdevanja i pravičnu energetsku tranziciju za sve”, rekao je Šahmanović.

Tim zakonom, kako je kazao, ne uvode samo pravila, već novu viziju razvoja Crne Gore kao moderne, energetski efikasne i konkurentne države.

„Ovim korakom, Crna Gora jasno potvrđuje posvećenost evropskom putu, jačanju institucionalnog kapaciteta i unapređenju kvaliteta života svih građana kroz sigurnu, dostupnu i održivu energiju”, naveo je Šahmanović u svom izlaganju.

Izvor: RTCG

Auto-put Beograd-Zrenjanin-Novi Sad: Radovi napreduju, gradi se i prvi most

Foto: Grad Zrenjanin

U toku je izgradnja auto-puta Beograd-Zrenjanin-Novi Sad, a Saša Santovac, zamenik gradonačelnika Zrenjanina posetio je gradilište nadomak Mužlje. Tom prilikom rekao je da je trasa na kojoj se nasipa pesak produžena je ka Begeju, i sada je ukupna dužina deonice na kojoj se izvode radovi oko tri kilometra.

Prisećanja radi, ovaj auto-put biće dužine 105,4 kilometara, od kojih će 35 kilometara prolaziti teritorijom Grada Zrenjanina. 

 „U toku su pripremni radovi na trasi na području Mužlje, ide se ka Aradcu, a u narednom periodu očekujemo i radove na teritoriji katastarske opštine Ečka”, rekao je Santovac. 

Pročitajte još:

Istovremeno sa radovima u okolini Zrenjanina, izgradnja se odvija i u zoni petlje Ovča, odnosno početka auto-puta kod severne obilaznice oko Beograda, takođe na dužini trase od oko tri kilometra. Na toj deonici, kod Jabučkog rita, počela je i gradnja prvog mosta preko rečnog kanala. Ukupno će na celoj trasi biti sagrađena četiri velika mosta – dva preko Tamiša i po jedan preko Begeja i Tise – potom četiri manja mosta, kao i 20 nadvožnjaka, sedam podvožnjaka i 47 propusta, navodi se na sajtu Grada.   

Zamenik gradonačelnika je istakao da građani razumeju vrednost i značaj ove investicije, dodajući da ovaj projekat otvara nove perspektive i mogućnosti za Zrenjanin, kao i njegove industrijske zone koje će biti još atraktivnije.

Kako je dodao, očekuju se nove investicije i nova zapošljavanja, kako bi Zrenjanin postao mesto sa uslovima za život boljim nego u drugim sredinama.

Energetski portal

Usvojena Uredba o utvrđivanju plana smanjenja ambalažnog otpada za period od 2025. do 2029.

Foto-ilustracija: Freepik (rawpixel.com)

Sa ciljem sakupljanja, reciklaže i ponovnog korišćenja ambalaže i ambalažnog otpada, Vlada Srbije usvojila je Uredbu o utvrđivanju plana smanjenja ambalažnog otpada za period od 2025. do 2029. godine. Uredbom se utvrđuju nacionalni ciljevi za unapređenje upravljanja komunalnim ambalažnim otpadom u Srbiji u skladu sa principima cirkularne ekonomije.

Prema rečima Irene Vujović, ministarke zaštite životne sredine, najvažniji cilj jeste da se građanima omogući da otpadnu ambalažu iz domaćinstva, koja može da se reciklira odvajaju u posude koje su tome namenjene.

„Organizacije produžene odgovornosti proizvođača – operateri ambalažnog otpada po Zakonu o ambalaži i ambalažnom otpadu, imaju odgovornost i obavezu da ulažu u sakupljačku infrastrukturu”, rekla je ministarka. 

Kako je objasnila, uloga ovih operatera je da ulažu u nabavku kanti i kontejnera za odvojeno sakupljanje otpada, da sarađuju sa komunalnim preduzećima i ugostiteljskim objektima, kako bi se ambalažni otpad sakupljao, reciklirao ili koristio za dobijanje energije.

Pročitajte još:

Ispunjenju ciljeva će doprineti, kako je navela, i izgradnja reciklažnih centara na regionalnim deponijama širom Srbije, kao i projekti koji podstiču nabavki opreme i odvajanje komunalnog otpada u domaćinstvu.

Uredbom se takođe propisuju stroži tokovi ambalažnog otpada, a propisan je i obavezan procenat sakupljanja ambalaže iz komunalnog otpada, na osnovu ugovora sa komunalnim preduzećem, ugostiteljskim ili malim trgovinskim objektima.

„Već od 2027. godine, propisani su ciljevi po različitim materijalima pa će, primera radi, plastična ambalaža biti podeljena na otpad od polietielena, PET – a od boca za napitke i ostale vrste plastike”, rekla je ministarka.

Očekuje se da će uspostavljanje depozitnog sistema za ambalažu od pića koja su pakovana u PET i metalnu ambalažu, podići nivo sakupljanja. Kao krajni cilj, postavlja se sprečavanje da ambalažni otpad završi u životnoj sredini, ali i da se smanje količine ovog otpada koji završava na deponijama, tako što će se propisivanjem novih ciljeva, strožih i viših, uspostaviti efikasan sistem sakupljanja i ponovne upotrebe ambalažnog otpada.

Energetski portal

Regenerativna poljoprivreda: Stvaranje generacije regeneracije

Foto-ilustracija: Freepik (rawpixel.com)

Poljoprivreda ima ključnu ulogu u snabdevanju hrane i igra važnu ulogu u očuvanju biodiverziteta, ali istovremeno značajno doprinosi emisijama gasova sa efektom staklene bašte. Sektor poljoprivrede, šumarstva i drugih oblika korišćenja zemljišta (AFOLU), učestvuje sa 13–21 odsto u ukupnim antropogenim emisijama gasova sa efektom staklene bašte. Značajan deo tih emisija potiče od prenamene zemljišta, navodi se u Šestom izveštaju Međuvladinog panela o klimatskim promenama (IPCC) u delu Climate Change 2022: Mitigation of Climate Change. Brza i adekvatna primena mera adaptacije u poljoprivredi jedan je od najvažnijih potencijala u borbi protiv klimatskih promena.

Regenerativna poljoprivreda teži da koristi zemljište na način koji istovremeno povećava njegovu plodnost i smanjuje negativne uticaje na životnu sredinu. Održivo upravljanje zemljištem omogućava vezivanje ugljenika iz atmosfere u humus kroz fotosintezu biljaka. Površinski sloj zemljišta sadrži više ugljenika  nego atmosfera i biosfera zajedno, jer mu je priroda dodelila ulogu kopnenog rezervoara u globalnom ciklusu ugljenika.

Foto-ilustracija: Unsplash (Dylan de Jonge)

Prema Save Soil inicijativi iz 2024. godine, primena regenerativnih agroekoloških praksi na globalnom nivou, mogla bi da se doprinese vezivanju do 27 odsto potrebnog vezivanja ugljenika kako bi se globalne temperature zadržale ispod porasta od 2°C u odnosu na predindustrijski nivo. Međutim, između 20 odsto i 40 odsto svetskog poljoprivrednog zemljišta već je u nekom stepenu degradirano, a taj procenat nastavlja da raste, pre svega zbog gubitka humusa, navodi se u izveštaju Global Land Outlook 2 (GLO2), koji je izdao UNCCD. Degradirana zemljišta ne samo da gube produktivnost već, paradoksalno, ubrzano oslobađaju ugljen-dioksid, što može poništiti čak i najveće napore u smanjenju emisija iz energetskog sektora.

Pročitajte još:

Šta je regenerativna poljoprivreda?

Regenerativna poljoprivreda je pristup koji omogućava dugoročno korišćenje zemljišta uz istovremeno očuvanje i unapređenje njegove plodnosti, poboljšanje kvaliteta zemljišta i smanjenje negativnih uticaja na životnu sredinu. Ovaj model proizvodnje zasniva se na više principa, među kojima su:

  • Prilagođavanje agroekološkim i socio-ekonomskim uslovima svakog gazdinstva
  • Minimalno narušavanje zemljišta obradom
  • Održavanje pokrovnih useva i živog korena biljaka tokom cele godine
  • Povećanje biološke raznolikosti
  • Integracija stoke u poljoprivredni sistem

Prednosti i izazovi regenerativne poljoprivrede

Primena regenerativnih praksi donosi brojne ekonomske i ekološke koristi. Povećana plodnost zemljišta smanjuje potrebu za mineralnim đubrivima, pesticidima i gorivom za obradu, što rezultira nižim troškovima proizvodnje i smanjenjem emisija gasova sa efektom staklene bašte. Istovremeno, povećana količina organske materije u zemljištu doprinosi boljem vezivanju ugljenika i jačanju otpornosti poljoprivrede na klimatske promene.

Ipak, prelazak na regenerativne metode nije bez izazova. Kao i svaka tranzicija, zahteva nova znanja, prilagođavanje mehanizacije i bolju organizaciju proizvodnje. Da bi ovaj model postao široko prihvaćen, neophodna je podrška kroz strateške mere, edukaciju poljoprivrednika i finansijske podsticaje.

Podrška razvoju regenerativne poljoprivrede u Srbiji

Regenerativna poljoprivreda u Srbiji postaje sve prisutnija kao odgovor na izazove degradacije zemljišta i klimatskih promena. Poljoprivrednici, istraživači i organizacije sve više istražuju mogućnosti za njenu primenu, a različite inicijative doprinose širenju znanja i razmeni iskustava. Jedan od pionira u tome je Savez za regenerativnu poljoprivredu Srbije, koji se bavi edukacijom i povezivanjem proizvođača sa stručnjacima i institucijama.

Tekst je za Energetski portal napisala dr Jordana Ninkov, naučna savetnica na Institutu za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu. 

Samo sedam država imalo čist vazduh protekle godine

Foto-ilustracija: Unsplash (Chris LeBoutillier)

Izveštaj o kvalitetu vazduha u svetu pokazao je alarmantne trendove u najzagađenijim državama, teritorijama i regionima u 2024. godini. Za sedmi ovakav izveštaj IQAir analizirani su podatci sa više od 40.000 stanica za praćenje kvaliteta vazduha na 8.954 lokacija u 138 država, teritorija i regiona.

Samo sedam država je prošle godine ispunilo standarde kvaliteta vazduha Svetske zdravstvene organizacije (SZO). To su Australija, Bahami, Barbados, Estonija, Grenada, Island i Novi Zeland. S druge strane, najzagađenije zemlje su Čad, Bangladeš, Pakistan, Demokratska Republika Kongo i Indija.

Ukupno 126 od 138 država i regiona (91,3 odsto) premašilo je godišnju smernicu SZO za PM2.5 od pet mikrograma po metru kubnom (µg/m³), saopštio je IQAir.

Najzagađeniji regioni sveta, gde se nalazi sedam od deset najzagađenijih gradova, a najčistiji je Okeanija.

Najzagađeniji veliki grad u SAD bio je Los Anđeles, dok je Ontario (Kalifornija) bio najzagađeniji grad u SAD. Najčistiji veliki grad bio je Sijetl.

Pročitajte još:

Izveštaj o kvalitetu vazduha naglašava potrebu za hitnim, podacima vođenim merama koje će podstaći promene u politikama i kolektivne napore za smanjenje zagađenja.

„Ako ne delujemo danas, posledice će osećati buduće generacije. Zagađenje vazduha, klimatske promene i budućnost naše dece su neraskidivo povezani”, rekao je Ejdan Farou, viši naučnik za kvalitet vazduha iz organizacije Greenpeace International.

Tokom poslednjih 12 meseci, primećen je značajan napredak u proširenju mreže stanica za praćenje kvaliteta vazduha, ali i dalje postoje veliki nedostaci u zvaničnim državnim sistemima praćenja.

IQAir je pokrenuo inicijativu Schools4Earth, sa ciljem da obezbedi više od milion škola širom sveta senzorima za merenje kvaliteta vazduha. Procenjeno je da trenutno samo 21 odsto svetske populacije ima pristup lokalnim, real-time podacima o zagađenju vazduha. Ako bi svaka škola imala monitor za kvalitet vazduha, više od 94 odsto svetske populacije imalo bi pristup ovim podacima – što bi značajno unapredilo javno zdravlje.

Podsećamo, proteklih meseci u nekoliko navrata Beograd i Sarajevo bili su  na svetskoj listi gradova sa najzagađenijim vazduhom.

Energetski portal

Treba li da vratimo javna kupatila radi održivosti?

Foto: OpenAI

Za većinu nas, dan bez kupanja je prosto nezamisliv – posebno leti, kada se osvežavamo i po nekoliko puta dnevno. Sada zamislite da odjednom nemamo taj luksuz u sopstvenim domovima, već da higijenu održavamo u nekakvim javnim kupatilima.

Priznajem da me od same pomisli podilazi jeza. Mislim da bi me sve vreme tokom kupanja proganjala nelagodnost zbog nedostatka privatnosti, briga o higijenskim uslovima ili sumnja da se neću osećati dovoljno čisto nakon kupanja sa sugrađanima. Zvuči kao nešto što pripada prošlosti, a ne modernom načinu života, zar ne?

Ipak, možda bi vredelo da ovoj ideji damo još jednu šansu – ne kao nužno rešenje, već kao zanimljivu opciju za održive gradove budućnosti. Inspiraciju za ovaj blog pronašla sam u članku objavljenom u magazinu Low-tech, gde autor Kris de Deker iznosi niz intrigantnih argumenata u korist povratka javnim kupatilima.

U članku je istaknuto da je grejanje vode za kupanje jedna od najvećih stavki u kućnoj potrošnji energije. Dodajmo tome i grejanje prostora, tretman otpadnih voda, kao i građevinske resurse potrebne za renoviranje kupatila i dobijamo pravo energetsko „čudovište” u svakoj kući. Moderno kupanje je, u suštini, okarakterisano kao neodrživ luksuz koji troši velike količine električne energije, mahom dobijene iz fosilnih goriva.

Zagovornici održivosti obično predlažu dva rešenja: tehnološke inovacije i promene u ponašanju. Prvo podrazumeva tuševe sa niskim protokom, solarne bojlere, reciklažu vode i ostale napredne sisteme, dok je drugo rešenje malo radikalnije i odnosi se na kraće tuširanje, korišćenje hladne vode ili pranje u lavabou.

Foto-ilustracija: Unsplash (Cloris Ying)

Iako pogodna za neka domaćinstva, ova rešenja definitivno nisu namenjena široj populaciji jer su  tehnološke inovacije skupe i teško ih je implementirati u starim zgradama, dok je promovisanje neudobnosti kao žrtve za planetu nešto što će malo ko prihvatiti. Dakle, šta nam preostaje?

Javno kupanje možda zvuči kao relikvija prošlih vremena, ali u pogledu resursne efikasnosti – nema mu ravnog! Umesto 1.000 pojedinačnih kupatila koja troše ogromne količine energije i materijala, imali bismo jedno koje je ekonomičnije, efikasnije i održivije.

Pored toga, javna kupatila čine primenu održivih tehnologija znatno lakšom: solarni kolektori mogu pokriti veću površinu, sistem za prečišćavanje otpadnih voda postaje isplativiji, a gubitak toplote se smanjuje.

Zanimljivo je da su antička rimska kupatila bila energetski efikasnija od naših modernih. Njihov sistem hipokausta, koji je pomoću podzemnih peći distribuirao topli vazduh kroz podove i zidove, omogućavao je održavanje temperature uz minimalnu potrošnju goriva. Studije pokazuju da je jedno javno kupatilo sagorevalo oko 60 stabala godišnje – što je zanemarljivo u odnosu na današnju potrošnju energije u domaćinstvima.

Osim što su bila energetski efikasna, rimska kupatila su imala još jednu prednost – bila su centri društvenog života. Ljudi su u njima provodili sate, družeći se, opuštajući i uživajući u luksuzu, a možda nam je upravo to potrebno u eri otuđenosti.

Moderna javna kupatila mogu biti u potpunosti energetski samoodrživa. Jedno kinesko planinsko selo već ima zajedničko kupatilo za 5.000 ljudi koje koristi solarnu energiju, crpi vodu iz bunara i filtrira otpadne vode pomoću biljaka. Evropa bi mogla da prati taj primer, koristeći višak energije iz solarnih i vetroelektrana za zagrevanje vode i prostorija.

Možda je vreme da preispitamo svoje navike i vratimo se starim, ali boljim rešenjima. Zajedničko kupanje ne mora značiti gubitak privatnosti – možemo ga osmisliti na savremen i udoban način. A kada pogledamo prednosti – uštedu energije, smanjenje troškova i društvenu povezanost – možda nije tako loša ideja da ponovo uvedemo javna kupatila u naše gradove.

Milena Maglovski

Mađarska planira da polovinu energije obezbedi iz šest nuklearnih blokova

Foto-ilustracija: Unsplash (wim-van-t-einde)

Održiva vizija Mađarske usmerena je na smanjenje zavisnosti od spoljnih izvora energije i jačanje energetskog suvereniteta zemlje, ali u razumnim i ekonomski održivim okvirima, rekao je Lantoš Čaba, ministar energetike Mađarske.

Kao dva glavna stuba energetskog suvereniteta ove zemlje, istakao je nuklearnu i obnovljivu energiju. Iako je solarna energija ostvarila značajan napredak u prethodnim godinama, ministar je rekao da Mađarska ima i druge resurse koje želi da iskoristi, poput geotermalne energije i biogasa.

Prema njegovim rečima, nuklearna energija je preduslov za održivu klimatsku politiku, zbog čega će se raditi na produženju radnog veka četiri bloka u Paksu. Nakon što se završi investicija Paks II, šest blokova će moći da proizvede polovinu domaćih potreba za električnom energijom, čija će potrošnja nastaviti da raste.

Vraćajući se na solarnu energiju, ministar je podelio podatak da će ukupna snaga iz ovog izvora ove godine premašiti 8 GW. Ovo je značajno, imajući u vidu da je najveći zabeležen vrh potrošnje električne energije u zemlji bio 7,76 GW.

Ono što ostaje najveći izazov za Mađarsku u narednoj deceniji jeste rešavanje problema skladištenja električne energije. Pored toga, potrebno je unapređenje elektroenergetske mreže usled povećanja solarnih kapaciteta.

Pročitajte još:

Na sajtu Ministarstva energetike Mađarske istaknuto je da je u Sazhalombatu prošle godine, kao deo strategije održivosti, pokrenuta najveća fabrika za proizvodnju zelenog vodonika u regionu, koja će godišnje proizvoditi 1.600 tona ugljenično neutralnog vodonika za proizvodnju goriva. Pored toga, u planu je izgradnja i drugih fabrika za zeleni vodonik.

Áldott Zoltán, predsednik nadzornog odbora MOL Grupe, mađarske multinacionalne naftne i gasne kompanije, istakao je da je za održavanje balansa između proizvodnje zelene energije i konkurentnosti potrebno uzeti u obzir i poziciju Mađarske u Karpatskom basenu. Naime, prirodne okolnosti su takve da nije moguće da obnovljivi izvori u potpunosti zamene fosilna goriva. Ipak, treba dalje raditi na širenju proizvodnje zelene energije, ali za uspešnu i održivu tranziciju neophodne su inovacije i vreme.

Ove nedelje, Vlada Mađarske pokrenula je i novi energetski program u vrednosti od 440 milijardi forinti (oko 100 miliona evra), koji će biti namenjen pomoći kompanijama u smanjenju troškova energije. Sredstva će služiti za raspisivanje javnih poziva za kompanije s ciljem unapređenja energetske efikasnosti, izgradnje sistema za skladištenje energije, proizvodnje biometana, modernizacije sistema daljinskog grejanja i drugih energetskih projekata.

Energetski portal