Home Blog Page 79

Isplata i produžetak roka za podsticaje za biljnu proizvodnju

Foto-ilustracija: Unsplash (no one cares)
Foto-ilustracija: Pixabay (markusspiske)

Krajnji rok za podnošenje zahteva za podsticaje po hektaru biljne proizvodnje produžen je do 1. aprila. Važno obaveštenje za poljoprivrednike jeste početak isplate subvencija

Kako bi se ostvarilo pravo na podsticaje, poljoprivredni proizvođači treba da podnesu zahtev nezavisno od zahteva za preostale subvencije, poput onih za nabavku sertifikovanog semena ili refakciju akcize. 

Pre podnošenja zahteva, neophodno je ažurirati podatke u elektronskom Registru poljoprivrednih gazdinstava o površinama i biljnim kulturama koje se gaje, kao i obnoviti registraciju poljoprivrednog gazdinstva. Za ovu vrstu subvencija nije potrebno dostavljati fiskalne isečke.

Pročitajte još:

Subvencije se dodeljuju na osnovu prijavljene površine zemljišta koje je pod biljnom kulturom, i to do maksimalno 100 hektara. 

Pravo na podsticaje imaju samo oni poljoprivredni proizvođači koji direktno obrađuju prijavljeno zemljište, dok oni koji zemljište izdaju u zakup ne mogu koristiti ove subvencije.

Zahtevi za podsticaje podnose se elektronski, preko portala ePodsticaji.

Energetski portal

Razumemo li dovoljno značaj cirkularne ekonomije u postizanju klimatskih ciljeva?

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)
Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Eksploatacija različitih materijala i njihovo dalje korišćenje u privrednoj proizvodnji ima veliki uticaj na stvaranje emisija gasova staklene bašte. Kako bi se one smanjile, širom sveta se promoviše primena cirkularne ekonomije. I pored toga, ona je i dalje nedovoljno zastupljena u nacionalnim klimatskim politikama i merama, navodi se u novom brifingu Evropske agencije za životnu sredinu (EEA).

Podaci Međunarodnog panela za resurse ukazuju na to da ekstrakacija i prerada materijala kao što su fosilna goriva, biomasa, metali i nemetalni minerali, čine gotovo polovinu globalnih emisija staklene bašte.

Kada se kaže primena cirkularne ekonomije, neretko se misli samo na ponovnu upotrebu resursa koji je trebalo da završi kao otpad. Međutim, reč je o čitavom lancu vrednosti, od održivog projektovanja, efikasne proizvodnje, preko održive potrošnje, dužeg i boljeg korišćenja proizvoda i na kraju korišćenja otpada kao resursa.

Svest o značaju primene cirkularne ekonomije i dalje nije dovoljno razvijena, a takođe i pojam nije uvek shvaćen dobro. Kako se navodi u brifingu, beleži se nedostatak adekvatnog uključivanja klimatskih koristi koje proizilaze iz cirkularne ekonomije u politike i izveštavanje o smanjenju emisija gasova sa efektom staklene bašte.

Pročitajte još:

Ovo se objašnjava time da postoji nedostatak između stroge sektorske strukture izveštavanja koja se pridržava smernica Međuvladinog panela o klimatskim promenama (IPCC) i presečne prirode cirkularne ekonomije. Preciznije, ovo znači da cirkularna ekonomija izlazi izvan granica tradicionalnih sektora i proteže se kroz različite faze životnog ciklusa proizvoda. On se ne odnosi samo na jedan deo lanca, već obuhvata čitav tok od proizvodnje do reciklaže.

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Konkretan primer na staklenom otpadu, mogao bi da se predstavi ovako. U izveštaju bi se najverovatnije uzeo u obzir samo podatak o tome koliko je emisija smanjeno time što ovaj otpad nije završio na deponiji. Međutim, još značajniju ulogu cirkularna ekonomija ostvaruje u samom procesu proizvodnje novog predmeta od stakla. Zahvaljujući upotrebi staklenog otpada, umesto potpuno novih sirovina, štede se značajne količine energije. Problem je u tome što se ovakve koristi od primene cirkularne ekonomije, u samom procesu proizvodnje teže precizno određuju, zbog čega neretko ne budu uključeni u izveštaje.

Da značaj cirkularne ekonomije u njenom punom kapacitetu nije i dalje dovoljno shvaćen, pokazuju podaci EEA. Naime, u 2023. godini prijavljeno je 148 akcija u vezi sa cirkularnom ekonomijom, od čega se oko 60 odsto odnosilo na otpad. Dosta manji broj obuhvatio je sve mere cirkularne ekonomije, odnosno njen puni potencijal.

Brifing je ponudio šest koraka sa detaljnim objašnjenjem za uključivanje cirkularne ekonomije u izveštaje o ublažavanju klimatskih promena i kreiranja politike, zato što će se na taj način razumeti i razviti svest o značaju njene primene.

Prvi korak podrazumeva okupljanje stručnjaka iz oblasti cirkularne ekonomije i klimatskih promena. Treba razviti svest o povezanosti ove dve oblasti i izgraditi snažan, transparentan i koordinisan nacionalni sistem za buduće izveštaje. Drugo jeste da se koriste modeli za identifikovanje ključnih mera cirkularne ekonomije koji imaju potencijal da doprinesu smanjenju emisije gasova staklene bašte. Treći bi mogao da se objasni kao postizanje sinergije između mera za smanjenje otpada i politika cirkularne ekonomije u izveštajima o ublažavanju klimatskih promena. Poslednja tri koraka tiču se analize da li su potrebni dodatni zakonodavni predlozi, zatim da se prati napredak usvojenih politika i na kraju da se nastavi sa daljim razvojem prethodnih pet koraka.

Energetski portal

Solarise precizno izračunava broj panela potreban za jedan krov

Foto-ilustracija: Unsplash (Vivint Solar)
Foto: SolaRise

Čisti oblici energije tema su o kojoj se često čuje ponešto, zbog čega se čini da smo upoznati sa njom, pa ipak ukoliko bi trebalo da donesemo odluku o postavljenju solarnih panela na krov svog doma, prvo se postavlja pitanje koliko panela je potrebno?

Tim studenata završne godine, mladi inženjeri softvera, Uroš Poček, Tamara Ilić, Tina Mihajlović i Milica Sladaković, osmislili su način kako da makar deo procedure bude pojednostavljen, a njihova priča započinje u novembru prošle godine kada je održan RE:HACK, u organizaciji Naučno-tehnološkog parka u Novom Sadu i GIZ-a.

Hakaton je zahtevao da se u roku od 48 sati osmisli rešenje i jednostavan poslovni model za upotrebu solarne energije u domaćinstvima, sa čime se do tog trenutka niko od njih nije susreo. Tada je počela da se razvija i ideja za razvoj Solarise startapa, a osvojeno treće mesto na hakatonu i mentorska podrška koju su dobili za dalji rad, odvelo ih je do razvoja sopstvenih poslovnog modela za lansiranje proizvoda. Iako se to pokazalo kao najteži deo posla, kažu da uz dobar timski duh nijedna prepreka nije nepremostiva.

U FOKUSU:

Šta je softver SolaRise?

Foto: SolaRise

Kako objašnjava Tamara, njihov softver vrši merenje i omogućava zainteresovanim ljudima da u tri klika dođu do ponude za instalaciju solarnih panela na njihovom objektu. Potrebno je da klijent unese adresu na kojoj planiraju postavljanje panela, a sve ostalo radi ovaj tim mladih ljudi pomoću njihovog modela veštačke inteligencije (AI) koji su sami razvili i trenirali na satelitskim slikama lokacija iz Srbije i nekoliko drugih država Evrope. Na osnovu satelitskog snimka lokacije koja je uneta njihov softver prepoznaje objekat i precizno meri površinu, nudeći informaciju koliki broj panela je potreban da se pokriju prosečne potrebe za električnom energijom. Kompletna analiza, proračuni i ponuda spremi su za svega oko 15 sekundi, što uključuje i informacije o ceni ugradnje panela, količini proizvedene energije, periodu povratka investicije i drugo, a ceo proces uz upisivanje podataka i adrese traje oko 60 sekundi. Iako na tržištu postoje slične ideje, njihova se izdvaja po brzini i jednostavnosti, naprednom AI modelu i konkurentnosti cene.

Kompanije koje se bave ugradnjom solarnih panela prepoznale su pogodnosti koje mogu da ostvare sarađujući sa Solarise startapom. Ukoliko odluče da omoguće pristup ovom softveru preko svog sajta, svoje usluge učiniće kvalitetnijim i konkurentnijim. Na ovaj način potencijalni klijenti moći će da provere da li im se ugradnja panela isplati i da li žele ozbiljnije da razmišljaju o tome, a kompanija će inicijalno planiranje moći da obavi brže i efikasnije, a zatim da svoje puno vreme i usluge pruži onima koji zaista žele da postanu klijenti.

Priredila: Katarina Vuinac

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala CIRKULARNA EKONOMIJA

Temerin će uskoro dobiti novu fabriku vode

Foto-ilustracija: Unsplash (Manki Kim)
Foto: Pokrajinska vlada

Kamen temeljac za izgradnju fabrike vode, čija će se površina prostirati na gotovo 3.000 kvadratnih metara, položen je u Temerinu.

Postrojenje će biti namenjeno za prečišćavanje bunarske vode sa izvorišta „Staro Đurđevo’’, za šta je Pokrajinska vlada, preko Uprave za kapitalna ulaganja Vojvodine, izdvojila 1,6 milijardi dinara.

Tom prilikom je Igor Mirović, predsednik Pokrajinske vlade, istakao da veruje da će u naredne dve godine, a prema najavama izvođača radova i ranije, prema složenom tehnološkom postupku, dobiti zdravu pijaću vodu čime će biti rešen višedecenijski problem građana ove opštine.

Kako se navodi na sajtu Pokrajinske vlade, izgradnja fabrike vode počela je nakon višemesečne analize preko pilot-postrojenja, koja je pokazala na koji način pristupiti rešavanju ovog problema.

Pročitajte još:

„Nova fabrika vode će biti veoma važna za razvoj temerinske opštine, jer će njen kapacitet biti veći nego što su trenutne potrebe građana“, izjavio je predsednik Mirović i podsetio na to da su završene pripreme i za sveobuhvatnu rekonstrukciju fabrike pijaće vode u Beočinu, te da se uskoro očekuje i početak radova na realizaciji tog značajnog projekta.

Predsednik Mirović je rekao da je dobra saradnja sa lokalnom samoupravom dovela do brojnih projekata i  najavio je da će kroz nekoliko nedelja početi i radovi na rekonstrukciji Osnovne škole „Slavko Rodić“ u Bačkom Jarku koju će finansirati Pokrajinska vlada.

Mladen Zec, predsednik Opštine Temerin istakao je da će na izvorištu „Staro Đurđevo’’ biti gotovo učetvorostručen kapacitet – sa postojećih 35 litara povećaće se na 130 litara u sekundi, što će u narednom periodu biti dovoljno da se zadovolje potrebe oko 45.000 stanovnika temerinske opštine.

Energetski portal

WWF Forum ekoloških politika – Razvojne mogućnosti prirode u Srbiji

Foto-ilustracija: Unsplash (Joel Holland)
Foto-ilustracija: Unsplash (Nils Lindner)

Forum ekoloških politika – Razvojne mogućnosti prirode u Srbiji, koji organizuje WWF Adria uz podršku Privredne komore Srbije u okviru projekta ,,Bezbedna priroda i klima” održaće se u sredu, 28. februara 2024. godine u 9.30 časova u prostorijama Privredne komore Srbije.

Agendom foruma predviđena su tri panel diskusije u vezi sa zaštićenim područjima, klimatskim promenama i zaštitom voda.

Neki od panelista, prošlogodišnji korisnici WWF Adria malih grantova predstaviće rezultate svojih projekata i izneti preporuke za unapređenje javnih politika iz oblasti zaštite životne sredine u Srbiji.

 Posle svakog panela, biće formulisani zaključci koji će, zajedno sa zaključcima predstojeća dva foruma, biti upućeni nadležnim institucijama u cilju doprinosa pozitivnom unapređenju relevantnog zakonodavnog okvira.

Agenda skupa dostupna je ovde.

Izvor: Privredna komora Srbije

Radovi na modulu LNG terminala na Krku biće završeni u naredne dve godine?

Foto-ilustracija: Unsplash (zhao-chen)
Foto-ilustracija: Unsplash (karel-mistrik)

U Hrvatskoj je prethodnih godina aktuelna tema bila plan za povećanje kapaciteta LNG terminala na Krku , jednom od najvećih ostrva države, na kome se radi, zbog čega bi terminal u budućnosti trebalo da obrađuje više prirodnog gasa. 

Prirodni gas smatra se prelaznim gorivom na putu zelene tranzicije, jer emituje dosta manje štetnih gasova u odnosu na druga fosilna goriva, a dodatni modul za gasifikaciju omogućava i veću energetsku bezbednost.

Planirano je, kako smo naveli, dodavanje novog modula za pretvaranje gasa iz tečnog u gasovito stanje i omogućavanje veće količine gasa za obradu – do 250.000 kubnih metara na sat, sa godišnjom duplo većom isporukom u odnosu na ranije, između 6,0 i 6,1 miliona kubnih metara, saopšteno je na sajtu Ministarstva privrede i održivog razvoja Hrvatske.

Generalno, kada LNG stigne na terminal, potrebno je da se ponovo pretvori u gasovito stanje pre nego što se može koristiti kao energent, zbog čega su ovakvi moduli  za gasifikaciju deo važne  infrastrukture.

Radovi bi trebalo biti gotovi krajem 2025. ili naredne 2026. godine.

Pročitajte još:

Pripreme za ugradnju dodatnog modula za povećanje kapaciteta LNG terminala na Krku traju, uključujući dizajn, naručivanje potrebnog materijala i početak proizvodnje čelika za njegovu konstrukciju. 

Pored ovoga, u planu su i drugi projekti kao što su izgradnja dodatnih stanica koje će pomoći u distribuciji gasa, izgradnja solarne elektrane za snabdevanje terminala energijom, planovi za skladištenje CO2 kako bi se smanjila emisija štetnih gasova i slične teme. 

Kao deo zelene energetske tranzicije radi se i zamena podmorskih kablova Krk-Cres-Lošinj, radi modernizacije i digitalizacije mreže.

Energetski portal

Zvanična projekcija: Kako bi Srbija mogla da napusti ugalj već do 2050. godine

Foto-ilustracija: Unsplash (Nikolay Kovalenko)
Foto-ilustracija: Unsplash (Joey Harris)

Godine 2050, u proizvodnji električne energije u Srbiji predvodiće solarna energija, a pratiće je vetar i hidroenergija, sa relativno malim udelima energije na prirodni gas, i na bioenergiju i otpad. Ali najvažnije – udeo uglja, trenutno glavnog izvora struje u Srbiji, biće nula, piše Klima101.

Sa izuzetkom oko šest odsto proizvedene energije koja bi dolazila iz sagorevanja prirodnog gasa, ovim scenarijem bi srpska energetika bila efektivno dekarbonizovana.

Ova ambiciozna projekcija može se prvi put može pročitati u novoj verziji dokumenta „Integrisani nacionalni energetski i klimatski plan” (INEKP), koji bi nakon usvajanja trebalo da postane osnovni strateški dokument energetske tranzicije u Srbiji.

Nova, načelno finalna verzija ovog dokumenta, koji je prošlog leta bio na javnoj raspravi, odobrena je u decembru 2023. godine, i po svemu sudeći čeka na novu Vladu kako bi i zvanično bila usvojena.

U nastavku možete pogledati kako izgleda ova budućnost naše energetike u petogodišnjim „koracima”, ukoliko pratimo scenario aktivne zelene tranzicije (određene stavke su izostale, kao što su derivati nafte, koji su zanemarljivi činilac u proizvodnji struje). Možete slobodno uključivati i isključivati pojedine izvore klikom na stavke u legendi:

Foto-ilustracija: Klima101

Naravno, neophodno je razumeti kakve su ovo brojke. INEKP kao dokument je državni dokument sa planom (aktivnosti, troškovi, mere…) do 2030. godine, dok se kasnijim periodom od 2030. do 2050. bavi samo kao projekcijom – kada dođe vreme, 2030. godine bi trebalo usvojiti novi INEKP sa novim planom za neposredni budući period, novim projekcijama, i tako dalje.

Drugim rečima, nije u pitanju scenario sa planom, niti su u dokumentu navedeni konkretni koraci koji bi doveli do napuštanja uglja kao energenta do 2050. godine. Međutim, to ne znači da napuštanje uglja do 2050. postoji samo kao deo nekakvog apstraktnog modela.

Pročitajte još:

Naime, Srbija se već obavezala na napuštanje uglja do 2050. godine kroz potpisivanje ugovora sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD) o zajmu Elektroprivredi Srbije, a ova obaveza našla se prošle godine i u usvojenoj Strategiji niskougljeničkog razvoja.

Mada ih treba uzeti sa velikom dozom rezerve – kao uostalom i sve dugoročne projekcije – predviđanja iz INEKP-a kažu sledeće:

  • godine: Udeo proizvodnje struje iz uglja prvi put pada ispod 50 odsto ukupne proizvodnje u Srbiji
  • godine: Udeo proizvodnje iz uglja je već drastično manji od udela obnovljivih izvora: 14,7 TWh godišnje naspram 25,5 TWh iz solara, vetra i hidroenergije zajedno
  • godine: Proizvodnja samo iz vetra i solara (17,85 TWh) prevazilazi proizvodnju struje iz uglja, koja do tada pada na samo oko 10 TWh godišnje
  • godine: Vetar, solar i hidroenergija pojedinačno proizvode preko dva puta više struje u Srbiji od uglja, čija se proizvodnja smanjuje na oko 6 TWh godišnje
  • godine: Proizvodnja struje iz uglja u Srbiji pada na nulu, a od fosilnih goriva ostaje samo nešto kapaciteta na prirodni gas, sa ciljem održavanja stabilnosti mreže

Naravno, 2050. godina je daleko – 26 godina daleko, i iluzorno je očekivati da će se naša budućnost odigravati tačno onako kako kažu modeli nastali na aktuelnoj realnosti, pretpostavkama i planovima.

Ali domaća javnost sada prvi put ima uvid u brojke, projekcije, korake. U domaćoj javnosti, napuštanje uglja do 2050. godine više nije samo fusnota, dodata na zahtev EBRD bez neophodnog objašnjenja – sada je to i scenario potencijalne energetske budućnosti ove zemlje. Ostaje, naravno, da se vidi da li će on zaista biti i ostvaren.

Izvor: Klima101

Porast polovnih teških vozila značajno doprinosi zagađenju – poziv na strože propise

Foto-ilustracija: Unsplash (Vlad Vasnetsov)
Foto-ilustracija: Unsplash (Rodrigo Abreu)

Iako izvoz teških vozila predstavlja svega 3,6 odsto ukupne globalne trgovine automobilske industrije, emisije CO2 koje su u vezi sa njima porasle su za preko 30 odsto od 2000. godine. Ovakvom povećanju kamioni su doprineli sa 80 odsto, podaci su izveštaja Programa UN za životnu sredinu (UNEP).

Preciznije, teška vozila u zagađenju životne sredine učestvuju tokom vožnje sa preko 40 odsto emisija azotnih oksida, zatim sa preko 60 odsto čestica PM 2,5 i više od 20 odsto emisija crnog ugljenika.

Pomenuti izveštaj Polovna teška vozila i životna sredina – Globalni pregled polovnih teških vozila: Protok, obim i regulativa, donosi preporuke za smanjenje štetnih uticaja od korišćenja ovakvih vozila na klimatske promene i zdravlje ljudi. Ovakve preporuke značajne su, zato što studija prodviđa da će teška vozila nastaviti sa trendom porasta sa povećanjem ekonomskim aktivnosti i potrebom transporta. Previđanja su zasnovana na ranijim trendovima iz perioda od 2000. do 2015. godine kada je došlo du udvostručenja prodaje kamiona i autobusa.

Kako se navodi, mnoge zemlje u razvoju se oslanjaju na uvoz upravo polovnih teških vozila. Iako je za njihov razvoj uvoz ovakvih vozila dobra praksa, problem je što su propisi i njihova primena u pogledu kvaliteta polovnih vozila niski ili uopšte i ne postoje.

Pročitajte još:

I šire gledano, više od polovine zemalja koje uvoze ovakva vozila ima veoma slabe propise, a njihova primena je neadekvatna. Kao primer se navodi 25 afričkih zemalja koje su usvojile standard o polovnim teškim vozilima za kontrolu zagađenja vazduha, ublažavanje uticaja na klimatske promene i unapređenu bezbednost na putevima, ali ih je do danas u potpunosti primenilo samo četiri. Gledajući i širom sveta, samo dve zemlje su uključile polovna vozila u svoje nacionalne klimatske akcione planove.

Foto-ilustracija: Unsplash (Sajjad Ahmadi)

Odgovornost je kako na zemljama koje uvoze, tako i na onim koje izvoze. Zbog toga je, kako se navodi u Izveštaju, potrebna regionalna saradnja za uvođenje i primenu minimalnih standarda. Ovakvi standardi trebalo bi da obuhvate emisije, određivanje starosne granice, razvoj svesti i više istraživanja. Kao primer navodi se usvajanje standarda za emisiju izduvnih gasova vozila ekvivalentnih Euro 6 i čistijim gorivom, jer bi na taj način do 2030. godine moglo da se izbegne i do 700 hiljada prevremenih smrti.

Inače, Euro standardi za emisije uvedeni su zvanično 1992. godine, kada je na snagu stupio Euro 1 standard, a današnji Euro 6 standard uveden je 2014. godine i do danas je prošao kroz nekoliko različitih verzija. Jedno od novih pravila koja su uvedena ovim standardom, jeste da proizvođači automobila treba da smanje emisiju azotnih oksida za dizel motore za 67 odsto u odnosu na Euro 5 standard.

Izveštaj pokazuje da 97 odsto svih novoregistrovanih kamiona i 73 odsto autobusa u Evropskoj uniji ima dizel motore, ali da bi se boljim propisima moglo dovesti do boljeg trenda prihvatanja naprednih tehnologijama u zemljama u razvoju, uključujući električne autobuse i kamione.

Energetski portal

Vuletić: Nuklearni akcident u Rumuniji bez posledica, redovno merimo nivo radijacije

Foto-ilustracija: Unsplash (kilian karger)
Foto-ilustracija: Unsplash (brice-cooper)

Detaljnijih informacija o curenju nuklearnog materijala kod Temišvara nema, i to je znak da nema opasnosti po stanovništvo, kaže Vedrana Vuletić, šefica Odseka za monitoring, kontrolu i vanredne situacije Direktorata za radijacionu i nuklearnu sigurnost i bezbednost Srbije. Vuletić je u Jutarnjem programu RTS-a rekla da Srbija 24 sata dnevno meri nivo radioaktivnosti u zemlji.

Nemamo informaciju koliko je tačno povišena radioaktivnost kod Temišvara jer to nisu objavili rumunski zvanični organi, kaže za RTS Vedrana Vuletić.

Upravo to, ističe Vuletić, pokazuje da nema opasnosti po stanovništvo.

,,To što se nisu oglasili zvaničnici, a Rumunija je ozbiljna država, pored toga je članica Evropske komisije, i obavezna je propisima da obaveštava javnost ukoliko postoji opasnost za stanovništvo“, objašnjava Vuletić.

Navodi da je ograđen deo dvorišta koji je kontaminiran, ali da su to mere prevencije kako neko ne bi došao na tu lokaciju. Redovna istraga o tome šta se desilo je započeta.

,,Da postoji opasnost, bio bi zatvoren ceo institut, eventualno bi bila evakuacija, ali tu nema nikakvog nuklearnog reaktora, nema aktivnosti sa visokoaktivnim izvorima“, pojašnjava Vuletić.

Pročitajte još:

Merenje radioaktivnosti u Srbiji

U Srbiji postoje 33 automatske merne stanice, a merenje je 24-časovno, objašnjava Vuletić.

Navodi da se informacije objavljuju trenutno, na evropskoj platformi i preko sajta SRBATOM, a da svako može da pristupi podacima.

,,Uzorci vazduha se analiziraju svakodnevno, dok neki drugi uzorci, na primer uzorci hrane, se analiziraju nešto ređe… Pokrivena je cela teritorija Republike Srbije i to se lepo može videti na mapi, da smo ravnomerno rasporedili te stanice imajući u vidu opasnosti“, objašnjava gošća Jutarnjeg programa RTS-a.

Vuletić podseća da u Srbiji nemamo nuklarni reaktor koji bi morao da bude bolje pokriven mernim stanicama, ali da su bolje pokrivene oblasti gde se nalaze najbliže nuklearne elektrane – prema Mađarskoj i prema Bugarskoj – mestima Pakš i Kozodoj.

Redovni izveštaji o nivou i zaštita od radijacije

Foto-ilustracija: Unsplash (joshua-kettle)

Vuletić kaže da bi bilo neverovatno da se radioaktivnost kakva je bila u Temišvaru proširi do našeg područja, te i da je hrana bezbedna, a kontroliše se i uvezena hrana.

,,Na sajtu Direktorata nalazi se izveštaj za 2022. godinu, a trenutno smo u pripremi izveštaja za 2023. godinu, dakle otvoreni su i dostupni svi podaci o radioaktivnosti u hrani, voću, povrću, mleku, vodi za piće“, objašnjava Vuletić.

Navodi da je komunikacija sa kolegama iz susednih zemalja redovna, a potpisani su i obavezujući bilateralni sporazumi. Vuletić podseća da je radijacija na planeti duže od ljudi.

Objašnjava da je poslednji vanredni događaj bio posle Fukušime 2011. godine, a da se trenutno nalazimo u redovnom stanju.

,,U slučaju da do nečega dođe, propisuju se mere zaštite, kao što su, na primer, u slučaju da prolazi radioaktivni oblak, ostali bismo u našim domovima ili zatvornim prostorijama određeno vreme, koliko se proceni“, kaže sagovornica RTS-a iz SRBATOM-a.

Izvor: RTS

Srbija na putu ka energetskoj tranziciji uz podršku EU

Foto-ilustracija: Unsplash (helio-dilolwa)
Foto-ilustracija: Pixabay

U cilju ubrzanja priključenja Zapadnog Balkana Evropskoj uniji, predviđen je paket finansijske pomoći od šest milijardi evra u naredne četiri godine.

Dubravka Đedović Handanović, ministarka rudarstva i energetike, iz tog razloga sastala se sa ambasadorom EU u Srbiji, predstavnicima Evropske komisije i međunarodnih finansijskih institucija, kako bi predstavila energetske planove naše zemlje.

Pomenuti lanovi obuhvataju diversifikaciju izvora gasa i nafte, revitalizaciju hidroelektrana, solarnu energiju i jačanje gasne infrastrukture za zeleni vodonik. Do kraja decenije trebalo bi da Srbija dobije novih 2.000 megavata kapaciteta iz OIE, tri nove gasne interkonekcije kapaciteta tri milijarde kubika gas i sveukupno jačanje gasne infrastrukture, saopšteno je na sajtu Vlade Srbije.

Pročitajte još:

Kako je navela, Srbija je prošle godine uspešno sprovela najveće aukcije za dodelu tržišnih premija za obnovljive izvore energije u regionu, koje će obezbediti milijardu evra novih investicija iz privatnog sektora, a usvojen je i trogodišnji plan aukcija.

EU podrška je ključna za zelenu tranziciju i čistije izvore energije. Resorna ministarka pojasnila je da Srbija trenutno nema pristup fondovima EU za pravednu tranziciju, što čini ključan deo razgovora o podršci, s obzirom na zavisnost od uglja.

Predstavnici EU izrazili su spremnost za dalju podršku, naročito u energetskom sektoru, koji je prioritet za EU. Odobreno je 31,2 miliona evra za izgradnju vetroparka Kostolac i 16,1 milion evra za rekonstrukciju Vlasinskih hidroelektrana.

Od 2000. godine, EU je najveći donator u energetskom sektoru Srbije, sa ulaganjima većim od milijardu evra, a 2023. godine Paket energetske pomoći iznosio je 165 miliona evra zbog posledica energetske krize. 

Energetski portal

Podsticajna sredstva za sufinansiranje solarne energije i štedljive rasvete u Vojvodini

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Raphael Cruz
)

Pokrajinski sekretarijat za energetiku, građevinarstvo i saobraćaj raspisao je dva javna konkursa za dodelu bespovratnih podsticajnih sredstava. Prvi konkurs namenjen je sufinansiranju realizacije projekata primene solarne energije u poljoprivrednim gazdinstvima, a drugi realizaciji projekata štedljive rasvete.

Za projekte primene solarne energije u poljoprivrednim gazdinstvima ukupno je namenjeno 12 miliona dinara. Sekretarijat će dodeliti sredstva za sufinansiranje projekata u iznosu maksimalno 80 odsto vrednosti investicije. Maksimalan iznos sredstava koji će se dodeljivati po korisniku jeste 800 hiljada dinara, a svaki subjekt može da podnese prijavu samo za realizaciju jednog projekta.

Pravo na učešće na ovom Konkursu imaju fizička lica sa teritorije AP Vojvodine koja su upisana u Registar poljoprivrednih gazdinstava i nalaze se u aktivnom statusu.

Bespovratna podsticajna sredstva, koja se dodeljuju, mogu da se koriste za sufinansiranje projekata korišćenja solarne energije u zalivnim sistemima na teritoriji AP Vojvodine za sledeće ciljeve:

  • ugradnje energetski efikasnije opreme za korišćenje solarne energije u svrhe navodnjavanja, radi smanjenja troškova za energente
  • smanjenja uvozne zavisnosti korišćenja fosilnih goriva
  • povećanja energetske samostalnosti poljoprivrednih gazdinstava
  • smanjenja emisije štetnih gasova u okolinu
  • afirmacije korišćenja obnovljivih izvora energije
  • revitalizacije postojećih sistema za navodnjavanje kod registrovanih poljoprivrednih gazdinstava

Više informacija o načinu prijave i potrebnim dokumentima pogledajte ovde.

Pročitajte još:

Foto-ilustracija: Pixabay (Fotorech)

Za projekte štedljive rasvete ukupno je namenjeno 20 miliona dinara. Sekretarijat dodeljuje sredstva za sufinsiranje projekata u iznosu od maksimalno 80 odsto vrednosti investicije bez PDV-a. Maksimalan iznos sredstava koji se dodeljuje iznosi 2.250.000 dinara. Pravo na učešće imaju javne ustanove sa teritorije AP Vojvodine, koje je osnovala Republika Srbija, AP Vojvodina ili jedinica lokalne samouprave.

Bespovratna podsticajna sredstva, koja se dodeljuju, mogu se koristiti za sufinansiranje projekata koji imaju za cilj:

  • podsticanje javnih ustanova za preduzimanje mera i aktivnosti koje dovode do proverljivog i merljivog ili procenjivog povećanja energetske efikasnosti u oblasti unutrašnje rasvete, u skladu sa standarom koji propisuje kvalitet osvetljenja SRPS EN 12464-1 i preporukama Srpskog društva za osvetljenje
  • poboljšanje energetske efikasnosti unutrašnje rasvete kroz smanjenje potrošnje energije za isti obim i kvalitet pruženih usluga ili povećanje obima i kvaliteta pruženih usluga
  • unapređenje sistema unutrašnje rasvete u skladu sa standardom koji propisuje kvalitet osvetljenja SRPS EN 12464-1 i preporukama Srpskog društva za osvetljenje
  • smanjenje troškova rukovanja, održavanja i kontrole neophodne za unutrašnju rasvetu u javnim ustanovama na terotoriji AP Vojvodine
  • smanjenje emisije štetnih gasova u okolinu
  • afirmaciju primene mera energetske efikasnosti

Više informacija o Konkursu možete pogledati ovde.

Prijave na oba Konkursa otvorene su do 29. februara 2024. godine.

Energetski portal

Podsticaji za napredak seoskog turizma

Foto-ilustracija: Unsplash (Inja Pavlić)
Foto-ilustracija: Pixabay

Ministarstvo turizma i omladine Vlade Republike Srbije pokrenuće javni poziv za razvoj seoskog turizma kroz finansijske podsticaje, sa ciljem dodele sredstava kako bi se povećao i unapredio turistički promet u selima Srbije.

Program omogućava seoskim turističkim domaćinstvima, salašima i etno-kućama, koji su registrovani u sistemu eTurista, da apliciraju za sredstva za unapređenje i opremanje svojih smeštajnih kapaciteta i objekata.

Maksimalni iznos podsticaja po projektu je 2,9 miliona dinara, pri čemu je potrebno da domaćinstva i objekti koji apliciraju obezbede 10 odsto sopstvenog finansiranja ukupne investicije, navodi se na sajtu Vlade Srbije.

Vlada je za ovu svrhu izdvojila ukupno 150 miliona dinara, a poziv će biti otvoren do 15. aprila..

Pročitajte još:

Foto-ilustracija: Unsplash (Chris Spalton)

Među najposećenijim selima u Srbiji ističu se Drvengrad, Sirogojno, Tršić, Gostoljublje i Rajac, svako sa svojim jedinstvenim karakteristikama.

Iako već turistički razvijena mesta, dobar su primer za druga sela u našoj zemlji. Vojvođanski salaši takođe privlače puno pažnje bogatom raznovrsnom kuhinjom, tradicionalnim izgledom i domaćim životinjama koje šetaju u blizini.

Razvoj seoskog turizma ima ključnu ulogu u osnaživanju ruralnih područja, očuvanju nacionalne kulture i tradicije. Na ovaj način lokalna domaćinstva dobijaju priliku za dodatne prihode, a kako se sve više ceni život u prirodi i kvalitetna hrana, ovo postaje sve atraktivnija vrsta putovanja.

Energetski portal

U Beogradu postavljen pametan sistem za prečišćavanje vazduha na otvorenom

Foto: David Mićić
Foto: David Mićić

Uz finansijsku podršku Evropske unije, Institut „Mihajlo Pupin“ postavio je pametni sistem za čistiji vazduh na otvorenom prostoru, u okviru TC „Ušće“ u Beogradu. Sistem koristi kinetičku energiju i energiju vetra za rad prečišćivača vazduha, što ga čini energetski neutralnim, a očekuje se da će značajno smanjiti količinu PM čestica i drugih zagađujućih materija.

„Poboljšanje kvaliteta vazduha je jedan od prioriteta Vlade Srbije i Ministarstva zaštite životne sredine. Značajna sredstva ulažemo u zamenu kotlova u javnim zgradama i individualnim ložištima, kao i u subvencije za električna vozila. Takođe, podržavamo sprovođenje inovacija poput ovog pametnog sistema za prečišćavanje vazduha, kako bismo u praksi videli na koji način ona mogu doprineti da imamo čistiji vazduh“, rekla je Sandra Dokić, državna sekretarka Ministarstva zaštite životne sredine.

Pročitajte još:

Foto: David Mićić

Pametni sistem za čistiji vazduh postavljen je ispred TC „Ušće“ jer je na ovom mestu, usled intenzivnog saobraćaja, vazduh naročito zagađen, a izložen mu je veliki broj ljudi. Ovaj sistem čine tri vrste uređaja: inovativni generator postavljen u garaži tržnog centra, koji prilikom prelaska automobila preko električne podne prelaznice kinetičku energiju pretvara u električnu, vetroturbina između dve kule „Ušće“, koja od vetra pravi električnu energiju, i dva prečišćivača vazduha na platou ispred tržnog centra koji pomoću vodenog filtera čiste vazduh u radijusu od 25 metara, smanjujući količinu suspendovanih čestica PM 2.5 i PM 10 i drugih zagađujućih materija u značajnoj meri.

„Nedavno istraživanje UNDP-a o stavovima građana Srbije prema životnoj sredini i klimatskim promenama pokazalo je, treću godinu zaredom, da je zagađenje vazduha pitanje životne sredine koje najviše brine građane. Zbog toga nam je neophodno više pristupačnih i lako primenjivih rešenja za čistiji vazduh, poput ovog“, rekao je Fabricio Andreuci, zamenik stalnog predstavnika Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) u Srbiji.

On je pozvao inovatore iz privatnog i javnog sektora, kao i organizacije civilnog društva i istraživače koji imaju ideje za unapređenje kvaliteta vazduha i životne sredine da se prijave na Javni poziv za inovativna rešenja za zelenu tranziciju, u okviru projekta „EU za Zelenu agendu u Srbiji“.

Izvor: UNDP

Uticaj prašine na efikasnost proizvodnje solarne energije

Foto-ilustracija: Freepik (rorozoa)
Foto-ilustracija: Freepik (senivpetro)

Prašnjave površine uporna su pojava u našim domovima. I dok estetski remete naš prostor, ove površine mogu da predstavljaju problem i za rad određenih električnih i elektronskih uređaja, ukoliko se nakupe veće količine. Danas postoje različita sredstva za uklanjanje, te sam nedavno naišla na tečnost koja sprečava njeno nakupljanje. Prašina nije izazov samo za domaćine i domaćice kuće, već i za one koji poseduju solarne panele ili, recimo, ljude koji održavaju solarne elektrane.

Dva su negativna uticaja prašine na efikasnost njihovog rada. Solarna energija proizvodi se zahvaljujući sunčevim zracima koji padaju na fotonaponske module, te ukoliko su prekriveni slojem prašine, sunčevim zracima je otežano da dopru dirketno i u punom kapacitetu. Logično sleduje – što manje sunca, to je manje i proizvedene energije. Ipak, ovde bih istakla posebno i drugi problem. Iako je reč o zasebnoj temi, prašina može da ima uticaj na nju. Naime, često se govori o tome kakav uticaj na efikasnost solarne energije ima visoka temperatura vazduha. Neka istraživanja pokazala su da ovakve temperature mogu da smanje efikasnost i do 25 odsto. U zavisnosti od vrste prašine koja završi na površini panela, ona može da dovede do promenjenog načina prenosa toplote i stvori žarišta. Koliki će negativan uticaj imati akumulacija prašine zavisi dakle i od njenog oblika, veličine i hemijskih svojstava.

Prilikom analize uticaja prašine, treba uzeti u obzir i geografske i klimatske uslove određenog područja. Recimo, u delovima sveta u kojima su kiše česta pojava, doći će do prirodnog čišćenja solarnih panela, dok u pustinjskim područjima prirodno dolazi do stvaranja veće količine prašine, a i padavine su ređe. Takođe, pustinje su podložne snažnijim olujama, koje dodatno utiču na raznošenje prašine. Prilikom postavljanja panela na određenoj lokaciji, treba uzeti u obzir lokalne vremenske uslove, kao što je vetar. U zavisnosti od njih treba orijentisati solarne panele, a takođe akumulacija prašine i njeno lakše prirodno čišćenje zavisiće od nagiba.

Istovremeno sa unapređenjem performansi solarnih panela, razvijaju se i rešenja za njihovo održavanje. Kao prvi primer navela bih posebne premaze čijim se nanošenjem štiti površina panela od nagomilavanja prašine. Tu je i dalje, naravno, vredna ljudska ruka, te postoje obučeni ljudi koji pomoću specijalnih pomoćnih sredstava održavaju čistoću ovakih površina. Tehnologija ipak ide i korak dalje. Naime, osmišljen je uređaj koji bi mogao da se opiše kao unapređena verzija drona, koji gotovo samostalno čisti. Ovakav dron poseduje kameru koja zapaža prljave površine, nakon čega se spušta na panel i čisti ga pomoću posebnog robota koji je prikačen za dron.

Prašina nije jedini problem kada je reč o prljanju solarnih panela, već su prisutne i druge prirodne pojave kao što je opadanje lišća. Uz malo utrošenje ljudske energije u iznalaženju ovakvih rešenja za održavanje panela, zauzvrat se dobija veća količina proizvedene zelene električne energije koja je važna za sve nas.

Katarina Vuinac

Zbog suša vanredna stanja, restrikcije i prazni rezervoari

Foto: Unsplash (sylvester-sabo)
Foto-ilustracija: Unsplash (yoda-adaman)

Poslednjih godina svet je bio svedok nekih od najozbiljnijih suša u skorašnjoj istoriji, koje su zahvatile različite kontinente i uticale na milione ljudi. 

Madagaskar je 2021. godine doživeo jednu od najgorih suša u svojoj istoriji, što je dovelo do teške humanitarne krize, dok su tokom leta 2022. godine Kenija, Somalija i Etiopija, doživele teške suše koje su izazvale nestašicu hrane i vode. Uginulo je mnogo stoke, poljoprivreda i usevi su uništeni, a broj ljudi kojima je trebala hrana je prelazio 20 miliona. U ovim delovima Istočne Afrike kiša tada nije pala do sredine godine, a prema tadašnjim informacijama, na severu Kenije kiša nije pala preko dve godine. 

Amazonija, Sjedinjene Američke države, Kanada, Argentina i Paragvaj, takođe su bile na udaru, gde su poslednje dve suše negativno uticale na hidroelektrane i poljoprivrednu proizvodnju.

Sredozemlje i južna Evropa još jedna su kritična tačka sveta, gde temperatura raste i brže od proseka. Sever Afrike, Italija, Španija, Grčka trpe zbog nedostatka padavina, pa je tako Grčka prethodno leto imala višenedeljne borbe sa požarima, dok je u delovima Španije došlo i do vanrednog stanja. Ako se uzme u obzir da su padavine ispod proseka već tri godine, a temperature sve više, problem postaje jasniji.

Izveštaj „Suša na Mediteranu – januar 2024“, koji je objavio Zajednički istraživački centar Evropske komisije (JRC) i Evropska opservatorija za sušu (EDO), detaljno razmatra uticaj suša na ove regione.

Pročitajte još:

Kako se navodi, dugotrajne suše, uzrokovane kombinacijom natprosečnih temperatura, toplih perioda i nedostatka padavina, dovele do teških uslova u mediteranskom regionu, uključujući delove Italije, Španije, Malte, kao i Maroka, Alžira i Tunisa. Izveštaj takođe ukazuje na sezonske prognoze koje predviđaju toplije proleće, što bi moglo dodatno da pogorša situaciju.

Ovog januara u Kataloniji je proglašeno vanredno stanje što je praćeno strožim ograničenjima na upotrebu vode, nakon što su zalihe pale na ispod 16 odsto. U istom kontekstu, vodeni rezervoari u Algarveu, na jugu Portugala, dostigli su svoje najniže nivoe, što je iziskivalo uvođenje restrikcija na potrošnju vode, navodi se na sajtu Evropske komisije.

Foto-ilustracija: Unsplash (pawel-czerwinski)

Situacija je bila jednako alarmantna u Italiji, gde su rezervoari na području Sicilije zabeležili nivoe ispod uobičajenih granica, što opet navodi na racionalizaciju pri potrošnji vode kako bi se osigurale osnovne potrebe. 

Procene su pokazale da su vodeni rezervoari na Sardiniji imali manje od polovine svog kapaciteta u decembru 2023.

Maroko je doživio šest uzastopnih godina suše, što je dovelo do dramatično niskih nivoa vode u njegovim akumulacijama. Kao odgovor na krizu, vlast je uvela zabranu korišćenja vode za pranje ulica, navodnjavanje javnih parkova i određenih poljoprivrednih područja.

Kako smo ranije pisali, prethodno leto planeta je u svojoj prosečnoj temperaturi bila najtoplija od kada se meri – iznad 17 stepeni.

Jedan od zaključaka jeste potreba za prilagođavanjem strategija za upravljanje vodama i sektorima koji zavise od slatke vode, kao što su poljoprivreda i proizvodnja vode za piće. Reč je o potrebi za ulaganjem u sisteme ranog upozoravanja na sušu, povećanjem efikasnosti upotrebe vode i prelaskom na sorte useva otpornije na sušu.

Energetski portal

Da li u Republici Srpskoj ima potrebe za poskupljenjem struje?

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Alain Duchateau)

Generalni direktor „Elektroprivrede Republike Srpske“ Luka Petrović izjavio je da je ovo preduzeće u investicionom zamahu, i da će biti stvorene nove količine električne energije, zbog čega nema razloga za povećanjem cena struje građanima i privredi. Petrović je rekao da je ERS u 2024. godinu ušao sa problemom arbitražne odluke u vezi sa Termoelektranom (TE) „Ugljevik“, budući da Slovenci uzimaju trećinu električne energije po proizvodnoj ceni Rudnika i Termoelektrane (RiTE) „Ugljevika“.

On je naveo da će RiTE „Ugljevik“ imati sredstva koja je i do sada imao, ali da će ERS morati da nabavlja deo energije za građane i privredu Srpske po većim cenama.

– Ako je hidrologija dobra, onda ne moramo kupovati na tržištu, već možemo onu energiju koju smo mislili prodati u izvoz ostaviti za građane i privredu Srpske. To govori da potencijalno ostajemo sa manje električne energije za izvoz, a samim tim očekujemo i manje prihode. Sve ovo nas uvodi u to da ćemo sigurno imati znatno manju dobit u 2024. godini – rekao je Petrović.

On je dodao da ERS želi da poveća snagu RiTE „Gacko“ zbog čega se radi na sistemu prečišćavanja uglja, napominjući da je potrebno dodatno ulagati u rudarsku mehanizaciju u TE „Ugljevik“ da bi imali dovoljne količine uglja i povećali snagu te elektrane.

Pročitajte još:

Petrović je ocenio da, ukoliko se sve ovo bude uspešno paralelno radilo, onda nema razloga da se poveća cena električne energije.

– Najvažnije je da smo u investicionom zamahu, da ćemo stvoriti nove količine električne energije koje su izvođački povoljnije od ovih koje prodajemo tržištu Republike Srpske, a nismo podnosili inicijativu za povećanje cena električne energije ni privredi, ni domaćinstvima – rekao je Petrović.

Foto-ilustracija: Pixabay (Jacopo Cavalca)

On je naglasio da je biser u energetskom sistemu Republike Srpske bilećka akumulacija koja znači sigurnost, a danas je kota iznad plana.

Petrović je podsetio da „Elektroprivreda Republike Srpske“, jedina na Balkanu kao državna kompanija, gradi vlastitim resursima Hidroelektranu „Dabar“ snage 160 megavata, tri hidroelektrane na Bistrici snage 38 megavata i jednu hidroelektranu na rijeci Lim snage 36,5 megavata.

On je rekao da će u naredna dva-tri meseca biti završena finansijska konstrukcija za solarnu elektranu „Trebinje jedan“ koja se gradi u saradnji sa mađarskom kompanijom, da je razvijena faza „spremni za gradnju“ solarne elektrane „Trebinje dva“, a projekat vetroparka „Hrgud“ je u završnici faze „spremni za gradnju“.

– Jedina smo Elektroprivreda na Balkanu koja ima ovoliko započetih objekata iz obnovljivih izvora u ovoj godini – istakao je Petrović.

On je naveo da će u ovoj godini u celosti biti završen najduži tunel koji se radi u proteklih 30 godina na Balkanu, u dužini od 12.150 kilometara, koji spaja Nevesinje sa Dabarskim poljem.

– To je najvažniji objekat Hidroelektrane „Dabar“ koji gradi kompanija „Integral inženjering“. Mislim da će to biti najveće remek-deelo energetike na Balkanu – rekao je Petrović.

Izvor: RTRS