Home Blog Page 755

Biopesticidi – sredstva u borbi protiv invazije skakavaca u Africi

Photo: FAO/Sven Torfinn
Foto: FAO/Sven Torfinn

Rojevi skakavaca su preplavili istok afričkog kontineta tokom januara, februara i marta, obrušivši se na tamošnje useve. Somalija, Etiopija i Kenija su samo neke od meta njihove najezde.

Posebno zabrinjava činjenica da se veliki broj stanovnika s tog područja suočava sa problemom gladi, a invazija insekata dodatno pogoršava već lošu situaciju. U Pakistanu su za borbu protiv ove vrste regrutovali patke iz Kine, ali su se Afrikanci odlučili za drugačiji pristup – upotrebu biopesticida.

Kao što njihovo ime sugeriše, u sastavu biopesticida nalaze se prirodni sastojci pogodni za uništavanje štetočina. Zahvaljujući sastavu, njihov negativni uticaj na životnu sredinu značajno manji je u odnosu na hemikalije koje uobičajeno služe za te svrhe.

Protiv skakavaca konkretno bore se gljivice iz porodice Metarhizium acridum koje ih slabe i čine da insekti manje jedu. Na kraju eventualno uginu. Ipak, ovaj proces može da traje nedeljama. Upravo njihovo sporije delovanje je glavna prepreka za rasprostranjeniju upotrebu biopesticida.

Foto: FAO/Isak Amin

Za pripremu mešavine za prskanje je neophodno dizel ulje, ali ono može da bude zamenjeno prirodnim alternativama. Stručnjaci Organizacije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu naglašavaju da su čak i u slučaju korišćenja naftnih derivata, zbog male potrebne količine, biopesticidi i dalje bezbednija opcija za naše okruženje u poređenju sa konvencionalnim pesticidima.

Još jedna prednost biopesticida je ta što ne napadaju “dobre” insekte koji neometano nastavljaju da oprašuju biljke i održavaju zdravlje ekosistema. Sigurni su i za ostatak životinjskog i biljnog sveta. Njihova efikasnost bi u kombinaciji sa drugim preventivnim, agro-tehničkim merama mogla da bude uvećana.

Klimatske promene su stvorile plodno tle da se skakavci razmnožavaju u ogromnim razmerama s obzirom na to da im pogoduju cikloni i padavine koji su poslednjih godina sve češći. Kriza je počela još 2018. godine na Arapskom poluostrvu, odakle se proširila.

Jelena Kozbašić

Poziv inovativnim kompanijama da se prijave na KOVID-19 izazov

Foto: Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP)

Kako bi pomogao Srbiji da prevaziđe nestašicu zaštitne, medicinske, laboratorijske i druge opreme izazvanu pandemijom koronavirusa, Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), u saradnji sa Svetskom zdravstvenom organizacijom (SZO), raspisuje javni poziv za inovativna rešenja ili replikaciju postojećih rešenja, koja doprinose zaštiti zdravstvenih radnika i radnica, negovatelja, drugih pružalaca usluga i građana, ali i podizanju kapaciteta za dijagnostiku i lečenje obolelih od kovida-19, a sve u cilju što efikasnijeg suzbijanja epidemije.

Foto: Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP)

Finalistima, odnosno odabranim projektima za koje se smatra da su spremni za primenu biće pružena mogućnost sufinansiranja troškova implementacije. Pored toga UNDP i SZO omogućiće dijalog sa nadležnim nacionalnim službama oko dobijanja potrebnih dozvola, i promovisaće izabrana rešenja kao primere dobre prakse.

„Pored zaštite zdravlja, cilj ovog izazova je da podstakne lokalnu proizvodnju i ohrabri inovacije i preduzetništvo u vreme krize“, rekla je stalna predstavnica UNDP u Srbiji Fransin Pikap, dodajući da podrška domaćoj proizvodnji i inovativnosti, koja tek predstoji u narednom periodu, doprinosi većoj konkurentosti, olakšava oporavak od ekonomskih posledica krize, uz istovremeno jačanje otpornosti društva na buduće izazove.

Vlada Srbije, u saradnji sa drugim državama i međunarodnim organizacijama, već nabavlja neophodna medicinska sredstava, aparate i opremu, a pojedina preduzeća su započela proizvodnju ovih artikala. Međutim, privatni sektor u Srbiji ima potencijal da proizvede znatno veću količinu zaštitne i medicinske opreme, koji su neophodni za sistematski odgovor na krizu.

UNDP i Svetska zdravstvena organizacija u Srbiji zato pozivaju pravna lica da predlože nove načine proizvodnje ili nabavke inovativnih proizvoda, tehnoloških rešenja i novih lanaca vrednosti za proizvodnju ili nabavku:
1. Lične zaštitne opreme – LZO (maske, rukavice, viziri i sl.)
2. Medicinske opreme kao što su respiratori/ ventilatori
3. Kompleta za testiranje na korona virus
4. Opreme i unapređenje procesa za upravljanje opasnim infektivnim medicinskim otpadom.

Na izazov mogu da se prijave javna preduzeća, privredna društva i preduzetnici, naučno-istraživačke ustanove, kao i kompetentne organizacije civilnog društva.

Rokovi za podnošenje prijava su: 10. april i 24. april 2020. Prijava se podnosi onlajn i dostupna je na linku: bit.ly/izazovprijava.

Svi predlozi moraju biti u skladu sa smernicama Svetske zdravstvene organizacije (SZO) i usklađeni sa lokalnim zakonodavstvom Srbije. Više informacija o Izazovu može se pronaći na linku: bit.ly/izazovinfo, a smernice Svetske zdravstvene organizacije (SZO) o specifikaciji paketa protiv KOVID-19 su dostupne na linku: bit.ly/izazovsmernice.

Za više informacija, kontaktirajte Danijelu Šever Radovanović, predstavnicu UNDP za komunikacije: danijela.sever.radovanovic@undp.org ili telefonom +381 62 77 33 61

Izvor: Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP)

Doneta odluka o naknadi za proizvodnju električne energije iz OIE u BiH

Foto-ilustracija: Unsplash (Murat Onder)

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je na hitnoj, telefonski održanoj sednici u sredu, 1. aprila, donela Odluku o utvrđivanju jediničnog iznosa naknade za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i efikasne kogeneracije (OIEiEK) za drugi i treći kvartal 2020. godine, u visini od 0,002555 KM/kWh, bez obračunatog PDV-a.

Foto-ilustracija: Unsplash (Ashes Sitoula)

Ovu naknadu plaćaju svi krajnji kupci električne energije u Federaciji BiH i ona je iskazana kao posebna stavka na računima za električnu energiju.

Sredstva prikupljena po osnovu naknade su prihod Operatora za OIEiEK i on ih koristi za isplatu podsticajnog dela iz garantovane cene za proizvedenu električnu energiju privilegovanih proizvodača, pokrivanje (finansiranje) troškova svog rada i za troškova uravnoteženja elektroenergetskog sistema nastalih zbog odstupanja u vrednostima planirane i proizvedene količine električne energije iz postrojenja OIEiEK.

Koeficijent za obračun i isplatu mesečne novčane egzistencijalne naknade

Federalna vlada je utvrdila koeficijent 1,00 (jedan) za obračun i isplatu mesečne novčane egzistencijalne naknade demobiliziranim braniocima i članovima njihovih porodica za period januar – mart (prvi kvartal) 2020. godine u okviru transfera za sprovođenje Zakona o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica, utvrđenog ovogodišnjim Budžetom FBiH.

Na osnovu ovog koeficijenta i utvrđenog iznosa u članu 22. stav (1) Zakona o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica bit će utvrđena i visina ove mjesečne novčane naknade.

Utvrđeni koeficijent biće primjenjivan za period januar – mart 2020. godine, u skladu s raspoloživim sredstvima Budžeta FBiH za 2020. godinu.

Izvor: Vlada Federacije Bosne i Hercegovine

GMO hrana u Srbiji – borba sa vetrenjačama

Foto-ilustracija: Unsplash (Thomas Martinsen)

Uzgoj, promet i konzumiranje genetički modifikovanih organizama (GMO) zvanično je zabranjen u Srbiji, a po Zakonu proizvod biljnog porekla ne sme da sadrži više od 0,9 primesa ovih organizama i primesa poreklom od GMO. Takođe, semenski i reproduktivni materijal ne smatraju se takvim organizmima ukoliko količinski sadrže do 0,1 odsto primesa ovakvih organizma i primesa poreklom od GMO.

Foto-ilustracija: Unsplash (Josh Hild)

Zanimljivo je to što se, Zakonom o bezbednosti hrane koji je usvojen prošle godine, hrana se prema poreklu deli na, između ostalog, i na genetički modifikovanu hranu i modifikovanu hranu za životinje, hranu i hranu za životinje dobijenu od takvih organizama, u skladu sa posebnim propisom.

Genetički modifikovana hrana dozvoljena zakonom?

Agrarni analitičar Žarko Galetin ocenjuje da je Srbija, donošenjem tog zakona “odškrinula” vrata ovakvoj hrani.

“Jedan od uslova da Srbija uđe u Svetsku trgovinsku organizaciju je dozvoljavanje uzgoja, prometa i konzumiranja modifikovane hrane u našoj zemlji. U skladu sa tim donet je Zakon o bezbednosti hrane prošle godine gde se, ipak, u nekim članovima tog zakona na neki način dozvoljava promet GMO”, ocenjuje Galetin.

Galetin smatra da genetski inženjering ne treba koristiti u proizvodnji hrane tako što će se ovi organizmi i u trećoj ili četvrtoj fazi naći u ishrani čoveka, ocenjujući da je to, kako kaže, igra protiv prirode. Ukazuje da je GMO proizvodnja uzela velikog maha u svetu posebno na, dodaje, američkom kontinentu, ističući da se takvi organizmi seju na oko 200 miliona hektara u svetu.

“To u osnovi nije humanistički pristup proizvodnje i bolje produktivnosti poljoprivrede već jedan stav koji je praktično označio pobedu onih kompanija koje trče za profitom i zaradom ne mareći upravo za taj etički i za princip bezbednosti hrane.”

Ono što bi naša zemlja mogla da uradi kako bi sprečila promet genetički modifikovane hrane je uvođenje jasnih pravila oko obeležavanja proizvoda, dodaje Galetin.

“Da u zakonu piše da je dozvoljen promet, ali da podzakonskim aktima to onemogućimo ili da obeležimo proizvode oznakom ‘BEZ GMO’ i ‘SA GMO’ tako da potrošači mogu da izaberu sami šta hoće da kupe. Onda će se dati izbor potrošaču, zdravlje ili novac”, zaključuje naš sagovornik.

Oznaka kvaliteta i garancije

Kako bi tržište moglo da istakne proizvode bez modifikovane hrane i da to predstavi potrošačima, udruženje “Dunav soja” kreiralo je pre četiri godine BEZ GMO standard i oznaku kvaliteta za naš region koja je inače u Evropi prisutna već 20 godina.Ta oznaka nam je važna jer pruža transparentnost na tržištu i mogućnost izbora potrošačima. Važna je i kao podrška domaćoj industriji i proizvođačima koji su se opredelili za BEZ GMO strategiju i koriste domaće sirovine”, objašnjava Jovana Đisalov iz udruženja “Dunav soja”.

Naša država potpuno bez GMO?

Foto-ilustracija: Unsplash (Gaelle Marcel)

Ovaj standard su prve počele da koriste kompanije u Bosni i Hercegovini, gde su ovom oznakom označena jaja i ulje.

“U našoj zemlji zakon zabranjuje kako uzgoj, tako i promet ovih proizvoda tako da kod nas ova oznaka još uvek nema primenu i nije moguće proizvode deklarisati BEZ GMO. Mi smo sa ministarstvima vodili razgovore o uvođenju ove oznake u Srbiji, ali oni kažu da bi, dok je ovaj zakon na snazi, to zbunilo potrošače jer je, kako tvrde, naša zemlja potpuno bez genetički modifikovanih organizama”, dodaje naša sagovornica.

Međutim, Đisalov tvrdi da naša zemlja uvozi značajne količine mesa, mleka, pa čak i jaja iz zemalja gde se GMO koristi u ishrani životinja, a nijedan zakon ne traži da se ovi proizvodi označe.”Naši proizvođači se tako stavljaju u nekonkurentan položaj sa proizvođačima u drugim evropskim zemljama koji koriste modifikovane sirovine i takvi proizvodi, koji su i jeftiniji, se uvoze kod nas. Oko 85 odsto mleka, jaja i mesa u Evropi se proizvodi korišćenjem GMO stočne hrane, a ti proizvodi se nalaze upravo i na našem tržištu. Zato je važno da postoji BEZ GMO oznaka jer daje potpunu informaciju potrošaču koji u tom slučaju može da napravi razliku između proizvoda koji je dobijen korišćenjem modifikovanih sastojaka ili je potpuno bez njih.”

Studija: Od genetičkog inženjeringa do kancera i neplodnosti

Ipak, Miladin Ševarlić nije za unošenje oznake BEZ GMO, jer bi se na taj način, smatra, tržište predalo, a bilo bi uništeno oko 50 odsto tržišta poljoprivredno-prehrambenih proizvoda i tržišta stočne hrane. On ukazuje i na istraživanja koja su pokazala šta bi konzumiranje ovakve hrane moglo da izazove u budućnosti.

“Postoji studija iz 2012. godine o uticaju GMO kukuruza na ishranu pacova i utvrđeno je da u prvoj novoj generaciji dolazi do promene na unutrašnjim organima, u sledećoj generaciji dolazi do povećanog procenta jedinki obolelih od kancera, a u trećoj dolazi do tolike bespolodnosti da nijedna vrsta u prirodi što se tiče razmnožavanja ne može da se obnovi na nivou proste reprodukcije. To bi se dogodilo i sa ljudima”, ukazuje Ševarlić.

Dodaje da je njegovu deklaraciju protiv uzgoja, prometa i konzumiranja GMO proizvoda usvojilo jednoglasno preko 7.000 odbornika u 136 skupština opština i gradova u Srbiji.

“Podneo sam tu deklaraciju u maju 2017. godine i u Skupštini Srbije. Nažalost, dobio sam podršku od 11 poslanika.”

Svake godine Fitosanitarna inspekcija radi uzorkovanje na terenu površina pod sojom i nalazi površine pod GMO sojom.”Otprilike oko 20 hektara zasejanih pod GMO sojom bude registrovano svake godine. Budući da se u Srbiji zasejava više od 150.000 hektara soje, kad vi rezultate uzorka prenesete na celinu skupa dobijete da se godišnje u Srbiji zasejava oko 5.000 hektara pod modifikovanom sojom. Ako je po tri tone prosečnog prinosa po hektaru, to je 15.000 tona. Kad to podelite sa 20 tona kolika je nosivost jednog šlepera onda znači da 750 šlepera godišnje prođe kroz Srbiju natovareni GMO sojom.”

Problem, dodaje, predstavlja i granična kontrola koja, kako navodi, kontroliše četiri do sedam odsto uvezenih pošiljki među kojima je, ističe, utvrđeno da ima proizvoda sa GMO.

Autorka: Andrijana Glišić

Izvor: Agroklub.rs

Pandemija koronavirusa usporila je kretanje Zemljine kore

Foto-ilustracija: Unsplash (Kuldar Kalvik)
Foto-ilustracija: Unsplash (Marius Serban)

Mere koje se sprovode širom sveta u cilju sprečavanja širenja zaraze koronavirusom izgleda da su učinile naš svet dosta mirnijim – putevi i ulice su prazne, sve je manje automobila i gradskog prevoza, avionski saobraćaj je gotovo nepostojeći, a mnogi objekti su zatvoreni.

Seizmolozi širom sveta od skoro primećuju znatno manji nivo seizmičke buke u okruženju, zašta je najviše zaslužno odsustvo automobila, odnosno vibracije koju stvaraju.

U Briselu je u Kraljevskom opservatorijumu istaknut fenomen slabijeg kretanja Zemljine kore. Seizmološka stanica u Briselu osnovana je pre više od jednog veka, te se grad proširio oko nje. Stručnjaci kažu da u vreme Božića, usled snega i smanjenja kretanja u duhu sa prazničnom atmosferom, beleži nagli pad seizmoloških aktivnosti, na šta podseća situacija izazvana pandemijom. U nedostatku buke, pri čemu Brisel beleži od 30 do 50 odsto smanjenja od polovine marta u svojoj okolini, zabeležen je manji broj zemljotresa.

U drugim gradovima, kao što je slučaj u Parizu, Londonu, Los Anđelesu, takođe je primećeno smanjenje buke, što se najbolje može videti zabeleženo na grafikonima.

Foto: Twitter (screenshot)

Stanovnici mnogih gradova komentarišu da sada mogu da čuju zvukove koji su ranije očito bili nadjačani i prigušeni zvukovima od saobraćaja i gužvi, kao na primer cvrkut ptica.

Dokazano je da povišena buka može negativno uticati na zdravlje ljude, doprinoseći stresu, a često se povezuje i sa visokim krvnim pritiskom i problemima sa nesanicom.

U Bostonu je osmišljena aplikacija “Noise and the City”, pomoću koje građani mogu snimati zvukove iz okoline i davati sopstvene opise.

Smanjenje buke i aktivnosti primećeno je i u okeanima, čemu je doprinelo znatno smanjenje morskog saobraćaja. Ranije je dokazano da povećana buka koju proizvode brodovi može da poveća stres kod životinja i da negativno utiče na njihovu reproduktivnost.

U mnogim zemljama primećeno je i značajno smanjenje zagađenja vazduha, kao jednog od najvećih problema s kojim se suočavaju mnoge zemlje i koji predstavlja veliku opasnost za zdravlje ljudi, kao i povratak brojnih životinjskih vrsta koje žive u okolini velikih gradova, a sada su se, odsustvom ljudi, oslobodile i došle u gradska jezgra u potrazi za hranom.

Jelena Cvetić

Južni pol – sada ledeno prostranstvo, nekada tropska prašuma

Foto-ilustracija: Unsplash (NOAA)

Pre 90 miliona godina klima na Zemlji bila je potpuno drugačija, na Južnom polu se nalazila gusta tropska prašuma, navode naučnici.

Foto-ilustracija: Unsplash (NOAA)

Od kada saznamo prvi put za Južni i Severni pol opšte je shvatanje da su to delovi sveta u kojima klima nije baš gostoljubiva za živi svet. I to je tačno. Iako postoje neke vrste životinja koje Antarktik zovu domom, postoje dobri razlozi zašto se ljudi i većina drugog živog sveta drže podalje od ledenog kontinenta.

Nije se oduvek radilo o hladnim pustošima. Štaviše! U davnoj prošlosti naše planete, uslovi za život bili su veoma drugačiji u odnosu na današnje.

Polovinom krede, pre oko 90 miliona godina, gusta koncentracija ugljen-dioksida u atmosferi dovela je do viših globalnih temperatura, topeći polarne kape i podižući nivo mora i do 170 metara u odnosu na današnji.

Kako je Južni pol izgledao u takvom svetu? Naučnici mogu da nam odgovore na to pitanje.

Pre tri godine ekspedicija na brodu „Polarstern“ u Amundsenovom moru izvela je bušenja tla ispod morskog dna oko 900 kilometara od Južnog pola.

Uzorke koje su izvadili, posebno na dubini od 30 metara, drastično su u suprotnosti sa sastavom sedimenta bliže površini.

„Tokom prvobitne procene na brodu, neobična boja sloja izvađenog sedimenta odmah nam je upala u oči. Prve analize upućivale su da smo na dubini od 27 do 30 metara ispod okeanskog dna otkrili sloj koji je formiran na kopnu, a ne u okeanu“, kaže geolog Johan Klages sa Instituta „Alfred Vegener” u Nemačkoj.

Foto-ilustracija: Unsplash (Chuttersnap)

Do tada niko nikada nije iz perioda krede izvadio uzorak sedimenta iz zemlje na toliko geografski južno na Zemlji. Međutim, ono što su detaljnijom rentgenskom kompjuterizovanom tomografijom otkrili ih je sve iznenadilo.

Analize su pokazale delikatnu i složenu mrežu fosilizovanih korena biljaka. Mikroskopske analize otkrile su postojanje polena i spora, što sve ukazuje na prezervirane ostatke drevne prašume koja je postojala na Južnom polu pre oko 90 miliona godina.

„Brojne vrste biljnih ostataka navode nas na zaključaj da je zapadni Antarktik tada bio gusta, močvarna šuma pod današnjim standardima umerenog pojasa, slična onim koje se mogu pronaći danas na Novom Zelandu“, kaže paleoekolog Ulridž Salcman sa Univerziteta u Nortrumbriji.

Izvor: RTS

Nove mere za vikend – ljubimci mogu u šetnju tek od 23 sata

Foto-ilustracija: Unsplash (Helen Cramer)
Foto-ilustracija: Unsplash (Bastien Hervé)

Zbog povećanog broja obolelih od koronavirusa i radi suzbjanja širenja bolesti KOVID-19, Vlada Republike Srbije donela je nove mere.

Uzimajući u obzir potrebe kućnih ljubimaca i brigu njihovih vlasnika, ali u težnji da se izbegne širenje zaraze, vreme izlaska za šetnju kućnih ljubimaca biće ograničeno na 2 sata. Vlasnicima kućnih ljubimaca omogućeno je da u rasponu od 200 metara od svog mesta stanovanja prošetaju kućne ljubimce u periodu od 23 sata do jedan sat posle ponoći, pri čemu će to važiti od subote uveče.

Kako su vikendi “najproblematičniji” za širenje zaraze, doneta je odluka da će od subote od 13 sati do ponedeljka do 5 sati trajati policijski čas i mole se građani da ostanu u svojim domovima. Time se, kako kaže predsednik Srbije Aleksandar Vučić, ostavlja dovoljno vremena građanima da u prodavnicama kupe sve što im je potrebno za vikend, a onda da ostanu u kućama.

Penzioneri će ovog vikenda imati mogućnost da u subotu od 4 do 7 sati ujutro obave kupovinu.

Nove mere su usledile iz bojazni da se može očekivati povećanje broja obolelih.

U Srbiji je prema poslednjim informacijama broj obolelih 1.171, a 31 osoba je preminula od posledica novog koronavirusa.

Izvor: Vlada Republike Srbije, RTS

Benzinske pumpe koje rade tokom 24 časa za vozila u tranzitu kroz Srbiju

Foto-ilustracija: Pixabay

Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture objavilo je spisak benzinskih stanica na tranzitnim pravcima u Srbiji koje rade u celodnevnom režimu za snabdevanje gorivom teretnih motornih vozila koja su u tranzitu kroz našu zemlju.

U pitanju su:

– MOL Serbia u neposrednoj blizini GP Horgoš, u smeru izlaska iz Srbije ka Mađarskoj,

– MOL Serbia u neposrednoj blizini GP Horgoš, u smeru ka Beogradu,

– MOL Serbia u blizini GP Batrovci, u smeru ka Hrvatskoj,

– OMV Serbia u blizini GP Batrovci, 29 km nakon ulaska u Srbiju,

– SSG Nais, Niš, GAZPROM,

– SSG Fontana, Niš, GAZPROM,

– EKO Sopot, Mali Požarevac,

– EKO Vrčin,

– SSG Prijepolje, NIS.

Izvor: Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture

Produžen status UNESKO geoparka za Park prirode Papuk

Foto: Ministarstvo zaštite okoline i energetike Hrvatske

Veće za UNESKO svetske geoparkove, na osnovu izveštaja revalidatora, donelo je odluku (Revalidacijski dokument) o produženju statusa Parka prirode Papuk UNESKO svetskog geoparka za četiri godine, do 2023. godine., uz navođenje preporuka za rad u narednom periodu.

Foto: Ministarstvo zaštite okoline i energetike Hrvatske

Papuk je zaštićen u kategoriji parka prirode 1999. godine zbog neverovatne prirodne vrednosti, što podrazumeva veliku raznolikost staništa i vrsta biljaka i životinja, ali isto tako i geološku raznolikost zastupljenu u brojnim geološkim tvorevinama nastalih u različitim razdobljima prošlosti planete Zemlje.

Posebnu vrednost predstavljaju brojni fosilni nalazi organizama koji su pre 16 miliona godina živeli u „Panonskom moru“.

U Parku prirode Papuk, nedaleko od Voćina, nalazi se prvi geološki spomenik prirode u Republici Hrvatskoj, zaštićen davne 1948. godine zbog jedinstvene morfološke pojave u Hrvatskoj – stubastog lučenja vulkanskih stena.

Zbog svih ovih razloga Park prirode Papuk gradio je svoju prepoznatljivost preko vredne geološke baštine sažete na jednom vrlo malom prostoru dela Papuka i Krndije.

Park je 2007. godine prijavljen i primljen u članstvo Asocijacije evropskih geoparkova i Svetske mreže geoparkova.

Godine 2015. geoparkovi su postali novi službeni Program UNESKO- a, Međunarodni geonaučni i geopark program tako da su geoparkovi širom sveta postali deo programa „Svetski geoparkovi UNESKO-a“.

U sklopu redovnog revalidacijskog procesa, Park prirode Papuk – prvi UNESKO geopark u Hrvatskoj, u julu 2019. godine posetila je dvočlana komisija UNESCKO geoparkova, Entoni Tomas Remzi iz Velsa i Đing Džising iz Narodne Republike Kine.

Tokom četverodnevne posete Geoparku Papuk predstavljen im je napredak ostvaren u protekle dve godine, od infrastrukturnih novina, novih projekata, a susreli su se i s učesnicima i predstavnicima lokalne uprave.

Izvor: Minstarstvo zaštite okoline i energetike Hrvatske

Razmatra se uvođenje takse na emisije ugljenika na Zapadnom Balkanu

Foto-ilustracija: Unsplash (Marcin Jozwiak)

Članice Energetske zajednice (EZ) proteklh godina su preuzimale ključne pravne tekovine Evropske unije u energetici ali je Unija u poslednje dve godine intenzivirala politiku dekarbonizacije, a ugovorne strane Energetske zajednice nisu uhvatile korak, ocenio je direktor Sekretarijata EZ Janez Kopač i upozorio na moguće uvođenje takse na ugljen-dioksid članicama EZ.

Foto-ilustracija: Unsplash (Marcin Jozwiak)

“Jaz između dve strane u pogledu energetske politike je sada gotovo nepremostiv”, ocenio je Kopač u autorskom tekstu “Poziv Zapadnom Balkanu da se probudi”.

Analiza EZ-a je pokazala da ugalj dobija značajne subvencije koje narušavaju tržište, obrasce potrošnje i dugoročnu održivost energetskih sistema na Zapadnom Balkanu koji svi, osim albanskog, u velikoj meri zavise od uglja.

Direktne subvencije dostigle su više od pola milijarde evra u periodu od 2015. do 2017. i , što je po Kopačevim rečima još gore, po jedinici instalisane snage su znatno veće nego za energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora.

Indirektne subvencije takođe igraju veliku ulogu.

“Dve vrste subvencija koje su analizirane u studiji – poslovanje sa niskom ili negativnom stopom profitabilnosti i izostanak plaćanja emisija ugljen-dioksida (CO2), uz pretpostavku cene od 20 evra po toni CO2 – dostigle su skoro milijardu evra godišnje u pet zemalja članica”, naveo je Kopač.

Kako je dodao, s obzirom na veliki nivo subvencionisanja, proizvođači električne energije iz članica EZ-a na evropskom tržištu imaju komparativnu prednost i zato EU razmatra neku vrstu takse na emisije ugljenika (border adjustment mechanism) kako bi otklonila tu nejednakost.

“Ako bi se takva mera uvela, mogla bi da zaustavi sve napore ka integraciji tržišta električne energije i vrati na početak čitav proces koji vodi EZ”, ocenio je direktor Sekretarijata EZ.

On je rekao i da se se kao razlog za nastavak proizvodnje u zastarelim elektranama često navodi sigurnost snabdevanja.

Studija Sekretarijata pokazala je i da adekvatnost sistema neće biti ugrožena ako su tržišta električne energije u potpunosti integrisana i ako se postepeno uvodi prelazna taksa za emisije CO2.

“Postepeno uvođenje prelazne takse na CO2 bi odložilo ekonomski opravdano zatvaranje nekih elektrana na ugalj, i to dok članice EZ ne uđu u EU, kada će plaćati punu cenu CO2 emisija”, napisao je Kopač.

Dosad je Crna Gora jedina uspostavila cenu za emisije CO2 – 24 evra po toni.

Kopač je ocenio i da trenutna kriza izazvana bolešću KOVID-19, koja je smanjila cene emisija CO2 na tržištu EU, pruža priliku za uvođenje sličnih shema u zemljama EZ.

Foto-ilustracija: Unsplash (Dan Meyers)

Prema njegovim rečima, novi prihodi mogli bi da se iskoriste za energetsku efikasnost ili druge zelene mere, a podjednko je važno i postepeno ukidanje direktnih i indirektnih subvencija za ugalj i preusmeravanje uštede u mere za smanjenje energetskog siromaštva.

“Sada smo u krizi. Ali, u svakoj krizi postoji prilika. Bez obzira koji put vlade odluče da slede tokom sledećih meseci, ta odluka imaće dugotrajan efekat na budućnost zemalja i njihovih građana”, zaključio je Kopač.

EZ je osnovana pre 15 godina kao glavni mehanizam za integraciju energetskih tržišta zemalja koje nisu članice EU u jedinstveno evropsko tržište energije.

Njene članice su EU i devet ugovornih strana – Albanija, Bosna i Hercegovina, Srbija, Kosovo, Makedonija, Crna Gora, Ukrajina, Moldavija i Gruzija, a status posmatrača imaju Jermenija, Norveška i Turska.

Izvor: Euractiv.rs

Kako optimizovati količinu dnevne svetlosti u prostoriji?

Foto: VELUX

Prirodna svetlost ima niz prednosti za vaš dom. Zato je važno da prilikom uređenja svoja četiri zida mislite i o tome.

Foto: VELUX

Sunce ne utiče samo na količinu svetlosti u prostoriji, već može značajno uticati i na temperaturu prostorije. Važno je da se razmisli o orijentaciji prozora i prostorija u odnosu na izvor svetlosti.

Količina potrebnog prirodnog svetla zavisi od veličine prostorije, a preporučuje se da prozori zauzimaju 10 do 20 odsto površine prostora. Ovde se, pre svega, misli na klasične, zidne i krovne prozore, tako da u prostoriji od 10 kvadratnih metara prozori treba da zauzimaju površinu između 1 i 2 kvadratna metra.

Krovni prozori omogućuju dopiranje prirodnog svetla u inače mračne prostorije. Ako prilikom uređenja enterijera dodate svetliji nameštaj i ofarbate zidove u svetlije nijanse, to može pomoći pri reflektovanju prirodnog svetla sa vaših krovnih prozora.

Ako klasični krovni prozori nisu dovoljni, prozor za ravan krov može biti dobro rešenje, jer će obezbediti dovoljno prirodnog svetla, pa će tako uneti život u centralni deo prostorije. Ako ostavite dovoljno prostora između nameštaja, stvoriće se dodatni prostor za širenje svetla.

Predlozi za položaj krovnih prozora

Primer: kuhinja

Svetlo iznad glave, iz izvora kao što je krovni prozor, propušta puno sunca u radni prostor kuhinje. Površine od svetlih materijala, kao što su vrata ormana i radne ploče reflektuju svetlost, pa je dodatno raspršuju po celoj prostoriji.

Foto: VELUX

Primer: dnevna soba

Krovni prozori na vrhu krova osiguravaju mnogo svetla u celoj prostoriji i obasjavaju sve zidove prirodnom svetlošću. Tamne površine kao što su tepisi i veći komadi nameštaja upijaju svetlost i čine sobu tamnijom.

Dobro rešenje je postavljanje prozora, tako da se prati kretanje sunca, omogućujući zracima sunca da ulaze u prostoriju tokom celog dana. Ukoliko, zbog rasporeda prostorija nije moguće postaviti krovne prozore po pravilu, postoji mogućnost ugradnje svetlosnih tunela.

Foto: VELUX

Sa VELUX svetlosnim tunelima moguće je da dobijete dnevnu svetlost čak i u najmračnijim delovima vaše kuće, jer prenosi svetlost čak do 6 metara u prostoriji. Odlično su rešenje i za zimske dane.

Saznajte kako da na najbolji i najefikasniji način optimizujete svetlo u svim prostorijama, u besplatnom vodiču.

VELUX je na svom sajtu za vas spremio i savete za uređenje potkrovlja.

Izvor: VELUX

Kako kralj kokaina posthumno doprinosi “povratku” izumrlih životinjskih vrsta?

Foto-ilustracija: Pixabay

Da ne znam o čemu je reč, moram da priznam da bi mi trebalo nekoliko minuta da procesuiram današnji naslov bloga. Kako znači “na koji način”. Kao kralj kokaina obično se opisuje Pablo Eskobar. Reč “posthumno” upotrebljavamo za događaje koji su se odigrali nakon smrti aktera. Kada osoba doprinosi nečemu, ona zapravo igra određenu ulogu u nekom procesu. U ovom slučaju, reč je o “oživljavanju” životinja za koje smo mislili da su zauvek nestale. I dalje vam nije najjasnije ŠTA SE DOĐAVOLA DEŠAVA? Odlično! Nastavite da čitate.

Pablo Eskobar bio je narko-terorista iz Kolumbije, rođen 1949. godine. Važi za najbogatijeg kriminalca u istoriji, a njegovo bogatstvo procenjivalo se na između 25 i 30 milijardi američkih dolara. U tadašnjoj vrednosti novca. Da se rodio koju deceniju kasnije i krenuo istim putem, zgrtajući jednake količine keša, sada bi ta suma iznosila 56 milijardi novčanica s likom Džordža Vašingtona. Tokom osamdesetih i devedesetih godina, Eskobarov kartel je monopolizovao tržište kokaina u Sjedinjenim Američkim Državama. Nacionalna kolumbijska policija ubila ga je dan nakon njegovog 44. rođendana, 2. decembra 1993. godine.

Foto-ilustracija: Pixabay

Toliko o njemu. On čak nije ni zvezda priče, već njegovi nilski konji koji podsećaju na izumrle lame. A taman ste pomislili da ne može čudnije…

Pored svog crnog biznisa belim, teškog na milijardi zelembaća, nekrunisani kralj je za sobom ostavio i zoološki vrt. Žirafe, lavovi i druge egzotične vrste bile su iseljene sa njegove hacijende i premeštene u nove domove. Ipak, više od dve decenije kasnije, na desetine nilskih konja, potomaka Eskobarovog životinjskog kraljevstva, kupa se u malim jezerima na severu njegove  otadžbine. Njihova brojnost ih čini najinvazivnijom životinjom na svetu.

Pazite! Ne pričam nemušti jezik uprkos tome što sam kao mala vrlo često pokušavala da odgonetnem misli bakinih pasa, međutim, verujem da koliko-toliko poznajem životinje. Ne garantujem da sam 100 odsto u pravu, niti da se veverice npr. makljaju međusobno, ali tvrdim da je kod njih ekvivalent za našu uvredu “sebična skotino” zapravo “INVAZIVNA VRSTO”. Da, bilo bi znatno kraće da sam rekla da taj termin nosi negativan prizvuk, ali avaj…

Eskobarovi nilski konji zapravo su pokazatelj da invazivne vrste nisu nužno loše (ne primenjivati istu logiku na “sebične skotine”, prim. aut).

Biolozi-konzervacionisti su utvrdili da pripadnici pojedinih invazivnih vrsta u modernom dobu imaju karakteristike megafaune iz kasnog pleistocena. Na taj način one “oponašaju” neke od ekosistema koji su bili prisutni na Zemlji pre između 12 i 116 hiljada godina. Kada je reč o prinčevima kokaina, oni sa ovim životinjama za koje nemamo adekvatan izraz na srpskom dele veličinu i takoreći – lajfstajl, tj. stanište.

U nadi da sam koliko-toliko razjasnila naslov, pozdrav!

Jelena Kozbašić

Odluka Hrvatske o odlaganju nuklearnog otpada na granici sa BiH naišla na osudu suseda

Foto-ilustracija: Unsplash (Dan Meyers)
Foto-ilustracija: Unsplash (Johannes Daleng)

Kako je saopštio Fond za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško, fond je 31. marta 2020. godine od Ministarstva zaštite okoline i energetike Hrvatske preuzeo na korišćenje lokaciju bivšeg Vojnog skladišta „Čerkezovac“ u Opštini Dvor.

Nacionalnim programom sprovođenja Strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorišćenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva (Program za razdoblje do 2025. godine s pogledom do 2060.) (NN 100/18) navedena je lokacija Vojno skladišnog kompleksa “Čerkezovac” kao preferentna lokacija za uspostavu Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada.

Na lokaciji se dugi niz godina nalazi vojni logistički kompleks, a njen status je definisan kao dugoročno neperspektivna lokacija za Ministarstvo obrane i Oružane snage Republike Hrvatske.

Uspostavom Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada Republika Hrvatska će na siguran, sistemski i proveren način zbrinuti radioaktivni otpad i iskorišćene izvore jonizirajućeg zračenja koje poseduje, navodi se u saopštenju nadležnih hrvatskih organa.

Kako bi se to postiglo pre svega će biti potrebno dokazati da ovaj zahvat neće imati štetnog uticaja na životnu sredinu i to izradom studije uticaja na okolinu. Kao podloge za izradu studije uticaja na okolinu sprovešće se istražni geološki radovi, odrediti nulto radiološko stanje i izraditi sigurnosne analize.

Tokom projekta kontinuirano će se sarađivati s lokalnom i opštom javnosti, kao i učesnicima van zemlje. Ukoliko postupak uticaja na okolinu potvrdi da lokacija neće imati štetan uticaj, uslediće postupak traženja lokacijske i građevinske dozvole, zaključeno je.

Lokacija je odobrena uprkos nizu kontroverzi oko uticaja na okolinu, protesta lokalnog stanovništva i upozorenja ministra spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarca koji tvrdi da bi gradnja odlagališta radioaktivnog otpada na pograničnom području dveju zemalja mogla ugroziti 250.000 ljudi iz sliva reke Une.

“Ukoliko se ispostave tačnim navodi da je resorno ministarstvo Hrvatske dalo zeleno svetlo za izgradnju spornog odlagališta, moj stav je da je to potpuno skandalozna i izuzetno problematična odluka, jer ugrožava 250.000 ljudi koji žive u opštinama u slivu reke Une. Posebno me zabrinjava činjenica da pomenute informacije dolaze u trenutku kada smo suočeni sa epidemijom koronavirusa, kada se svim snagama borimo da zaštitimo zdravlje svakog čoveka i što je moguće više ublažimo negativne efekte na našu privredu”, naglasio je ministar.

Ubrzo je stigla i reakcija ministarke za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske Srebrenke Golić, koja je izjavila da će se koristiti svi vidovi pravne borbe kako bi se osujetila ova namera hrvatskih vlasti. “Ima i Bosna i Herecegovina, oba njena entiteta, radioaktivnog, posebno medicinskog otpada, pa ukoliko je to bezopasno i mi ćemo ga odlagati uz granicu sa Republikom Hrvatskom, ako oni istraju u nameri da svoj nuklearni otpad skladište u blizini granice”, upozorila je ona.

Svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini su istog stava kada je reč o ovoj odluci i smatraju je neprihvatljivom.

Izvor: Fond za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško, Energetika.ba

Šendžen – prvi kineski grad koji zabranjuje konzumaciju mesa pasa i mačaka

Foto-ilustracija: Unsplash (Robson Hatsukami Morgan)

Šendžen, tehnološki centar u južnoj kineskoj pokrajini Guangdung, postao je prvi kineski grad koji je zabranio prodaju i konzumaciju mesa pasa i mačaka.

Foto-ilustracija: Unsplash (Clem Onojeghuo)

Posle izbijanja pandemije novog tipa koronavirusa za koju se sumnja da je potekao od divljih životinja čije se meso prodaje na mnogim pijacama širom Kine, vlasti najmnogoljudnije zemlje na svetu zabranile su trgovinu i konzumaciju mesa divljih životinja. Šendžen je otišao i korak dalje, proširujući zabranu i na meso pasa i mačaka. Novi zakon stupa na snagu od 1. maja.

Trideset miliona pasa se zbog mesa godišnje ubije širom Azije, kažu grupe za zaštitu životinja.

Međutim, kako Bi-Bi-Si navodi, praksa konzumacije pasjeg mesa u Kini nije toliko uobičajena, a većina Kineza nikada nije okusila meso pasa ili mačaka.

„Psi i mačke su kao ljubimci uspostavili mnogo blizak odnos sa ljudima nego druge životinje i zabrana konzumiranja njihovog mesa je uobičajena praksa u svim razvijenim zemljama i u Hongkongu i na Tajvanu“, saopštile su vlasti Šendžena, prenosi Rojters.

Grupa za zaštitu životinja “Humane Society International” (HSI) pohvalila je potez, navodeći da je zabrana u saglasnosti sa duhom čovečanstva i ljudske civilizacije.

„Ovo bi zaista mogla da bude prekretnica u naporima da se prekine brutalna trgovina kojom se ubija oko 10 miliona pasa i 4 miliona mačaka u Kini svake godine“, rekao je Peter Li, stručnjak i član HSI.

U februaru, kineske vlasti su zabranile trgovinu i konzumaciju mesa divljih životinja, što je bila direktna posledica sumnji da je izvor zaraze koronavirusom, koja je kasnije prerasla u globalnu pandemiju, najverovatnije bila pijaca sa mesom divljih životinja u Vuhanu.

Izvor: RTS

Obustavlja se naplata parkiranja u Šapcu

Foto-ilustracija: Unsplash (Franck V.)
Foto: Grad Šabac

Gradsko veće grada Šapca donelo je odluku da se obustavlja naplata parkiranja na javnim parkiralištima do daljnjeg.

Zaposleni u JKP „Parking Šabac“ će svoj doprinos u zaštiti grada od virusa dati kroz dodatno angažovanje zaposlenih u Pozivnom centru za pomoć starijim sugrađanima.

Izvor: Grad Šabac

Oporavak života u okeanima je ipak moguć

Foto-ilustracija: Unsplash (Joe Tillman)

Studija objavljena u magazinu “Nature” tvrdi da su okeani otporniji nego što smo mislili. Naime, prema poslednjim naučnim analizama, ova otpornost mogla bi da dovede do oporavka okeana u naredne tri decenije.

Uprkos činjenici da se okeani već decenijama tretiraju kao nepregledne deponije sveta, izlivanjem nafte, prekomernim ribolovom i istrebljivanjem morskog sveta, zagađenjem plastičnim otpadom i, konačno, klimatskim promenama koje su situaciju odvele korak dalje, odnosno do izbeljivanja korala i povećanja kiselosti okeana, postoji šansa da se stanje popravi.

Foto-ilustracija: Unsplash (David Clode)

Istraživači su definisali 9 komponenti ključnih za obnovu okeana:

  • slane močvare
  • mangrove šume
  • morske trave
  • koralni grebeni
  • alge
  • grebeni ostriga
  • ribarstvo
  • megafauna
  • duboki delovi okeana

Bitno je zaštiti ove tipove vegetacije, odnosno elemente morskog sveta, ali i ograničiti ribarstvo, kao ljudsku delatnost koja ima neposredni uticaj, i dati prednost vitalnim morskim staništima, kao što su močvarna područja, slatine, grebeni ostriga i mangrove šume, jer upravo ona pružaju dovoljno hrane za čitave ekosisteme, a ujedno održavaju obale i vodene površine čistim.

Svakako, potrebno je ubrzati proces rada na ovom problemu i uložiti dodatne napore u zaštitu vrsta i obnavljanje staništa.

Najveći izazov i dalje predstavljaju klimatske promene i naučnici se pribojavaju da će zbog zagrevanja biti znatno otežana obnova koralnih grebena. Pored toga, važno je smanjiti pritisak potražnje na riblji zalihe i sprečiti zagađenje plastičnim otpadom.

Prema zaključcima ove studije, smatra se da će biti potrebno ulaganje od oko 10-20 milijardi dolara na godišnjem nivou u naredne tri decenije kako bi se uspešno sprovela obnova okeana.

Jelena Cvetić