Home Blog Page 675

Primećen orao ribar, vrsta koja se smatrala iščezlom u Srbiji

Foto: Ustanova "Rezervati prirode" Zrenjanin
Foto: Ustanova “Rezervati prirode” Zrenjanin

Prilikom redovnog obilaska SRP “Ritovi donjeg Potisja”, čuvar prirode Milan Plavšić i diplomirani biolog-master Jasna Jovanov, uočili su jedinku orla ribara (Pandion haliaetus) na lokalitetu Komonj.

Ova vrsta je retka i redovan je posetilac Srbije tokom seobe u Afriku.

Orao ribar je prepoznatljiv po beloj glavi sa crnom prugom preko oka i po braon ogrlici na belim grudima. Raspon krila ove vrste se kreće od 152 do 167 centimetara a težina od 1200 do 2000 grama. Orao ribar je izuzetan lovac i poznat je po naglom obrušavanju i zaranjanju u vodu prilikom lova. Glavna hrana ove ptice su ribe.

Ova vrsta se vodi kao iščezla u Srbiji dok je na IUCN-ovoj listi svrstana u kategoriju nižeg stepena opasnosti.

Izvor: Ustanova “Rezervati prirode” Zrenjanin

U Zagrebu na fasadi porodične kuće postavljeni fotonaponski paneli

Foto: Pixabay
Foto: Pixabay

Tokom prethodne decenije veliki broj kompanija u našem regionu okrenuo se solarnoj energiji, pa smo već i navikli da viđamo redove plavičastih panela kako se presijavaju sa krovova i nadstrešnica.

Da nisu samo pravna lica podstaknuta na zaokret ka jeftinijoj i čistijoj energiji, govori podatak da sve više domaćinstava na Balkanu ugrađuje male solarne elektrane ili pak planira instaliranje solarnih panela na krovovima.

Interesantna vest ipak stigla je nedavno iz komšiluka. U Zagrebu je fasada jedne stambeno-poslovne zgrade upravo prekrivena panelima. 

Vanredni profesor na Elektrotehničnom fakultetu u Osijeku, prof dr Ljubomir Majdandžić objasnio je za HRT na koji način je ovaj projekat izveden. Tokom dana, kada je osunčana jugozapadna strana, proizvodiće se električna energija, i ukolilko se proizvede višak energije, to će se predavati u mrežu. Ako se proizvede manje nego što je neophodno za sopstvenu potrošnju, preuzimaće energiju iz mreže. Profesor Majdandžić  je naveo da je za ovakav poduhvat neophodno ugraditi dvosmerno brojilo. 

Solarna elektrana nalazi se na objektu u vlasništvu porodice Ivić, koja je u ovaj projekat uložila 300.000 kuna (39.900 evra). Prvo su na krovu svoje kuće instalirali 44 fotonaponska panela, da bi zatim isti taj broj panela postavili i na fasadu.  Jadranka Ivić, investitorka ovog projekta, kaže da bi ovakav projekat trebalo da se isplati za 7-8 godina. S obzirom na to da je objekat malo veći, nadaju se da bi ovo moglo da pokrije njihove potrebe. 

Budući da se energija troši na mestu na kom se proizvodi nema gubitaka u prenosu energije. Radi ilustracije, gubici električne energije u domaćoj distributivnoj mreži, uključujući dodatne gubitke u prenosnoj mreži, i dalje su visoki i iznose blizu 16 odsto. Stručnjaci iz oblasti energetike saglasni su u jednom. Energetski miks bi trebalo da počiva na dve trećine energije iz solarnih elektrana, a ostatak uglavnom iz drugih obnovljivih izvora energije.

Da li će i u našoj zemlji na zidovima nekog objekta osvanuti solarni paneli zavisi od brojnih faktora. Pre svega, tu je neophodnost uvođenja sistema neto merenjakako bi mali potrošači (kupci) mogli viškove električne energije, koju proizvedu na svojim krovovima (mala solarna elektrana), da prodaju u mrežu i na taj način postanu jednovremeni potrošači i proizvođači električne energije (ili prozjumeri). Dok to ne sačekamo, radujemo se lepim vestima iz regiona.

U Strazburu uvedena dostava s nultom emisijom CO2 – brodom i električnim biciklima

Foto-ilustracija: Unsplash (Sebastiano Piazzi)

Alzaška startap kompanija “Urban Logistic Solution” orijentisala se na ekološki prihvatljiviji način prevoza i krajem 2019. godine pokrenula novu logističku uslugu s nultom emisijom ugljen-dioksida.

Vožnja kamiona nosivosti iznad 7,5 tona u središtu alzaške prestonice zabranjena je još od 1. septembra 2018. godine. Nakon što je ova zabrana stupila na snagu, gradske vlasti Strazbura raspisale su javni konkurs za davanje u koncesiju platforme na Ribarskoj obali (le quai des Pêcheurs) na reci Rajni, smeštenoj u središtu grada. Na konkursu je pobedila tada još mlada startap kompanija “Urban Logistic Solution” (ULS) koja je ubrzo uspela da razvije inovativnu i ekološku logističku uslugu koju je podržala francuska nacionalna uprava unutrašnjih plovnih puteva “Voies Navigables de France”.

Foto-ilustracija: Unsplash (Kanan Khasmammadov)

„Robu za vlasnike trgovinskih i ugostiteljskih objekata u središtu Strazbura prevozimo našim brodom i električnim biciklima“, pojašnjava Tomas Kastan, direktor kompanije “Urban Logistic Solutions”. Naime, roba brojnih prodavnica pristiže u skladišta gradske luke na reci Rajni pa tako i u logistički centar ULS-a. Roba se zatim prebacuje na brod kojem do središta grada, odnosno do platforme na Ribarskoj obali, treba svega 27 minuta, a potom se električnim biciklima prevozi od jedne do druge prodavnice.

Dok se roba prevozila kamionima, distribucijska vozila su ponekad do luke i nazad putovala do osam puta dnevno. Poznato je da je saobraćaj najveći uzročnik zagađenja vazduha u urbanim sredinama, stoga je novi, ekološki prihvatljiv način prevoza robe vrlo bitan za smanjenje emisija ugljen-dioksida, ali i zagađenja bukom. Osim toga, dodatna vrednost novog načina distribucije robe u Strazburu je svakako i ta što se sav ambalažni otpad električnim biciklima i potom brodom vraća direktno u logistički centar ULS-a.

„Našim partnerima nudimo rešenja za dostavu robe koja udovoljavaju izazovima zaštite životne sredine i kompatibilna su sa savremenim urbanim načinom života. Naša ideja se svidela brojnim vlasnicima trgovinskih radnji i ugostiteljskih objekata, a osim uredne dostave vrlo je važna i činjenica da naše klijente osobađamo brige zbrinjavanja reciklabilnog otpada“, objašnjava Tomas Kastan.

Dostava rečnim putem i električnim teretnim biciklima ima svoju budućnost, a ULS svoje logističko rešenje namerava da razvija i širi u što više gradova koji leže na obalama reka. U Strazburu su tako ovim projektom uspešno smanjene emisije ugljen-dioksida, a u gradu se generalno povećao broj korisnika teretnih bicikala. „Stvorili smo globalno, operativno i čisto logističko rešenje i srećni smo što nas u njegovom daljem razvoju podržava ‘Voies Navigables de France’“, naglašava Tomas Kastan.

Kompanija trenutno zapošljava svega dvanaest radnika, a među njima sedam vozača električnih teretnih bicikala, koji su u proteklih šest meseci uspeli da izvrše urednu dostavu robe za čak 6.700 gradskih prodavnica. Ovaj uspešni strazburški startap svoju uslugu sada želi proširiti na najmanje desetak gradova u Francuskoj, ali i u Engleskoj i Belgiji. U Francuskoj se prema izveštaju Ministarstva ekološke tranzicije rekama 2016. godine prevezlo svega 2,1 odsto ukupnog tereta, nasuprot 9,9 odsto u železničkom i čak 88 odsto u putnom saobraćaju.

Izvor: S.F./Ekovjesnik

Da li se srpske kompanije mogu u potpunosti osloniti na snabdevanje iz OIE?

Foto-ilustracija: Unsplash (Andrew Schultz)

“Bol pekidžing” je prva fabrika u Srbiji koja koristi samo obnovljive izvore energije. Takva proizvodnja uvedena je istovremeno u sve njihove fabrike u Evropi. Zahvaljujući toj velikoj investiciji, našli su se među 10 svetskih kompanija u toj oblasti.

Foto-ilustracija: Unsplash (Dev Kalidhasan)

Od pre nekoliko dana mašinu u fabrici pokreće struja koja se proizvodi u vetroparkovima. Jedan manji deo je iz drugih obnovljivih izvora energije.

“Naša kompanija je odlučila i naravno sprovela planove da 100 odsto proizvodnju iz svih lokacija u Evropi proizvodimo iz obnovljivih izvora energije. To je, jednostavno, biznis potreba jer na taj način vi verovatno ostvarujete i neku dobit”, navodi Jelena Kiš iz kompanije “Bol pekidžing”.

Srbija bi trebalo da prestane da koristi fosilna goriva do sredine ovog veka i da pređe na zelenu energiju da bi mogla da ispuni uslove iz Pariskog sporazuma.

“Zbog smanjenog uticaj negativnih uticaja klimatskih promena, otvaranja novih radnih mesta, pokretanja novih ekonomija, vrlo je važno raditi isto na energetskoj efikasnosti. Sve to bi nas dovelo na kraju do toga mi da imamo nekoliko stotina dolara više u džepu godišnje nego što bismo imali u slučaju kada se ovog sporazuma ne bi pridržavali”, objašnjava profesor Vladimir Đurđević, klimatolog.

Srpska privreda je svesna značaja očuvanja životne sredine, ali ulaže ko i koliko može, zbog čega bi, smatraju u NALED-u, država trebalo da propiše podsticajan sistem zaštite životne sredine koji bi uključivao i ponovno formiranje Zelenog fonda.

“Takođe smo razvili jedan program, predlog, nacrt programa uspostavljanja cirkularne ekonomije u Srbiji kako bi privreda te resurse koje koristi mogla ponovo da upotrebi za proizvodnju. S druge strane važno bi bilo da država uspostavi neke da tako kažem obaveze korišćenja zelene energije”, navodi Ivan Radak iz NALED-a.

Maša Perović iz Svetske organizacije za zaštitu prirode WWF navodi da je privatni sektor tu da predvodi.

“Da kaže ja sam taj koji radi dobru stvar i nije tu samo profit jer ne možete vi na kraju da jedete novac. Znači, nije samo profit u pitanju, tu je zdravlje pre profita, tu je opstanak pre profita i to sve više i više ljudi, kompanija, globalnih lidera shvata”, objašnjava Perović.

Cirkularna ekonomija podrazumeva i u efikasnosti mašina, pretvaranju više od dva miliona tona komunalnog otpada, koliko svake godine završi na deponijama – u gorivo, otvaranju 30.000 radnih mesta u narednih pet godina. Može tako, a može i još jedna propuštena šansa, stvar je odluke.

Izvor: RTS

Naučnici pokušavaju da sačuvaju sumatranskog nosoroga veštačkom oplodnjom

Foto: Wikipedi/International Rhino Foundation

Otkako je prošlog novembra uginuo poslednji sumatranski nosorog u Maleziji, naučnici traže način kako da sačuvaju ovu ugorženu vrstu koja je sve bliža izumiranju.

Foto: Wikipedia/26Isabella

Nedavno su malezijski naučnici najavili projekat pri kojem će upotrebiti tkiva i ćelije poslednjih uginulih jedinki ove vrste, te postupkom sličnim kloniranju pokušati da ih vrate. Postupak se fokusira na tehnologiju matičnih ćelija i takozvanu in vitro oplodnju. Cilj je da se pomoću još uvek živih ćelija uginulih nosoroga stvori novorođenče.

S obzirom na to da je ovaj tim sačuvao matične ćelije poslednja tri uginula nosoroga iz više vitalnih organa, na dva načina je moguće izvršiti zamišljeni proces: jedan bi podrazumevao stvaranje embriona koji će biti implementiran u surogat majku (sumatranska ili druga vrsta nosoroga iz druge zemlje), a drugi je da se oduzme jaje surogat životinji, ukloni jezgro i tada se pridruži ćeliji sumatranskog nosoroga, tehnika koja se koristila 1996. za kloniranje ovce Doli.

Svetski fond za divlje životinje okarakterisao je sumatranske nosoroge kao kritično ugrožene. Međunarodna fondacija nosoroga procenjuje da ih je ostalo manje od 80 na celom svetu. Sumatranski nosorozi su jedna od pet preostalih vrsta nosoroga. Nažalost, sve imaju status ugroženih vrsta, a mnoge podvrste su već izumrle. Zapadni crni nosorog je tako proglašen izumrlim još 2013. zbog krivolova. Poslednji muški beli nosorog uginuo je prošle godine.

Trgovina ovim životinjama zabranjena je još 1977. godine, ali mnogo je zabeleženih slučajeva nezakonitog lova na ove životinje, naročito zbog prodaje njihovih rogova, za koje mnogi veruju da ima lekovita dejstva.

Za sada tim radi na saradnji sa zoološkim vrtovima širom sveta i traženju adekvatne surogat ženke. Ipak, naučnici su svesni da je uspeh bilo koja od navedena tipa pokušaja veštačkog dobijanja mladunaca sumatranskog nosoroga veoma neizvestan.

Jelena Cvetić

Beč uvodi prve “zone za zaštitu klime” u kojima se koriste samo OIE

Foto: PID/Christian Fürthner
Foto: PID/Christian Fürthner

Grad Beč je prošle godine najavio uvođenje „zona za zaštitu klime“, a ove godine projekat je počeo da se realizuje. Zone u kojima je isključivo dozvoljena upotreba obnovljivih izvora energije nalaze se u drugom, sedmom i 16. bečkom becirku.

U tim zonama u novoizgrađenim zgradama gas i ulje za loženje su zabranjeni, dok se u već postojećim zgradama podstiče ugradnja solarnih panela i fotonaponskih sistema.

Za grejanje, hlađenje i toplu vodu mora da se koristi daljinsko grejanje ili alternativni izvori kao što su solarna energija, biomasa ili geotermalna energija.

Predviđeno je da do polovine 2021. godine svaki becirk u Beču dobije svoju zonu, a cilj je da se do 2030. godine svako četvrto domaćinstvo snabdeva solarnom energijom. Gradsko preduzeće „Wien Energie“ je u prvoj polovini ove godine postavilo 27 novih fotonaponskih sistema, tako da sada raspolaže sa ukupno 230 takvih sistema. Najveći proizvođač solarne energije u Austriju povećao je proizvodnju u odnosu na isti period prošle godine za skoro 60 odsto na 13.800 megavatčasova.

Izvor: Eurocomm-PR Beograd

U toku završna faza u izgradnji biciklističke staze od Zrenjanina do Temišvara

Foto: JVP Vode Vojvodine
Foto: JVP Vode Vojvodine

U okviru projekta Revitalizacija navigacione infrastrukture na Begeju (BEGA) ovih dana se izvode radovi na izgradnji biciklističke staze od mesta Klek do granice sa Rumunijom, vredni skoro 2 miliona evra. Staza će biti izgrađena duž nasipa na kanalu Begej, a koristiće se i za prolazak mašina i inspekciju.

Ovo je poslednja faza izgradnje biciklističke staze koja kreće od Zrenjanina i završava se u Temišvaru, ukupne dužine 75 km. Planirano je da radovi budu gotovi u septembru ove godine.

Podsećamo da projekat BEGA sem izgradnje dvonamenske staze obuhvata i sanaciju hidrotehničkih objekata u Kleku i Srpskom Itebeju i izgradnju plutajućeg doka za privez plovnih objekata u Zrenjaninu.

Ekološki značaj ovih radova je izuzetan jer predstavlja prvi korak u rešavanju višedecenijskog problema sa veoma zagađenim sedimentom na dnu kanala, a zatim, i ponovno aktiviranje plovidbe na Begeju i uspostavljanje ekološkog načina prevoza biciklima.

Nakon završetka radova očekuje se razvoj turizma, biciklizma, unapređenje infrastrukture i povezivanje prekograničnog regiona kroz povećanje transporta.

Izvor: JVP “Vode Vojvodine”

Borba protiv ambrozije u Beogradu svake godine sve uspešnija

Foto-ilustracija: Unsplash (James Lewis)

Gradonačelnik Beograda prof. dr Zoran Radojičić rekao je gostujući na Radio-televiziji Srbije da je ove godine višestruko povećana površina na kojoj se sprovodi monitoring i uništavanje korovske biljke ambrozije.

Radojičić je rekao da ovogodišnju „borbu” Grada Beograda protiv ambrozije strateški možemo da uporedimo sa prošlogodišnjom, ali i istakao da je ove godine posao rađen temeljnije.

Foto: Wikipedia/Meneerke Bloem

“Prošle godine monitoring je rađen na skoro 370 hektara, dok je ove godine na 2.000, što je skoro šest puta više. Kada je u pitanju uništavanje hemijskim sredstvima, ono je sprovođeno ove godine na 130 hektara i trebalo bi istaći da su sredstva koja se koriste ekološki prihvatljiva. Do sada je ove godine 370 hektara ambrozije uništeno košenjem na gradskim neuređenim površinama. Javno komunalno preduzeće „Zelenilo – Beograd” radi uništavanje ambrozije na oko 3.000 hektara, isto kao i prošle godine, a u ovaj posao sada smo uključili i prigradske opštine, gde je problem sa ambrozijom takođe bio veoma izražen”, rekao je Radojičić.

Prema njegovim rečima, Grad Beograd je ozbiljno ušao u borbu protiv ove korovske biljke, a najvažnije je da Beograd ima desetogodišnju strategiju prema kojoj se površina na kojoj se ambrozija uništava povećava iz godine u godinu.

“Ovo nije problem koji je moguće rešiti za godinu dana i ne možemo da obećamo sugrađanima da već ove godine očekuju drastično poboljšanje, ali je važno da svake godine napredujemo i na kraju dostignemo cilj – svođenje pojave ove biljke na minimalnu meru. Plan je da u roku od dve do tri godine monitoring „pokriva” 10.000 hektara, a naravno i da na tolikoj površini ova biljka bude uništena”, dodao je Radojičić.

Gradonačelnik je rekao da je saradnja sa Biološkim fakultetom po ovom pitanju veoma značajna.

“Petog juna, na Svetski dan zaštite životne sredine, potpisali smo Memorandum o saradnji i meni kao gradonačelniku je važno da sarađujemo sa stručnjacima, kako bismo maksimalno iskoristili njihovo znanje i ideje. Mere koje smo uveli u saradnji sa Biološkim fakultetom već sada daju rezultate, jer ako uporedimo prvih 12 dana avgusta ove i prošle godine, merenja su pokazala da je na istom mernom mestu prošle godine bilo 438 čestica, a ove svega 98. Prošle godine smo imali pet dana u kojima je koncentracija čestica prelazila dozvoljenu granicu, a ove samo jedan. Ipak, trebalo bi istaći da su ove godine i vremenski uslovi nešto bolji u odnosu na prošlu. U ovom trenutku deluje da će ova godina biti značajno bolja od prošle po ovom pitanju. Ove godine formirali smo i Centar za koordinaciju aktivnosti na suzbijanju ambrozije na teritoriji grada, čiji je naredni sastanak početkom septembra, kada je i svojevrstan „pik” cvetanja ambrozije”, naglasio je Radojičić.

Radojičić je istakao da je monitoring ključan u suzbijanju ambrozije, jer se na taj način definišu delovi grada gde se ona nalazi. Novi Beograd je, kako je precizirao, jedan od delova grada gde je definisana veća koncetracija ambrozije.

“Utisak je da je sve više ljudi i kod nas i u svetu alergično na tu opasnu korovsku biljku. Čak oko 30 odsto ljudi u svetu ne odlazi na posao zbog alergijskih manifestacija tokom najjačeg cvetanja ambrozije, što ima i socijalno-ekonomskih reperkusija. Borba protiv ovog i sličnih alergena je veoma teška i ozbiljna jer, na primer, vetar polen ambrozije može da nosi i do 100 kilometara. Rezultati su manje vidljivi na početku, ali je zato važna strategija, jer je u takvoj borbi potreban dugoročan i uporan rad”, istakao je gradonačelnik.

Radojičić je dodao da je u tom segmentu potrebno da svi učestvuju.

“Grad, građani i nauka zajedno treba da se izbore sa ovim problemom. Građani mogu da daju svoj doprinos tako što će uništiti ambroziju u svom dvorištu. Tamo gde ne mogu to da učine, treba takve površine da prijave Beokomu ili gradskom Sekretarijatu za zdravstvo”, podsetio je Radojičić.

On je ponovio da je cilj da se ambrozija, pre svega, uništava mehaničkim putem – košenjem, ali i hemijskim sredstvima, i zahvalio stručnim saradnicima iz te oblasti jer su, kako je naglasio, dali neizmeran doprinos u izradi strategije i samom suzbijanju ove opasne korovske biljke.

Kada je reč o suzbijanju komaraca na teritoriji prestonice, Radojičić je istakao da je samo u toku četvrtka, 13. avgusta, zaprašeno oko 6.000 hektara. Dok je, prema njegovim rečima, od kraja jula zaprašeno oko 36.000 hektara, što je i dalo rezultate. Podsetio je da je prošle godine na teritoriji Beograda bilo oko 30 pacijenata koji su imali groznicu izazvanu virusom Zapadnog Nila, dok ove godine nema takvih slučajeva.

Sa gradonačelnikom je na RTS-u gostovao i dekan Biološkog fakulteta Željko Tomanović, koji je, između ostalog, govorio o zabrinutosti zbog eventualne pojave komaraca zaraženih virusom Zapadnog Nila.

“‘Kućni’ komarci su najveća opasnost kada je virus Zapadnog Nila u pitanju, a nazivamo ih ‘kućnim’ jer se ženke tih komaraca hrane isključivo u zatvorenom prostoru. Oni su aktivni u prostoru od 200 do 300 metara od kuća i zgrada i najbolji način za njihovo suzbijanje je zaprašivanje sa zemlje. Trebalo bi da građani uklone sve izvore vode iz svojih dvorišta i okućnica, jer se samo nekoliko dana nakon suzbijanja pojavljuju novi komarci, i to je neizbežno. Komarcima je za razmnožavanje dovoljno veoma malo vode i jedino rešenje je da edukujemo stanovništvo, kako bismo smanjili pojavu komaraca na najmanju moguću meru”, rekao je Tomanović.

Izvor: Grad Beograd

Doneta odluka o izradi elaborata za popis višedecenijskog opasnog otpada u Nišu

Foto: Wikipedia/Plamen Agov

Veće grada Niša donelo je na poslednjoj sednici odluku o izradi elaborata koji će omogućiti “kvalitativnu i kvantitativna identifikaciju višedecenijskog, industrijskog, opasnog otpada” u krugu Elektronske industrije i Mašinske industrije.

Institucija kojoj će biti poverena izrada elaborata odabraće se biće putem javne nabavke, a njena obaveza je da elaborat uradi u roku od pet meseci.

Foto-ilustracija: Unsplash (Waldemar Brandt)

Elaborat će, kako je navedeno u odluci Gradskog veća objavljenoj na gradskom sajtu, poslužiti kao osnova za sanaciju i remedijaciju zemljišta u krugu Elektronske industrije i Mašinske industrije.

U odluci je takođe navedeno da su Elektronska industrija i Mašinska industrije Niš dve lokacije, od ukupno 32 lokacije na teritoriji naše zemlje kontaminirane višedecenijskim, opasnim otpadom, što je utvrđeno Izveštajem o preliminarnim istraživanjima na tim lokacijama.

Zakonom o upravljanju otpadom, utvrđena je obaveza jedinice lokalne samouprave da upravljanje otpadom vrši na način, kojim se obezbeđuje najmanji rizik po ugrožavanje života i zdravlja ljudi i životne sredine, kontrolom i merama smanjenja rizika”, istakli su u Gradskom veću.

Elaborat će biti urađen, kako je rečeno u odluci, imajući u vidu i obaveze naše države u procesu pristupanja Evropskoj uniji i potrebi da se zaštiti zdravlje stanovništva.

Radiša Spasić, hemičar sa dugogodišnjim stažom u nekadašnjoj Elektronskoj industriji i jedan od članova stručnog tima koji je formirao grad 2010. godine formirao u cilju dislokacije opasnog otpada iz Elektronske, kazao je da izrada elaborata neće biti nimalo lak posao jer se na prostoru Elektronske industrije, a slična je situacija i u Mašinskoj industriji, nalaze velike količine opasnog industrijskog otpada.

“Nije u pitanju nekoliko tona industrijskog otpada, već sigurno više stotina tona, u različitim oblicima, u tečnom, gasovitom i čvrstom stanju”, rekao je Spasić agenciji Beta.

On je podsetio da je šest fabrika u nekadašnjoj Elektronskoj industriji imalo galvanizaciju i postrojenja za galvansku zaštitu metala u kojima su se koristile velike količine različitih hemikalija.

“S obzirom da je 2000. godine maltene odjednom naišla kriza i prekinuo se proces proizvodnje u fabrikama Elektronske industrije, u postrojenjima i magacinama je zaostalo dosta hemikalija iz galvanskih procesa. Betonski bazeni u podrumu jedne od fabrika ostali su napunjeni otpadnim vodama, u magacinima ima i boca sa otrovima koji su pod pritiskom”, istakao je Spasić.

On je istakao da sav taj opasan otpad već decenijama stoji u fabrikama bez ikakve kontrole i nadzora, maltene “pod strehom”.

Foto-ilustracija: Unsplash (JF Martin)

“Opasne materije u Elektronskoj mogle bi da izazovu ekološku katastrofu. Lako su zapaljive a požar bi lako mogao da se proširi i van industrijskog kruga. Pored toga posebno su opasne hemikalije koje se slivaju u zemlju i mogu preko podzemnih voda da stignu i do vodovoda”, naglasio je Spasić.

Po njegovim rečima, bilo je ranijih godina nekih pokušaja da se problem industrijskog otpada Elektronskog otpada reši, ali ne i konačnog rešenja.

“Inspektori za zaštitu životne sredine su 2009. godine napravili zapisnike i potvrdili da otpad postoji, a 2010. godine je formiran i stručni tim za dislokaciju, ali se na tome stalo”, izjavio je Spasić.

Po njegovim rečima, pre nekoliko godina bilo reči da će industrijski otpad iz propalih fabrika širom Srbije biti dislociran i uskladišten u jednoj od napuštenih kasarni u centralnoj Srbiji, ali se i od toga odustalo pošto su se meštani koji žive u blizini kasarne pobunili.

“Verujem da će ovoga puta opasni otpada iz pogona u Nišu biti dislociran i uništen. Sada je olakšavajuća okolnost to što su se i Srbiji pojavile određene firme koje se bave transportom i uništavanjem opasnog otpada tako da te hemikalije ne moramo da izvozimo i da strancima plaćamo veliki novac za taj posao”, smatra Spasić.

Dodao je da će izradi elaborata i popisu opasnih materija u Elektronskoj predstojati ozbiljno čišćenje jer su fabrike toliko urasle u korov i drveće kao da se maltene nalaze “u džungli”.

“Za dekontaminaciju i sanaciju tog prostora u Elektronskoj industriji biće potrebno puno para i grad bez pomoći države sigurno neće moći da ih obezbedi. Bez ozbira o kom iznosu se radi nužno je da se taj posao završi jer otpad ne ugrožava samo našu sadašnjost već i budućnost”, rekao je Spasić.

Izvor: Zelena Srbija

Izlivanje nafte kod Mauricijusa moglo bi da ostavi trajnu štetu na koralnom grebenu

Foto-ilustracija: Unsplash (Xavier Coiffic)

Korali koji vekovima žive na obodu Mauricijusa ugroženi su naftom prolivenom iz olupine japanskog tankera, kažu naučnici.

Foto: Twitter (screenshot)

Na satelitskim snimcima vidi se 1.000 tona izlivene nafte koja se širi severno duž obale sa mesta izlivanja u tirkiznim vodama morskog parka Blu Bej, prenosi Rojters. Naučnici tvrde da šteta prouzrokovana izlivanjem može decenijama da utiče na Mauricijus i njegovu ekonomiju zavisnu od turizma.

„Ovo izlivanje nafte dogodilo se u jednom od najosetljivijih područja Mauricijusa, ako ne i najosetljivijem“, rekao je okeanograf i inženjer zaštite životne sredine Vasen Kaupaimuto sa ostrva, gde je nadgledao katastrofu.

Prema njegovim rečima, biće potrebne decenije za oporavak od ove štete, a neki od grebena se možda nikada neće oporaviti.

Nafta dolazi sa japanskog broda MV Vakašio, koji se 25. jula nasukao na greben. I dalje nije jasno zašto je brod plovio tako blizu obale.

Otprilike nedelju dana kasnije, nafta je počela da curi. Međutim, protok je zaustavljen, kažu vlasti, nakon što su ispumpali preostalu naftu sa broda.

Vlasnik broda „Nagašiki šiping“ rekao da će se suočiti sa svojom odgovornošću i proceniti nadoknadu za katastrofu.

Izvor: RTS

Obnavljanje ribljeg fonda u Palićkom jezeru

Foto: Wikipedia/Gojko Gavrilo

Jedan od razloga za nepovoljno stanje Palićkog jezera jeste struktura njegovog ribljeg fonda. Kako bi se to promenilo i načinio dodatni korak u poboljšanju kvaliteta jezerske vode, u toku je selektivni izlov srebrnog karasa, vrste ribe koja je označena za invazivnu vrstu, a na njenom mestu poribljavanjem trebaju da se nađu domaće vrste ribe.

Foto: Wikipedia/Dcabrilo

Tone i tone srebrnog karasa biće izvađene iz Palićkog jezera ovoga leta. Ova riblja vrsta, zbog svojih svojstava stvara negativan uticaj na ostale biljne i životinjske vrste. Ukratko, ponaša se kao korov na poljima. Da bi se to promenilo, potrebno je da se ova riba zameni domaćim vrstama.

“Mi vadimo razne vrste, ali domaće autohtone vraćamo, ne dođu ni do obale, možda neka riba pojedinačno, odmah se vidi kada se vadi mreža, jer to su specijalne vrste i odmah bacamo sve nazad. Naravno, brojimo jer je to mogućnost i za monitoring, da vidimo kako stojimo sa vrstama. I mogu da kažem da je situacija dobra, imamo ih preko šesnaest”, kaže Tamaš Vinko iz Javnog preduzeća Palić Ludaš.

Selektivni izlov jedna je od mera za ozdravljenje jezera predviđenih projektom Zaštita biodiverziteta jezera Palić i Ludaš koji finansira Vlada Nemačke sa više miliona evra, a koji, između ostalog, podrazumeva izgradnju kanalizacione mreže na Paliću, njeno povezivanje sa gradskim prečistačem, formiranje zaštitnog pojasa oko jezera.

“Ovaj metod je jako dobar sa ovim vršakama, zato što do tone, tone i po vadimo svakodnevno i cilj nam je da sada ovaj put izvadimo pedeset tona ukupno i s tim bismo smanjili na pola količinu koja je procenjena pre tri godine, to je negde sto šesdeset tona ukupno. Prošle godine smo vadili negde dvadeset tona, pre toga deset tona, plus ovih pedeset to je negde oko polovine i planiramo sledeće godine da radimo poribljavanje sa grabljivim vrstama, znači ubacićemo štuku, grgeč i malo šarana”, dodaje on.

Ribi koja se vadi iz jezera ništa ne fali. Laboratorijski je potvrđeno, a to takođe potvrđuju i medvedi iz Zoološkog vrta, koji će u najvećoj meri konzumirati ribu koja se vadi iz jezera.

Izvor: Radio-televizija Vojvodine

Pustinja u Dubaiju postepeno se pretvara u poljoprivredno zemljište

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Zafeerah Heesambee)

Početkom marta ove godine startap “Desert Control” iz Norveške otputovao je u Dubai kako bi usred pustinjskog reljefa zasadio nekoliko poljoprivrednih kultura, poput lubenice, tikvice i bisernog prosa. Nedavno, kada su se vratili, imali su šta i da vide – parcela u pustinji obogaćena je zelenim lišćem sveže zasađenog povrća i voća.

Norveški startap tako je predstavio svoj izum “Liquid Nanoclay”, za koji kaže da pretvara pesak u obradivo plodno zemljište za samo sedam sati. Napravljen je od vode i gline i dizajniran za prskanje po pesku, za čije čestice se vezuje, pri čemu podstiče zadržavanje vode i ujedno obogaćuje suvo tlo hranljivim sastojcima iz zasađene biljke.

Pored toga, uspeva da smanji potrošnju vode za polovinu.

Kako Ujedinjeni Arapski Emirati uvoze čak 90 odsto hrane, ova tehnologija im može pomoći u uzgoju kvalitetnih, domaćih i svežih namirnica.

Iako još uvek u fazi ispitivanja, ovakav tip inovacije može pomoći i u borbi protiv dezertifikacije koja je sve izraženija na globalnom nivou, naročito u sušnim područjima.

Dok mnogi stručnjaci ističu koliko je prisustvo gline u zemljištu povoljno za biljne vrste, jer omogućava više hranljivih sastojaka i vode, te je manja potreba za navodnjavanjem, drugi napominju da su pustinjski sistemi veoma ranjivi te im možda neće prijati nešto što im prirodno ne pripada.

Startap za sada pokušava da uveća proizvodnju i smanji troškove, te da ovakav sistem bude dostupan u manje razvijenim zemljama u sušnim područjima, u kojima bi značajnu ulogu odigralo održavanje sopstvenih useva.

Jelena Cvetić

Zašto su kazahstanske vlasti zabranile prilaz jezeru roze boje?

Foto: Facebook (screenshot)

Jedinstveno ružičasto jezero Kobejtuz u Kazahstanu doživelo je veliku štetu zbog navale ljudi na njegove obale, nakon glasina da blato iz jezera leči KOVID-19. Vlasti su sada zabranile ljudima pristup i propisale stroge kazne prekršiocima.

Foto: Facebook (screenshot)

Jezero Kobejtuz u Kazahstanu jedno je od tek nekoliko jezera ružičaste boje na čitavom svetu, zahvaljujući algama Dunaliella salina koje rastu u mulju na njegovom dnu.

Kazahstanske vlasti ponovo su uvele mere protiv širenja koronavirusa, koje podrazumevaju i ograničavanje poseta turističkim odmaralištima. Jedno od izuzetaka bilo je jezero Kobejtuz, koje se nalazi na oko pola sata vožnje od prestonice Nursultan.

Onda su počele da kruže glasine da blato na obalama ima lekovita svojstva i da leči KOVID-19.

Kombinacija ta dva faktora, značila je navalu ljudi na obale, a kako to obično biva, vrlo brzo usledilo je i uništavanje osetljivog ekosistema, što bacanjem otpada, što odnošenjem blata i prirodnih soli iz jezera.

Uprkos brojnim znakovima na obali koji upozoravaju da odnošenje mulja i blata može da rezultira time da jezero izgubi svoju jedinstvenu roze boju i da je za oporavak ekosistema potrebno i do 15 godina, veliki broj ljudi je u kantama i kesama odnosio blato, koje u sebi ima prirodne soli zbog kojih alge naseljavaju jezero.

Miras Šekenov, zamenik u gradskom veću Nursultana i mikrobiolog po zanimanju, koji je na društvenim mrežama često u proteklih godinu dana pominjao jedinstvenost i prirodne lepote jezera, besno je reagovao kada je čuo izveštaje o tome šta se dešava sa jezerom Kobejtuz.

„Govorio sam ljudima o ovom predivnom mestu da bi u njemu uživali. Za manje od godinu dana su ga uništili“, napisao je Šekenov.

Ubrzo su vlasti uvele zabranu prilaska jezeru i stroge kazne za bilo koga ko to prekrši.

Izvor: RTS

Struja iz obnovljivih izvora čini 10 ukupne svetske proizvodnje u 2020.

Foto-ilustracija: Unsplash (Rabih Shasha)
Foto-ilustracija: Unsplash (Samyag Shah)

Proizvodnja struje u vetroelektranama i solarnim panelima je u prvoj polovini 2020. narasla za 14 odsto u odnosu na isti period prošle godine.

Vetroelektrane i solarni paneli su u prvoj polovini 2020. godine proizveli 10 odsto svetske struje, dok proizvodnja energije iz uglja pada, pokazao je izveštaj nezavisnog energetskog analitičkog centra “Ember”.

Naučnici upozoravaju da su u narednoj deceniji potrebni veći “rezovi” gasova staklene bašte u energetskom sektoru kako bi se ograničile klimatske promene i njihove negativne posledice, poput poplava, suša i gubitka bioraznolikosti.

Proizvodnja struje vetroelektranama i solarnim panelima je u prvoj polovini 2020. narasla za 14 odsto u odnosu na isti period prošle godine, dok je 8,3 odsto manje struje stiglo iz elektrana na ugalj, pokazao je izveštaj.

Ukupna potražnja za strujom tokom prvih šest meseci pandemije koronavirusa pala za 6 odsto, stoji u izveštaju. Usprkos padu, elektrane na ugalj i dalje proizvode 33 odsto svetske struje.

”Kako bi zadržali mogućnost da zagrevanje Zemlje zadržimo na 1,5 stepena Celzijusa, proizvodnja struje iz uglja mora pasti za 13 odsto svake godine tokom ove decenije“, saopštio je analitičar Embera Dejv Džons.

Najveći procenat struje iz obnovljivih izvora je u Evropi (21 odsto) i Velikoj Britaniji (33 odsto). Kina je na 10, a Sjedinjene Američke Države 12 odsto. Proizvodnja iz uglja je u SAD-u pala za 31, u Evropi za 32 odsto, dok u Kini taj pad iznosi samo dva odsto. Emberov izveštaj analizirao je podatke iz 48 država koje čine 83 odsto sveukupne proizvodnje električne energije.

Izvor: Bljesak.info

Nova mehanizacija za održavanje čistoće i saobraćajnog reda na ulicama Kragujevca

Foto: Grad Kragujevac
Foto: Grad Kragujevac

Za potrebe zimske službe, JKP „Šumadija“ Kragujevac, nabavilo je novu mehanizaciju.

Kupljena su četiri nova teretna vozila – kamiona sa kiperom i dodatnom opremom koja su finansirana iz sredstava dugoročnog investicionog kredita u vrednosti od 52.000.000 dinara bez PDV-a.

Ulaganjem u novu opremu funkcionisanje ove službe odvijaće se nesmetano, a čišćenje i održavanje kragujevačkih ulica i puteva prvog i drugog prioriteta biće brže i efikasnije.

Foto: Grad Kragujevac

Pored kamiona, JKP“ Šumadija“ Kragujevac je nabavilo i specijalno „pauk“ vozilo za uklanjanje nepropisno parkiranih automobila koji predstavljaju opasnost ili smetnju za odvijanje saobraćaja, kretanje pešaka ili ugrožavanje imovine.

Novo „pauk“ vozilo sa savremenim karakteristikama i mogućnostima opremljeno je i kamerama koje dokumentuju nepropisno parkirana vozila.

Kupovinu vozila sa hidrauličnom dizalicom za podizanje nepropisno parkiranih vozila u vrednosti od 10.968.000 dinara bez PDV-a ,JKP „Šumadija“ Kragujevac je finansiralo iz sredstava dugoročnog investicionog kredita.

Izvor: Grad Kragujevac

Prenamena železničkog čvora u Sankt Peterburgu u – zelenu gradsku zonu

Foto-ilustracija: Unsplash (Mary Ray)

Fantastičan arhitektonski projekat obnove starog i zapuštenog železničkog čvora i izgradnje nove gradske zone mešovite namene sačuvaće sećanje na istoriju ovog prostora, integrisati i naglasiti njegov industrijski karakter, a istovremeno stvoriti savremen, dinamičan i udoban stambeni prostor.

Foto: Facebook (screenshot @Orange Architects)

Holandske arhitektonske kompanije “KCAP” i “Orange Architects” udružile su se s ruskom kompanijom “A.Len Architectural Bureau” kako bi redizajnirali prostor oko nekadašnje manevarske stanice “Tovarno-Vitebskaya” i starog železničkog čvora u Sankt Peterburgu te ga pretvorile u novu četvrt mešovite namene s velikim zelenim površinama. Reč je o nastavku ranijeg projekta “Ligovsky City” kompanije “Glorax Development”, kojim će se nadograditi i osavremeniti zatečene strukture kako bi se prostoru dao novi život uz poštovanje ambijentalnih specifičnosti i istorijske namene ove lokacije.

Projektom će se celi prostor obogatiti velikim zelenim površinama, od linearnih parkova i ozelenjenih bulevara koji slede linije starih železničkih pruga do intimnijih dvorišta i staza za šetnju koje će se protezati između novih zgrada.

Postojeće građevine će se redefinisati, a mnogi istorijsku elementi ovog prostora, poput malih privrednih zgrada, starih dizalica i železničkih pruga, iskoristiće se za uređenje javnih zelenih površina – staza za šetnju i linearnih parkova koji će se pružati uz glavni smer stare železničke pruge u pravcu sever-jug. Glavni ulaz u novu četvrt nalaziće se u njenom severnom delu, prvenstveno mešovite namene uz novu stanicu metroa “Borovaya” i služiće kao novo središte ovog dela grada uz Aveniju Ligovski (Ligovsky Prospekt).

S druge strane, u južnom delu nove četvrti sagradiće se više visokih zgrada, od kojih će tri zgrade pod nazivom „Trio“ stvarati novu vizuru ovog dela grada.

Foto: Facebook (screenshot @Orange Architects)

Na prostoru nekadašnjeg železničkog čvora uz “Ligovsky Prospekt” u jugoistočnom delu Sankt Peterburga tako će nastati nova, pretežno rezidencijalna četvrt za 8.600 stanovnika. Na površini od 30 hektara, odnosno 517.000 m2, nalaziće se i brojni restorani i kafići, trgovine, poslovni i sportski objekti, kao i četiri dečja vrtića, jedna osnovna i jedna srednja škola i podzemna i površinska garaža.

„Želimo stvoriti aktivno i hortikulturno uređeno okruženje u kojem još uvek možete osetiti istorijsku namenu ovog dela grada i živeti u skladnoj zajednici sa svojim susedima, uz izvrsnu povezanost sa središtem Sankt Peterburga“, rekao je Patrik Meijers, partner u kompaniji “Orange Architects”.

Izvor: S.F./Ekovjesnik