Home Blog Page 608

Oksfordski naučnici stvorili ugljen-neutralno mlazno gorivo od CO2

Photo: Pixabay
Foto-ilustracija: Pexels

Tim istraživača sa Univerziteta u Okfordu otkrio je kako kažu, isplativ i efikasan način proizvodnje mlaznog goriva iz ugljen-dioksida, nudeći nadu da će jednog dana turisti moći da odlete u inostranstvo bez osećaja krivice zbog stvaranja emisije otrovnih gasova.

Istraživaći su uspešno pretvorili CO2 gas direktno u mlazno gorivo koristeći jeftin katalizator na bazi gvožđa.

Prethodni uspešni pokušaji pretvaranja CO2 u mlazno gorivo zahtevali su složene procese i skupe hemikalije. Ali, kao što je otkriveno u časopisu Nature, istraživači sa Okforda veruju da bi nova metoda mogla da proizvede gorivo po konkurentnim cenama koje bi potencijalno moglo da eliminiše veliko opterećenje koje stvara vazdušni saobraćaj.

„Kao što možete da zamislite, zaista smo uzbuđeni zbog ovih rezultata i uticaja koji će oni imati na održivo vazduhoplovno gorivo. Pod pritiskom klimatskih promena, naše otkriće će značajno doprineti održivim svetskim procesima proizvodnje goriva“, rekao je jedan od istraživača.

Foto-ilustracija: Pixabay

Tim je počeo da istražuje mogućnost pretvaranja CO2 u gorivo pre više od jedne decenije, ali je tek sada „konačno ostvario taj san ovim otkrićem“.

Metoda uključuje upotrebu CO2 zarobljenog iz vazduha, koji se konvertuje sa vodonikom (H2) pomoću procesa koji se naziva hidrogenizacija i katalizatora napravljenog od jedinjenja gvožđa, mangana i kalijuma za dobijanje specifičnih ugljovodonika.

Novi postupak “ekonomičniji i prihvatljiviji za životnu sredinu” u poređenju sa indirektnim metodama, poput konverzije CO2 u metanol, a zatim u mlazno gorivo.

Energetski portal

Ljubljana proglašena za jedan od najodrživijih gradova na svetu

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

“Lounli planet”, najpoznatiji izdavač turističkih vodiča, je uvrstio prestonicu Slovenije u listu osam najodrživijih gradova na svetu.

Slovenačka agencija STA prenosi kako je Ljubljana “izuzetno čista i sve zelenija” i prepoznatljiva po svojoj netaknutoj prirodi.

Upravo su priroda i svež vazduh ključna prednost u planu oživljavanja gradskog turizma.

“Lounli planet” ističe činjenicu da je preko 10 hektara gradskog centra namenjeno pešacima, kao i da se ulice peru  kišnicom i recikliranom vodom.

Najsavremeniji sistemi upravljanja otpadom su doveli do toga da grad na deponiju šalje 80 odsto manje otpada nego 2008. godine.

Takođe, Ljubljana je prva evropska prestonica koja se založila za cilj da postane grad “bez otpada”.

Krajnji cilj je da se to do 2025. godine otpad smanji na samo 60 kilograma godišnje po osobi.

Foto-ilustracija: Pixabay

Ljubljana je još 2007. godine definisala ciljeve održive mobilnosti, a u prioritete su uvrstili nastojanje da do 2027. godine građani većim delom obavljaju svoje poslove tako što će ići pešice ili koristiti bicikl i javni prevoz.

Pored svih planova, u delo su sproveli i rekonstrukciju gradskih mostova, koja građanima smanjuje udajenost od jednog do drugog dela grada, a posebno se vodi računa o starijim sugrađanima za koje su obezbeđena električna vozila.

U Magazinu Energetskog portala ODRŽIVI TRANSPORT  septembar-novembar, 2020. možete pročitati i druge pogodnosti koje su Ljubljanu dovele do “Lounli planet” liste.

Na spisku su se našli i Singapur, Lisabon, Vankuver, Kopenhagen, San Francisko, Portland i Bengaluru.

Jovana Canić

Zaštićena područja su najbolji “alat” za očuvanje prirode

Foto: Ljubica Štivić
Foto: Privatna arhiva

Naslovi o istrebljenju brojnih biljnih i životinjskih vrsta doživeli su sudbinu većine loših vesti. One se umnožavaju i, nažalost, utapaju u more informacija koje ne uspevaju da podstaknu društvo na adekvatnu akciju. Snimci ugroženih životinja iz nama egzotičnih područja delovali su nam nekada daleko i strano, ali su uspevali da nas razneže ili zabrinu. Danas, brojne biljne sorte i životinjske vrste lagano nestaju i iz naših krajeva, gotovo pod našim prozorima, u tišini.

Ipak, da ne bismo došli u situaciju da se uverimo hoće li biti koga da makar pusti suzu za poslednjim primercima neke vrste, potrebno je utvrditi na koje lokalne biljke i životinje, kao i staništa, mogu da se primene kriterijumi ugroženosti ili retkosti. Ključni korak nakon formiranja takve baze podataka jeste upravo olakšati i osigurati njihov dugoročni opstanak.

Jedan od takvih projekata upravo se sprovodi u našoj zemlji pod nazivom „EU za Naturu 2000 u Srbiji”, sa ciljem da se podrže aktivnosti na očuvanju biološke raznovrsnosti. On bi trebalo da pomogne našem Ministarstvu zaštite životne sredine i drugim nadležnim institucijama u uspostavljanju prve liste potencijalnih lokacija koje će biti uvršćene u međunarodnu ekološku mrežu zaštićenih područja Evropske unije. Ta najveća mreža poznata je kao mreža Natura 2000, a obuhvata 26.106 područja svrstanih u dve kategorije, shodno Direktivi o staništima i Direktivi o pticama.

Iako je izrada geografskog informacionog sistema za mrežu Natura 2000 u našoj zemlji u toku, ipak glavni cilj nije formiranje spiska lokacija. To je samo početni korak. Zašto je bitno da naša prirodna područja budu deo ove evropske mreže pitali smo Anu Injigo, vođu projekta „EU za Naturu 2000 u Srbiji” koji finansira Evropska unija. Glavni cilj ovog projekta je pružanje pomoći Republici Srbiji u obavljanju priprema za uspostavljanje mreže Natura 2000.

Foto: Miloš Karaklić (Predvečerje na Zlatiboru)

„Članstvo u mreži Natura 2000 podrazumeva pravnu uređenost shodno Direktivi o staništima i Direktivi o pticama, evropskim propisima koji obezbeđuju očuvanje najznačajnijih staništa i vrsta u Evropi. Ovaj sistem omogućava dugotrajni opstanak retkih i ugroženih vrsta i staništa zahvaljujući podršci Evropske komisije i evropskom zakonodavstvu”, kaže Ana, koja sa svojim timom već godinu dana pruža našim institucijama podršku u pripremi liste potencijalnih lokacija u Srbiji.

Ona kaže da su lokacije odabrane na drugačiji način nego što se to čini pri proglašenju nacionalnih parkova ili prirodnih rezervata.

„Među glavnim razlikama su kriterijumi za određivanje zaštićenih područja u sklopu mreže Natura 2000. Tu se ističu specifična staništa i vrste koje nisu uvek prioritet u imenovanju drugih zaštićenih područja, gde se mogu dati prednosti drugačijim vrednostima biodiverziteta ili ekosistema”, objašnjava Ana, dodavši da je cilj osigurati očuvanje svih staništa i veoma retkih vrsta u Evropi.

Sa socioekonomskog stanovišta, takođe je važno naglasiti da mreža Natura 2000 ne isključuje niti ograničava mogućnost obavljanja određenih privrednih aktivnosti, kao što su poljoprivreda i stočarstvo. Sasvim suprotno. Ove aktivnosti su u potpunosti kompatibilne sa svrhom ovih područja, sve dok ne ugrožavaju vrste i/ili staništa. Kad je reč o podacima o biološkoj raznolikosti u Srbiji, Ana Injigo ističe da imamo solidnu evidenciju.

Foto: Jan Valo (Ples ravnice)

„Veliki broj institucija razvija različite programe za istraživanje i nadzor kojim se dolazi do ključnih naučnih podataka, bitnih i za imenovanje lokacija Natura 2000. Ne postoji, međutim, centralizovana baza podataka, a glavnu poteškoću za institucije odgovorne za implementaciju i imenovanje lokacija u sklopu Natura 2000 predstavlja mogućnost pristupa tim podacima, kao i određivanja najrelevantnijih podataka u centralnom informacionom sistemu.”

Projekat koji vodi Ana Injigo doprineće zaštiti prirode na dva vrlo važna načina.

Prvi se odnosi na prikupljanje podataka, jer projekat značajnim delom obuhvata takve aktivnosti na terenu, uz saradnju srpskih stručnjaka koji su deo projekta. Drugu vrednost projekta čini izrada Informacionog sistema i doprinos razvoju centralne baze podataka što će olakšati budući proces primene mreže Natura 2000.

Intervju vodila: Tamara Zjačić

Intervju u celini možete da pročitate u Magazinu Energetskog portala ODRŽIVI TRANSPORT septembar-novembar, 2020.

Hladno al’ standard: Prodaja elektromobila u Norveškoj premašila prodaju dizelaša, benzinaca i hibrida

Foto-ilustracija: Unsplash (Nico Meier)
Foto-ilustracija: Unsplash (Nico Meier)

Navikli smo na naslove “Norveška rekorderka po broju prodatih elektromobila” u ovo doba godine, međutim 2020. je nadmašila samu sebe. Od 141.412 automobila prodatih u godini  iza nas u Norveškoj, čak 76.789 ima električni pogon. To je 54,3 odsto ukupne prodaje.

Ova skandinavska zemlja je prva na svetu u kojoj je u toku godine kupljeno više električnih automobila u odnosu na njihove prljave ekvivalente na dizel i benzin i hibride zajedno. Argument “Elektromobili i nisu toliko čista alternativa, od čega se pravi struja?” u norveškom slučaju ne pije vodu s obzirom na to da je osnovica njihovogog elektroenergetskog sistema hidroenergija i da je čak 98 odsto električne energije zelenog porekla.

Norvežani su se tokom prošle godine najčešće odlučivali za četvorotočkaše na elektropogon sa baterijama koje je proizvela nemačka kompanija Folksvagen, na taj način potisnuvši nekada omiljenog elektroauto-proizvođača u zemlji, američkog Teslu.

Foto-ilustracija: Unsplash (Tobias Tullius)

Predvodnica zaokreta ka elektromobilnosti i održivosti uopšte neće se ovde zaustaviti. Norveška namerava da od 2025. godine zabrani prodaju automobilna na dizel i benzin. I u ovome će probiti led i biti planetarna pionirka!

Kako bi pripremila teren za sveobuhvatnu “elektrifikaciju” voznog parka svog stanovništva, Norveška je uvela brojne podsticajne mere. Pojedinci čija prevozna sredstva pokreće struja oslobođeni su taksi na uvoz i kupovinu, kao poreza na dodatu vrednost i putarine. Povrh toga, mogu da se kreću saobraćajnim trakama za autobuse, imaju pravo na besplatan parking, a prevoz trajektima plaćaju duplo manje. Ovaj paket podrške čini ukupan trošak posedovanja elektromobila nižim u odnosu na izdatke koje imaju vlasnici konvencionalnih vozila.

Analitičari prognoziraju da će u 2021. godini udeo električnih vozila u prodaji biti viši od 65 odsto.

Da nije samo saobraćajni sektor predmet ozelenjavanja, već da je nordijska zemlja koja nije članica Evropske unije posvećena sveprožimajućoj borbi protiv klimatskih promena pokazuje to što se obavezala da će do 2030. godine smanjiti emisiju štetnih gasova za najmanje 40 odsto u odnosu na 1990. godinu.

Ipak, ne treba smetnuti s uma da u svakom žitu ima kukolja. Veliki doprinos ekonomskoj moći ove zemlje i činjenici da njeni stanovnici mogu da priušte da se voze na struju, koja ogromnim delom potiče iz obnovljivih izvora, pruža eksploatacija i izvoz nafte i gasa.

Jelena Kozbašić

Hristos se rodi! Srećan Božić!

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Vreme je novogodišnjih i božićnih praznika, vreme kada se prave planovi za godinu pred nama i sabiraju utisci iz godine od koje smo se oprostili.

Sve u svemu, nećemo zaboraviti 365 dana koji ostaju za nama.

Danas slavimo najvažniji i najradosniji hrišćanski praznik – Božić, dan rođenja Isusa Hrista.

U Srbiji se današnji dan proslavlja kao porodični praznik, ali i kao jednodnevni državni praznik. Svima su među prvim aoscijacijama na Božić badnjak i česnica.

Badnji dan, koji prethodi Božiću, nazvan je po sečenoj grani hrasta – badnjaku, a česnica je pogača u koju se stavlja novčić i koja se lomi na dan Božića.

Tradicionalni običaj paljenja badnjaka slavi rođenje Isusa i vatre koju su pastiri upalili da zagreju Bogorodicu i bebu Isusa.

Što se česnice tiče, koliko domaćinstvo ima ukućana, na toliko se delova lomi česnica, a veruje se da sreća i novac čekaju onog kojem se zalomi parče sa novčičem.

Pored novčića, u pogaču se stavlja grančica drena (za zdravlje) i, u nekim krajevima, kukuruz (zbog svinja), pasulj (zbog ovaca) i ovas (zbog konja).

Foto-ilustracija: Pixabay

Oni koji drže kokoške i drugu živinu, u svoju česnicu stavljaju zrna pšenice.

Uz bogatu trpezu, ambijent je potpun uz okićenu jelku i poklone kojima se svi raduju, nezavisno od godina!

Na dan Božića porodica je na okupu, a u kuću treba da uđe samo položajnik, koji simbolično donosi ukućanima sreću i blagostanje.

Položajnik je poseban gost u domu, najčešće je u pitanju mlađa osoba, a dolazak je uglavnom unapred dogovoren.

Položajnik dobija poklon, nakon što izgovori dobre želje i dobre namere svima iz kuće koju posećuje.

Na dan Božića umesto “Dobar dan” čućete  „Hristos se rodi“, na šta se odgovora sa „Vaistinu se rodi“.

Srećan Božić želi Vam redakcija Energetskog portala!

Jovana Canić

U Srbiju uskoro stižu elektromotorni vozovi koji će ići brzinom od 200 km/h?

voz
Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: Vlada Srbije

Ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture u Vladi Republike Srbije Tomislav Momirović potpisao je u sredu sa ambasadorkom NR Kine u Srbiji Čen Bo Memorandum o razumevanju o saradnji za železnička vozna sredstva.

Ovim memorandumom, potpisanim između Republike Srbije, preduzeća „Srbija voz” a.d, i kompanija „China Railway International Co., LTDˮ i „CRRC Corporation Limited”, dogovorena je saradnja i postavljen osnov za potencijalnu nabavku elektromotornih vozova za brzine od 200 kilometara na čas, za potrebe organizacije putničkog saobraćaja na budućoj pruzi za velike brzine Beograd centar–Novi Sad–Subotica.

Momirović je tom prilikom istakao da ovaj dokument predstavlja nastavak Sporazuma o ekonomskoj i tehničkoj saradnji u oblasti infrastrukture iz 2009. godine.

Uz zahvalnost za sve što NR Kina čini za Srbiju, ovaj memorandum predstavalja nastavak intenzivne saradnje sa Kinom, ukazao je ministar Momirović.

Ministar je iskazao i zahvalnost na sveukupnoj podršci koju Narodna Republika Kina pruža na efikasnoj i pravovremenoj realizaciji transportnih infrastrukturnih projekata u našoj zemlji.

Ambasadorka je podvukla da su kineska i srpska strana uložile velike napore kako bi projekat izgradnje brze pruge Beograd–Budimpešta neprekidno, normalno i stabilno napredovao, uz ocenu da se u poslednja dva meseca vidi veliki napredak na gradilištu.

Foto-ilustracija: Unsplash (Charles Forerunner)

Potpisivanje Memoranduma otvara novi prostor naše saradnje u saobraćaju. Kina ima najrazvijeniju tehnologiju u proizvodnji brzih vozova i kineske kompanije su spremne da dele svoju visoku tehnologiju sa srpskim partnerima i daju svoj doprinos ekonomskom razvoju Srbije, poručila je ona.

Saradnja dogovorena Memorandumom biće realizovana na principima komercijalnih odnosa, usklađenosti sa tehničkim specifikacijama interoperabilnosti i u skladu sa svim važećim domaćim i evropskim standardima i propisima.

Pored toga, ovaj memorandum predviđa i mogućnost saradnje na uspostavljanju tehničkog centra za istraživanje i razvoj, centra za obuku, centra za održavanje i, na kraju, centra za proizvodnju železničkih vozila, u skladu sa potrebama projekata saradnje i tržišnog potencijala, što ima izuzetan značaj za razvoj železničkog saobraćaja u Srbiji i železničku prateću industriju u celini.

Izvor: Vlada Srbije

Budućnost je u nuklearnoj energiji

Foto-ilustracija: Pixabay

Zašto su vetar i sunce kao obnovljivi izvori energije ekološki manje prihvatljivi i ekonomski manje isplativi od nuklearne energije i koliko u strategiji razvoja elektroenergetskog sistema može da nam pomogne primer Francuske, objašnjava prof. dr Milenko Đurić.

Prelazak na korišćenje obnovljivih izvora energije, kao strategije elektroenergetske budućnosti, nije tako jednostavan zadatak, a nije ni primenjiv u svakoj zemlji. Budući da je Srbija svoj hidropotencijal u velikoj meri iskoristila, da solarna i vetroenergija nisu tako čiste kako na prvi pogled izgleda i da se ne možemo osloboditi termoelektrana na ugalj još najmanje 30 godina, jedan od naših najpriznatijih stručnjaka za elektroenergetske sisteme prof. dr Milenko Đurić, profesor Elektrotehničkog fakulteta u penziji, upozorava da moramo biti trezveni u odabiru strategije za budućnost. Kao mala zemlja, ne možemo sebi da dozvolimo skupe eksperimente, zbog čega profesor predlaže da sagledamo primer Francuske koja se preorijentisala na nuklearne elektrane i proizvodi dva puta jeftiniju električnu energiju nego Nemačka koja je investirala u razvoj OIE.

EP: Prošle godine oborili smo neslavne rekorde u zagađenosti vazduha u glavnom gradu tokom grejne sezone, a predstoji nam hladnije doba godine. Da li je ugalj jedini uzročnik problema i da li mislite da će se scenario ponoviti i ove zime? 

Milenko Đurić Za ceo Beograd ne mogu reći ništa jer ne raspolažem pouzdanim podacima. Ja živim na Vračaru, blizu crkve Svetog Save. Ceo kvart obilazim šetajući moje pse, a prošle jeseni nisam primetio da je iko nabavio ugalj. Vazduh je, ipak, u više navrata pri nepovoljnim vremenskim uslovima, bio jako zagađen. Ubeđen sam da je tome uzrok bio automobilski saobraćaj. Mislim da starost automobila veoma malo doprinosi povećanju zagađenosti vazduha. Osnovni razlog je enorman broj automobila koji je odavno u Beogradu prevazišao podnošljivu cifru. Smatram da ekološku taksu treba uvesti na gorivo, a ne na automobile, jer automobil koji stoji ne zagađuje vazduh.

EP: Evropske zemlje daleko su odmakle u realizaciji planova za dekarbonizaciju elektroenergetskih sistema i prelazak na obnovljive izvore energije. Kada očekujete da će se i kod nas stvoriti uslovi da se operativno pređe na ovu strategiju? 

Milenko Đurić Smatram da se Srbija ne može odreći termoelektrana na ugalj još najmanje 30 godina. Može se primeniti najbolja tehnologija za prečišćavanje dimnih gasova, ali emisija C02 se ne može izbeći.

Foto-ilustracija: Unsplash

EP: Nedavno je objavljeno da su najnovija istraživanja vrlo ohrabrujuća jer rezultati upućuju na to da struka može uspešno da eksploatiše energetske sisteme sa čak 100 odsto proizvodnje električne energije iz OIE. Šta to, praktično, znači? 

Milenko Đurić Nisam siguran da je podatak koji navodite tačan. Vetroelektrane i solarne elektrane generišu električnu energiju najlošijeg kvaliteta, jer im je proizvodnja stohastičkog karaktera. Takvi izvori zahtevaju postojanje jednog baznog elektroenergetskog sistema koji u svakom trenutku može da pokrije potrebe potrošnje, kada proizvodnja vetro i solarnih elektrana padne, što se, nažalost, može desiti u veoma kratkom periodu.

EP: I deca u osnovnoj školi uče da je naš hidropotencijal iznad evropskog proseka, ali nedovoljno iskorišćen. Imamo li potencijala za još velikih hidrocentrala? 

Foto-ilustracija: Pixabay

Milenko Đurić To što deca uče u osnovnoj školi možda je važilo za bivšu Jugoslaviju. Hidropotencijal Srbije je u velikoj meri iskorišćen. Postoji potencijal na Ibru (te hidroelektrane su isprojektovane, ali ne znam koliko se odmaklo u daljim koracima) i na Drini, gde će potencijal morati da se deli sa Republikom Srpskom.

EP: Kakva je budućnost mini-hidroelektrana u Srbiji, s aspekta isplativosti, ekologije, političke volje, pa i prava građana?

Milenko Đurić Potencijal za mini-hidroelektrane je mali, a s aspekta države, zanemarljiv. Ekološke štete koje mogu nastati izgradnjom takvih objekata mogu biti velike, naročito ako se dozvoli da profit investitora bude glavni pokretač za takve investicije. Mislim da se nadležnost nad potencijalima za male hidroelektrane mora dati lokalnom stanovništvu, na čijoj teritoriji se nalaze ti potencijali. Tako će se sigurno izbeći rešenja koja će narušavati ekologiju.

Intervju vodila: Tamara Zjačić

Intervju u celini možete da pročitate u Magazinu Energetskog portala ODRŽIVI TRANSPORT septembar-novembar, 2020.

Dogovoreno hitno čišćenje Potpećkog jezera

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: Ministarstvo zaštite životne sredine

Na inicijativu ministarke zaštite životne sredine Irene Vujović u utorak je u Palati Srbija održan sastanak sa državnim sekretarom Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Željkom Radoševićem, direktorkom Republičke direkcije za vode Natašom Milić, direktorom JVP „Srbijavode“ Goranom Puzovićem i direktorom JP „Elektroprivreda Srbije“ Miloradom Grčićem, povodom rešavanja problema nagomilanog komunalnog otpada u Potpećkom jezeru, koji su prethodnih dana naneli buični potoci preko pritoka reke Lim.

Ministarka Irena Vujović je ukazala na hitnost rešavanja problema i dodala da velika količina smeća koje završi u rekama ozbiljno ugrožava životnu sredinu.

“Znamo da ovaj problem datira od ranije, da imamo i mnogo divljih deponija u blizini reke i da je u cilju dugoročnijeg rešavanja problema plutajućeg otpada na Limu i Drini potrebna saradnja sa nadležnim ministarstvima iz susednih država, kojima smo već uputili poziv. U ovom trenutku je najvažnije da se ukloni komunalni otpad koji se taloži u Potpećkom jezeru. Zato pozivam sve jedinice lokalne samouprave iz ovog dela Srbije da se maksimalno uključe u akciju čišćenja koja će biti započeta narednih dana, a mi ćemo nastaviti da im pomažemo u rešavanju problema sa smetlištima i divljim deponijama“, rekla je Vujović.

Na sastanku dogovorena je hitna intervencija i čišćenje Potpećkog jezera, a akciju će sprovesti JVP „Srbijavode“ i EPS.

Pored čamaca i mehanizacije, potrebno je obezbediti i više stotina kamiona za transport otpada koji će se odvoziti na deponiju „Duboko“ u Užicu. Na sastanku je najavljeno i da će JP „Elektroprivreda Srbije“ u saradnji sa preduzećem iz Bosne i Hercegovine hitno započeti uklanjanje otpada na brani u Višegradu.

Sastanku u Palati Srbija prisustvovali su i državni sekretari Ministarstva zaštite životne sredine Jelena Tanasković i Aleksandar Dujanović.

Izvor: Ministarstvo zaštite životne sredine

Los Anđeles za asfaltiranje puteva koristi stare plastične flaše

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Jedna ulica u Los Anđelesu presvučena je asfaltom od reciklirane plastike od korišćenih flaša za vodu. Naime, plastika koja je korišćena za proizvodnju asfalta zamena je za bitumen.

“Zamislite da vozite po savršeno ravnom putu bez rupa koji se može reciklirati, takav put dolazi u Los Anđeles”, rekao je gradonačelnik Erik Garceti.

U ovom gradu za sada je asfaltirana samo jedna ulica, nakon završenih testiranja, ukoliko sve bude po planu, i druge ulice biće presvučene ovim “recikliranim asfaltom”.

Kako navode iz kompanije “TehniSoil” (TechniSoil) za asfalt koriste otpad koji bi završio na deponijama ili u okeanima. Na već postojeći asfalt postavlja se novi sloj mase, što dodatno smanjuje troškove, jer nema skidanja i odnošenja starog asfalta sa ulica. Za 1,5 kilometara dvosmernog puta, kompanija koristi 2.300 kilograma reciklirane plastike, što je približno 395.000 plastičnih flaša.

Prema urađenim laboratorijskim testovima ova masa je između osam i 13 puta trajnija i putevi koji su njom presvučeni mogu trajati i duplo duže.

Ovo je pravi primer cirkularne ekonomije, koji pokazuje da plastika za jednokratnu upotrebu može da se koristi za proizvod koji će imati dugoročnu primenu.

Milica Radičević

 

Buka terenskih vozila ugrožava divlje ptice na Fruškoj gori

Foto-ilustracija: Unsplash (Jeremy Cai)
Foto-ilustracija: Unsplash (Steve Smith)

Kako prenosi Nova ekonomija, građani i ekološki aktivisti nedavno su na društvenim mrežama okačili video snimke na kojima se vide vozači terneskih vozila – kvadova koji prolaze šumskim stazama na Fruškoj gori. Ekološki aktivisti tvrde da se sve dešava blizu hranilišta za divlje ptice, koja su postavljena kako bi se na području tog nacionalnog parka ponovo nastanile ugrožene vrste, poput orlova krstaša.

Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije nedavno je na teritoriji Vojvodine postavilo veštačka gnezda, koja su namenjena upravo za tu vrstu ptica, sa željom da se one ponovo, u većem broju, gnezde u Srbiji.

“Opasno je uznemiravanje ptica kao što su orlovi krstaši jer su izuzetno osetljivi na prisustvo čoveka, kada se čovek nalazi u njihovoj neposrednoj blizini, oni nemaju uslove za gnežđenje”, objašnjava za Novu ekonomiju Mirjana Rankov iz Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije.

Rankov, koja je učestvovala u projektu postavljanja veštačkih gnezda kaže da orlovi krstaši zbog blizine čoveka napuštaju svoje gnezdo.

Ona objašnjava da jaja orlova krstaša koja su položena u gnezdo tada mogu da se ohlade, dok mladunci koji u njemu odrastaju mogu da uginu, ako se njihovi roditelji ne vrate na vreme u stanište. 

“Zato čovek treba da bude na udaljenosti od najmanje kilometar, a bolje i više, od samih lokacija na kojima se ptice nalaze”, kaže Mirjana.

Kako objašnjava, kvadovi ne mogu fizički da ugroze ptice, ali da je štetna njihova buka u blizini lokacija na kojima se nalaze orlovi zbog kojih je hranilište i postavljeno. Podsetila je da su se krstaši nekada gnezdili na Fruškoj gori.

“Najverovatnije je uzrok njihovog nestanka upravo to što je Fruška gora s proleća, u gnezdećoj sezoni, preokupirana ljudima”, napominje ona.

Prema podacima Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, u našoj zemlji trenutno postoje nekoliko aktivnih gnezda orlova krstaša.

“Što se tiče samih ptica, njihov broj je veći, ali gnezdećih parova ima svega tri”, kaže Mirjana Rankov.

Ona kaže da su u okviru projekta Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, sva gnezda za krstaše postavljena u Vojvodini. Podseća i da bi brigu o Fruškoj gori trebalo da vodi služba Nacionalnog parka Fruška gora.

“Dakle (Fruška gora je) zaštićeno područje. I upravljač tog područja treba da vodi računa o zaštiti ptica”, napominje Mirjana Rankov.

Izvor: Nova ekonomija

 

 

Održivi transport i optimizacija u potrošnji energije

Photo: Schneider Electric
Foto: Privatna arhiva Dragan Buaca

Urbanizacija i održivost

Istraživanja pokazuju da će se do 2050. godine još 2,5 milijarde ljudi doseliti u gradove, što će biti najveća migracija stanovništva u istoriji čovečanstva do sada. Ona će izazvati ogroman pritisak na gradove, posebno na prostor kojeg će biti sve manje, dok će očekivanja u komforu biti sve veća. Gradski planeri će taj pritisak morati da rešavaju uvođenjem regulativa o kontroli saobraćaja, podsticanjem građana na korišćenje električnih vozila u gusto naseljenim gradskim zonama, ali i u optimizovanju upotrebe energije, posebno električne energije.

Energija i transport su dva osnovna stuba ovih transformacija i potrebno je da obe oblasti pretrpe ozbiljno prilagođavanje kako bi pratile demografski i ekonomski rast, ali bez povećanja zagađenja životne sredine. Upravo su optimizacija u potrošnji energije i održivi transport prilike koje kompanije, poslovni lideri i kreatori globalnih politika moraju da iskoriste kako bi povećali životni komfor stanovništva širom planete, istovremeno pružajući veću efikasnost, ali i očekivani i ekonomski napredak. Četvrta industrijska revolucija pruža odličnu priliku da se to i ostvari.

Način transporta se menja

U nastojanju da smanje promet i optimizuju vožnju automobilom, neke vlade uvele su na putevima saobraćajne trake za vozila sa većim brojem putnika (HOV-high-occupancy vehicle) u kojima je dozvoljeno kretanje vozilima sa dva ili više putnika. HOV trake daju snažan podsticaj za prevoz većeg broja putnika automobilom, smanjujući vreme i troškove putovanja (Ride-sharing). Ovakav način transporta ubrzano se razvija, sa procenama da će do 2030. godine više od 25 odsto svih pređenih kilometara u svetu biti na ovaj način, što je porast od 4 odsto u odnosu na danas.

Sa druge strane, zbog razvoja tehnologije i ekoloških subvencija, cena električnih vozila postaje sve niža, tako da će i ona postati sve pristupačnija građanima. Činjenica je da će troškovi upotrebe električnih vozila po kilometru pređenog puta vrlo brzo biti znatno niži od troškova upotrebe vozila sa unutrašnjim sagorevanjem i da će rast njihove upotrebe dovesti do smanjenja zagađenja, ali i manjeg broja saobraćajnih nezogda. Vrlo konzervativna predviđanja govore da će do kraja sledeće decenije svaki treći prodati automobil u svetu biti na električni pogon.

Schneider Electric je prepoznao ove trendove i kako bi ostvarila ambiciju da postigne neto nultu operativnu emisiju ugljenika do 2030. godine, kompanija se pridružila inicijativi The Climate Group # EV100 kojom je obuhvaćena i zamena 14.000 kompanijskih automobila električnim vozilima. U Schneider Electric-u veruju da je električna energija budućnost mobilnosti, te je želja kompanije da pokaže da se za 10 godina može brzo postići zadati obim električnih vozila u sopstvenom voznom parku.

Sve navedeno je samo nagoveštaj šta će se dešavati u vrlo bliskoj budućnosti. Uskoro ćemo na putevima sretati autonomna vozila (AV), ali i vozila na električni pogon koja su deo voznih parkova javnih službi i velikih kompanija koja će postati deo svakodnevnog života.

U isto vreme se menja i način proizvodnje, distribucije i upotrebe energije

Globalna evolucija u razvoju energetskih sistema sve više se okreće ka izvorima koji su čistiji, decentralizovani, sa energijom koja se generiše, skladišti i distribuira bliže krajnjim korisnicima i za to koristi obnovljive izvore energije i nove tehnologije skladištenja te energije. Istovremeno, tehnologija će omogućiti kupcima i operaterima elektroenergetskog sistema da kontrolišu gde, kada i kako se električna energija koristi i iz kojih izvora se dobija. Ovo će otvoriti nove poslovne modele u proizvodnji, distribuciji i upotrebi električne energije, a kako će upotreba vozila na električni pogon i potreba za energijom za njihovo punjenje biti sve veća, jasno je da je transport jedna od ključnih karika u razvoju ovih modela. Ovi trendovi imaju potencijal da se međusobno nadopunjuju i da aktivno doprinesu da se upotreba energije i transport učine održivim, a gradovi u kojima živimo postanu pametniji.

Foto: Schneider Electric

Dobra infrastruktura mreže elektropunjača je polazna tačka održivosti

Infrastruktura mreže elektropunjača treba da se razvija duž autoputeva, ali i u blizini čvorišta ključnih saobraćajnica i stanica javnog prevoza. Ovo je bitno iz tri razloga: prvi je da bi se ispunila potreba za trenutnom potražnjom resursa za punjenje električnih automobila. Drugi je da se elektropunjači učine dostupnim, ali i lakim za pronalaženje, a treći da se promoviše upotreba električnih vozila za javne i privatne potrebe.

Potrebno je da elektropunjači budu kompatibilni sa različtim tipovima električnih vozila, ali i da mogu da ponude brzo ili standardno punjenje, u zavisnosti od lokacije na kojoj se nalaze. Na primer, brzi punjači se postavljaju na parkinzima ili lokacijama na kojima zadržavanje traje kraće (benzinske stanice, autoputevi itd) i za koje su korisnici spremni da plate skuplje troškove punjenja. Sa druge strane, standardni punjači se postavljaju na lokacijama na kojima je zadržavanje duže, period punjenja je duži, ali su i niži ili besplatni troškovi punjenja (javne garaže, hoteli, tržni centri, poslovne zgrade i slično).

Schneider Electric može da ponudi oba tipa punjača, brze i standardne. Danas u Evropi postoji oko 100.000 punktova za punjenje električnih vozila koje je isporučio Schneider Electric. Kada govorimo o Srbiji i Crnoj Gori, do sada je ugrađeno oko 100 elektro punjača.

Pametna mreža elektropunjača koja omogućava uštedu i održivost

Kada je infrastruktura elektropunjača instalirana, sledeći izazov je povezati sve elektropunjače na elektroenergetski sistem, tako da njihovo korišćenje bude lako i održivo. Za operatere elektroenergetskih sistema velika mreža postavljenih elektropunjača predstavlja odličnu priliku da prodaju više električne energije potrošačima. Ipak, novi, moderni tipovi elektropunjača povezani u elektroenergetsku mrežu, daju mogućnost da se poveća efikasnost te mreže, uz novi pristup u korišćenju samih elektropunjača.

Analizom potreba vozača električnih automobila za punjenjem vozila dolazi se do zaključka da se vozila pune energijom najšešće tri puta u toku dana, u jutarnjim časovima, u vreme pauze za ručak i u večernjim (noćnim) satima. Iz tog razloga, investiranje u pune energetske kapacitete (očekivanu jednovremenu snagu) za priključenje svakog elektropunjača na mrežu je vrlo skupo i neisplativo, jer se svaki elektropunjač ne koristi u punom kapacitetu tokom celog dana. Mnogo pragmatičniji pristup je ulaganje u sistem elektropunjača koji imaju mogućnost skladištenja energije u sopstvenim baterijskim modulima.

Baterijski moduli ovakvih elektropunjača mogu da se napune tokom dana kada mreža nije opterećena ili noću (kada je i cena kWh niža), a vozači će svoje automobile puniti direktno sa mreže ili iz baterijskog modula, u zavisnosti šta je u tom trenutku jeftinije za njih. Stanica za punjenje električnih vozila može biti programirana tako da se bira period punjenja njenog baterijskog modula kada je tarifa najpovoljnija tokom dana, ali i da se potrošaču omogući da svoje vozilo napuni po najpovoljnijoj ceni, takođe u zavisnosti od dela dana u kome ga puni.

Upravo je Schneider Electric, kao globalni lider u digitalnoj transformaciji upravljanja energijom i rešenjima koja omogućuju automatizaciju na svim nivoima poslovanja, prepoznao ove trendove i razvio sveobuhvatno rešenje koje se zove EcoStruxure. Radi se o platformi koja istovremeno pruža potpunu kibernetičku sigurnost i ono što današnjim sistemima vrlo često nedostaje – kompletnu analitiku, praćenje i izveštavanje na svim nivoima, koja omogućava upravljanje ovakvim složenim sistemima za punjenje električnih vozila.

Upotreba zelenih izvora energije i povratak viškova energije u mrežu

Koncept upotrebe elektropunjača sa sopstvenim baterijskim modulima i mogućnost izbora kada i sa kog izvora će se baterijski moduli puniti, značajno utiču na uštede u izgradnji infrastrukture elektroenergetske mreže i izvora napajanja, jer se smanjuje potreba za izgradnjom novih resursa (prenosna mreža, transformatorske stanice itd). Sa druge strane, organizacije sa velikim voznim parkovima koje koriste električna vozila mogu koristiti solarnu energiju ili energiju vetra, tako što će baterijske module u sopstvenim elektropunjačima napuniti preko solarnih panela instaliranim na krovovima svojih objekata. Na ovaj način se za pokretanje električnih vozila koristi čista zelena energija.

Pametne stanice za punjenje električnih vozila, za punjenje sopstvenih baterijskih modula, mogu koristiti energiju iz mreže, ali i sunčevu i energiju vetra, u zavisnosti kako uslovi dozvoljavaju. Korišćenjem naprednih softverskih rešenja i veštačke inteligencije moguće je energiju skladištenu u baterijskim modulima vratiti u mrežu ako je to potrebno. Zaključujemo da će pametne stanice za punjenje električnih vozila biti tačke priključene u elektroenergetskoj mreži koje će doprinositi održavanju stabilnosti i pomagati u balansiranju potreba u elektroenergetskom sistemu.

U budućnosti možemo očekivati da će i električna vozila postati decentralizovane tačke u elektroenergetskom sistemu koje će biti u mogućnosti da preko pametnih elektro punjača vrate energiju skladištenu u svojim baterijama nazad u elektroenergetsku mrežu. Vozači će tako biti u mogućnosti da, recimo, svoja vozila pune noću u sopstvenim garažama po ceni noćne tarife za stambene objekte, a da tokom dana deo energije skladištene u baterijama vozila koja im nije potrebna vrate u mrežu po komercijalnoj ceni. Na tržištima koja to budu dozvoljavala, električna vozila će praktično postati fleksibilne energetske tačke u sistemu, „baterije na točkovima” sposobne da slobodno raspolažu energijom koju poseduju.

Dobar primer je pilot projekat pokrenut u Danskoj, gde su Enel i Nissan razvili prvi vehicle-to-grid commercial hub. Ovim projektom električna vozila su u stanju da vrate u mrežu energijiu u vrednosti od oko 1.500 € na godišnjem nivou i na taj način pomognu izbalansiranost sistema.

Priredila: Tamara Zjačić

Tekst je objavljen u novom broju Magazina Energetski portal ODRŽIVI TRANSPORT, septembar-novembar, 2020.

 

Hrvatska proglašava stanje prirodne katastrofe

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Hrvatska vlada će proglasiti stanje prirodne katastrofe za dve županije pogođene razornim zemljotresom, koji je prouzrokovao ogromnu materijalnu štetu.

“Vlada je suočena sa dve velike krize, proglašavamo katastrofu u Sisačko-moslavačkoj i u delovima Zagrebačke i Karlovačke županije. Nakon dobijanja informacija o razmerama štete, kao i o posledicama na normalno odvijanje života, doneta je odluka o proglašenju stanja prirodne katastrofe”, rekao je Andrej Plenković, predsednik Vlade Republike Hrvatkse.

Kako je rekao, prema podacima seizmološke službe u poslednjih sedam dana zabeležen je veliki broj manjih, srednjih i jakih potresa i da je stradalo sedam osoba, povređenje su 24 osobe, a tokom akcija povređena sa četvorica vatrogasaca i nažalost jedan volonter poginuo je prilikom pomaganja.

Na prošloj sednici Vlada je donela odluku o finansijskoj pomoći koja se u tok trenutku činila prikladnom, ali država će dadi dodatnu pomoć, svi moraju znati da smo uz građane Petrinje”, dodao je Plenković.

Navodi da građani ne moraju biti u strahu, ali da moraju biti na oprezu.

Izvor: Vlada Republike Hrvatske

 

Tesla prodala skoro pola miliona električnih vozila 2020. godine

Foto-ilustracija: Unsplash (Dario)
Foto-ilustracija: Unsplash (JP Valery)

Američki proizvođač električnih automobila Tesla, obara sve rekorde, u 2020. godini proizveli su neverovatnih 500.000 vozila, a kompanije je isporučila 499.550 automobila.

Kako navode iz ove kompamanije prošla godina bila je prekretnica za planetu koja se guši toksičnim zagađenjima i emisijama ugljen dioksida (CO2), jer poizvodnja ovolikog broja električnih automobila predstavlja “dašak svežeg vazduha”.

Veća potražnja za e-vozilima zabeležena je širom sveta.

“ Zemlja se guši u zagađenima koja uglavnom dolaze iz saobraćaja i to iz izduvnih cevi na automobilima koji se voze širom sveta. Kompanija Tesla je uradila što nije ni jedan drugi proizvođač automobila, za jednu godinu napravljeno je 500.000 električnih vozila”, navodi se saopštenju.

Da je 2020. godina dobra za kompaniju Tesla pokazuje podatak da su u trećem kvartalu napravili 145.036 automobila, a kupcima je dostavljeno neverovatnih 139.300 vozila i tako su oborili svoj raniji rekord.

Potražnja za električnim automobilima iz godine u godinu je sve veća, jer ova vozila ne koriste fosilna goriva, pa samim tim nema emisije štetnih gasova koji imaju negativan uticaj na klimatske promene i koji su štetni za našu planetu.

Milica Radičević

Ogromna količina otpada stigla do brane HE “Višegrad” 

Foto-ilustracija: Unsplash (Alexander Schimmeck)
Foto-ilustracija: Unsplash (T L PlbeyaME7Jk)

Nova godina stari problemi, u Višegradu je aktiviran dugogodišnji problem plutajućeg otpada. Usled velike količine vode prethodnih dana došlo je do pucanja jedne od lančanica iznad Hidroelektrane “Višegrad”, postavljene s ciljem zaustavljanja ogromne količine otpada.

Pucanjem gornje lančanice oko 4.000 kubika otpada dospelo je do krune brane Hidroelektrane “Višegrad”, čime je ugrožena i proizvodnja električne energije.

”Ovo je višedecenijski problem našeg preduzeća. Kao poslednja karika u lancu ostaje nam da se sami borimo sa ovom problematikom. Naša predviđanja, ali i saznanja nisu optimistična. U gornjem delu toka reke Drine, ali i njenih pritoka, stanje nije nimalo dobro. Po našim procenama radi se o desetinama hiljada kubika otpada, ne znamo kako ćemo se sami sa svim tim izboriti”, kaže Nedeljko Perišić, direktor HE na Drini. 

Kako nezvanično saznajemo ništa bolja situacija nije ni kod brane Potpeć kod Priboja, gde bi usled puštanja brane sav otpad rekom Lim došao do Višegrada. 

”Imamo slučaj i ostaje nam da sopstvenim snagama i snagama predizeća koje ćemo angažovati, nekako ovo rešimo i da se nadamo da ćemo imati i pomoć naših institucija i država iz kojih ovaj plutajući otpad dolazi”, dodaje Perišić.

Ogromnim naporom radnici HE “Višegrad” uspeli su da saniraju lančanicu i zaustave dotok otpada. 

Specijalni HE “Višegrad” iz reke Drine, godišnje izvadi od šest do osam hiljada kubika plutajućeg otpada. Krajnje je vreme da se sve nadležne institucije uključe u rešavanje ovog problema, koji prijeti da izazove ekološku katastrofu.

Izvor: Bljesak.info

 

Ljubljana – prestonica biciklizma, pčela i zelenila

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: Uroš Hočevar

Gradska vlast slovenačke prestonice je još 2007. godine definisala ciljeve održive mobilnosti, a u prioritete, shodno Planu održivog urbanog kretanja usvojenom 2017. godine, uvrstili su nastojanje da do 2027. godine građani većim delom obavljaju svoje poslove tako što će ići pešice ili koristiti bicikl i javni prevoz. Danas se Ljubljana može pohvaliti novim i rekonstruisanim mostovima kojima je građanima skraćena razdaljina za pešačenje, kao i dobro održavanim biciklističkim stazama u dužini od 300 km i električnim vozilima za starije sugrađane.

Gradonačelnik Ljubljane Zoran Janković, ekonomista koji je nekoliko godina vrlo uspešno vodio poslovni sistem Merkator, već 14 godina brine o pravcu u kom će se glavni grad Slovenije razvijati. Kako izgleda to odredište u budućnosti kome Ljubljana, pod njegovim rukovodstvom, teži, a koje ciljeve su već dosegli, samo su neka od pitanja na koja nam je Zoran Janković dao iscrpne odgovore, u kojima je pravo osveženje bilo odsustvo želje za bilo kakvim politikanstvom.

EP: Koliko je teško građanima da se prilagode novom održivom vidu transporta?

Foto-ilustracija: Unsplash (Marco Albuquerque)

Zoran Janković Na početku mog prvog mandata 2007. godine, usvojili smo strateški dokument Vizija Ljubljane 2025, kojim smo zacrtali smer održivog razvoja grada. To je bila osnova svim narednim dokumentima, uključujući i Sveobuhvatnu saobraćajnu strategiju iz 2017. godine. Na početku nije bilo lako jer je bilo potrebno promeniti ustaljene navike kod građana. Ljudi obično na promene gledaju sumnjičavo, draže im je ono što je poznato, dok promena donosi neizvesnost i nešto novo, nepoznato.

Mnogi su mislili da će centar grada zamreti ukoliko u njemu obustavimo motorni sabraćaj, a desilo se upravo suprotno – centar je ponovno oživeo, postao je središte zbivanja i omiljeno mesto za okupljanja, poput dnevne sobe, u kojoj se odvijaju različiti događaji. Danas skoro da nema nikog ko bi želeo povratak na staro, a mnogi, posebno mlađe generacije, čak se i ne sećaju da je tuda nekad vozio gradski autobus. U centru grada smo, tako, više od 12 ha površine namenili pešacima, a dozvoljena je i vožnja biciklom uz poštovanje prednosti pešaka. Da bismo starijim građanima i onima koji teže hodaju olakšali kretanje, uveli smo 6 električnih vozila – kavalira, koji ih besplatno odvoze do njihove destinacije unutar pešačke zone. Ponosni smo i na naš električni voz – Urban, kojim možete stići do najistaknutijih područja grada. Rekonstruisali smo ili izgradili čak 13 mostova preko reke Ljubljanice i tako pešacima smanjili udaljenost.

EP: Ljubljana je jedan od najboljih gradova za bicikliste na svetu. Šta je najviše, pored reljefnog potencijala, doprinelo razvoju biciklizma i sigurnosti biciklista u saobraćaju?

Foto-ilustracija: Pixabay

Zoran Janković Ponosni smo na to i u biciklističku infrastrukturu ulažemo mnogo. Kod svake sanacije ili gradnje novog puta obavezno dodajemo i biciklističke staze. Samo prošle godine smo za oblast saobraćajne infrastrukture, gde spadaju i biciklističke staze, namenili više od 20 miliona evra. Ne smemo zaboraviti ni na veoma popularan sistem iznajmljivanja bicikala – BicikeLJ, koji je umnogome doprineo popularizaciji vožnje bicikla, posebno zato što je prvi sat vožnje besplatan. A Ljubljana je upravo takva da se za jedan sat može stići s jednog kraja grada na drugi.

EP: Ljubljana ima 300 kilometara biciklističkih staza. Koji su dalji planovi vezani za rasterećenje saobraćaja od motornih vozila?

Zoran Janković Mi sledimo modele država koje su na tom području najrazvijenije, kao što su Danska i Holandija, s tim da ih prilagođavamo i uklapamo u naš prostor. Kao što ste i sami ustanovili, imamo uređenih više od 300 km biciklističkih staza i već smo tri godine među 20 gradova na svetu koji se ističu svojom najuređenijom biciklističkom infrastrukturom. To je verovatno i jedan od razloga zašto je ove godine u Ljubljani trebalo da se održi godišnja konferencija Evropskog biciklističkog saveza Velo-city, a koja je zbog situacije s koronavirusom odložena za 2022. godinu.

Jedan od ključnih momenata u rasterećenju saobraćaja dogodio se kada smo na delu glavne saobraćajnice, na Slovenskom putu, onemogućili pristup motornim vozilima i preuredili ga u prostor za pešake, bicikliste i gradski prevoz, u tzv. shared space. To znači da svaki učesnik u saobraćaju mora biti obazriv i paziti na sve ostale učesnike. Uvodimo i niz drugih promena kojima želimo ublažiti motorni saobraćaj. Na određenim mestima ograničavamo brzinu na 30 km/h, uvodimo jednosmerne ulice za motorna vozila i te iste ulice postaju dvosmerne za bicikle, na nekim raskrsnicama sa semaforima dajemo prednost pešacima i biciklima tako da se njima pre uključi zeleno svetlo nego automobilima, a na pojedinim raskrsnicama biciklisti mogu stati ispred automobila. Ipak, ne smemo zaboraviti da je, kao i u svemu, važno pronaći pravu meru. Automobili su do nedavno dominirali javnim prostorom, situacija se sada menja, ali ne možemo ih u potpunosti isključiti. Svakako ćemo i ubuduće slediti naše zacrtane ciljeve ka održivom razvoju.

Foto-ilustracija: Pixabay

EP: Otkako ste uveli „BicikeLJ“, broj bicikala koji se iznajmljuju dosegao je više od sedam miliona. Na koji način sistem poput ovog, kao dopuna javnom prevozu, ali i brojači za bicikliste, promovišući gradski biciklizam, menjaju svest građana i pomažu im u odluci da se okrenu zelenom transportu?

Zoran Janković Osim uređenja infrastruktura za bicikle, BicikeLJ kao dobro osmišljen, jednostavan i lako dostupan sistem iznajmljivanja bicikla, predstavlja magnet za još veću upotrebu tog prevoznog sredstva. Trudimo se da našim građanima na različite načine omogućimo upotrebu alternativnih prevoznih sredstava. Gradimo javna parkirališta P+R (park and ride) na rubu grada, do kojih građani dolaze svojim vozilom, plate celodnevno parkiranje 1,2 evra i uz to dobiju povratnu kartu za javni prevoz. Na nekim od tih parkirališta imamo postavljene punktove BicikeLJ i postolja za parkiranje bicikala. Ima 6 parkirališta P+R u Ljubljani. Prilikom prošlogodišnje posete predstavnika kompanije „JCDecaux”, koji su osmislili sistem iznajmljivanja bicikala, bili smo prijatno iznenađeni informacijom da je Ljubljana prva u svetu po upotrebi BickeLJ-a – u proseku se svaki bicikl svakodnevno upotrebi 8 puta. U tom sistemu imamo 620 bicikala, prvi sat iznajmljivanja je besplatan i takvih je više od 99 odsto upotreba.

Intervju vodila: Jelena Cvetić

Intervju u celini možete da pročitate u Magazinu Energetskog portala ODRŽIVI TRANSPORT septembar-novembar, 2020.

 

 

 

 

 

Struja skuplja od februara, ali zbog zelenih kilovata januarski računi biće veći za oko 150 dinara

Foto: Festoon Fairy Lights
Foto-ilustracija: Pixabay

Struja će poskupeti 1. februara 3,4 odsto. Ali pre toga, već na januarskim računima čeka nas više od četiri puta povećana naknada za podsticanje proizvodnje obnovljive energije. Zbog te stavke, računi za struju biće u proseku veći oko 150 dinara.

Naknada za obnovljive izvore energije sa 0,093 dinara po potrošenom kilovat-satu povećana je na 0,437 dinara. Poslednja promena bila je 2015, pa u Vladi kažu da je povećanje neophodno jer je od tada u rad pušteno čak sedam vetroparkova.

“To znači koliko god povlašćeni proizvođač proizvede te električne energije, ubaci je u mrežu, EPS taj iznos plaća. Samo prošle godine mi pričamo o milijardama dinara koje su plaćene. Nije to čak više ni pitanje naše želje ni da li mi to hoćemo ili nećemo, nema životne sredine, nema razvoja energetike i rudrstva ukoliko ne budemo uložili mnogo više u ono što se zove proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora”, objašnjava Zorana Mihajlović, ministarka za rudarstvo i energetiku.

Iako je naknada za podsticanje zelenih kilovata uvedena pre sedam godina, većini građana još nije najjasnije šta plaćaju i gde taj novac ide.

“Namet još jedan, ne može da bude dobro, ali možda je i dobro ako se iskoristi u korisne svrhe”, navodi jedan od anketiranih građana dok njegova sugrađanka dodaje:

“Daj Bože, da bude čista energija, ja bih baš volela, ako već treba da plaćam”. 

Subvencije za zelene kilovate, takozvane “Fidin tarife” Evropska unija uvela je još krajem prošlog veka, jer je takva struja bila preskupa. Danas je energija iz vetra i sunca dobrim delom zamenila proizvodnju iz uglja.

Foto-ilustracija: Unsplash (Zhang Fengsheng)

“Taj medeni mesec u posticajima kroz ‘fidin tarife’ je prošao odavno u Evropskoj uniji. I naravno jedan od vrlo važnih aspekata tog novog tržišnog koncepta posticaja ogleda se u tome da je znatno pala cena samih kapitalnih investicija u obnovljive izvore. Sama cena investicija je tri do četiri puta niža nego pre deset godina”, navodi Miloš Mladenović, izvršni direktor srpske berze električne energije”SEPEKS”.

U resornom ministrstvu kažu da i Srbija sledi taj put, ali da kasnimo. Prvi korak jesu subvencije, drugi je aukcijska prodaja struje koja unosi konkurenciju među proizvođače, što je već praksa u Uniji, pa tek treći ukidanje podsticaja.

“Mi moramo da razvijemo tržište obnovljivih izvora, moramo da imamo više postrojenja instalisane snage iz obnovljivih izvora energije. Negde možemo to da očekujemo možda za godinu, za dve ili tri godine, praktično da imamo takvo stanje i onda možemo pričati o tom trećem koraku”, ističe ministarka Mihajlović.

U međuvremenu, dobićemo i Zakon o obnovljivim izvorima energije. Dodatni razlog da se što pre i što više obezbedi čiste energije jeste najava Evropske unije da će uvesti penale za velike zagađivače.

Izvor: RTS