Home Blog Page 570

Izmene Zakona – efikasnije rešavanje problema buke

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Buka koja dopire iz ugostiteljskih objekata ima veliki uticaj na ljude koji žive u blizini ovih objekata. Godinama, tokom letnjih meseci, mnogi stanovnici glavnog grada nemaju miran san, međutim, to bi uskoro moglo da se promeni.

Ministarka zaštite životne sredine u Vladi Republike Srbije Irena Vujović i zamenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić razgovarali su o planiranim izmenama i dopunama Zakona o buci i dinamici usvajanja ovog akta, kako bi se unapredili mehanizmi za rešavanje problema buke.

Oni su razgovarali o tome da se izmenama zakona omogući da komunalna gradska milicija i inspektori zaštite životne sredine, po prijavi građana, mere nivo buke na licu mesta.

“Buka koja dolazi iz pojedinih ugostiteljskih i drugih objekata, posebno u stambenim zgradama, nije prihvatljiva za građane. Kako bismo efikasnije rešili ovaj problem, potrebno je da izmenimo propise, pre svega u delu da republički inspektori i komunalna gradska milicija mogu da reaguju na mestu događaja”, objašnjava Vujović.

Ministarka i zamenik gradonačelnika postigli su dogovor o saradnji i kada je reč o kontroli zagađenja vode.

Za kontrolu zagađenja, pre svega na reci Savi, koristiće se brod „Argus“, koji je naučna laboratorija.

Brod će biti korišćen tokom vikenda, budući da je uočeno da pojedini privredni subjekti vikendom ispuštaju u reku nedozvoljene materije, navodi se u saopštenju. Najstrože će biti kažnjeni svi za koje se utvrdi da su prekršili zakon.

Energetski portal

 

 

Austrija zainteresovana za ulaganje u solarnu energiju

Photo-illustration: Pixabay

Delegacija austrijske kompanije „Solid solar enerdži sistems“ je prilikom posete Vladi Republike Srbije razgovarala sa ministarkom rudarstva i energetike Zoranom Mihajlović o mogućnostima saradnje i investiranju u solarna postrojenja u Srbiji, navodi se na sajtu Vlade.

Tokom razgovora sa delegacijom te kompanije, koju je predvodio direktor Štefan Jantšer, ministarka je istakla da je Srbija nedavno dobila četiri važna zakona u energetskom i rudarskom sektoru, uključujući i potpuno novi Zakon o obnovljivim izvorima energije, te da su za našu državu i dalji razvoj važna ulaganja u obnovljive izvore energije.

“Želimo da u Srbiji vidimo što više kompanija koje se bave obnovljivim izvorima, da gradimo hidro, gasna i solarna postrojenja i doprinesemo smanjenju emisija ugljen-dioksida. Za Srbiju je važna energetska i ekološka bezbednost na putu energetske tranzicije i zelene energije. Naš cilj je da se do 2040. godine 40 odsto energije dobija iz obnovljivih izvora”, poručila je Mihajlović.

Jantšer je istakao da je ova kompanija pre tri godine došla u Srbiju i da su zainteresovani za ulaganja u solarna postrojenja.

“Zajedno sa srpskim partnerima istražili smo tržište, uradili nekoliko studija izvodljivosti za više gradova, kako bismo procenili potencijale solarne energije. Spremni smo za detaljno projektovanje i izgradnju solarnih postrojenja. Imamo tehnologiju i iskustvo, postojimo na tržištu više od 30 godina i upravljamo u više od 20 sistema”, rekao je Jantšer.

Energetski portal

Pokrenuta peticija protiv Rio Tinta, broj potpisa sve veći

Foto-ilustracija: Unsplash (Jonny Caspari)
Foto-ilustracija: Unsplash (David Hellmann)

Britansko-australijska rudarska kompanija Rio Tinto uskoro bi mogla da započne eksploataciju litijuma u dolini reke Jadar, jedinoj poznatoj lokaciji na kojoj se nalazi litijumom bogat mineral jadarit. Iako projekat “Jadar” obećava veliku ekonomsku dobit budući da je litijum okarakterisan kao “zlato 21. veka”, otpor zabrinutih građana raste usled neizbežnih ekoloških posledica.

Iz tog razloga je organizacija “You move Europe” pokrenula peticiju za obustavu projekta jer će, kako se navodi u pratećem tekstu, eksploatacija litijuma uništiti prirodu, zemljište i reke ovog kraja, narušiti zdravlje ljudi i životinja, ali i uticati na kvalitet života susednih zemalja.

Razlog tome je proces izdvajanja litijuma iz minerala jadarita koji zahteva korišćenje koncentrovane sumporne kiseline. Ovaj proces će, kako navode u tekstu, koristiti 300 kubnih metara vode, pri čemu će se hemijski tretirana voda vraćati nazad u reku Jadar i podzemne vode, a preko njih u Drinu i Savu.

Osim voda, ni vazduh neće biti manje zagađen, jer isparenja agresivnih kiselina mogu da se rašire do velikih udaljenostu preteći da ozbiljno ugrozi zdravlje ljudi i životinja.

Najzad, treba spomenuti i stanovnike ovog kraja jer će preko 19.000 ljudih, od kojih se mnogi bave poljoprivredom, morati da bude iseljeno, a njihova zemljišta iskorišćenja za potrebe rudnika.

Ipak, prema rečima ministareke rudarstva i energetike Zorane Mihajlović, nema razloga za strah jer su u toku samo istraživanja doline Jadra kako bi se utvrdilo kojom rudom smo bogati što je za nas kao zemlju ekonomski veoma značajno.

Zaštita životne sredine je, prema njenim rečima, prioritet ovog projekta, a nijedna dozvola neće biti izdata dok ne bude gotova procena uticaja na životnu sredinu, a javnost u potpunosti upoznata sa svim detaljima.

Ipak, i sama istraživanja su, objašnjava Zvezdan Kalmar iz Koalicije za održivo rudarstvo, ozbiljne aktivnosti za koje je morala biti odrađena zasebna procena uticaja na okolinu.

“U svrhu istraživanja za sada je napravljeno preko 520 bušotina. Ljudima već propadaju usevi i zagađena im je voda usled izlivanja litijumske vode koja ne treba da se nalazi na površini zemlje, već na velikim dubinama”, kaže Kalmar za Energetski portal.

On dodaje da je jedan od vodećih problema to što je javnost isključena iz donošenja odluka, a detalji ovog projekta su netransparentni.

“Procena uticaja na životnu sredinu je upravni akt kojom država reguliše šta će neko moći da radi na određenoj teritoriji, ali nigde ne postoji tvrdnja šta će Rio Tinto smeti, a šta neće smeti da radi. Sam plan je protivustavan jer onemogućava građanima da donose odluke, a naše pravo je da kažemo ‘ne’ rudniku, sve i da imamo ‘zlatno brdo’”, ističe Kalmar i dodaje da ovo “zlatno brdo” preti da uništi živote.

Kako navodi, prema novom Zakonu o rudarstvu, podaci o mineralima na određenoj teritoriji ostaju u privatnom vlasništvu, čime se javnost ponovo uskraćuje za relevantne informacije. Iako navodi da su rudne rezerve jadarita locirane između 60 i 70 odsto, sve to pada u vodu ukoliko građani ne žele rudnik na određenom području.

On ipak dodaje da Rio Tinto nije uzrok problema, već posledica naše državne politike. Zato naglašava da moramo reći odlučno “ne” svakom rudniku litijuma, ne samo pomenutoj kompaniji.

Isto je reklo i blizu 40.000 potpisnika peticije, koliko ih je sada, a broj onih koji svojim potpisom poručuju da Rio Tinto nije dobrodošao iz minuta u minut je sve veći.

Milena Maglovski

Uskoro počinje prijava za zamenu stolarije 

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Ministarstvo rudarstva i energetike nedavno je raspisalo javni poziv na koji mogu da se prijave sve jedinice lokalne samouprave, a dobijena sredstva moći će da se koriste za subvencionisanje unapređenja energetske efikasnosti za građanstvo. Poziv je otvoren do 21. maja, a ove godine povećanje energetske efikasnosti radi se kroz pilot projekat pa će svaka opština moći da dobije 10 miliona dinara. Nadležni najavljuju da će sledeće godine budžet za unapređenje energetske efikasnosti iznositi 150 miliona evra. 

Nakon konkursa za lokalne samouprave biće raspisana dva javna poziva. Kako objašnjavaju iz ministarstva, jedan poziv biće upućen firmama koje će raditi na zameni stolarije, a drugi, koji će biti raspisan u toku jula, za građane koji žele da zamene stolariju u svom domu. Ove javne pozive raspisivaće lokalne samouprave.

“Biće donet i poseban pravilnik koji će definisati tačnu proceduru, a gradovi i opštine imaće svoje komisije koje će vršiti provere i na terenu. Procene su da se prvi ugovori između opština i građana mogu očekivati u septembru”, rekla je ministarka Zorana Mihajlović.

Prema njenim rečima za subvencije će moći da se prijave svi, vlasnici porodičnih kuća, stambene zajednice, kao i oni koji žele da zamene kotlove za grejanje.

Ono što je poznato je da će građani finansirati 50 odsto ukupne investicije, dok će ostatak obezbediti lokalna samouprava i Uprava za finansiranje i podsticanje energetske efikasnosti. Prostom računicom, za stan od 60 kvadrata, za zamenu stolarije potrebno je oko 1.500 evra. Vlasnika stana treba da obezbedi 750 evra, a ostatak opština i Uprava.

Kako najavljuju iz ministarstva, neće biti biti ograničenja u kvadraturi, kao ni u tipu stambenog objekta, a svi detalji biće jasno precizirani u pozivu koji će raspisati jedinice lokalne samouprave.

U Srbiji se troši čak četiri do pet puta više električne i toplotne energije nego u Evropskoj uniji. Zato se mnogo radi na tome da se poveća energetska efikasnost. Intenzivno se radi i na sanacijama javnih objekata, a uskoro će biti potpisani ugovori sa gradovima i opštinama za projekte povećanja energetske efikasnosti u vrtićima, osnovnim i srednjim školama, domovima zdravlja, ukupne vrednosti oko 500 miliona dinara, od čega 290 miliona iz Budžetskog fonda za unapređenje energetske efikasnosti. 

Milica Radičević

 

Osnovano telo za unapređenje ekološkog obrazovanja

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Anna Earl)

Ministarstvo zaštite životne sredine i Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja potpisali su sporazum o osnivanju zajedničkog tela za saradnju na razvijanju programa sistemskog i participativnog obrazovanja za oblast zaštite životne sredine u cilju održivog razvoja, navodi se na sajtu Ministarstva zaštite životne sredine.

Osnivanje zajedničkog tela, koje će raditi na sistemskoj ekološkoj edukaciji dece i mladih u cilju podizanja svesti o zaštiti životne sredine, klimatskim promenama i održivom razvoju, najavili su resorni ministri Irena Vujović i Branko Ružić na sastanku održanom početkom aprila.

Zadatak ovog tela je da se bavi pitanjima razvoja programa sistemskog i participativnog obrazovanja za oblast zaštite životne sredine i njegove integracije u sistem formalnog obrazovanja Srbije, kojima je priroda takva da je neophodna kontinuirana saradnja oba resora u Vladi, imajući u vidu njihovu nadležnost.

U fokusu će biti i promovisanje važnosti očuvanja životne sredine, kao i razvijanje svesti i dalje unapređivanje znanja kod dece i mladih iz ove oblasti.

Zajedničkim telom, koje čine predstavnici oba ministarstva, predsedavaće Jelena Tanasković, državna sekretarka u Ministarstvu zaštite životne sredine.

Profesorka biologije Aleksandra Lukić ranije je za RTS izjavila da su deca dosta opterećena gradivom, naročito od petog razreda. Konkretan predmet posvećen ekologiji mogao bi da se uvede, ali kao dodatna aktivnost koja se ne ocenjuje.

„Ekologija je zastupljena u nastavi iz biologije ‒ govorimo o zaštićenim i ugroženim vrstama, staništima, deca sve to prihvataju, često i dosta emotivno. Učenici bi možda trebalo da dobiju neko konkretnije dodatno znanje o zaštiti prirode kroz angažovanje stručnijeg lica, kao samog ekologaˮ, ističe Lukićeva.

Energetski portal

Crna Gora uskoro dobija još jedno zaštićeno prirodno dobro

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Wladislaw Peljuchn)

Brdo Vrmac uskoro bi moglo da postane zaštićeno prirodno dobro, naime, opštine Kotor i Tivat u saradnji sa Agencijom za zaštitu prirode i životne sredine, otpočele su postupak za proglašenje ovog lokaliteta za prirodno dobro.

“Shodno obavezama proisteklim iz važećeg Zakona o zaštiti prirode, pre formalnog proglašenja zaštićenim prirodnim dobrom predstoje obimna istraživanja prirodnih vrednosti područja, kao i drugih segmenata koji su od značaja za zaštitu (ambijentalne, pejzažne, kulturne i druge vrednosti). Nakon svih, zakonom predviđenih procedura i usvajanja predloga o proglašenju zaštićenog prirodnog dobra, Vrmac će uživati određeni stepen zaštite, a samim tim i promocije i unapređenja”, navodi se u saopštenju.

Prostor Vrmca, kako dodaju, predstavlja integralnu prirodnu celinu koju u administrativnom smislu dele opštine Tivat i Kotor.

“Ovaj prostor, međutim, sa aspekta zaštite biodiverziteta, mora biti celovito zaštićen, a njegov dalji razvoj kontrolisan i usmeren na očuvanje i unapređenje izvornih vrednosti zbog kojih se štiti, saglasni su predstavnici ove dve opštine”, navodi se u saopštenju, prenosi RTCG.

Iz Opštine Tivat ističu da su dragoceni podaci o izuzetnim vrednostima područja Vrmca sadržani u studijama izrađenim kroz implementaciju IPA prekograničnog projekta „Baština-pokretač razvoja“, realizovanog u okviru programa prekogranične saradnje Crne Gore i Hrvatske uz ukupnu podršku Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, a takođe i u brojnim drugim radovima obezbeđenim kroz dugogodišnje delovanje nevladinih organizacija i institucija.

Energetski portal

Užice u saradnji sa Tuzlom rešava problem kabastog otpada

Foto: Wikipedia/ CrniBombarder!!!
Foto-ilustracija: Pixabay

U okviru projekta prekogranične saradnje sa Tuzlom, Regionalni centar za upravljanje otpadom u Užicu dobiće mobilno postrojenje za usitnjavanje otpada (šreder), navodi se na sajtu grada.

Realizacija trećeg po redu zajedničkog projekta Užica i Tuzle “Upravljanje kabastim otpadom”, koji će u potpunosti rešiti problem kabastog i građevinskog otpada, otpočela je 1. marta. Zahvaljujući ovom projektu, vrednom 576 664 evra, gradovi Užice i Tuzla dobiće po jedan šreder i po 20 kontejnera.

Posle postrojenja koje je testirano tokom prošle sedmice, danas je u JKP Duboko stiglo i drugo, a nakon testiranja ući će se u proceduru nabavke. Predviđeno je da šreder pored kabastog može da reciklira i građevinski otpad, tako da će Užice biti među prvim gradovima u Srbiji koji će na ovaj način rešiti problem ove vrste otpada.

Početkom aprila na deponiju Duboko stigao je i bager guseničar koji će doprineti efikasnijem radu u delu gde se otpad deponuje. U oktobru prošle godine kupljen je novi kamion a krajem godine i nova prikolica.

Povodom zvaničnog početka realizacije projekta “Uspostavljanje sistema za održivo upravljanje kabastim otpadom, na teritoriji gradova Užica i Tuzle (BWL)” u Tuzli je održana konferencija za medije, gde su se pored domaćina Zvjezdana Karadžina, ministra za prostorno uređenje i zaštitu okoline Kantona Tuzla, Mirele Uljić, pomoćnice gradonačelnika Tuzle i Admira Bećirovića, direktora JKP Komunalac javnosti su se obratili Dragoljub Stojadinović, zamenik gradonačelnika Užica i Momir Milovanović, direktor Regionalnog centra za upravljanje otpadom Duboko.

“Projekat vredan oko 570 hiljada evra, u okviru koga će gradovi Užice i Tuzla dobiti po jedan šreder, grajfer i 56 kontejnera rešiće problem upravljanja kabastim i građevinskim otpadom na način da od tog otpada svi imaju korist, a da on pritom neće zatrpavati telo deponije,” rekao je Dragoljub Stojadinović, zamenik gradonačelnika Užica.

Po rečima direktora JKP Duboko Momira Milovanovića ovo će sigurno biti još jedan, a treći po redu, uspešno realizovan projekat prekogranične saradnje Užica i Tuzle i ova dva komunalna preduzeća. Vredna oprema i dobro uspostavljen sistem doneće dobrobit svima.

Održivo upravljanje otpadom u Užicu i Tuzli cilj je projekta čiju realizaciju kofinansira Evropska unija kroz Program prekogranične saradnje Srbija-Bosna i Hercegovina 2014-2020, u okviru instrumenta predpristupne pomoći, pri čemu je ugovorno telo Sektor za ugovaranje i finansiranje programa iz sredstava EU (CFCU), Ministarstvo finansija Republike Srbije. Nosilac projekta je RCUO Duboko Užice, a partneri su JKP Komunalac i Centar za ekologiju i energiju iz Tuzle.

Energetski portal

Zamenom kotlova i pošumljavanjem do čistog vazduha

Foto ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Daniel Moqvist)

U cilju smanjenja zagađenja vazduha ove godine biće realizovani projekti za zamenu kotlova za grejanje i pošumljavanje, a ugovori o tome potpisani su sa više od 50 gradova i opština.

Ministarka Irena Vujović u izjavi za agenciju Tanjug navela da je u Ministarstvu formirano odeljenje za saradnju sa jedinicama lokalne samouprave, što se ispostavilo kao veoma dobro, s obzirom na to da se redovno odvija komunikacija, zajednički sagledavaju problemi i traže rešenja, navodi se na sajtu Vlade.

Projekti se, kako je objasnila, realizuju iz budžeta Ministarstva zaštite životne sredine, a iz kredita Evropske banke za obnovu i razvoj radi se zamena gradskog kotla za grejanje u Kragujevcu, što će biti urađeno do kraja godine.

Prema njenim rečima, to će Kragujevcu doneti velike benefite, jer će zagađenje vazduha biti svedeno na minimum, a biće sanirano i pepelište koje takođe predstavlja veliki problem.

Ministarka je podsetila na to da su u nekim gradovima završeni konkursi za zamenu kotlova za grejanje na javnim objektima kao što su škole, sportski centri, objekti kulture, zdravsta i slično, pa su kotlovi ili već zamenjeni ili će se to uraditi u narednom periodu.

“Da bi dobile sredstva za ovu namenu od Ministarstva zaštite životne sredine, lokalne jedinice su morale da ispune dva važna uslova – jedan je da priključak za građane bude besplatan, a drugi da se zamena obavi tokom ove godine”, objasnila je ministarka.

Shodno tome, ona je izrazila očekivanje da će tokom sledeće grejne sezone biti znatno bolja situacija u tim gradovima kada je reč o zagađenju vazduha.

Ona je napomenula da je Ministarstvo raspisalo i konkurs za invididualna domaćinstva, koji će se sprovoditi u nekoliko gradova.

Gradovi će, kako je predočila, sami raditi selekciju i odrediti koja su to domaćinstva kojima je preko potrebna subvencija za zamenu kotlarnica u njihovim kućama i prelazak na pelet ili na gas, ukoliko u gradu postoji gasna mreža.

“Takođe, radiće se i na pošumljavanju, kao važnom segmentu popravljanja čistoće vazduha, a interesovanje opština za ovaj konkurs Ministarstva je bilo veliko”, nglasila je Vujović.

Ona je podsetila na to da je u projekte uključeno i dosta gradova i opština iz Vojvodine, jer su analize pokazale da Vojvodina nije dovoljna pošumljena, zbog čega je bilo i kritika od strane Evropske komisije.

Vujović je, govoreći o borbi sa aerozagađenjem, poručila da je resorno ministarstvo odlučno u tome da se uhvati u koštac sa ovim višedecenijskim problemom, navodeći da je za tu svrhu odvojilo sredstva u budžetu i sprovelo konkurse.

Ona je ukazala na to da je bilo mnogo zahteva opština za pomoć i da one sada intenzivno rade na projektima kako bi bile spremne i konkurentne za sledeće konkurse koje će raspisati Ministarstvo zaštite životne sredine.

Takođe, kako je predočila, veliki broj lokalnih samouprava ulaže i svoja sredstva, tako da se očekuje da će se prvi rezultati videti već ove godine i da ćemo disati čistiji vazduh.

Izvor: Vlada Republike Srbije

Šta sa dotrajalim baterijama električnih automobila?

Foto-ilustracija: Unsplash (Vlad Tchompalov)
Foto: Pixabay

Prelazak na električna vozila (EV) predstavlja važan korak u borbi protiv klimatskih promena, ali usled globalnog oduševljenja ekološkim automobilima ne smemo da previdimo potencijalne opasnosti po životnu sredinu koje dolaze sa njihovim masovnim korišćenjem.

Tu pre svega mislimo na litijum-jonske baterije koje, ukoliko se pravilno ne odlažu i recikliraju, mogu da eksplodiraju i oslobode opasne materije.

Osim toga, iskopavanje litijuma predstavlja veliki problem za životnu sredinu jer zagađuje reke i okolno zemljište, a incidenti poput pomora ribe i stoke doveli su do toga da se otvaranju novih rudnika pruža sve veći otpor, kako u našoj zemlji, tako i šire.

Između 2016. i 2018. godine cena litijuma se udvostručila, pa su mnoge autokompanije već sada prepoznale da je ulaganje u sisteme za reciklažu podjednako važno kao i razvijanje autoindustrije budući da je korišćenje recikliranih materijala podjednako efikasno, a daleko isplativije.

Na koji način se recikliraju baterije?

Za sada se svega pet do 10 odsto litijum-jonskih baterija u svetu reciklira, prenose svetski mediji. Ipak, to ne treba da nas obeshrabri jer vodeće autokompanije poput Nisana, Renoa i Folksvagena uveliko rade na razvijanju tehnologije za recikliranje i otvaraju postrojenja za tu namenu. Folksvagen za sada reciklira oko 3.600 baterija godišnje, a ni ostale kompanije ne zaostaju, prenose svetski mediji.

Recikliranje baterija električnih automobila je zahtivno jer troši veliku količinu energije, a sam proces obavlja u nekoliko koraka. One se najpre usitne ili istope, a potom se različite komponente odvajaju magnetima i dalje prerađuju ne bi li se ponovo iskoristile.

Manuelno odvajanje litijum-jonskih ćelija učinio bi reciklažu efikasnijom i čistijom, ali ova metoda nosi rizik po radnike. Rešenje bi mogla biti automatizacija i korišćenje robotike, premda su u opticaju i alternativne metode kako bi se efikasnost reciklaže popela sa trenutnih 60 odsto iskorišćenih materijala na 95 do 100 odsto.

Pored reciklaže, postoje i drugi načini da negativan uticaj litijum-jonskih baterija svedemo na minimum. Prilikom kupovine automobila, mogli bismo da damo prednost onima sa manjom baterijom, naročito ukoliko kupujemo vozilo za gradsku vožnju, pa nam veliki domet nije preko potreban.

Litijum-jonske baterije našle su i svoju sekundarnu namenu za skladištenje struje iz obnovljivih izvora. Kućna baterija Power Wall prikuplja energiju iz solarnih panela koju možemo koristiti noću ili je poneti na put, a ideja je potekla od kompanije Tesla.

Milena Maglovski

Dobitna kombinacija na Kipru

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: CorD Magazine

Najosunčanija država u ovom delu sveta, sa tek dvadesetak oblačnih dana tokom čitave godine, smestila se na raskrsnici Evrope, Azije i Afrike. Svojom lepotom, bogatom istorijom, neodoljivim plažama i brojnim letovalištima privlači veliki broj turista iz celog sveta.

Ako ste već pomislili na Kipar, u pravu ste. Ipak, ovo ljupko mediteransko ostrvo već plaća cenu svog donedavno blagotvornog geografskog položaja. Njegovi stanovnici se suočavaju sa ozbiljnim posledicama klimatskih promena, sušama i nedostatkom vode kao i izazovima u usvajanju principa cirkularne ekonomije. Ambasador Kiparske Republike u Srbiji Dimitrios Teofilaktu otkriva u razgovoru za naš portal da li kiparska vlada uspeva da pronađe odgovarajuću kombinaciju rešenja za adaptaciju na klimatske promene.

 EP Prosečna godišnja temperatura u 2020. godini je iznosila 20,6 °C, a u rasponu od 1960. do 1970. godine ona se zadržavala na podeoku od 17,2 °C. Na koji način se Kipar bori sa rastućom temperaturom?

Dimitrios Teofilaktu Već se primenjuju neposredne mere prilagođavanja za smanjenje ranjivosti prirodnih i socio-ekonomskih sistema kao odgovor na klimatske promene. Istovremeno, u toku su usklađivanja dugoročnih strategija uprkos složenoj prirodi njihovih primena. Brojne studije su ukazale na to da je najvažnije odmah reagovati, jer će troškovi klimatskih promena biti još veći ukoliko se ništa ne preduzme. Kipar je svedok ozbiljnih negativnih posledica klimatskih promena i shodno tome smo uspostavili Nacionalnu strategiju za adaptaciju i Akcioni plan. Kipar je primoran da se bavi klimatskim promenama na regionalnom nivou. U tom cilju smo pokrenuli specifičnu inicijativu za spajanje Nacionalnih akcionih planova koji su usvojile zemlje Istočnog Mediterana i Bliskog istoka kako bi se ojačala regionalna usklađenost i saradnja. Zapravo, razvijen je detaljan program rada, koji se sastoji od dva različita elementa, naučnog i međuvladinog.

EP Zahvaljujući tome što ima prosečno 340 sunčanih dana godišnje, Kipar se ističe veoma razvijenim turizmom. Međutim, ostrvo je takođe pogođeno sušnim periodima, pa je voda oduvek bila dragocen resurs. Kako se izlazi na kraj sa potrebama za vodom kada postoji ogroman pritisak na vodne resurse?

Dimitrios Teofilaktu Nedostatak vode je uvek bio ogroman izazov za Kipar, koji se nalazi među državama članicama Evropske unije sa najmanjom količinom dostupne vode po glavi stanovnika. Kao ostrvo sa polusušnom klimom i ograničenim vodnim resursima, koji uglavnom zavise od padavina, Kipar se suočava sa dodatnim izazovima, u poređenju sa zemljama na kopnu, i mnogo je ranjiviji na klimatske promene. U cilju rešavanja problema i poboljšanja dostupnosti izvora vode za upotrebu u domaćinstvu i za navodnjavanje, podstiče se stanovništvo da optimalno koristi nekonvencionalne vodne resurse, kao što su desalinizacija i ponovna upotreba vode. Reciklirana voda je sve veći i stabilniji resurs. Za nas je jedan od prioriteta takođe i efikasno upravljanje potražnjom za vodom, jer je to osnovni uslov za sprovođenje i primenu održive politike o vodama. Shodno tome, primenjuju se razne mere usmerene na dalje poboljšavanje dobre prakse za potrošnju i ponovnu upotrebu vode. Jedna od primenjenih mera je politika cena za utrošenu količinu vode. Već duži niz godina postoje podsticajne cene, prateći cenovnik i blok tarife koje se primenjuju u zavisnosti od količine utrošene vode.

Foto-ilustracija: Pixabay

EP Zahvaljujući otkrićima ugljovodonika u kiparskim vodama, i velikog nalazišta gasa u egipatskim vodama, koje je vrlo blizu kiparskog kopna, vaša zemlja je dospela u žižu međunarodne javnosti. Industrija nafte i gasa nastavlja da se razvija. Da li će to ugroziti prioritete postavljene klimatskom agendom?

Dimitrios Teofilaktu Zaista, region istočnog Mediterana je privukao veliku pažnju zahvaljujuči otkrićima gasa u ovom području, pa su se aktivnosti na istraživanju ugljovodonika znatno uvećale. Uprkos tome što je pandemija imala negativan uticaj na industriju nafte i gasa širom sveta, očekuje se dalji razvoj aktivnosti. Na prvi pogled izgleda da one nisu u skladu sa prioritetima klimatske agende, ali ovo nije potpuna slika. Kad je reč o energetskoj tranziciji, ciljevi klimatske agende ne mogu se postići preko noći. Osim toga, potrebna su značajna ulaganja, ali i nove tehnologije. Ukratko, neophodno je imati prelazni period i gorivo za takav period, a svi se slažu da je to prirodni gas. Znamo da se prirodni gas koristi u proizvodnji vodonika, za koji se očekuje da će imati vodeću ulogu u energetskoj tranziciji. U određenim sektorima, poput transporta, energetska tranzicija biće teža i sporija. Prirodni gas može igrati ključnu ulogu, jer je nesumnjivo reč o ekološki najprihvatljivijem konvencionalnom gorivu.

Intervju vodila: Tamara Zjačić

Intervju u celini možete da pročitate u Magazinu Energetskog portala KRUŽNA EKONOMIJA mart 2021. – maj 2021.

Zašto novi Prostorni plan nije usklađen sa EU standardima?

Foto: YouTube (screenshot)
Foto-ilustracija: Pixabay

Novi Prostorni plan Srbije kosi se sa stategijom Evopske unije protiv klimatskih promena, jer potvrđuje izgradnju termoelektrana na ugalj i lignit, ocenjuju učesnici panela “I tebe se tiče: Šta donosi novi Prostorni plan?”. Dodatni problem, kako se navodi, može da bude ako EU krene sa naplatom uvozne takse Srbiji zbog prekomerne emisje ugljen-dioksida, što bi opteretilo domaću ekonomiju.

Ognjen Pantić iz Beogradske otvorene škole (BOŠ) kaže da se u predlogu novog plana pominju nove termoelektrane na ugalj, kao i obnovljivi izvori energije. On sve to smatra neusklađenim planiranjem.

Kao jedan od glavnih ciljeva Srbije u planu se prema Pantićevim rečima navodi potpuna energtska nezavisnost, koja bi se ostvarila proširenjem energetskih kapaciteta uz korišćenje “čistog uglja”. Komentarišući te navode predstavnik BOŠ-a dodaje da nešto poput čistog uglja zapravo ne postoji.

Da čist ugalj postoji, kako Pantić naglašava, mnoge razvijene zemlje ne bi ga izbacivale iz upotrebe, već bi pronašle ekonomično rešenje da ga koriste na ekološki prihvatljiv način.

Pantić zapaža da se eksploatacija litijuma u dolini Jadra navodi kao strateških ciljeva u predlogu Prostornog plana. Ipak, podseća da je ta tvrdnja zapravo neosnovana, jer se projekat tog rudnika još nalazi u fazi procene, pa ne može sa sigurnođću da se tvrdi da li je toliko isplativ.

Profesor ekološkog prava na Pravnom fakultetu u Beogradu i član pregovaračkog tima za Poglavlje 27 za članstvo u EU, Mirjana Drenovak-Ivanović, smatra da u novom planu treba da se definiše šta je zapravo prioritet države i precizira da li je to litijum, turizam ili na primer poljoprivreda.

U novom planu njegovi autori se, kako dodaje pozivaju na razne dokumente koji država nije ni usvojila, ili im je istekao rok važenja ili uopšte ne postoje.

“Imamo neozbiljan pristup strateškom planiranju, taj pristup se vidi i prilikom pristupa klimatskim promenama, one uopšte nisu uzete u obzir ,” kaže Drenovak-Ivanović.

Ona napominje da su klimatske promene trenutno većeg intenziteta, zbog pandemije, pa se čitav svet priprema da ih spreči ili ublaži.

Napominje da Srbija zbog prevelike emisije ugljen-dioksida može da pretrpi velike ekonomske posledice, naročito prilikom izvoza svoje robe u EU. Unija bi, naime, svim zemljama uvoznicima koje ne poštuju ograničenja u emisiji CO2 povećala opterećenja na uvoz robe koji je veoma važan za domaću ekonomiju.

Drenovak-Ivanović kaže da Srbija prevelikom emisijom CO2 potpuno zanemaruje svoje strateško opredeljenje da postane članica EU do 2035. Prema trenutnim planovima, Evropa bi do tada trebalo da postane “ugljenično” neutralan kontinent.

Srbija sa druge strane čini upravo suprotno, najavljuje novih šest termoelektrana na ugalj, pa nikako neće moći da postane članica EU do 2035. godine, niti će moći da poboljša kvalitet vazduha.

Pored svega toga tu su i propisi Energetske zajednice o smanjenju emisije štetnih gasova, na čije poštovanje se Srbija obavezala, ali ih ne poštuje, kao ni Pariski sporazum niti Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju koji je potpisan sa EU 2008. godine.

Da li smo bogati vodama?

Prema rečima Ive Mraković iz Inicijative Pavo na vodu, Srbija je zemlja koja je siromašna vodama. Cilj novog plana je prema njenim rečima da se integralno upravlja vodama, ali se u njemu kako dodaje ne navodi način na koji bi to moglo da se postigne.

Ona skreće pažnju i na pojavu bujučnih voda na rekama tokom različitih godišnjih doba u Srbiji i napominje da brojna jezera nisu upisana u katastar.

Podseća da su sve do sada izgrađene mini hidro-elektrane (MHE) u Srbiji do sada proizvele svega 1 odsto struje koja nam je potrebna, kao i da je njihovom izgradnjom došlo do brojnih problema. U planu, se kako dodaje takođe govori o tome, ali se govori i o daljoj izgradnji MHE, čak i u zaštićenim područjima.

Prema rečima Ive Marković, novi katastar za MHE se na netransparentan način potura javnosti  kao “nekakav naučni spisak”. Ona ocenjuje da on zaoravo više podseća na “katalog rasprodaje prirodnih dobara” za investitore.

Kao još jedan argument za odlaganje usvajanja novog plana ona navodi činjnicu da je još aktuelan prostorni plan za MHE iz 1987. godine.

Ona smatra da je dobro što se u planu daju naznake o potrebi da se poveća cena vode, jer je ona sad ispod svakog važećeg kriterijuma.

Podseća da se Irska odlučila da se voda u toj zemlji zbog socijalnih nemira građana koji su pravljeni zbog njenog poskupljenja, finansira kroz porez. To rešenje kako podseća oslobađa građane da za vodu plaćaju poseban račun.

Predstavnica Inicijative Pravo na vodu podseća i da Srbiju u oblasti unapređenja prerade otpadnih voda očekuje izuzetn skup posao vredan oko šest milijardi evra. To podrazumeva izgradnju postrojenja za prečišćavanje kanalizacije.

Javno komentarisanje predloga novog Prostornog plana Srbije koji bi ako se usvoji trebalo da važi do 2035. godine, organizaovala je Beogradska otvorena škola i još nekoliko organizacije civilnog društva.

Autor: Čedomir Savković

Izvor: Nova Ekonomija

Jestive šoljice za savršenu kafu i čistu okolinu

Foto: Dolcetti šoljice

Ekološke šoljice nisu novost, a brojne ideje su oživele kako bi smanjile plastični otpad nakon ispijene kafe. Tako smo dobili biorazgradive šoljice, reciklabilne šoljice, ali ipak, da li možete zamisliti bolji koncept jednokratne šoljice od jestive šoljice? Firma Dolcetti Šoljice iz Beograda proizvodi ukusne i hrskave biskvite u obliku šolje koji će zasladiti svaku, pa i najgorču kafu.

Iako je ideja o jestivim šoljicama nastala slučajno kada je Mihajlo, jedan od „izumitelja“, prosuo kafu na Marka, a ovaj mu zapretio „E, sada ćeš ovo da pojedeš!“, sve ostalo je do tančina isplanirano.

Pitali smo osnivača kompanije Dolcetti, Mihajla Ljupkovića, da nam kaže više o samom početku ovog jedinstvenog projekta. On objašnjava da je bilo potrebno dosta truda za njegovo pokretanje jer, budući da se radi o inovativnom proizvodu, trebalo je od početka projektovati i konstruisati mašinu za oblikovanje i pečenje koja je u celosti napravljena u Srbiji.

Mihajlo dodaje da su ih navike u konzumiranju ristretto, espresso i ostalih vrsta toplih napitaka na ovim prostorima ohrabrile da idu u dobrom pravcu, a kako Dolcetti šoljica predstavlja kombinaciju proizvoda koji su globalno među najtraženijim – kafe i keksa, uspeh je bio zagarantovan.

„Pre svega, želeli smo da ponudimo tržištu ukusan, stabilan i drugačiji proizvod od nekih ranijih ideja koje smo mogli da vidimo na bazi korneta ili voćne kore, te smo se odlučili za proizvodnju Dolcetti jestivih šoljica od biskvita kao savršenog spoja tih karakteristika“, ističe Ljupković.

Dolcetti šoljice uveravaju nas da šolje za jednokratnu upotrebu možda i nisu tako loša ideja, dokle god možemo da ih pojedemo. Jednokratne plastične čaše predstavljaju veliki izvor zagađenja, a mi smo pitali Mihajla da nam pojasni na koji način ovaj inovativni proizvod čuva životnu sredinu.

 „Ekološki aspekt proizvodnje je nešto što nam je u osnovnim načelima poslovanja i taj proces smo podelili u više faza. U prvoj fazi, pre svega nudimo način konzumiranja kafe bez potrebe za dodatnim pakovanjem s obzirom da se sama šoljica može u celosti pojesti. Iako smo u Indiji i nekim drugim zemljama Azije videli slične proizvode koji se služe na nehigijenski način tako da se prstima hvataju za šoljice i tako ih dele, nismo želeli da tako plasiramo i svoj proizvod. Za tu namenu, kreirali smo kartonski držač koji štiti šoljicu do momenta posluženja, drži je van dodira sa donjom površinom i služi kao zamena za standardnu dršku šoljice. Nakon konzumiranja se kartonski držač rasklapa i odlaže za reciklažu, a upravo u tom segmentu razvijamo napredna rešenja koja će omogućiti poseban način posluženja bez držača, a takođe i način za oblaganje šoljice sa sirovinama na bazi šećerne trske koja se još brže raspadaju i eko-kutije za transport“, objašnjava Mihajlo.

Da nije lako plasirati inovativni proizvod govori i činjenica da su HoReCa (Hotel-Restaurant-Cafe) objekti imali dosta pitanja o načinu konzumiranja, posluživanja i uticaja ukusa biskvita na kafu. Ipak, pozitivne reakcije onih koji su Dolcetti šoljice uvrstili u svoj meni nisu izostale usled činjenice da je proizvod obezbeđen kako bi zaštićen stigao do potrošača i na siguran način mogao da se konzumira, ne utičući na ukus kafe.

„Kao dodatna potvrda kvaliteta, već se u nekoliko objekata ponuda kafe u meniju preimenovala u ’Dolcetti ristretto’ ili ’Dolcetti espresso’, kao podrazumevani način posluživanja uz ukusnu kombinaciju sa biskvit keksom u obliku šoljice“, dodaje Ljupković.

Mnogima će se dopasti što Dolcetti šoljice ne zahtevaju pranje posuđa pa su idealne za putovanja, kampovanja i slavlja. Takođe, ove šolje upotpuniće kafu svima koji žele iskustvo posete kafiću ili restoranu u svom domu.

Mihajlo sa ponosom ističe da na jestive šoljice nisu ostali ravnodušni ni stranci koji su imali prilike da ih probaju, što otvara i mogućnost izvoza.

„Imali smo prilike da sarađujemo sa dosta kompanija i organizacija koje su naše Dolcetti šoljice uvrstile u svoje poklon pakete za zaposlene ili partnere. Posebno nam je drago kada su nas mnogi odabrali za predstavljanje srpskih proizvoda u okviru tih paketa ka gostima iz inostranstva, što je kasnije dalo osnov i za razgovore o distribuciji i izvozu i u tim zemljama“, kaže Ljupković.

Na pitanje da li uskoro možemo da očekujemo još jestivog posuđa, Mihajlo ističe da se trenutno radi na finalizaciji i patentiranju modela za cappuccino, što je ujedno i najtraženiji model, a nakon toga slede proizvodi koji menjaju čaše za poneti, jestive poklopce za čaše, kašičice, kao i proizvodi poput jestivih činija za sladoled i salate.

„Razvijamo dakle čitavu grupu proizvoda posvećenih alternativnim rešenjima u posluženju hrane i pića koja ukidaju upotrebu plastike i ostalih sirovina, verujući da iz Srbije možemo pokrenuti još jači trend inovativnih ekoloških rešenja u HoReCa i prehrambenoj industriji“, zaključuje Mihajlo u razgovoru za Energetski portal.

Ne propustite da potražite Dolcetti šoljice u omiljenom kafiću ili restoranu, a za više informacija, posetite sajt Dolcetti Šoljice.

Milena Maglovski

Kada se gljive i ambalaža ukrste

Foto: projekat SOMA
Foto: projekat SOMA

Do novog materijala o kome se sve više priča, tim kompanije White Lemur došao je očigledno sporednim putem. Pre nego što su zagazili u inovacije, prevashodno su se bavili dizajnom rešenja za promotivne materijale i pakovanja, i tada su uočili potrebu za zelenim materijalima, pogotovu onima koji zamenjuju razne vrste plastike i stiropora.

S druge strane, započeli su i, u tom trenutku, nevezan projekat proizvodnje pečuraka sa farmaceutskim dejstvima. U ekipi koja se bavila razvojem proizvoda od gljiva bio je i Nikola Stanojević, već iskusni mladić u svetu startapova sa diplomom Biološkog fakulteta u Beogradu. On kaže da su u tom procesu stvaranja preparata IMUMIN shvatili da jedan vid „otpada” iz proizvodnje, kada se tretira pod određenim uslovima i na određen način, može postići identične karakteristike kao ekspandovani polistiren, odnosno stiropor.

Taj zaključak ujedno predstavlja i početak projekta SOMA u okviru kompanije White Lemur, pred kojom je sada bio zadatak da razvije tehnologiju proizvodnje tog materijala, ispita da li i neki drugi materijali imaju slična svojstva, kao i da nađe i testira sve moguće upotrebe i formira proizvode od ovog novog otkrića.

Dok je Nikola pohađao Akademiju za cirkularnu ekonomiju pri Privrednoj komori Srbije, instruktor im je pomagao da naprave analize toka materije i izvora zagađenja. Tako su shvatili da je upotreba stiropora kao materijala za jednokratna pakovanja jedan od glavnih izvora mikroplastike, jer se stiropor ne razgrađuje i ne reciklira. On se ili pali, što dovodi do emisije gasova sa efektom staklene bašte, ili se baca u deponije, gde se raspada formirajući obilje mikroplastike.

Foto: projekat SOMA

Kombinujući ovo saznanje sa činjenicom da se poljoprivredni otpad takođe spaljuje svake godine, što izaziva enormno zagađenje, naročito u jesen, tim je odlučio da njihov prvi cilj bude da naprave efikasnu, jeftinu i zelenu zamenu za stiropor za jednokratno pakovanje. Moglo bi se reći da je pomoć Akademije za cirkularnu ekonomiju bila dosta bitna za njihov razvoj. Tu su uspeli da uokvire i uobliče ideju o tome šta tačno mogu biti njihovi proizvodi, gde i kako mogu imati najveći i najbolji uticaj na životnu sredinu, ali i kako se to može uklopiti u kompleksnu industriju i sisteme koji već postoje. Ukratko, oni su iskoristili otpad iz poljoprivrede i biološki organizam da proizvedu novi biotički materijal, i da, prema Nikolinim rečima, „uzgoje” proizvode od njega koji će biti prirodni i neće stvarati ni otpad i zagađenje.

“Biosporin je izuzetno fascinantan i versatilan materijal. On je suštinski biotički materijal, odnosno materijal biološkog porekla, što ga stavlja u istu klasu u kom su drvo, koža ili guma, i ima podjednako veliki raspon potencijalnih upotreba. On se sastoji od celuloznih i ligninskih vlakana iz poljoprivrednog i industrijskog otpada, i hitinskih vlakana koja stvaraju gljive”, objašnjava Nikola i dodaje da u zavisnosti od ulaznih sirovina (vrste otpada), uslova u gajenju ili obrade posle proizvodnje, biosporin može posedovati čitav spektar osobina kao što su mekoća-tvrdoća, hrapavost-glatkost, apsorpcija šoka, vizuelni kvalitet, a manipulacijom gustine hitinskih vlakana gljive može se postići raspon kvaliteta gotovo kao kod plastičnih materijala.

Foto: projekat SOMA

Da su skrenuli pažnju na svoj pronalazak, u to nema sumnje. Dovoljno govori i podatak da trenutno imaju čak desetak pilot projekta sa raznim klijentima, gde testiraju održivost različitih upotreba. Nikola kaže da su za ovakvo interesovanje i poslovne prilike najviše zaslužne neverovatne odlike Biosporina.

„Materijal je takođe potpuno nezapaljiv, spada u A0 klasu materijala što mu daje dodatne prednosti u odnosu na stiropor. On je potpuno biorazgradiv u prirodnim uslovima. U kontaktu sa zemljom i vlagom u rasponu dužem od šest meseci, a posredstvom bakterija iz zemlje, Biosporin se raspada, moglo bi se reći da se topi, a tim procesom se ujedno obogaćuje zemljište solima koja pospešuju plodnost zemlje”, navodi naš sagovornik, pružajući nam dodatni dokaz koji je stigao sa Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu u kom se potvrđuje da Biosporin može da se koristi kao delimično organsko đubrivo. Sa Tehnološko-metalurškim fakultetom u Beogradu takođe rade na nekoliko projekata, od kojih je jedan impregnacija biosporina ekološkim organskim polimerima, što bi mu dalo potpunu hidrofobnost, te bi sprečilo njegovo raspadanje sve dok se fizički ne ošteti.

Priredila: Tamara Zjačić

Tekst u celini možete da pročitate u Magazinu Energetskog portala PAMETNI GRADOVI decembar 2020. – februar 2021.

 

Početak izgradnje regionalnih reciklažnih centara krajem godine

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Ministarstvo zaštite životne sredine tokom maja će raspisati konkurs za dodelu sredstava gradovima i opštinama za čišćenje i uklanjanje divljih deponija na svojim područjima, a krajem godine će početi izgradnja regionalnih reciklažnih centara, navodi se na sajtu Vlade Srbije.

Ministarka zaštite životne sredine Irena Vujović istakla je da će  jedan od uslova za dobijanje podrške na ovom konkursu biti da na gradskim deponijama postoje kapaciteti gde bi otpad sa divljih deponija mogao da se smesti. Ona je dodala da to često predstavlja problem jer dosta gradova i njihovih deponija nemaju više kapaciteta.

“Zato mnoge od njih saniramo, proširujemo im kapacitete, kao što je deponija Duboko u Užicu, zatim gradska deponija u Čačku, koja je kompletno sanirana. Takođe, saniraćemo mesta na kojima su bile deponije i revitalizovati zemljišta koja se neretko nalaze u samom centru grada”, napomenula je ministarka.

Vujović je istakla da je početak izgradnje reciklažnih centara planiran za kraj godine i to putem kredita Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD). Planirano je da se njihova izgradnja obavlja po fazama, a prema njenim rečima, kada radovi budu gotovi, moći ćemo da kažemo da smo upravljanje čvrstim otpadom stavili pod kontrolu.

Ministarka je ukazala na to da se u rešavanju problema čvrstog otpada, radi paralelno na nekoliko koloseka te da se mnogo očekuje od regionalnih reciklažnih centara.

Kada je reč o uklanjanju divljih deponija, Vujović ističe da je veoma važna redovna kontrola od strane lokalnih inspekcija, jer ako se jednom očišćeni teren za nekoliko dana ili nedelja ponovo pretvori u smetlište, problem nije trajno rešen.

“Najviše je deponija uz auto-puteve i na obalama reka i one ne samo što predstavljaju ružan prizor nego zagađujući životnu sredinu, negativno utiču na kvalitet života građana”, rekla je ministarka.

Energetski portal

 

Zapadni Balkan na putu ka čistoj energiji uz čvrstu podršku EBRD

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: EBRD

Platformu za podršku energetskoj tranziciji u regionima uglja u Zapadnom Balkanu i Ukrajini pokrenule su Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD), Svetska banka, Evropski koledž, Sekretarijat Energetske zajednice, Evropska komisija i vlada Poljske. Već na prvom sastanku Platforme dogovoreno je da će udružiti napore kako bi se omogućio prelazak sa uglja na niskougljeničnu i klimatski otpornu budućnost na zapadnom Balkanu i u Ukrajini.

Inicijativa za Platformu je pokrenuta još u septembru 2019. godine, nakon što su se zemlje Zapadnog Balkana obavezale da će povećati udeo čiste energije u Zajedničkoj deklaraciji iz Podgorice donesenoj februara 2019. godine. Ukrajina je još novembra 2017. godine izrazila sličnu želju kroz svoju Strategiju razvoja niskih emisija do 2050. godine. Strategijom EBRD-a za tranziciju ka zelenoj ekonomiji (GET) 2021-2025 postavljen je cilj da se poveća zeleno finansiranje Banke na više od polovine njenog godišnjeg obima poslovanja do 2020. godine, dok se istovremeno trudi da pomaže zemljama, u kojima radi, u izgradnji niskougljeničnih ekonomija.

U skladu sa Pariskim sporazumom i GET pristupom, EBRD-ova Inicijativa pravedne tranzicije, pokrenuta ove godine, sa idejom da obezbedi da blagodeti tranzicije ka zelenoj ekonomiji budu dostupne svima, istovremeno štiteći ugrožene zemlje, regione i ljude. Ona se zasniva na ekspertizi EBRD-a o ulaganjima u zelenu ekonomiju sa fokusom na ekonomsku inkluziju.

Povod za razgovor sa Harijem Bojd-Karpenterom, direktorom i šefom energetike Grupe za održivu infrastrukturu (EMEA) u EBRD-u bio je gorepomenuti, prvi sastanak Platforme na kojem su pokrenuta mnoga pitanja, ali i dati mnogi odgovori koji nam daju nadu da možemo očekivati velike promene narednih godina na prostoru Zapadnog Balkana.

EP Na koji način će EBRD, Svetska banka, Sekretarijat evropske zajednice i Evropska komisija dati podršku energetskoj tranziciji zemljama Zapadnog Balkana i Ukrajine?

Hari Bojd-Karpenter Zajedno smo pokrenuli Platformu koja bi trebalo da pomogne i omogući razvoj strategija i projekata za pokretanje pravovremene tranzicije u regionima koji su trenutno u velikoj meri zavisni od uglja. Učesnici u ovoj platformi sarađivaće na pružanju znanja o planiranju i pripremi za tranziciju. Platforma će takođe olakšati pronalaženje finansijskih fondova za projekte i pomagati u identifikovanju i sprovođenju pilot projekata koji podržavaju ciljeve dekarbonizacije ovih regiona. EBRD će koordinisati finansiranje, uključujući obezbeđivanje sopstvenog finansiranja, po potrebi, za tranzicione projekte i programe. Inicijativa je zasnovana na konceptima inkluzije, angažovanja zainteresovanih strana i pravedne tranzicije, i teži da podstakne široke konsultacije i dijalog grupa iz državnih, regionalnih i lokalnih vlasti, industrija uglja, civilnog društva, sindikata i socijalnih partnera i akademskih institucija.

EP Kako izgleda proces tranzicije i koje su zemlje na koje bi trebalo da se ugledamo?

Hari Bojd-Karpenter Iz našeg iskustva identifikovali smo nekoliko ključnih lekcija za podršku zemljama u njihovom prelasku sa uglja na čistije vrste goriva. Aktivnosti koje prethode bilo kakvom gašenju industrije uglja moraju biti strateški planirane uz angažovanje i dijalog svih zainteresovanih strana. Treba promovisati lokalno angažovanje u aktivnostima i projektima uz saradnju sa državnim nivoom vlasti i sa privatnim sektorom. Efikasne javne institucije sa jakim kapacitetima ključne su za uspešno sprovođenje tranzicije, zatim nove ekonomske prilike i mogućnosti koje će verovatno biti iz sektora u razvoju, uključujući, ali ne ograničavajući se na one povezane sa zelenom ekonomijom, kao i novim radnim mestima u turizmu i poljoprivredi. Potrebno je i paralelno sprovođenje programa za prekvalifikaciju radnika i jačanje novih veština kako bi mogli da nađu nove poslove, i pri tom voditi računa o obezbeđivanju jednakih mogućnosti za sve, uključujući žene i ranjive grupe. Na kraju, ulaganja koja doprinose izgradnji održive fizičke i digitalne infrastrukture važna su za podsticanje ekonomskih prilika.

Intervju vodila: Jovana Canić

Intervju u celini možete da pročitate u Magazinu Energetskog portala PAMETNI GRADOVI decembar 2020. – februar 2021.

Hristos vaskrse! Srećan Uskrs!

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Uskrs je najveći hrišćanski praznik kojim se proslavlja Isusov povratak u život – vaskrsenje. Ovaj praznik slavi se tri dana, pozdravlja se rečima “Hristos vaskrse”, a odgovara “Vaistinu vaskrse”.

Po hrišćanskom verovanju Isus Hristos je vaskrsao trećeg dana. Umro je na Veliki petak, isto veče je sahranjen, a vaskrsao je na Veliku nedelju. Uskrs se slavi kao dan kada vaskrsava vera u ljubav, čovekoljublje i nada za spasenje ljudskog roda.

Za Uskrs se farbaju jaja i to je jedan od najradosnijih običaja vezanih za ovaj praznik. Jaja se farbaju na Veliki petak, a simbolizuju obnavljanje prirode i života. Nekada su se farbala samo u crvenu boju jer ona simboliše Isusovu krv, a danas pored ove boje, koriste i sve druge. 

Prvo crveno obojeno jaje, ostavlja se na stranu do idućeg Ukrsa i zove se “čuvarkuća”. 

Srećan Uskrs želi vam redakcija Energetskog portala.