Home Blog Page 507

Ministarstvo najavilo proširenje teritorije pod zaštitom u Pčinjskom okrugu

Foto-ilustracija: Unsplash (Ivan Aleksić)
Foto: Ministarstvo zaštite životne sredine

Ministarstvo zaštite životne sredine prihvatilo je inicijativu da se bolje zaštite prirodna dobra, tako što će se proširiti područje pod zaštitom „Dolina Pčinje“ koje se nalazi na teritoriji Trgovišta i Bujanovca, navodi se u saopštenju Ministarsva zaštite životne sredine.

Državni sekretar u Ministarstvu zaštite životne sredine Aleksandar Dujanović razgovarao je u Trgovištu sa Episkopom vranjskim Pahomijem o proširenju predela izuzetnih odlika „Dolina Pčinje“, čiji je upravljač  Srpska pravoslavna crkva, kao i o uspostavljanju novog spomenika prirode „Vražiji kamen – Prosečnik“.

“Prihvaćena je i inicijativa da se uspostavi novo zaštićeno područje na teritoriji Trgovišta ‘Vražiji kamen – Prosečnik’, čiji će upravljač takođe biti Eparhija Vranjska. Očekujem da će proširenje teritorije pod zaštitom doprineti tome da se prirodna dobra Srbije na najbolji način sačuvaju za buduće generacije”, rekao je Dujanović.

Prema rečima državnog sekretara, uredbe kojima će se proširiti teritorija pod zaštitom u Pčinjskom okrugu, uskoro će se naći na javnoj raspravi. On je pozvao sve zainteresovane da se uključe, jer je očuvanje prirode na najbolji način zajednički cilj svih građana.

Na sastanku državnog sekretara Dujanovića i vladike Pahomija, bilo je reči i o potencijalnim projektima kako bi se nove zaštićene zone kvalitetnije uredile.

Energetski portal

COP26: starosedeoci pozivaju da se obustavi rat sa prirodom

Foto: Wikipedia/Gleilson Miranda
Foto-ilustracija: Pixabay

Brojni ekološki aktivisti nezadovoljni su merama koje su na samitu COP26 usvojili svetski lideri kako bi stali na put klimatskim promenama.

Među njima su i starosedeoci Amazonije koji veruju da se „Paćamama“, odnosno Majka Priroda, mora zaštititi po svaku cenu jer nas snabdeva kiseonikom, hranom i vodom i predstavlja dom ljudi i životinja, saopštile su Ujedinjene nacije.

Čini se da su političari, koji dane provode daleko od prirode u svojim kabinetima, potcenili značaj njenog očuvanja te su usvojene mere, kako su ocenili aktivisti, nedovoljne za postizanje cilja.

Neophodno je šire usvajanje rešenja zasnovanih na prirodi kako bi se očuvao biodiverzitet i dom naroda koji žive u harmoniji sa prirodom, javljaju UN.

„Niko ne zna kako zaštititi prirodu bolje od starosedeoca širom sveta koji su veoma aktivni unutar i van mesta održavanja COP-a u Glazgovu ove nedelje, nastojeći da utiču na pregovore na svaki mogući način, čak i uličnim protestima“, pišu UN.

Advokat i aktivista za prava plemena u Brazilu, Iloj Terena, napominje da nas starosedelačka kultura uči kako da poštujemo reke, jezera, biljke, životinje i duhovna bića koja žive u prirodi te da je klimatsku krizu nemoguće rešiti bez inkluzije ovih neprikosnovenih „eksperata za prirodu“.

Amazonska prašuma je svake godine na udaru onih koji podržavaju politiku brazilskog predsednika Žaira Bolsonara poznatog po svom klimatskom skepticizmu. On je otvoreno podržao rudarske aktivnosti i prenamenu zemljišta za potrebe poljoprivrede u Amazoniji, što je dovelo do  krčenja šume enormnih razmera, sukoba rudara i starosedeoca i podmetnutih požara.

Bolsonaro je na samitu u Glazgovu potpisao Deklaraciju o šumama i korišćenju zemljišta kojom se obavezuje da će zaustaviti krčenje šuma i degradaciju zemljišta do 2030. godine. Ipak, katastrofalno stanje Amazonske prašume, za koje je zaslužan isključivo ljudski faktor, zahtva drastične i hitne mere kako bi što pre otpočeo njen oporavak, poručuju aktivisti.

Milena Maglovski

 

Evropska investicija od 165 miliona evra u Dunavski region

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

U narednih šest godina, u Dunavski region biće uloženo 165 miliona evra, i to preko Dunavskog transnacionalnog programa (poznatog kao Interreg), čiji je cilj da se ovaj region što više integriše društveno, ekonomski i teritorijalno.

Ovu investiciju je na završnoj konferenciji projekta Danube Energy+ pod nazivom Innovation ecosystem in the Danube macro region predstavio Amir Kalajdžini, predstavnik Dunavskog transnacionalnog programa za Nemačku.

Kako je naveo, prvi prioritet ovog programa jeste da ovaj region postane pametniji kroz razvoj istraživanja, kao i povećavanje inovativnih kapaciteta i prihvatanje napredne tehnologije, koje će uticati na industrijsku transformaciju i preduzetništvo. Drugi prioritet je smanjenje ispuštanja ugljen-dioksida, kroz promovisanje obnovljivih izvora energije, očuvanje prirode i izgradnje zelene infrastrukture u gradovima.

Takođe je važno ekološko upravljanje vodama i otpadnim vodama. Kao treći i četvrti cilj su navedeni bolja socijalna inkluzija i pristupačnost obrazovanju, razvoj koncepta celoživotnog učenja, kao i unapređenje saradnje samih vlada i ostalih državnih organa u regionu.

„Za učešće će moći da se prijave univerziteti, instituti, privredne komore, regionalne agencije za razvoj, klasteri, neprofitne organizacije, mala i srednja preduzeća. Potrebno je da programi traju od 30 do 36 meseci, da imaju od 8 do 15 partnera iz najmanje 8, a najviše 15 zemalja, a budžet po projektu biće od 1,5 do 2,5 miliona evra. To će svakako zavisiti od veličine projekta, pa je moguće da neki dobije i 3 miliona, ali ovo je prosek”, objasnio je Kalajdžini.

Novac će se donirati projektima kako bi se doprinelo razvoju institucionalnih kapaciteta, pomoglo daljim ulaganjima, podržao razvoj zajedničkog okvira za sprovođenje politika u različitim oblastima kao i njihovo usklađivanje, i za nalaženje inovativnih rešenja za zajedničke probleme.

Biće važno da projekti, pored regionalnog umrežavanja, imaju i partnere iz različitih sektora. Ovaj projekat bi do kraja godine trebalo da usvoji Evropska komisija, a njegovo pokretanje očekuje se na proleće 2022. godine. Dunavski region čine Nemačka, Češka, Austrija, Slovačka, Mađarska, Ukrajina, Moldavija, Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Rumunija i Bugarska.

Foto-ilustracija: Pixabay

eć tri godine, srpski Startit je s partnerima iz devet zemalja radio na promeni regionalnog ekosistema. Organizovano je 3.732 poseta i iznedreno 25 mladih inovatora. Uz to su osnovani i habovi, kako u Srbiji, tako i u ostalim državama, za mlade lidere u ovim oblastima. U okviru Startita osnovan je hab sa ciljem da omogući podršku razvoja mladih inovatora.

Dunavski transnacionalni program (DTP) je finansijski instrument specifičnog opsega i sa nezavisnim telom za donošenje odluka koji podržava objedinjavanje politika u području Dunava u odabranim poljima pod zajedničkim odredbama Evropske unije (EU) i regulativom Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) u vezi sa Strategijom EU za Dunavski region (EUSDR). Transnacionalni projekti treba da ostvare uticaj na nacionalnu, regionalnu i lokalnu politiku. U cilju postizanja većeg stepena teritorijalne integracije u veoma heterogenom Dunavskom regionu, DTP deluje kao pogonski motor politike i pionirski se hvata u koštac sa zajedničkim izazovima i potrebama u specifičnim sferama politike.

Tekst u celosti možete pročitati u Magazinu Energetskog portala VODNI RESURSI

U Srbiji 85 odsto građana smatra da je depozitni sistem najprihvatljiviji način recikliranja

Foto: pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Jonathan Chang)

Uvođenje depozitnog sistema za 85 odsto građana Srbije najprihvatljiviji je način recikliranja, pokazalo je istraživanje koje je sproveo Centar potrošača Srbije (CEPS).

Većina građana bi se opredelila za sistem, koji podrazumeva model po kome potrošači prilikom kupovine na primer pića plaćaju dodatni iznos novca za samu ambalažu, a koji im se vraća kada predaju praznu ambalažu za recikliranje, odnosno koji je jednostavan i koji na jednom mestu može da obuhvati sve vrste jednokratne ambalaže, kao što su limenka, plastika, tetrapak i staklo, navedeno je u saopštenju.

Cilj istraživanja bio je da se definišu navike ispitanika o reciklaži ambalaže za jednokratnu upotrebu i navike koje bi proistekle povodom uvođenja različitih sistema reciklaže, između ostalog i depozitnog sistema.

“Od svih ispitanika koji su u okviru našeg istraživanja izabrali da bi često koristili sistem depozita veći broj živi u gradu, tačnije 61 odsto, dok su ispitanici koji žive u seoskim sredinama u većem broju neopredeljeni, njih 21,4 odsto. Ovo ukazuje na potrebu da depozitni sistem ne treba da zavisi od veličine mesta stanovanja, već da treba da bude dostupan svima, bez obzira u kojoj sredini ili u kom delu Srbije žive”, kazala je predsednica CEPS-a Maja Anokić.

Kako je dodala, zbog toga ne čudi podatak da 58,2 odsto ispitanika smatra da je važno da im ovakav sistem bude u blizini.

Istraživanje je pokazalo i da, u slučaju da proizvod koji redovno kupuju poskupi kao posledica ulaska u sistem depozita, 40 odsto ispitanika bi prestalo da ga kupuje.

To je jedan, kako je ukazano, od ključnih razloga zašto bi sistem depozita morao da bude jednako primenjen na svu jednokratnu ambalažu, jer u protivnom, ambalaža koja se nalazi van depozitnog sistema mogla bi da postane novi izbor potrošača.

Blizu dve trećine ispitanika, njih 60,2 odsto, istaklo je da smatraju logičnim da iznos depozita zavisi od vrste i veličine ambalaže.

Nešto više od polovine (55,3 odsto) smatra da bi se lako navikli na sistem u kome su zastupljeni različiti iznosi u odnosu na volumen ambalaže.

Iz CEPS-a su naveli da potrošači širom sveta sve više traže istinski održivu ambalažu koja može beskonačno da se reciklira, naglašavajući da bi bili spremni da za nju plate više zbog pozitivnog uticaja koji ima na ekologiju.

I blizu polovine ispitanika u Srbiji, tačnije 44,5 procenata njih, potvrdilo je da bi bilo spremno da više plati proizvod koji je u ambalaži koja se lakše reciklira. Ovaj podatak upućuje, smatraju u CEPS-u, na svest o važnosti reciklaže na kojoj je potrebno kontinuirano raditi.

Ceo tekst možete pročitati OVDE.

Izvor: Beta Zelena Srbija

Greta Turnberg: COP26 je neuspešan!

Foto: Wikipedia / Anders Hellberg

Mlada ekološka aktivistkinja Greta Turnberg, koja se veoma glasno bori protiv klimatskih promena, vrlo oštro je komentarisala skup u Glazgovu i istakla je da nije zadovoljna dosadašnjim rezultatima Konferencije Ujedinjenih nacija o klimatskim promenama COP26.

Ona je samit okarakterisala kao “neuspeh”, svetske lidere je iskritikovala i poručila im da ne razgovaraju o “glavnim uzrocima” klimatske krize, prenosi BBC.

Kako je istakla neophodno je hitno i drastično smanjenje emisije štetnih gasova.

“Suočavamo se sa nečim što svet još nikada nije video. Moraćemo suštinski da promenimo naše društvo, a to je prilično neugodno. Mi govorimo istinu, a ljudi na vasti, očigledno, toga se plaše, ali sigurno da je od činjenica ne mogu da pobegnu”, objasnila je Greta Tunberg.

Ekološki aktivisti su protestnom šetnjom kroz Glazgov pokušali su da skrenu pažnju javnosti i uputili su zahtev svetskim liderima da je neophodno trenutno i drastično smanjenje emisije štetnih gasova i to sa ciljem da se zaustave klimatske promene, zaštiti životna sredina i zaustavi globalno zagrevanje. 

U škotskom gradu Glazgovu održava se samit Ujedinjenih nacija o klimatskim promenama, koji će trajati do 12. novembra. Britanska diplomatija godinama je pripremala ovaj skup, koji treba da ubrza odluke Pariskog sporazuma i postavi nove ambiciozne ciljeve kako bi se zauzdalo globalno otopljavanje.

Samit je okupio preko dvadeset pet hiljada učesnika i predstavnika 197 država.

Milica Radičević

Lekcije energetske krize: Zašto prelazak na čistu energiju mora biti brži

Photo-illustration: Unsplash (Mariana Proenca)
Foto-ilustracija: Pixabay

Drastičan rast cena struje i gasa najavio je zimu nezadovoljstva i strepnje u Evropi. Šta je izazvalo ovaj energetski šok, da li ćemo se smrzavati zbog eventualnih nestašica ili zbog računa, jesu li sve ovo političke igre i šta energetska kriza znači za borbu protiv klimatskih promena?

Ovo su neka od gorućih pitanja s kojima se svet trenutno suočava, a posebno su aktuelna u vreme održavanja 26. po redu Konferencije Ujedinjenih nacija o klimatskim promenama (COP26) u Glazgovu.

Na rast cene energenata uticalo je više faktora istovremeno – ono što analitičari nazivaju „savršenom olujom“. Hladna prošla zima u Evropi istrošila je zalihe gasa, dok je u Aziji vanredno toplo leto povećalo upotrebu klima-uređaja. Potražnja za gasom je u međuvremenu porasla zbog izlaska iz pandemijskih restrikcija, pre svega u Aziji, ali i u EU zbog gašenja termoelektrana na ugalj. U Evropi je bilo manje vetrova, a u Kini manje padavina, a tu je i sumnja u razne geopolitičke igre. Rusija je optužena da usporava isporuke gasa Evropi da bi izdejstvovala dozvolu za gasovod Severni tok 2, dok ruski zvaničnici za skok cena okrivljuju špekulante na tržištu. Zagovornici zelene energije smatraju da je problem i u nedovoljnom ulaganju u obnovljive izvore, jer se pogrešno veruje da tranzicija mora biti postepena.

Jedna od tačaka sporenja je u kojoj meri na rast cene struje utiče rast troškova emisionih jedinica CO2, koje u EU plaćaju emiteri gasova sa efektom staklene bašte, u okviru Sistema trgovine emisijama (Emission Trading System – ETS). U pitanju je mehanizam koji EU koristi kako bi u energetskoj tranziciji izbacila fosilna goriva iz energetike, a ove godine je cena tone emitovanog CO2 premašila 50 evra. Frans Timermans, komesar za klimatsku akciju, rekao je da skok cena emisionih jedinica čini „veoma mali“ deo skoka cena električne energije, odbacivši pozive da EU interveniše na tržištu ugljen-dioksida.

Foto-ilustracija: Pixabay

Šta god bio vodeći uzrok, gas je od januara poskupeo za 250 posto, a posledično i cene električne energije. Struja je na evropskim berzama početkom oktobra za dan poskupela sa oko 180 evra za megavat-sat (MWh) na više od 320 evra. Gas je u isto vreme probio rekord od 1.900 dolara za hiljadu kubika.

Skupa struja i gas produbili „klimatsko raskršće“

U inače podeljenom svetu „klimatsko raskršće“ se dodatno produbilo – dok jedni tumače energetski šok kao dokaz da se prebrzo ušlo u zelenu tranziciju, drugi smatraju da je lekcija upravo suprotna i da treba ubrzati prelazak na obnovljive izvore.

Pojedine članice EU razmatraju mogućnost da zadrže pogone na naftu i ugalj i nakon predviđenog datuma zatvaranja, zadajući udarac politici EU, koja je prošle godine prvi put proizvela više struje iz obnovljivih izbora nego iz fosilnih goriva (38 prema 37 procenata). I drugde u svetu vlasti su posegnule za fosilnim gorivima, što je u suprotnosti s dugoročnim ciljevima za dekarbonizaciju i UN Agendom 2030 za održivi razvoj. Sedmi cilj održivog razvoja (COR 7) predviđa da se do kraja 2030. značajno poveća udeo obnovljive energije u globalnom energetskom miksu sa sadašnjih 17 procenata. Bez bržeg prelaska na obnovljive izvore energije ne može se ispuniti ni očuvanje klime kao 13. cilj održivog razvoja. U okviru njega traže se hitne akcije protiv klimatskih promena i njihovih posledica na životnu sredinu i zdravlje ljudi.

Energetska kriza ojačala je struju koja tvrdi da fosilna goriva nemaju alternativu, dok je na drugoj strani izazvala strah da će Zeleni dogovor EU izgubiti podršku. Mađarski premijer Viktor Orban krivi „briselske birokrate” za stalni rast cena energije dobijene iz fosilnih goriva, kritikujući, zajedno sa Poljskom, borbu EU protiv klimatskih promena. Evropska komesarka za energetiku Kadri Simson naglašava da uzlet cena energenata nema mnogo veze s klimatskom politikom EU, već, naprotiv, sa zavisnošću bloka od fosilnih goriva i njihovim kolebljivim cenama.

Predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen najavila je da će kreiranje cena struje biti ispitano, te da će se razmotriti mogućnost razdvajanja cena gasa i struje u okviru tržišta, budući da postoje mnogo jeftiniji energenti iz obnovljivih izvora. Efekte poskupljenja na građane i privredu EU će ublažiti nizom mera, uključujući pomoć siromašnim domaćinstvima iz prihoda sistema ETS i smanjenje poreza na energente.

Bez ulaganja u čistu energiju preti rizik od novih turbulencija na tržištu energenata

Foto-ilustracija: Unsplash (Kenny Luo)

Uoči COP-a u Glazgovu, Međunarodna agencija za energetiku (IEA) poručila je vladama da, uzimajući u obzir nestabilnost na tržištu energenata, porast emisije štetnih gasova i učestalost klimatskih katastrofa, u Škotskoj treba da se obavežu na jasne akcije i ambicije.

IEA navodi u svom godišnjem izveštaju da je napredak ka čistoj energiji još uvek prespor da bi emisije štetnih gasova počele značajnije da opadaju. Naime, da bi se emisije do 2050. svele na neto nultu vrednost, a to je jedini scenario za obuzdavanje rasta globalne temperature na 1,5 Celzijusovih stepeni, potrebno je u narednih 10 godina više nego utrostručiti ulaganja u projekte čiste energije. Oko 70 odsto ulaganja investicija bi trebalo sprovesti u ekonomijama u povoju i zemljama u razvoju, gde nedostaje novca, a kapital je do sedam puta skuplji nego u razvijenim ekonomijama. Izostanak ulaganja nosi rizik od novih turbulencija na globalnom tržištu energenata, navodi se u izveštaju IEA.

Ulaganja će u isto vreme predstavljati veliku razvojnu šansu. Procenjuje se da će vrednost tržišta vetro-turbina, solarnih ploča i litijum-jonskih baterija premašiti vrednost od hiljadu milijardi (eng. trilion) dolara godišnje do 2050. godine, uporedivu sa sadašnjim tržištem nafte, sa 26 miliona novih „zelenih“ radnih mesta.

Ima li zime za Srbiju?

Iako imamo skoro najjeftiniju struju u Evropi i povoljne gasne ugovore s Rusijom, posledice energetske krize teško da mogu sasvim zaobići Srbiju. Privreda je prva na udaru. Nakon poskupljenja struje od 20 do 50 odsto u junu, snabdevači su firmama iz Srbije i BiH početkom oktobra najavili novi skok cena od 70 do 135 odsto, što bi za posledicu moglo da ima pad proizvodnje i otpuštanja ili poskupljenje robe i usluga.

Foto-ilustracija: Unsplash (Dan Meyers)

Potpisivanjem Sofijske deklaracije o Zelenoj agendi za Zapadni Balkan u novembru 2020. godine, Srbija se zajedno sa ostalim zemljama regiona obavezala na niz konkretnih akcija, uključujući uvođenje takse na emisije CO2 i tržišnih modela za podsticanje obnovljivih izvora energije, kao i postupno ukidanje subvencija za ugalj. Godinu dana kasnije, EU je potvrdila da će zemlje regiona dobiti 9 milijardi evra bespovratnih sredstava i 20 milijardi evra investicija kako bi ispunile obavezu da u središte privrednih aktivnosti stave održivi razvoj, štednju resursa i klimatsku akciju.

U Srbiji postoji strah da će prelazak na čistu energiju doneti veće račune za potrošače i manju energetsku bezbednost. Ministarka rudarstva i energetike Zorana Mihajlović rekla je da će i pored stalnih otpora koji postoje, država „uzeti uzde u svoje ruke“ i napraviti okvire u kojima će se kretati energetska tranzicija. Dodala je da se mora napraviti energetski miks koji će garantovati i energetsku bezbednost i zaštitu životne sredine, tako da najmodernije termoelektrane kao što je Kostolac B3 možda ostanu da rade kao neka vrsta rezerve.

Energetska tranzicija uticaće na mnoge sektore. Kako je najavljeno, najveće izvoznike iz Srbije već od 2026. godine očekuje taksa na emisije CO2Uprkos tome što ima strateški i zakonodavni okvir koji pokrivaju COR 7, Srbija nije napravila velike pomake na polju obnovljivih izvora energije. U dogovoru sa Energetskom zajednicom postojao je cilj da do 2020. godine dostigne udeo obnovljivih izvora energije od 27 odsto u finalnoj potrošnji energije, a kako nije ispunjen, njegova realizacija je odložena.

I dalje većina električne energije u Srbiji potiče iz fosilnih goriva, pre svega uglja (skoro 70 odsto), dok ostatak električne energije uglavnom dolazi iz velikih hidroelektrana. Neefikasnost, tehnološka zastarelost i nizak kvalitet dostupnog uglja doprinose visokim emisijama zagađujućih čestica koje ugrožavaju zdravlje. Takođe je neophodno značajno unaprediti energetsku efikasnost, jer smo u ovom pogledu lošiji od globalnog proseka.

Izradu ovog dokumenta omogućile su vlade Švajcarske i Nemačke. Ovaj dokument ne predstavlja nužno zvaničan stav vlada Švajcarske i Nemačke, kao i GIZ.

Izvor: Executive Group

RERI: Vlada Srbije ponovo predlaže odlaganje primene Zakona o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja

Photo: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Daniel Moqvist)

Predlog izmena Zakona o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine, koji je, bez javne rasprave upućen Narodnoj skupštini, pokazuje da Republika Srbija i nadležno ministarstvo za zaštitu životne sredine nemaju kapacitet da sprovode propise. Rok za izdavanje integrisanih dozvola velikim zagađivačima ponovo je pomeren, ovoga puta do kraja 2024. godine. Ponovno pomeranje roka za izdavanje integrisanih dozvola jasan je signal zagađivačima da zakoni za njih ne važe i da će država uvek biti tu da ih u bezakonju podrži jer i sama za zakone ne mari i nije u stanju da ih sprovodi.

Predlog Zakona o izmenama Zakona o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine usvojen je na 86. sednici Vlade Republike Srbije, 21. oktobra, a podnet Narodnoj skupštini 22. oktobra 2021. godine. Predlog zakona sadrži svega tri člana, a članom 2. predloženo je da se rok za izdavanje integrisanih dozvola za postojeća postrojenja produži do 31. decembra 2024. godine. Podsećamo da je rok iz važećeg zakona istekao još 31. decembra 2020. godine.  

Zašto su integrisane dozvole važne? Ove dozvole obezbeđuju sveobuhvatnu zaštitu vazduha, vode i zemljišta od zagađivanja, prevenciju nastanka zagađenja i primenu najboljih i po životnu sredinu najprihvatljivijih tehničkih rešenja. Ove dozvole obezbeđuju da i veliki zagađivači posluju u skladu sa visokim standardima zaštite životne sredine i time ne pričinjavaju štetu zdravlju ljudi i životnoj sredini. 

Da li je priprema i obrada zahteva za integrisanu dozvolu zahtevan postupak? Naravno da jeste. Potrebna je ozbiljna priprema, angažovanje stručnjaka i pribavljanje brojnih uslova i odobrenja. Zbog toga ovu obavezu imaju samo veliki zagađivači i kompanije koje bi po prirodi svoga posla trebalo da imaju kapacitete da izrade zahtev za izdavanje integrisane dozvole. Sve je to obaveza koja je propisana zakonom, čega su i nadležni organi i kompanije na koje se zakon primenjuje svesni već 18 godina. 

Da li je potrebno da država obezbedi odgovarajuće administrativne i stručne kapaciteta za obradu zahteva za izdavanje integrisanih dozvola? Naravno da jeste. Ali od 2004. pa do danas u odeljenju Ministarstva zaštite životne sredine zaduženom za izdavanje integrisanih dozvola angažovano je nedopustivo malo službenika – prema sistematizaciji radnih mesta u ministarstvu na poslovima izdavanja integrisanih dozvola je angažovano svega četiri osobe. Slično je i u Pokrajinskom sekretarijatu za urbanizam i zaštitu životne sredine, dok u mnogim jedinicama lokalne samouprave ne postoji zaposleni koji izdaju integrisane dozvole.

Cilj ove izmene, kako se navodi u obrazloženju, je produženje roka nadležnom organu za rešavanje po podnetim zahtevima za izdavanje integrisane dozvole i usklađivanje sa Zakonom o zaštiti životne sredine. Izmenama će se, piše, obezbediti uslovi za efikasnije funkcionisanje i organizovanje izdavanja integrisanih dozvola na teritoriji Republike Srbije. 

Kako? Time što je rok pomeren za 3 godine? Upotrebimo jednostavnu računicu. Ako je za 18 godina izdato 46 od 227 dozvola kako će za tri godine biti izdato 180 dozvola? I u zemljama sa boljim administrativnim kapacitetima prosečno se izdaju 3 do 4 dozvole godišnje. Da u računicu ne uvodimo i nova postrojenja koja će se izgraditi u naredne 3 godine. Vlada ne nalazi da je potrebno da građanima objasni zašto sistem do sada nije funkcionisao, niti u poražavajućim rezultatima u ovoj oblasti vidi svoju odgovornost. A upravo nas je neodgovornost nadležnih institucija dovela u situaciju da godinu dana nakon isteka zakonskog roka većina velikih zagađivača nema integrisanu dozvolu.  

Foto-ilustracija: Unsplash (Sam Bark)

Pravo pitanje je šta je država uradila da otkloni probleme koje danas navodi kao razloge za ponovno pomeranje rokova? Šta će predlagač zakona učiniti u narednim godinama kako ponovo ne bi došlo do odlaganja ovih obaveza? Na ova pitanje predlagač zakona ne daje odgovor, ali pojašnjava da proširenje ljudskih kapaciteta i edukacija kadrova trenutno nije u planu rada Vlade.      

Prethodnu izmenu Zakona, tj. produženje rokova, Vlada je argumentovala na gotovo identičan način kao sada: nedovoljno vremena za operatere da dostave kompletnu dokumentaciju, nedovoljno kapaciteta nadležnih organa da tu dokumentaciju provere i na osnovu nje izdaju integrisane dozvole, što bi operatera ekonomski oštetilo. Dodatno, ovog puta Vlada navodi da je veliki problem i nedostatak potrebne dokumentacije koja se predaje uz zahtev za izdavanje integrisane dozvole (poput upotrebne dozvole, projektne dokumentacije, vodne dozvole i uslovi drugih nadležnih organa). Kako je moguće da Vlada neke države, koja pretenduje da je pravna država, među preprekama za sprovođenje zakona navodi i elementarne obaveze operatera kao što je posedovanje vodne dozvole ili uslova drugih organa i organizacija? Zašto onda i te nepotrebne birokratske besmislice Vlada ne otkloni jednostavnom promenom zakona?!

Na osnovu Zakona o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine Ministarstvo zaštite životne sredine je izradilo preliminarni spisak postrojenja koja podležu izdavanju integrisane dozvole, a na kojem se nalazi ukupno 227 postrojenja. Do danas je, kako se navodi u analizi efekta zakona, izdato svega 46, što znači da u ovom trenutku ukupno 181 postrojenje sprovodi aktivnosti bez neophodnih dozvola za rad. Tako, neki od najvećih zagađivača u Republici Srbiji ne poseduju ove dozvole:  dozvolu ne poseduje niti jedna termoelektrana kojom upravlja JP “Elektroprivreda Srbije”, nijedno postrojenje unutar rudarsko-metalurškog kompleksa u Boru kojim upravlja  kompanija Zijin Bor Copper doo, kao ni unutar fabričkog kompleksa bivše Železare Smederevo kojom upravlja  kompanija HBIS Group Serbia.

Zakonom o zaštiti životne sredine propisano je da inspektor ima pravo i dužnost da prilikom vršenja inspekcijskog nadzora utvrdi da li su ispunjeni uslovi za rad postrojenja i obavljanje aktivnosti. Takođe, inspektor ima na raspolaganju i širok spektar ovlašćenja kojima bi otklonio nezakonitosti i obavezao operatere da preduzmu obaveze u skladu sa zakonom. Zakonom o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađenja životne sredine propisano je da otpočinjanje rada postrojenja i obavljanje aktivnosti bez integrisane dozvole predstavlja privredni prestup za koji bi operater trebalo da bude kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 150.000 do 3.000.000 dinara, a odgovorno lice u operateru novčanom kaznom u iznosu od 30.000 do 200.000 dinara.

Uprkos izričitoj zakonskoj obavezi, nadležni inspekcijski organi nisu sprovodili ovaj zakon, te je RERI do sada, kako bi ukazao nadležnim organima na propuste u radu podneo 5 zahteva za vanredni inspekcijski nadzor, kao i dve prijave za privredni prestup protiv odgovornih zagađivača. 

Na kraju dana postavlja se pitanje: Zašto uopšte imamo procedure za izdavanje dozvola, ako nadležni organi nastavljaju da produžavaju rokove u korist velikih zagađivača? Da li su njihovi interesi na prvom mestu i ako jesu, zbog čega donosioci odluka u Srbiji obesmišljavaju naš pravni i ustavni poredak donošenjem zakona i izmena tih zakona za koje znaju da neće biti primenjivani?

Izvor: RERI 

Modernizacija Radarskog centra “Bajša” za bolju zaštitu poljoprivrede

Foto: AP Vojvodina
Foto-ilustracija: Pixabay

Radovi na automatizaciji i modernizaciji protivgradne zaštite Radarskog centra “Bajša”, koji pokriva Bačku i deo Banata u punom su jeku.

„Pre dve godine Pokrajinska vlada uključila se, zajedno sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i Republičkim hidrometeorološkim zavodom, u nacionalni program automatizacije i modernizacije radarskih centara“, izjavio je Igor Mirović Mirović, predsednik Pokrajinske vlade.

Ovaj posao, prema njegovim rečima, biće od ogromnog značaja za poljoprivrednike i gazdinstva jer će zaštita od elementarnih nepogoda biti efikasnija i smanjiće rizik od štete koja nastaje od gradonosnih oblaka do 40 odsto. 

„Obavili smo veliki posao i u Sremu, na delu teritorije koji pokriva Radarski centar “Fruška gora”. Prvi put u istoriji Republičkog hidrometeorološkog zavoda i ovog centra ispaljeno je 400 raketa u jednom danu tokom juna ove godine, i pokazalo se da su postignuti značajni rezultati i umanjena šteta od grada“, objašnjava Mirović, navodi se u saopštenju.

Prema njegovim rečima, Vojvodina će prva od svih delova Srbije imati punu pokrivenost sa 389 automatizovanih raketnih stanica na svojoj teritoriji do 2023. godine.

„Novac za ovaj projekat obezbeđen je u pokrajinskom budzetu zahvaljujući rastu privrednih aktivnosti na osnovu snažnog programa opšte modernizacije Srbije”, dodaje on.

Direktor Republičkog hidrometeorološkog zavoda Jugoslav Nikolić zahvalio je Pokrajinskoj vladi na podršci i u nabavci raketa i dodao da će nakon završetka prve faze automatizacije ovog centra, koja se izvodi u okviru modernizacije ukupno 47 lansirnih stanica, početi radovi i u Radarskom centru „Samoš“ u Kovačici. 

Energetski portal

Da li će aukcije stvoriti investicioni ambijent u oblasti obnovljivih izvora energije?

Foto: BDK Advokati

Udruženje OIE Srbija i advokatska kancelarija BDK Advokati organizovali su panel diskusiju pod nazovom „U susret aukcijama: regulatorni uslovi, kapaciteti, prepreke i rizici kao kreatori investicionog ambijenta u oblasti obnovljivih izvora energije“ gde su panelisti imali prilike da iznesu svoje stavove o sistemu aukcija i nedavno usvojenom Zakonu o obnovljivim izvorima energije.

Skupu se prvi obratio predsednik Saveta Agencije za energetiku Republike Srbije, Dejan Popović, ističući da je agencija usvojila Metodologiju za određivanje maksimalne otkupne cene električne energije i Metodologiju za određivanje maksimalne fid-in tarife za električnu energiju, ali da će Vlada odlučiti o tome koliki će biti obim aukcija jer to zavisi od energetske politike države.

Aukcije su Zakonom pripopisani postupci gde se proizvođači električne energije nadmeću ponudama najniže tržišne preimije, a Ministarstvo rudarstva i energetike najavilo je prve aukcije krajem 2021. godine. Panelisti su se složili da novi Zakon o obnovljivim izvorima energije stvara povoljan ambijent za razvoj zelene energije te očekuju da će to već od sledeće godine privući veći broj investitora.

Direktor kompanije MT-KOMEX Miloš Kostić istakao je da su ovakvi zakoni i podzakonski akti dugo očekivani, budući da je prvi zakon sa podzakonskim aktima o obnovljivim izvorima energije usvojen  još 2009. godine, a uredba je važila do kraja 2012. godine.

Pročitajte još:

„U okviru te prve uredbe uspeli smo da izgradimo solarnu elektranu snage 2 MW koja već osam godina uspesno proizvodi električnu energiju. Od tada, pa do sada, gradili smo elektrane na objektima industrijskih postrojenja samo za potrebe sopstvene potrošnje i najčešće su to bile kompanije koje su htele da budu ekološki osvešćene, ali su to sve bili kapaciteti veoma malih razmera“, rekao je Kostić.

Sada je situacija drugačija – uspostavljen je regulatorni okvir, podzakonski akti biće završeni do kraja godine, a drastično poskupljenje električne energije navelo je kompanije da se brže opredeljuju za ulaganje u OIE .

„Cena po MWh na tržištu električne energije trenutno iznosi 200 evra, a Srbija uvozi 780 MWh, tako da svi mi plaćamo tu skupu cenu. To se reflektovalo na industriju pa smo samo ove godine izgradili elektrane koliko zbirno za prethodnih deset. Trenutno radimo na različitim industrijskim postrojenjima ćija će snaga biti blizu 6 MW, a najveća elektrana koju smo radili nalazi se u Novom Sadu i uskoro će biti puštena u rad“, naveo je direktor kompanije MT-KOMEX.

Foto-ilustracija: Pixabay

On dodaje da je nova mogućnost da  postanu „prozjumeri“ (kupci-proizvođači električne energije), doprinela popularizaciji solane energije u Srbiji, a mnogo je i onih koji bi svoju solarnu elektranu da grade na zemlji pa intenzivno tragaju za odgovarajućim zemljištem koje će biti blizu dalekovoda.

Ipak, kada je reč o priključku na elektrodistributivnu mrežu, projektni menadžer u Elektromreži Srbije Dejana Popović Milovanović ističe da razmatranje tog pitanja nije među prioritetima investitora.

“Kroz desetogodišnje iskustvo shvatili smo da investitori primaro gledaju razvoj svog projekta, a priključka se sete u nekom trenutku kada je vremenski rok ta realizaciju kratak, i onda se dodatno povećava pritisak na EMS. Prava stvar za investitore je da se harmonizuje dinamika realizacije razvoja samog proizvodnog objekta i priključka“, rekla je Popović Milovanović.

Milena Maglovski

Dodeljeni ugovori lokalnim samoupravama za solarne panele

Foto-ilustracija: Unsplash (Bill-Mead)
Foto: Ministarstvo rudarstva i energetike

Predstavnici Ministarstva rudarstva i energetike Vlade Republike Srbije i 37 lokalnih samouprava potpisali su u Vladi Srbije ugovore o sufinansiranju programa za ugradnju solarnih panela, a vrednost projekta iznosi približno 390 miliona dinara.

Kako je istakla Zorana Mihajlović, ministarka rudarstva i energetike država sufinansiranjem zamene stolarije i ugradnje solarnih panela pokrenula je proces koji će u našoj zemlji trajati narednih nekoliko godina.

“To je proces zdravije, održivije i zelene Srbije, i to ne znači samo zelenu tranziciju u oblasti energetike, nego i potpunu promenu svega što ćemo raditi i načina na koji ćemo proizvoditi i funkcionisati u narednim decenijama”, rekla je Mihajlović, navodi se u saopštenju.

Ona je naglasila da je 37 lokalnih samouprava ispunilo uslove konkursa Ministarstva rudarstva i energetike za subvencionisanje postavljanja solarnih panela.

“Ove lokalne samouprave su pokazale jasnu svest o tome da neke stvari moramo da menjamo kada su u pitanju energetika i trošenje toplotne i električne energije, i da uopšte nema nijednog razloga za to da Srbija, koja ima ogroman broj sunčanih dana, ne pronađe uslove da to iskoristi i pomogne svojim građanima da postave solarne panele na svojim kućama”, poručila je ministarka.

Prema njenim rečima, projekat zamene stalarije i projekat ugradnje solarnih panela rezultat su zajedničkog rada Ministarstva i lokalnih samouprava, pri čemu će sledeće godine biti još više takvih javnih poziva i svako domaćinstvo u našoj zemlji će imati mogućnost da zameni stolariju ili postavi solarni panel.

Predrag Matić, direktor Direkcije za investicije EDS, rekao je da je „Elektrodistribucija Srbije“ spremna za sprovođenje projekta.

„Nadam se da će se što više potrošača odlučiti za sticanje statusa kupca-proizvođača. Mi smo potpuno spremni za ovaj izazov, pojednostavljena je procedura i svi uslovi su javno dostupni“, rekao je on.

Cilj ovog programa je unapređenje energetske efikasnosti i povećano korišćenje obnovljivih izvora energije u domaćinstvima. Do 50 odsto investicije za ugradnju solarnih panela obezbeđuju država i lokalne samouprave, a 50 odsto sami građani kao kupci.

Sredstva na javnom pozivu dobilo je 37 gradova i opština, a ukupna vrednost programa iznosi oko 390 miliona dinara.

Od toga 25 odsto finansiraju lokalne samouprave, 25 odsto Ministarstvo rudarstva i energetike i 50 odsto građani.

Maksimalna snaga solarne elektrane koja se finansira sa 50 odsto sredstava jeste 6 kW, očekivana proizvodnja električne energije iz oko 500 solarnih panela je 3.000 MWh, dok će se 3.300 tona manje ugljen-dioksida emitovati proizvodnjom struje iz solarnih panela.

Među gradovima i opštinama koji su dobili sredstva na javnom pozivu su Kraljevo, Bojnik, Bosilegrad, Prijepolje, Svilajnac, Užice, Ivanjica, Vladimirci, Sečanj, Vranje, Rača, Vrnjačka Banja, Jagodina, Pećinci, Kragujevac, Novi Pazar, Smederevo, Bor, Novi Sad, Zemun, Aleksinac i Apatin.

Energetski portal

Zrenjaninci traže zaustavljanje gradnje Linglonga

Foto-ilustracija: Unsplash (Robert Laursoo)
Foto: Građanski preokret

Uličnom akcijom pod nazivom “Protiv kapitalnih mahinacija” u organizaciji Građanskog preokreta u Zrenjaninu javno je zatraženo da se zaustavi izgradnja kineske fabrike prenumatika Linglong.

Akcija je organizovana na Svetski dan čistog vazduha, jer Zrenjaninci sumnjaju da će ova investicija dugoročno uticati na zagađenje njihove životne sredine. Dosadašnji problemi, propusti i protivzakonitosti u vezi s Linglongom prezentovani su štampanim materijalom koji je deljen i video sadržajima koji su emitovani preko velikog video bima u centru grada.

“Mi smo protiv ove fabrike iz više razloga, prvo jer je njoj poklonjena naša plodna zemlja, zatim dato joj je preko 75 miliona evra iz budžeta Srbije, a da država nema ni jedan procenat udela u vlasništvu. A pre svega zato što je ovom investitoru dozvoljeno sve. Tu mislim i na ignorisanje naredbe pokrajinkog građevinskog inspektora za rušenje nelegalno izgrađenog pogona, za koji nisu imali građevinsku dozvolu. Protiv smo i zato što najavljeni obim proizvodnje neće biti bez posledica, 35 hiljada prenumatika dnevno sigurno će zagaditi okolinu i to nije samo problem Zrenjanina, već cele Srbije koja će to sa nama osetiti ako se ovo ne zaustavi”, rekla je Dragana Popović, aktivistkinja Građanskog preokreta.

Izvor: Građanski preokret

COP 26: Nekoliko zemalja najavilo da će obustaviti upotrebu uglja

Foto-ilustracija: Unsplash (Dominik Vanyi)
Foto-ilustracija: Unsplash (Eduardo Jaeger)

Energetska tranzicija i brz prestanak upotrebe uglja samo su jedna od tema o kojoj razgovaraju svetski lideri u sklopu Konferencije Ujedinjenih nacija o klimatskim promenama COP26

Predstavnici više od 20 zemalja, koje su veliki korisnici uglja najavili su da će postepeno prestati da koriste ovo gorivo koje u velikoj meri zagađuje životnu sredinu.

Na spisku zemalja koje će postepeno ukinuti upotrebu uglja, između ostalih, nalaze se Indonezija, Vijetnam, Poljska, Južna Koreja, Egipat, Španija, Nepal, Singapur, Čile i Ukrajina. 

Na donošenje ove odluke veliki uticaj ima i najava banaka, finansijskih institucija, Kine i Japana da će okončati finansiranje eksploatacije uglja, kao i obećanje razvijenih zemalja da će podržati zemlje u razvoju u prelasku na čistu energiju.

Sporazum o ukidanju direktne javne podrške međunarodnom sektoru energije iz fosilnih goriva do kraja 2022. godine potpisali su SAD, Velika Britanija, Kanada, Švajcarska, Novi Zeland.

Kako se navodi na zvaničnom sajtu COP26 “ovo je istorijski korak” i prvi put je postavljen jasan datum prestanka finasiranja fosilnih goriva.

Ohrabruje i vest da se 20 zemalja, među kojima se nalaze Poljska, Vijetnam i Maroko, obavezalo da neće graditi nove elektrane na ugalj.

Kako je istaknuto na konferenciji u Glazgovu postepeno ukidanje upotrebe uglja za proizvodnju električne energije jedan je od najvažnijih koraka u borbi protiv klimatske krize, jer emisije gasova sa efektom staklene bašte, koje nastaju prilikom njegovog sagorevanja, najveći su pojedinačni doprinos klimatskim promenama

Milica Radičević

EPS ovog meseca neće menjati cene struje za privredu

Foto-ilustracija: Unsplash (Fre Sonneveld)
Foto-ilustracija: Pixabay

Rekordne cene struje koče svetsku privredu pa zemlje traže rešenja. A i privrednici u Srbiji mogu na kratko da odahnu. Po preporuci Vlade, EPS ovog meseca neće menjati cene struje za privredu – kupcima na slobodnom tržištu nudi ograničeno produženje važećih ugovora ili odlaganje već zaključenih.

Elektroprivreda Srbije na jedan mesec ograničava cene privrednicima u tri slučaja: onima kojima je ugovor o snabdevnju istekao 31. oktobra daje se mogućnost da ga produže do kraja novembra, zatim onima koji su na rezervnom snabdevanju, a ugovor im je takođe, istekao sa prošlim mesecom, nudi se novi ugovor za novembar po istoj ceni.

Privrednici koji su već potpisali novi ugovor o snabdevanju koji važi od 1. novembra njegovu primenu mogu da odlože do 1. decembra. 

Bratislav Džombić, direktor Sektora za razvoj slobodnog tržišta EPS-a kaže da je to objavljeno i na njihovom sajtu.

“Kupci mogu i da nam se jave u svakom trenutku, da pitaju sve što ih zanima za to a potrebna nam je njihova saradnja da ispunimo sve ovo i tako da ovaj neki najkritičniji period prođemo što bezbolnije”, rekao je Džombić.

Na srpskom tržištu, licencu za trgovinu strujom ima 63 snabdevača, a aktivno je samo 11. Ali zbog najpovoljnije cene struje EPS i dalje snabdeva više 95 posto potrošača na slobodnom tržištu. Trenutna cena je između 70 i 135 evra za megvatsat. 

“Svi moraju da shvate da je ovo gašenje požara. Sve ove mere moraju biti kratkoročne, ne samo kod nas takva je situacija i u Evropi. Očekuje se da poslednji kvartal ove i prvi kvartal sledeće godine budu kritični”, kaže Miloš Mladenović, direktor srpske berze struje “SEPEKS”.

Na panelu koji je organizovala Američka privredna komora u Srbiji stručnjaci su upozorili da se veleprodajna cena struje neće vratiti na prosečnih 60 evra po megavat satu koliko je bila pre energetske krize. Za sledeću godinu prosečna cena biće 120 evra.

Imaju zato i savet za privrednike: da strujom trguju direktno na berzi, sklapaju direktne ugovore sa vlasnicima vetroparkova i solarnih elektrana ili izgrade sopstvene kapacitete za proizvodnju struje.

Izvor: RTS

Rumunija sa SAD gradi modularnu nuklearnu centralu

Foto: Nuscale
Foto: Nuscale

SAD i Rumunija dogovorili su da zajedno grade prvu malu modularnu nuklearnu elektranu u Rumuniji. U Vašingtonu je saopšteno da će upotreba tehnologije malih modularnih reaktora (SMR) dati ključni doprinos dekarbonizaciji energetskog sektora u Rumuniji i omogućiti budućnost bez štetnih emisija.

Plan su posle susreta na samitu COP26 2. novembra najavili specijalni izaslanik američkog predsednika za klimu Džon Keri i rumunski predsednik Klaus Johanis. Dve zemlje su još 2020. godine potpisale sporazum o saradnji na jačanju i modernizaciji rumunskog civilnog nuklearnog programa.

Bela kuća saopštila je da će izgradnjom prve elektrane sa malim modularnim reaktorom (SMR), u saradnji sa SAD i američkom privatnom kompanijom Nuskejl, “najmodernija civilna nuklearna tehnologija stići i u taj važan deo Evrope“.

“Naše partnerstvo će doneti SMR tehnologiju u Rumuniju, i pozicionirati američku tehnologiju kao lidera u globalnoj trci u oblasti te tehnologije. Komercijalni ugovor će uključivati Nuskejlovu centralu od šest modula, i inicijalno će stvoriti više od 3.700 radnih mesta u SAD i Rumuniji, sa potencijalom otvaranja 30.000 poslova kako projekat bude rastao”, saopštila je američka administracija.

Iz kabineta rumunskog predsednika precizirano je da će modularni reaktor početi da proizvodi struju 2028. godine, i da će investicija učvrstiti partnerstvo Rumunije i SAD u oblasti civilne nuklearne tehnologije.

Američki Stejt department je naveo da je reč o projektu vrednom više milijardi dolara koji “jača evropsku energetsku bezbednost, poštuje najviše standarde nuklearne bezbednosti i zabrane proliferacije i, što je najvažnije, čistom energijom se bori protiv klimatske krize“.

Nuskejl je američka privatna kompanija iz savezne države Oregon, koja proizvodi i prodaje male modularne fisione reaktore.

Za razliku od klasičnih, velikih reaktora, mali modularni reaktori proizvode se industrijski i zatim zahvaljujući dimenzijama i težini transportuju na lokaciju buduće centrale i tamo instaliraju. Ti reaktori obično proizvode ukupno do 300 MW električne energije.

SMR kompanije Nuskejl pojedinačno proizvode 77MW struje bruto, a u zavisnosti od konfiguracije, jednu nuklearnu elektranu, prema podacima sa sajta kompanije, čini do 12 modula.

Ceo tekst možete pročitati OVDE.

Izvor: EURACTIV.rs, EURACTIV.ru

Osunčajmo Srbiju – Kako postati kupac-proizvođač?

Foto-ilustracija: Pixabay

Na Međunarodnim danima energetike i investicija, desetim po redu, koji se održavaju na Novosadskom sajmu neke od tema panela su obnovljivi izvori energije, unapređenje energetske efikasnosti, podrška smanjenju zagađenja, solarna energija i kako postati kupac-proizvođač.

Učesnici trećeg panela “Osunčajmo Srbiju” bili su Miloš Kostić, iz kompanije CEEFOR, Dušan Đukić, ODS, Ana Radojević, grad Kragujevac, Vladimir Janković, opština Paraćin, Andrija Petrušić, United Green Energy, Predrag Leštanin, opština Raška i moderator Jasmina Young, RES fondacija pokušali su da odgovore na sva pitanja kada je reč o temi kupac-proizvođač.

Usvojen je novi zakon koji omogućuje da u našoj zemlji bude postavljen sve veći broj solarnih elektrana. Usvojena je uredba koja omogućuje da procedura po kojoj građani mogu da nabave solarne panele i postanu kupci-proizvođači (prozjumeri) drastično je pojednostavljena. 

Elektrodistribucija Srbije objavila je i detaljno uputstvo kako individualna domaćinstva mogu steći status kupac-proizvođač za instalirane proizvodne snage fotonaponskih modula do 10,8 KW.

Građani Srbije sa oduševljenjem su dočekali vesti da će država sufinansirati postavljanje solarnih panela. Kako su zaključili učesnici panela trenutno vlada veliko interesovanje i mnogi su zainteresovani ulaganje u solarnu energiju.

Kako je objasnio Miloš Kostić, iz kompanije CEEFOR, trenutna energetska kriza trenutno se reflektuje na industriju, a ne na građane i pitanje je do kada će to biti tako. Te se nameće da sopstvena proizvodnja energije može biti rešenje na trenutnu situaciju.

Učesnici panela složili su se u tome da treba pojednostaviti i ubrzati proceduru, jer trenutno stanje opterećuje administraciju, kao i da su potrebna dodatna razjašnjenja.

“Kompanija CEEFOR se trudi da kupcima olakša ceo proces. Kod nas sistem funkcioniše tako što kupac na jednom mestu dobije panele, invertore, popunjenu dokumentaciju i projekat. Kupci tačno znaju šta dobijaju i uvek mogu da izaberu šta mogu da postave na krovu”, istakao je Miloš Kostić i dodao da kompanija odbija klijente koji imaju potrošnju manju od 1.200 kilovata, jer oni investicije mogu da vrate tek za 10 ili 12 godina.

Dušan Đukić učesnicima je pojasnio da vlasnici već izgrađenih solarnih elektrana do 10,8 kilovata, po uredbi, mogu da popune dokumentaciju i da se jave elektrodistribuciji i završe dokumentaciju.

Desete Međunarodne dani energetike i investicija Novosadski sajam organizuje uz podršku Pokrajinskog sekretarijata za energetiku, građevinarstvo i saobraćaj, dok je RES fondacija partner u organizovanju kongresnog segmenta.

Milica Radičević

Do pijaće vode uz pomoć džinovskog staklenika usred okeana?

Foto: Cosimo Scotucci

Put ka ugljeničnoj neutralnosti i borba protiv klimatskih promena dali su brojnim kreativcima i inovatorima mogućnost da predstave svoje ideje pri čemu svako veruje da će upravo njegov koncept jednom postati vitalni deo sveta kakvom težimo.

Međutim, većina koncepata će, na žalost onih koji su u njih uložili krv, suze i znoj (mahom suze, da ne peterujemo), ostati na nivou koncepta, a samo oni koji su, pored toga što štite životnu sredinu, i finansijski isplativi, preći u sledeći nivo – realizaciju.

Stoga niko sa sigurnošću ne može da tvrdi ni da li će džinovski staklenik u moru, osmišljen sa ciljem da na jednostavan i efikasan način proizvodi pijaću vodu, biti jedan od onih projekata kojima je svet oduševljen na cirka nedelju dana ili pred sobom imamo potencijalno rešenje jednog od najvećih globalnih problema – nedostatka pijaće vode.

785 miliona ljudi u svetu nema pristup pitkoj vodi, a ispijanje kontaminirane vode godišnje odnese 485.000 života. Iako je cilj Ujedinjenih nacija da za pet do 20 godina svi u svetu imaju pristup vodi za piće, klimatske promene i loša socio-ekonomska situacija u pogođenim zemljama sve nas više udaljavaju od rešenja. Ni činjenica da 71 odsto planete čine vodne površine ne pomaže mnogo jer je slana voda neupotrebljiva za piće, poljoprivredu ili održavanje higijene.

Zato je arhitekta i umetnik iz Holandije, Kozimo Skotuči, koji za sebe (skromno) kaže da je „stvaraoc sutrašnjice“, predstavio krajnje jednostavan koncept koji, upravo zbog toga, uliva ili neograničeno poverenje ili neograničeno nepoverenje.

Očigledno upoznat sa principom Okamove oštrice, prema kome je najjednostavnije rešenje ujedno i najbolje (napokon da upotrebim znanje stečeno na Filozofskom), Skotuči se postarao da njegov koncept može razumeti i šestogodišnje dete.

Način na koji bi koncept DH2OME trebalo funkcioniše ( čita se „doum“ što na engleskom znači kupola) upravo je onakav kakav pretpostavljate – morska voda isparava pod uticajem sunčeve svetlosti i kondenzuje se na staklu, a kapljice čiste vode slivaju se niz staklenik u rezervoar, odakle se voda može direktno koristiti ili se dalje sprovesti kroz cevi.

Voda i so odvajaju se prilikom isparavanja, a Skotuči predlaže da se i dobijena so može prodavati kako bi se stvorio potencijalni izvor prihoda u manje razvijenim zemljama. Naš inovator veruje da će na ovaj način pitka voda postati dostupna svima, što je naročito važno za žene i decu, a da li ćemo uskoro imati plutajuće staklenike koji podsećaju na scenario nekakvog naučno fantastičnog filma, ostaje da vidimo.

Milena Maglovski