Home Blog Page 231

Počeli radovi na najvećoj bifacijalnoj elektrani na zemlji u Srbiji

Foto-ilustracija: Unsplash (Vasco Figueira)
Foto: MT-KOMEX

Poznato je da su ciljevi Srbije da do 2040. godine 40 odsto energije dobija iz obnovljivih izvora. Iako bismo mogli i brže da napredujemo u ovoj oblasti, treba odati priznanje primerima dobre prakse i svim projektima koji se uspešno realizuju i donose pozitivne promene.

Među njima će se uskoro naći i elektrana „DeLasol’’ koja će se prostirati na površini od 12 hektara. Ona će biti priključena na trafostanicu 110/35kV u Lapovu. Osim po veličini, ova solarna elektrana biće najveća i po snazi. Na godišnjem nivou proizvodiće 15.000 megavat-sati električne energije. Njena veličina ogleda se i u broju solarnih panela – čak 17.980 najsavremenijih panela, snage 650/655Wp, čiji je proizvođač renomirani Canadian Solar.

Kompanija MT-KOMEX vodi računa o kredibilitetu pa će se i ovog puta osloniti upravo na svoje dugogodišnje snabdevače. Kako bi energija sunca bila što bolje iskorišćena, za izgradnju elektrane “DeLasol” pripremljeni su bifacijalni solarni paneli koji proizvode struju efikasnije od monofacijalnih panela.

Bifacijalni paneli imaju mogućnost prinosa električne energije sa obe strane panela, zbog čega proizvode veću količinu električne energije. Solarni paneli biće postavljeni na specijalno napravljenu konstrukciju koja omogućava veću apsorpciju reflektovanog zračenja. Zahvaljujući opštinskoj upravi Lapovo, koja je prepoznala vrednost i značaj projekta, dobijena je građevinska dozvola, kao i uslovi za projektovanje i priključenje od strane Elektrodistribucije Srbije. Ovome je prethodilo usvajanje urbanističkog projekta i ishodovanje lokacijskih uslova.

Foto: MT-KOMEX

U skladu sa propisima, izrađen je elaborat o proceni uticaja i zaključeno je da „DeLasol“ neće imati nikakav negativan uticaj na životnu sredinu. Nakon dobijanja građevinske dozvole, prijavljeni su radovi i započeto je raščišćavanje rastinja i priprema zemljišta za potrebe izgradnje solarne elektrane. U prilog posvećenosti koju iskazuje kompanija MT-KOMEX, treba pomenuti da je celokupna količina solarnih panela, ukupne snage 11,7 MWp, isporučena na lokaciju.

U oktobru se planira postavljanje konstruktivnog sistema nakon čega slede dalje aktivnosti na monterskim i instalaterskim radovima stručnog tima kompanije. Prema planu, elektrana bi trebalo da bude puštena u rad 1. marta 2023. godine. Izgradnja solarne elektrane „DeLasol” nije jedini projekat u 2022. godini kojim kompanija MT-KOMEX može da se pohvali. U julu je potpisan ugovor o izgradnji još jedne bifacijalne solarne elektrane između zamenika generalnog direktora Toyo Tires Kenichira Takasaga i direktora kompanije MT-KOMEX Miloša Kostića. Solarna elektrana Toyo Tire Taiyo, ukupne snage 8,4 MWp, će obezbediti kompaniji Toyo Tires 10 do 15 odsto godišnjih potreba za električnom energijom, a očekuje se da će u rad biti puštena do kraja ove godine. Kompanija MT-KOMEX do sada izgradila i isporučila opremu za veliki broj solarnih elektrana na zemlji i na krovovima, ukupne instalisane snage 60 MW.

Priredila: Katarina Vuinac

TeTekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala UPRAVLJANJE OTPADOM.

Vizija Vlade Srbije prosperitetna i klimatski otporna Srbija

Foto: Vlada Republike Srbije
Foto: Vlada Republike Srbije

Ministarka za zaštitu životne sredine Irena Vujović poručila je u obraćanju učesnicima konferencije o klimatskim promenama COP27 u Šarm el Šeiku da je vizija Vlade Srbije prosperitetna i klimatski otporna Srbija.

Vujović je istakla da ova vizija čini okosnicu naše buduće Strategije niskougljeničnog razvoja, koja će trasirati put dekarbonizacije na nivou celog društva.

Ministarka je ukazala na to da će buduća dugoročna strategija postaviti osnove za Srbiju sa čistijim, pouzdanim i obnovljivim izvorima energije i povećanom energetskom efikasnošću. Ona će pozitivno uticati na postizanje konkurentnije i resursno efikasnije privrede.

„Doprineće sistemima za tretman otpada i otpadnih voda u skladu sa najboljim međunarodnim standardima, produktivnijoj poljoprivrednoj praksi, ali i otpornim i zaštićenim šumama i prirodom, uz primenu inovativnih rešenja zasnovanih na prirodi“, rekla je ministarka.

Ona je objasnila da procene pokazuju da se Republika Srbija zagreva više i brže od globalnog proseka.

“Dok je osmotren porast globalne srednje temperature 1,1 stepen, Srbija je već na 1,8 stepeni, a leti na čak 2,6 stepena Celzijusa. Minimalne materijalne štete u Srbiji su za period od 2000. do 2020. godine procenjene na najmanje 6,8 milijardi evra”, navela je ona.

Vujović je dodala da više od 70 odsto štete nastalo usled suša i visokih temperatura izazvanih promenom klime i ekstremnim vremenskim događajima.

Ministarka je učesnicima samita istakla da je Srbija u avgustu ove godine Sekretarijatu UNFCCC (Okvirne konvencije UN o promeni klime) dostavila svoj revidirani Nacionalno utvrđeni doprinos, kojim je definisan cilj smanjenja emisija gasova sa efektom staklene bašte od 33,3 odsto do 2030. godine i time povećala klimatsku ambicioznost za više od tri puta u odnosu na prvi Nacionalno utvrđeni doprinos (NDC).

Ona je rekla da je Srbija posvećena ne samo Sporazumu iz Pariza, nego i pridruživanju Evropskoj uniji.

“Kao najveća ekonomija Zapadnog Balkana, potvrdili smo svoju posvećenost Evropskom Zelenom dogovoru potpisivanjem Deklaracije iz Sofije o Zelenoj agendi za Zapadni Balkan. Ne smemo, takođe, zaboraviti da tranzicija ka niskougljeničnom društvu mora biti pravedna i fer, ne izostavljajući nikoga”, ukazala je ona.

Vujović je zaključila da konferencija u Šarm el Šeiku predstavlja ključnu šansu za usvajanje odluka koje će u ogromnoj meri uticati na okvire delovanja u najvažnijem aspektu naših života – očuvanju naše planete.

Izvor: Vlada Republike Srbije

Sajam etno hrane i pića i Expo-zim pred vratima

Foto-ilustracija: Pixabay (jarmoluk)

Dve tradicionalne manifestacije Beogradskog sajma biće uvod u kraj sajamske poslovne godine.

Već od 24. do 27. novembra 2022. kapije će za posetioce otvoriti 16. Sajam etno hrane i pića, najstarija i najekskluzivnija smotra proizvoda i proizvođača tradicionalnih prehrambenih proizvoda u Srbiji i jugoistočnoj Evropi.

U hali 3 Beogradskog sajma predstaviće se više od 300 proizvođača tradicionalnih prehrambenih, pretežno ručno rađenih proizvoda, po tradicionalnoj recepturi, najčešće od organskih sirovina, ali i novi proizvodi nastali na tradiciji i mašti proizvođača.

Cilj ove sajamske manifestacije je da promoviše tradicionalne prehrambene proizvode i da pomogne u unapređenju prezentacije i prodaje i zaštite geografskog porekla i receptura. Tokom poslednjih 15 godina Sajam etno hrane i pića odigrao je značajnu ulogu u brendiranju, promociji i plasmanu leskovačkog ajvara, kačarskog i homoljskog meda, duvan-čvaraka, futoškog kupusa, pirotskih peglanih kobasica, vurde, banice, vrtke, različitih džemova, slatka, kitnkeza, kisele zimnice, suvomesnatih specijaliteta, mlečnih proizvoda, sireva, čajnih mešavina, sušenog voća, pekarskih proizvoda, vina i rakije, od kojih su mnogi postali i izvozni artikli.

Foto-ilustracija: Pixabay (PhotoMIX-Company)

Sajam ima i naglašen poslovni karakter, jer je prilika i za distributere, dobavljače hotela i trgovinskih lanaca, vlasnike restorana, trgovinske radnje ili šefove kuhinja, profesionalne gastronome, kupce iz inostranstva.

One koji s nestrpljenjem čekaju zimu i zimski ugođaj, sa svim prigodnim sportskim, turističkim i hedonističkim zadovoljstvima, već od 1. do 4. decembra, u hali 4 Beogradskog sajma, očekuje Expo-zim, međunarodni sajam zimske sportske opreme, turizma i rekreacije.

Expo-zim već decenijama predstavlja pravi praznik za ljubitelje zimskog turizma, sporta i rekreacije. Ova manifestacija povezana je sa radošću aktivnog življenja i još aktivnijeg odmora, izazovima ludog provoda ali i ozbiljnih sportskih iskušenja. Da bi takav cilj bio ostvaren, izlagači – uvoznici, proizvođači, distributeri i serviseri zimske sportske i rekreativne opreme i turistički poslenici – po pravilu obezbeđuju sajamske popuste i do 50 odsto.

Najpoznatiji brendovi, „zaduženi“ za zimsku sportsku opremu i sve druge neophodne rekvizite, ali i usluge u vezi sa zimskim aktivnostima, biće tu samo da bi posetioce u predstojeću zimu uveli na najlepši mogući način.

A Beogradski sajam je tu da svojim posetiocima dokaže zbog čega i zbog koga postoji. Zna se ko je glavni!

Izvor: Beogradski sajam

Počinje rekonstrukcija Brankovog mosta 

Foto: Wikipedia (Petar Milošević)
Foto: Wikipedia (Mihajlo Anđelković)

Rekonstrukcija Brankovog mosta nije mogla da „sačeka” letnji period zbog stanja u kojem se nalazi spojnica dve strane mosta, ali i stubovi koji su korodirali, izjavio je gradonačelnik Aleksandar Šapić gostujući u Beogradskoj hronici na RTS-u.

On je pojasnio da spojnica između dve strane mosta nije rekonstruisana od 1954. godine, a da je pet od 20 stubova uklonjeno pre početka sanacije.

“Rečeno mi je da je veliki rizik da most u takvom stanju dočeka zimu i neko eventualno veliko nevreme. Radovi bi trebalo da budu gotovi krajem meseca, 27. ili 28. novembra”, poručio je Šapić.

On je istakao da do sada, od kada je na funkciji gradonačelnika, nije bilo slučajeva da su probijani rokovi za radove koje su započeti.

“Jedini slučaj da se pomeri rok je ukoliko se tokom radova pojavi neki dodatni posao koji zahteva vremena. Zbog toga se na otvaranju svakog gradilišta sada nalaze predstavnici svih komunalnih preduzeća, kako se ne bi ponovio slučaj iz Ulice kraljice Marije kada je posle rekonstrukcije, koja je trajala dugo, došlo do pucanja vodovodne cevi. Postavljamo rok pred početak radova, a kada se gradilište „otvori” može doći do eventualnih saznanja o potrebi za dodatnim radovima i onda dolazi do pomeranja rokova. Zbog toga smo formirali telo koje se zove „Lice grada” koje se stara upravo o tim stvarima. Članovi tog tela se sastaju jednom nedeljno i „pokrivaju” sva gradilišta u gradu. Kako ne bismo dolazili u situacije da se nešto obeća, a ne ispuni, nećemo u budžet više stavljati projekte koji nemaju u potpunosti rešene imovinsko-pravne odnose ili da nije završen projekat. Jako je važno da više ne dođe do situacije da se nešto obeća i potom počne sa radovima, a ne postoje svi uslovi da se radovi završe kvalitetno i u predviđenom roku. Planiram da sredinom decembra obavestim javnost o svim radovima koji su urađeni na beogradskim ulicama. Gledamo da se što više radova odvija noću i vikendima”, rekao je Šapić, navodi se na sajtu grada.

Na pitanje o uklanjanju Starog savskog mosta, Šapić je izrazio mišljenje da bi trebalo da budemo ponosni što ćemo dobiti novi most, naročito ukoliko u isto vreme počne da se gradi planirani tunel od Ekonomskog fakulteta do Pančevačkog mosta.

Foto: Wikipedia (Mihajlo Anđelković)

“To će biti najveći projekat u Beogradu u poslednjih 30 godina. Stručnjaci kažu da bi taj tunel smanjio zagađenje za 12 odsto, a saobraćajno opterećenje u centru za 14 odsto. Tunel bi trebalo da bude dug 1,9 kilometara, a novi most će preuzeti ogromnu količinu saobraćaja. Ne opterećujem se previše sudbinom starog mosta, koji će biti uklonjen, jer me mnogo više zanima novi most. Mislim da bi trebalo da podignemo i neko spomen-obeležje učitelju Zariću, koji je u vreme rata spasao Stari savski most od rušenja”, istakao je Šapić.

Kada je zagađenje vazduha u pitanju, Šapić je istakao da država radi na tome i ulaže dosta sredstava, ali i Grad preko Sekretarijata za zaštitu životne sredine.

“Nisam još uvek čuo potpuno racionalno objašnjenje za povremenu pojavu jačeg zagađenja, ali time ne želim da aboliram ni Grad ni državu. Radimo na zameni starih kotlova u vrtićima, školama i drugim ustanovama, radimo na gasifikaciji, ali i poboljšavamo kvalitet gradskog prevoza kako bi se ljudi po centru grada manje vozili privatnim automobilima. Takođe, kada za nekoliko meseci ponovo vazduh bude boljeg kvaliteta, to ne znači da bi trebalo da prestanemo da se bavimo problemom zagađenja i sačekamo ponovno pogoršanje da bi o tome pričali i na tom radili”, naglasio je gradonačelnik.

Govoreći o gradskom prevozu i novih 100 autobusa koji će se uskoro naći na ulicama, Šapić je rekao da će jedan broj najstarijih autobusa, koji su u najlošijem stanju, biti povučen.

Energetski portal

Održana konferencija „Norveško-srpsko partnerstvo za obnovljive izvore energije“ u organizaciji ambasada nordijskih zemalja

Foto: Two rivers
Foto: Two rivers

U Naučno-tehnološkom parku Beograd održana je konferencija pod nazivom „Norveško-srpsko partnerstvo za obnovljive izvore energije“ pod pokroviteljstvom ambasade Norveške, a u zajedničkoj organizaciji sa ambasadama Danske, Finske i Švedske. Ovo je druga konferencija u okviru inicijative „Nordijski zeleni projekat – Održiva rešenja za Srbiju“ koju zajednički realizuju nordijske ambasade u Srbiji.

Na konferenciji su prisustvovali ministarka za rudarstvo i energetiku u Vladi Republike Srbije Dubravka Đedović, predstavnici lokalne samouprave, domaćih kompanija, akademske zajednice, kao i ambasadori Danske Suzan Šajn (Susanne Shine), Finske Kimo Lahdevirta (Kimmo Lähdevirta) i Norveške Jern Eugen Jelstad (Jørn Eugen Gjelstad), kao predstavnica švedske ambasade Karin McDonald (Karin McDonald), šefica Odeljenja za razvojnu pomoć.

„Norveška je zemlja bogata izvorima energije, međutim, i pored toga, postoji snažna svest da ovi izvori neće večno trajati i da je potrebno da što više koristimo obnovljive izvore energije. Zato smo naše napore usmerili na savremena rešenja energetskog sistema i prelazak na obnovljive izvore koji imaju uticaj na energetski sistem u celini. Savremene tehnologije omogućavaju da se električna energija proizvedena iz solarne energije i energije vetra troši u periodima tokom dana kada vam je zaista potrebna. Zbog toga i organizujemo ovu konferenciju sa ciljem da naša iskustva, znanja i najbolju praksu podelimo sa Srbijom. Nordijske zemlje su snažan partner Srbije na njenom putu ka zelenijoj budućnosti“, istako je otvarajući konferenciju ambasador Norveške Jern Eugen Jelstad.

„Povećanje korišćenja obnovljivih izvora energije u energetskom miksu Srbije je neminovno kako bismo brže napredovali u energetskoj tranziciji, dostigli karbonsku neutralnost, viši stepen zaštite životne sredine i energetske efikasnosti. Građani Srbije takođe prepoznaju značaj korišćenja energije iz obnovljivih izvora energije, između ostalog i kroz postavljanje solarnih panela, što je kroz sistem kupac-proizvođač prvi put uvedeno u pravni sistem Republike Srbije Zakonom o korišćenju obnovljivih izvora energije. Naši građani su svesni da kroz zelenu energiju učestvuju u zaštiti životne sredine i energetskoj tranziciji“, izjavila je ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović.

Foto: Two rivers

„Da bismo podstakli rešavanje izazova u oblasti zaštite životne sredine primenom tehnoloških rešenja, potrebna je kontinuirana podrška razvoju inovacija i novih tehnologija. U tome veliku važnost imaju razmena znanja i iskustava, zbog čega je i današnji događaj sa nordijskim partnerima prilika za domaće tehnološke kompanije da sagledaju aktuelne trendove i tehnologije, kreiraju nove prilike i pronađu partnere za razvoj novih rešenja za globalno tržište u ovoj oblasti“, izjavila je direktorka Naučno-tehnološkog parka Beograd Gordana Danilović Grković.

Posle ove konferencije o obnovljivim izvorima energije pod pokroviteljstvom Norveške, i ranije već održane o održivoj poljoprivredi koju je vodila Danska, planirane su još dve konferencije: Švedska će predstaviti rešenja za odvajanje i reciklažu otpada (Čačak, 01.02.2023. Naučno-tehnološki park), a Finska zelenu industriju i održivo poslovanje (Niš, 02.02.2023. Naučno-tehnološki park).

„Zelena tranzicija je odlična prilika za nove investicije, otvaranje novih radnih mesta i jačanje lokalnog tržišta i biznisa oko njega. Ujedno, to je i put ka većoj produktivnosti, efikasnosti i manjoj upotrebi resursa, odnosno zdravijoj životnoj sredini. Zbog toga će fokus konferencija koje nordijske ambasade organizuju u februaru naredne godine, pod pokroviteljstvom Švedske i Finske, biti održiva rešenja za odlaganje i reciklažu otpada, a potom zelena industrija i održivo poslovanje“, istakao je Kimo Lahdevirta, ambasador Finske.

Foto: Two rivers

U okviru konferencije „Norveško-srpsko partnerstvo za obnovljive izvore energije“ brojni norveški stručnjaci podelili su svoja iskustva i najbolje prakse iz ove oblasti. Među predavačima su pored gostiju iz Norveške kao što su: Ojvind Johansen, zamenik generalnog direktora u Ministarstvu nafte i energetike Norveške, Tim Bjerkelund iz kompanije Rystad Energy, Knut Linerud, viši savetnik za razvoj poslovanja kompanije Greenstat; Gun Vik, direktor kompanije Hydropower and Solar, Norwegian Energy Partners (NORWEP), Dr. Fride Vulum-Bruer, viši naučni istraživač, Senior Research Scientist (SINTEF Energy Research), iz Švedske Isidora Micić, viša savetnica za integraciju tržišta i prednosti kompanije Nord Pool (Nordiska berza energije); bili i domaći stručnjaci iz ove oblast: Aleksandra Todorović, nezavisna konsultantantkinja u Fondu za inovacionu delatnost Republike Srbije, Miloš Kostić direktor Charge&GO i vlasnik MT-KOMEX, Vladimir Milanović direktor Masdar Taaleri Generation, Neda Lazendić menadžerka za Srbiju kompanije WindVision International/Emergy kao i mnogi drugi.

Poznato je da nordijske zemlje imaju blisku saradnju na mnogim poljima, kao što je poznata i njihova solidarnost sa drugim zemljama i stalna nastojanja da svoja iskustva i najbolju praksu prenesu dalje. Inicijativa “Nordijski zeleni projekat – Održiva rešenja za Srbiju” predstaviće nordijsku zelenu tehnologiju, poslovne modele za zaštitu životne sredine, rešenja u borbi protiv klimatskih promena, a sve u cilju kreiranja održive budućnosti.

Izvor: Two rivers

Neravnopravnost je izraženija u konvencionalnoj termoenergetici nego u OIE

Foto: OIE Srbija (Poseta postrojenju na biomasu u Austriji)

Energetski portal, kao medij koji želi da doprinese rodnoj ravnopravnosti i inkluzivnosti žena u sektor zelene energije, odlučio je da podrži kampanju promocije uspešnih žena koje sprovodi Udruženje Obnovljivi izvori energije Srbije uz podršku Ambasade Kanade u Srbiji. U narednom periodu objavljivaćemo intervjue koje Udruženje OIE SRBIJA realizuje u okviru projekta „Put do većeg učešća žena u sektoru OIE“ sa ciljem da podstakne mlade devojke i žene da se obrazuju i karijernu šansu potraže u sektoru OIE.

Dr Sanja Petrović je rukovodilac biroa za ekologiju, ekonomiju i elektroenergetske analize u kompaniji  Energoprojekt ENTEL, inače redovnog člana OIE SRBIJA, a time i članica Zelene ženske mreže, radnog tela Udruženja koje za cilj ima da poveća udeo žena u sektoru obnovljivih izvora energije.

Udruženje OIE SRBIJA, u saradnji sa Ambasadom Kanade u Srbiji i Crnoj Gori, realizuje projekat pod nazivom “Put do većeg učešća žena u sektoru obnovljivih izvora energije”. Promotivnu kampanju započinjemo profesionalnom i životnom pričom dr Sanje Petrović, koja je diplomirala i doktorirala na Mašinskom fakultetu u Beogradu, dok je master studije završila u Hamiltonu u Kanadi. Skoro dve decenije je zaposlena u Entel Energoprojektu, a poslednjih osam godina vodi biro za zaštitu životne sredine, ekonomiju i elektroenergetske analize. Profesionalni doprinos dala je tokom realizacije VE Čibuk 1, najvećeg vetroparka u Srbiji, a uključena je i u realizaciju VE Kostolac, prvog državnog vetroparka. Dovoljno razloga da svojom ličnom i profesionalnom pričom otvori serijal tekstova o uspešnim ženama. Logično, prvo smo je pitali zašto je baš Kanadu izabrala za akademsko usavršavanje:

Dr Sanja Petrović: Zašto Kanada? Mnogo je razloga. Jedan od osnovnih bila je činjenica da je Kanada država koja je u vreme kada sam završavala osnovne studije na Mašinskom fakultetu u Beogradu pružala fantastične mogućnosti za nastavak školovanja u oblasti inženjerstva, sa velikim brojem naučno-istraživačkih programa koji su sprovođeni u saradnji sa privredom i veoma često upravo inicirani od strane kompanija koje su težile da u svoje proizvodne procese unesu određena poboljšanja i inovacije. Taj koncept istraživačkog rada u cilju praktične i konkretne primene za mene je bio posebno privlačan imajući u vidu da je u Srbiji tada, a ne mogu reći da je značajno drugačije ni sada, bilo veoma malo praktičnog rada na fakultetima; primat je davan izučavanju fundamentalnih naučnih postulata i generalno teorijskom radu. Sve to naravno ima veze sa finansijskim sredstvima koja su neophodna za sprovođenje bilo kakvog naučnog istraživanja ili eksperimentalnog rada, a koja su Srbiji uvek nedostajala. Moj odlazak u Kanadu počeo je, dakle, radoznalošću i mladalačkom ambicijom, slanjem prijava na nekoliko kanadskih univerziteta i dobijanjem ponude za magistarske studije i istraživački rad u oblasti koja me već je od samog starta fascinirala, a koja se odnosila na izučavanje fenomena prenosa toplote Marangoni konvekcijom koja svoju potencijalnu primenu može naći u mikrogravitacijskoj sredini, dakle u svemiru. Sada to zvuči pomalo smešno, ali tada je to izgledalo kao put ka ostvarenju dečjeg sna o putovanju i izučavanju svemira, kao nečeg većeg, grandioznijeg i impresivnijeg od svega što nas na Zemlji okružuje. I tako je Univerzitet McMaster u kanadskom gradu Hamiltonu, kod Toronta, inače međunarodno priznat po visokom kvalitetu inženjerskih studija, dobio novog stipendistu na katedri za istraživanje termičkih procesa i strujanja fluida.

Foto: OIE Srbija (Fakultet inženjerskih nauka u okviru McMaster Univeziteta u Kanadi)

Koncept mog studiranja podrazumevao je da svoje klasične studije koje se zasnivaju na praćenju i polaganju ispita, dopunim i originalnim eksperimentalnim radom, osmišljavajući aparaturu i program istraživanja koji će omogućiti da na kraju svoja saznanja pretočim u odgovarajući magistarski rad. Samostalan eksperimentalan rad je predstavljao novo i na momente veoma stresno iskustvo, jer je zahtevao veštine kojima nisam do tada vladala, izazove sa kojima se nisam suočavala, a koji su podrazumevali snalaženje u raznim nepredvidivim situacijama na koje nailazite tokom laboratorijskih istraživanja. Bilo je naravno i puno anegdota koje danas, gledano iz ove perspektive, sećanja čine posebno dragocenim. Moje aktivnosti na pomenutom magistarskom programu obuhvatale su i angažovanje kao asistenta na Katedri za prenos toplote u okviru Mašinskog fakulteta na kom sam studirala, gde sam imala priliku da direktno sarađujem sa studentima po pitanju razumevanja fenomene prenosa toplote, sprovođenja pokaznih eksperimentalnih vežbi, ali i provera znanja, generalno uživajući u radu sa radoznalim mladim ljudima koji su bili iskreno fascinirani demonstracijama različitih fenomena prenosa toplote koje su imali priliku da vide. Na taj način, Kanada je za mene u inženjerskom smislu bila prozor u praktičnu primenu ranije osvojenih znanja, primakavši me korak bliže inženjerskom načinu razmišljanja i praktičnom rešavanju inženjerskih problema. Predivno je bilo raditi na fakultetu koji je opremljen savremenom opremom i uživati u saradnji sa kolegama iz različitih delova sveta. U onom ljudskom smislu, Kanada je na mene takođe uticala na divan način, omogućivši mi da se iz prve ruke uverim da su Kanađani dobronamerni, optimistični i neposredni ljudi, radoznali i otvoreni za upoznavanje sa ljudima različitog porekla i kulturnog nasleđa, sa uvek spremnim osmehom čak i za običnog prolaznika. Veliki su poštovaoci i ljubitelji prirode, što je i očekivano imajući u vidu prirodne lepote kojima se Kanada odlikuje. U sećanju su mi do danas ostali jesenji prizori i prelepe slike prirode koja se menja sa smenom godišnjih doba. Tokom svog boravka imala sam priliku da upoznam samo Ontario, ali sam dosta slušala i o ostalim delovima zemlje koji su ostali u planu za posetu nekih narednih godina, kada se ukaže prilika i kada se kockice slože.

Kako ste kao mlada žena odlučili da studirate Mašinski fakultet za koji se devojke ne odlučuju tako često?

Dr Sanja Petrović: Da budem iskrena, Mašinski fakultet nije bio moj jedini izbor, to je više bio sticaj okolnosti u određenom životnom trenutku. Razmatrala sam paletu najrazličitijih mogućih opcija kada sam odlučivala u kom smeru dalje ići sa obrazovanjem: od arhitekture, preko žurnalistike, matematike, elektrotehnike. Prilično široko i šareno, priznajem, što na neki način možda odslikava i moju prirodu koja je uvek težila svestranosti, širim sagledavanjima, nikada samo jednoj, sigurnoj opciji. Ipak je na kraju ljubav prema matematici, ali i želja da se steknu neka praktična znanja koja bi možda mogla biti od značaja u kasnijoj profesionalnoj karijeri, presudila da to bude mašinstvo. Tačno je da u to vreme nije bilo mnogo devojaka na fakultetu, ali se to vremenom značajno izmenilo. Mašinstvo danas ne predstavlja asocijaciju samo na proizvodno mašinstvo, mašine i alate za obradu metala i predmete koji se tradicionalno dovode u vezu sa jačim polom. Sa druge strane i naše društvo više nije isto, ili se barem nadam da smo tu ostvarili značajne pomake, podela među polovima više nije tako striktna i jasno izražena kao ranije. Na Mašinskom fakultetu, kao i na ostalim tehničkim fakultetima, postoji veliki broj izbornih predmeta koje buduće koleginice mogu odabrati u skladu sa svojim afinitetima ili planovima, na taj način usmeravajući svoje obrazovanje u pravcu u kom žele. Ono što je takođe od uticaja je i kasniji karijerni put koji može biti i značajno drugačiji od onog osnovnog, akademskog. Pogledajte moj primer: posle osnovnih studija u oblasti termotehnike i pomenutih magistarskih u fundamentalnim oblastima prenosa toplote, moje prvo zaposlenje nakon studija odvelo me je u oblast zaštite životne sredine kojom nikada nisam pomislila da bih se mogla baviti. U to vreme oblast zaštite životne sredine nije bila tako razvijena, tako važna, tako dobro prepoznata kao danas. Dok sada na svim tehničkim fakultetima imamo smerove koji izučavaju ovu važnu oblast ekologije, ranije je to zaista bila retkost, tako da sam svoje pionirske korake u svetu u kom sam ostala do danas pravila tek po završetku studija, radeći na analizama uticaja rada termoenergetskih i elektroenergetskih postrojenja na životnu sredinu i primeni mera usmerenim ka smanjenju zagađenja i njegovom održavanju u granicama propisanim merodavnom zakonskom regulativom. Drago mi je da danas zaštita životne sredine predstavlja dobro prepoznat termin u širokoj javnosti, što smatram za dobar početak puta ka boljoj i zdravijoj budućnosti, ali je od presudnog značaja da i svakodnevno ponašanje pojedinca uvek bude usmereno ka ostvarivanju čistijeg i zdravijeg okruženja. Pobornik sam lične odgovornosti u svemu što radimo i mislim da sa mladim generacijama treba još više raditi na značaju ličnih izbora u svakodnevnom životu i kumulativnom efektu individualnih aktivnosti koji će jedno društvo odvesti ka boljoj i zdravijoj budućnosti. Srbija još dosta mora da radi na tom polju, iako mislim da se stanje popravlja.

Doktorirali ste takođe na Mašinskom fakultetu?

Foto: OIE Srbija (Poseta postrojenju na biomasu u Austriji)

Dr Sanja Petrović: Doktorske studije su nastale iz želje da zaokružim svoj obrazovni put, a da opet zakoračim dalje u oblast ekologije, ekoloških goriva i obnovljivih izvora energije. Kao termičar po osnovnom obrazovanju, odabrala sam istraživanje mogućih unapređenja peći i kotlova na pelet, kao malih grejnih jedinica koje se koriste u sektoru široke potrošnje i koje u Srbiji mogu biti dobra opcija za zamenu individualnih grejnih uređaja manje efikasnosti i lošijih ekoloških karakteristika. Ponovo sam se vratila u laboratoriju i u saradnji sa mojom mentorkom, profesorkom Dragoslavom Stojiljković sa Mašinskog fakulteta u Beogradu, divnom damom i vrsnim stručnjakom u oblasti biogoriva, uspela da ovaj poduhvat uspešno zaokružim. Period doktorskih studija bio je veoma izazovan period u mom životu, jer je paralelno sa istraživačkim radom trebalo žonglirati različite poslovne, ali i porodične obaveze. Sada kada pogledam unazad, ostvareno smatram značajnim ličnim uspehom, koji, moram priznati, nije bilo lako postići.

Na kojim projektima iz oblasti obnovljivih izvora energije ste radili u Srbiji?

Dr Sanja Petrović: Kao neko ko se bavi pitanjima zaštite životne sredine skoro dvadesetak godina, moje profesionalno angažovanje prirodno je bilo više okrenuto ka velikim zagađivačima, a to su svakako termoenergetska postrojenja. Pored toga, pitanja energetske efikasnosti, kojima sam se takođe intenzivno bavila, predstavljala su prirodnu dopunu ekološkim pitanjima, jer je racionalna upotreba energije u Srbiji do danas ostala tema bez konkretnijeg epiloga. Bila sam u timu koji je radio na obuci prve grupe opštinskih energetskih menadžera u Srbiji i ono što mi je posebno drago, aktivno učestvovala u tzv. SEEP (Serbian Energy Efficieny Project) projektu u okviru koga je 90 škola, bolnica i ustanova socijalne zaštite širom Srbije prošlo kroz program energetske sanacije. Pomenuti projekat, finansiran od strane Svetske banke, do danas ostaje jedan od najvećih projekata energetske efikasnosti koji je realizovan u našoj zemlji.

Foto: OIE Srbija (VE Čibuk)

Angažovanje u oblasti sagledavanja ekoloških aspekata izgradnje energetskih kapaciteta zasnovanih na korišćenju obnovljivih izvora energije započela sam aktivnostima sada već daleke 2004. godine, kada smo prvi put analizirali mogućnost izgradnje vetroelektrane u regionu Vlasine, u istočnoj Srbiji. Svakako treba izdvojiti i ekološka sagledavanja u okviru izrade dokumentacije za izradnju VE Čibuk u regionu Kovina, koja sa 158 MW instalisane snage do danas ostaje najveća izgrađena vetroelektrana u Srbiji. Trenutno su u toku aktivnosti na izgradnji VE Kostolac koja će predstavljati prvu vetroelektranu u Srbiji koja će biti u vlasništvu Elektroprivrede Srbije, a samim tim i prva elektrana na obnovljive izvore energije koju gradi ovo javno preduzeće.

Već više od 10 godina sam na poziciji Rukovodica biroa u okviru koga se razmatraju ne samo ekološki, već i ekonomski i elektroenergetski aspekti izgradnje i integracije novih energetskih kapaciteta u elektroenergetski sistem, tako da moje kolege i ja imamo priliku za analiziramo gotovo sve ključne elemente koji utiču na odluku investitora da li će ići u realizaciju nekog energetskog projekta ili ne. Ne umanjujem značaj tehničkih aspekata ovakvih odluka, ali danas se čini da se sa tehničke strane gotovo sve može izvesti, na jedan ili drugi način, samo je pitanje po kojoj ceni.

Žene brojčano nisu dominantne u energetskom sektoru, pa ni u sektoru obnovljivih izvora energije. Da li ste se ikada osećali inferiorno u svom poslu zbog polne pripadnosti?

Interesantno i važno pitanje. Moram da priznam da sam kao mlada ženska osoba imala negativna iskustva tokom intervjua za posao na početku svoje karijere, kada sam se susretala sa neprimerenim komentarima potencijalnih poslodavaca da obrazovanje koja sam izabrala nije nešto čime bi dame trebalo da se bave i da je to oblast koja je primerenija muškarcima. Takvi komentari mogu izuzetno loše delovati na samopouzdanje mlade osobe i predstavljaju, moram reći, maliciozan način da se mlada ženska osoba obeshrabri. Čini mi se da je ova neravnopravnost bila izraženija dok smo imali dominaciju konvencionalne termoenergetike, zasnovane na uglju kao osnovnom energentu, koja je smatrana prljavom i koja je u svesti ljudi tradicionalno dovođena u vezu sa poslovima koji su namenjeni muškarcima. Sa druge strane, čini mi se da je znatno drugačije u sektoru obnovljivih izvora, posebno vetro i solarnih elektrana, jer su tehnologije generisanja energije čistije, pa je samim tim i percepcija šire javnosti manje sklona generalizacijama po pitanju očekivanog učešća nekog od polova. Pomenuta razlika svakako se uočava i u poslovnom svetu, gde veoma često kao nosioce razvoja projekata iz oblasti obnovljivih izvora srećemo dame, dok to gotovo nikada nije slučaj kada je u pitanju konvencionalna energetika.

Foto: OIE Srbija (Učešće na konferenciji World Sustainable Energy Days)

Na ličnom planu, veliko je zadovoljstvo raditi u kolektivu u kome se neguje polna ravnopravnost. U Energoprojekt Entelu, preduzeću u kom radim, a koje se bavi kako konvencionalnom energetikom, tako i onom iz obnovljivih izvora energije, veliki je broj žena na rukovodećim pozicijama. Mislim da je to fantastično i da daje dobar primer mladim koleginicama da svoj karijerni put mogu slobodno planirati uz saznanje da na njemu neće biti prepreka koje bi se zasnivale na rodnoj neravnopravnosti. Činjenica da u Srbiji danas postoji veliki broj inicijativa za rodnu ravnopravnost, uključujući i inicijativu Udruženja OIE za uspostavljanje Zelene ženske mreže, govori u prilog tome da je tema i dalje aktuelna i da još uvek nismo dostigli stadijum kada će rodna ravnopravnost biti normalan i uobičajen deo društvenog poretka koji će se podrazumevati i koji neće zahtevati posebno razmatranje ili promovisanje.

Kako biste ohrabrili mlade devojke da upišu neki od tehničkih fakulteta koji će ih voditi do inženjerskih zvanja i poslova u sektoru energetike?

Dr Sanja Petrović: Mislim da devojkama koje žele da studiraju neki od tehničkih fakulteta ne treba ohrabrenje, verujem da su to sve samouverene mlade dame kojima dobro idu prirodne nauke i koje su svesne činjenice da studiranje tehničkih fakulteta nije lako, da zahteva dosta rada i upornosti, ali da donosi i osećaj velikog zadovoljstva nakon uspešnog završetka studija. Ne treba zaboraviti da rad u kapitalno važnoj infrastrukturnoj oblasti kao što je energetika omogućava svim učesnicima da budu deo globalno važne priče, da sarađuju sa kolegama iz celog sveta, jer energetika nije tema lokalnog karaktera, već globalni izazov sa kojim ćemo se zajednički suočavati u decenijama koje dolaze, posebno u svetlu problematike klimatskih promena i napora za očuvanje načina života na koji smo navikli. S tim u vezi veliki su potencijali za razvoj karijere u sektoru energetike u kom uvek imamo manjak stručnjaka i iskrenih entuzijasta posvećenih očuvanju okruženja i održivom razvoju. Ambiciozni ciljevi koje su Evropa i ostali delovi sveta usvojili u pogledu dostizanja ugljenične neutralnosti do 2050. godine svakako ukazuju na to da se mogu očekivati velike investicije u sektor energetike, što sa druge strane za mlade ljude znači mogućnost stabilne karijere i interesantnih i izazovnih projekata. Potrebno je naglasiti da rad u sektoru energetike mladim koleginicama pruža mogućnost da se bave kapitalno važnom granom privrede, koja predstavlja pokretač ili kočnicu svih ostalih privrednih delatnosti, čega postajemo posebno svesni u trenucima kada energije nema dovoljno.

Da li poslednjih godina vidite pojačano interesovanje mladih žena za sektor energetike i OIE ili smatrate da svi treba više da radimo na unapređenju principa rodne ravnopravnosti i učešću žena u sektoru energetike, a naročito OIE?

Foto: OIE Srbija (Razgovor sa koleginicama na marginama Konferencije OIE Srbija 2022)

Dr Sanja Petrović: Rekla bih da je poslednjih godina primetan porast interesovanja mladih koleginica za oblast energetike, ali se čini da je to više rezultat aktuelnosti same teme, pre nego posledica nekih konkretnih aktivnosti na većem uključivanju mladih žena u sektor o kom pričamo. Smatram da su sve aktivnosti usmerene ka boljem položaju žena u našem tradicionalno patrijarhalnom društvu potrebne i opravdane i uvek ću ih bezrezervno podržati i doprineti njihovoj realizaciji. Ali, sa druge strane, na nama ženama je obaveza da ukazano poverenje opravdamo kvalitetom i profesionalnošću, jer se borimo za jednaki, a ne povlašćeni status, za ravnopravne, a ne privilegovane šanse da pokažemo snagu našeg intelektualnog kapitala. A imajući u vidu da znanje predstavlja najvažniji kapital u savremenim uslovima stvaranja materijalnih vrednosti, jasno je da se opet vraćamo na poznatu činjenicu da ulaganjem u znanje ulažemo u sigurnu budućnost. U današnjem, ali i budućem svetu digitalizacije i automatizacije proizvodnih procesa jasno je da će intelektualne veštine imati najveću vrednost, pa se može očekivati da će rodna pripadnost postajati sve manje značajna, a da će na tržišnoj utakmici pobeđivati oni koji imaju bolje ideje i načine za njihovu realizaciju, bez obzira na rodnu pripadnost. Nemam nikakve sumnje da će u takvim okolnostima dame pokazati da su na visini zadatka i da će iskoristiti šanse koje im budućnost pruža. Moraju biti hrabre, posvećene, odlučne i verovati da je budućnost u njihovim rukama. Radujem se i unapred me čini ponosnom svaki uspeh koleginica zasnovan na znanju, trudu i posvećenosti putu ka boljoj budućnosti svih nas.

Izvor: OIE Srbija

Srbija više uvozi, nego što izvozi mesa

Foto-ilustracija: Pixabay (BorgMattisson)

Dugogodišnje smanjenje stočnog fonda u Srbiji odrazilo se i na povećani uvoz mesa. Samo u prvih devet meseci ove godine za uvoz je otišlo skoro 132 i po miliona evra. Nenad Budimović, sekretar Udruženja za stočarstvo i preradu stočarskih proizvoda, ističe da je najveći problem u desetkovanom stočnom fondu i da brzih rešenja nema. Bitno je, ukazuje, da shvatimo da je nacionalno opredeljenje proizvodnja hrane za sopstvene potrebe. Mogućnosti da imamo svoju kozu, koju će neko drugi za nas na selu da gaji i muze, ocenjuje, nisu rešenje za unapređenje poljoprivredne proizvodnje.

Početkom godine stručnjaci su upozoravali da je u Srbiji stočni fond za poslednjih 30 godina prepolovljen i da posebno zabrinjava to što se smanjuje i rasplodno stado. Upozoreno je da će, ako se to hitno ne zaustavi, biti potrebno mnogo godina da se stočarstvo oporavi.

Razloga za smanjenje stočnog fonda ima mnogo, jedan od njih je i povećan uvoz smrznutog mesa.

Nenad Budimović ističe da je Srbija jedna od retkih zemalja na svetu koja ima dobre spoljnotrgovinske ugovore s Kinom, Turskom, Amerikom, Rusijom, EU, CEFT-om, ali da je mala realizacija tog izvoza i mleka, mlečnih proizvoda, mesa i mesnih proizvoda.

Objašnjava da je problem i desetkovan stočni fond.

,,Odnos stočarske i ratarske proizvodnje bio je nekih 60 prema 50 procenata u korist biljne, a sada je taj odnos oko 70 prema 30 odsto u korist takođe biljne proizvodnje. To govori da je pad grla bio izrazit, dva do tri posto na godišnjem nivou“, navodi on.

Međutim, ukazuje da se to nije toliko odrazilo na proizvodnju, jer je porasla produktivnost po grlu i da se na taj način kompenzovao taj nedostatak grla u stadu.

To, naravno, sve ima kraj i došlo je, naglašava, do pada proizvodnje i samim tim izgubljen je izvoz na tržišta.

,,Neke države su postigle samodovoljnost proizvodnje, kao što je Ruska Federacija i u principu dobijamo ponude za uvoz mesa. Tako da je to nekoliko faktora koji su ključni u ovom problemu“, precizirao je Budimović.

Da li Srbija proizvodi dovoljno mesa za sebe

Ističe i da Srbija još uvek proizvodi dovoljno mesa za sopstvene potrebe.

Jedino je samodovoljnost u proizvodnji svinjskog mesa oko 90 posto, pa je deset odsto predodređeno za uvoz, uglavnom za preradu.

Napominje i da je na takvu situaciju dosta uticao period kovida i nova ekoniomska kriza, pa su poslednjih meseci mnoge države otkazale ugovore, tako da nam, kako je rekao, ne ide na ruku čitav lanac problema.

Šta je bio uzrok nestašice mleka

Foto-ilustracija: Pixabay (Couleur)

Budimović navodi da je poremećaj u snabdevanju mleka bio pre mesec dana u svom zenitu i da je sigurno da je manji broj muznih krava doprineo tome, ali da su i naši potrošači počeli da kupuju više nego što im treba.

,,Onda je došlo do uvoza i nije to ništa strašno da na policama biramo šta ćemo kupiti, ali mora i mleko naših proizvođača da bude. Moramo da imamo sopstvenu proizvodnju“, dodaje.

Potvrđuje da će na tržištu biti dovoljno mleka i da Srbija proizvodi dovoljno za sopstvene potrebe i za tržišne viškove.

Kako podstaći proizvodnju 

,,Podsticaji koje je država predoredila za proizvodnju nisu dovoljnji. Treba raditi na genetici, povećanju produktivnosti grla. Ako već hranimo kravu da ona daje 5.000 litara godišnje mleka, a ne tri i po“, ukazuje Budimović.

Kaže da je u Srbiji na snazi Zakon o zabrani upotrebe genetski modifikovanih organizama, tako da je ta komponenta u hrani za životinje duplo skuplja nego u što je u EU gde je dozvoljena i upotreba GMO sojine sačme.

Takođe, navodi i da startna pozicija nije ista farmera u Srbiji i u drugim zemljama i zbog toga nismo konkurentni.

Posebno ističe da brzi način u razvoju stočarstva ne postoji.

,,Bitno je da shvatimo da je nacionalno opredeljenje proizvodnja hrane za sopstvene potrebe i sistemske mere treba da se primenjuju. Ono što prvo treba uraditi je isplata svih podsticaja i premija koje je država opredelila na vreme“, naglašava Budimović.

Mogućnost da imamo svoju kozu koju će neko drugi za nas na selu da gaji i muze, koje su postale aktuelne, Budimović ocenjuje da nisu rešenje za unapređenje poljoprivredne proizvodnje.

,,Naravno da to može da bude sporadično rešenje, ali generalno za privredu nije“, zaključuje Budimović.

Izvor: RTS

Konferencija „Green Transition“

Foto-ilustracija: Unsplash (Kumiko Shimizu)
Foto: CCI France Serbie

Privredna komora Francuske u Srbiji, CCI France Serbie, u saradnji sa Ambasadom Francuske organizuje konferenciju GREEN TRANSITION koja će se održati 22. novembra 2022. godine. 

Konferencija predstavlja drugi u nizu događaja projekta The quest for net Zero pokrenutog na inicijativu CCIFS kluba za održivi razvoj, a u kontekstu usklađivanja srpske privrede sa Zelenom agendom EU.

Ovaj događaj biće jedinstvena prilika za preduzeća da predstave svoje projekte na globalnom nivou ciljanoj publici, koju će činiti donosioci odluka (ministarstva, lokalne samouprave, privredni akteri, naučna zajednica), kao i domaći i strani stručnjaci.
Predviđeno je prisustvo specijalizovanih medija.

Svi zainteresovani članovi sa inovativnim projektima pozvani su da predstave svoju kompaniju i iskoriste priliku da se dodatno promovišu kroz konferenciju, ispred ciljane publike.

Kompanija MT-KOMEX je sponzor knferencije, a njen direktor Miloš Kostić će govoriti na panelu ENERGY MIX FOR ENERGY SECURITY AND SUSTAINABLE ECONOMIC DEVELOPMENT.

Moderator panela biće Daniel Berg, direktor projekta „Bolja energija“, a među govornicima su Žan Ginar, potpredsednik Strategije i podrške razvoju EDF-a i Petar Gluhak, rukovodilac odeljenja za održivost Decathlon Hrvatska.

Za sve dodatne informacije i prijave možete se obratiti na office(@)ccfs.rs.

Izvor: CCI France Serbie

COP27: Tematski dan posvećen neravnopravnosti afričkih žena u oblasti klimatske krize

Foto-ilustracija: Unsplash (2Photo Pots)
Foto-ilustracija: Unsplash (Annie Spratt)

U okviru Konferencije COP27, jučerašnji dan posvećen je temi nedovoljne zastupljenosti žena u pravednim procesima tranzicije i jačanju otpornosti zajednica.

Tematski dan roda, okupio je žene liderke u oblasti klime na nacionalnom, regionalnom i globalnom nivou, kako bi se razgovaralo o ovom problemu, navodi se na sajtu COP27.eg.

Predsednica Nacionalnog saveta žena Egipta Maja Morsi, tokom otvaranja Tematskog dana predstavila je inicijativu Afričkih žena za prilagođavanje klime (AWCAP).

Tom prilikom predsednica je rekla da inicijativa proizilazi iz uvida da nakon klimatske katastrofe žena i deca čine oko 80 odsto onih kojima je potrebna pomoć, dok je 14 puta veća verovatnoća da siromašne žene u ruralnim područjima izgube život tokom prirodne katastrofe.

„Žene nisu samo žrtve klimatskih promena, one su moćni pokretači promena, a njihovo vođstvo je kritično. Pristup odozdo prema gore je važan za razumevanje žena u zajednicama, njihove brige za životnu sredinu, stvarnost i iskustva’’, istakla je predsednica.

U okviru Tematskog dana razgovaralo se o potrebi da afričke vlade, civilno društvo i kreatori politike ulažu napore u unapređenje veština žene i devojčica, kao i o neravnopravnosti žena na rukovodećim pozicijama.

Pružanjem prilike ženama, dao bi se novi podsticaj i pristup u reševanju klimatske krize, kojoj žene mogu da doprinesu.

Pokretanje AWCAP-a ima za cilj da osigura ženama da dobiju udeo u finansijama koje su namenjene za prekvalifikaciju zaposlednih u oblasti zelene tranzicije, kao i da se poveća broj žena koje rade u oblasti nake, tehnologija, inženjeringa i matematike u Africi. Pored toga, cilj je da se povećaju i investicije u zelena preduzeća koje vode žene.

Zbog prirode posla kojom se bave, žene su u značajnoj meri pogođenije posledicama klimatskih promena. Gotovo 70 odsto hrane u Africi proizvode žene, što znači da rade u oblastima, kao što su poljoprivreda, stočarstvo i šumarstvo, koje su naosetljivije na klimatske promene.

Katarina Vuinac

TE-TO Pančevo započelo proizvodnju električne energije čime doprinosi energetskoj stabilnosti Srbije

Foto-ilustracija: Pixabay (ustalij_pony)
Foto-ilustracija: Pixabay (yecao2018)

Termoelektrana-toplana (TE-TO) Pančevo započela je proizvodnju električne energije, a celokupna proizvodnja isporučuje se u domaći elektroenergetski sistem čime se doprinosi energetskoj sigurnosti Republike Srbije, saopšteno je na zvaničnom sajtu NIS-a.

Planirano je da TE-TO Pančevo u 2023. godini isporuči oko 1.400 GWh električne energije, što je dovoljno za snabdevanje oko 300.000 prosečnih domaćinstava u Srbiji godišnje. Proizvedena električna energija isporučuje se Elektroprivredi Srbije.

TE-TO Pančevo je prva gasno-parna elektrana u Srbiji, namenjena za kombinovanu proizvodnju električne i toplotne energije na bazi prirodnog gasa, jednog od ekološki najčistijih goriva.

Ukupna instalisana električna snage TE-TO Pančevo je 189 MW. U sastav glavne opreme energetskog postrojenja TE-TO Pančevo ulaze dve gasne turbine sa generatorima, dva kotla-utilizatora i jedna parna turbina sa generatorom.

Tehnologija koja se koristi u TE-TO omogućava efikasnije korišćenje goriva u poređenju sa odvojenom proizvodnjom toplotne i električne energije. Uštedom u potrošnji goriva značajno se smanjuje emisija štetnih gasova po jedinici proizvedene energije i to smanjenje može da dostigne do 50 odsto u odnosu na emisije koje bi nastale pri zasebnoj proizvodnji toplotne i električne energije svedene po jedinici proizvedene energije.

Energetski portal

Kako industrija može da „sreže“ troškove za struju, gas i grejanje

Foto-ilustracija: Pixabay (NickyPe)
Foto: Money exchange photo created by freepik – www.freepik.com

Srbija za sada uspeva da godišnje uštedi jedan odsto finalne potrošnje energije. Ozbiljno i sistemsko bavljenje energetskom efikasnošću ne znači uštede samo u domaćinstvima i ustanovama, već mora da obuhvati celokupnu privredu.

Profesorka Mašinskog fakulteta u Nišu Mirjana Laković kaže za RTS da je Srbija u obavezi da ide u korak sa merama EU, a da će u suprotnom cene proizvoda rasti i neće biti konkurentni na evropskom tržištu.

Laković je rekla da je sa prvim Zakonom o efikasnom korišćenju energije 2013. godine, uvedena obaveza da industrija i drugi veliki potrošači štede energiju od jednog procenta godišnje.

„Svi veliki potrošači imaju obavezu da na godišnjem nivou ispostave račun resornom ministarstvu sa merama koje su primenjene u oblasti energetske efikasnosti, kao i sa merama koje se planiraju primeniti“, objašnjava Lakovićeva.

Prema njenim rečima, privrednicima je važno da se ukaže kako da koriste obnovljive izvore energije, kao i da dobiju tačne informacije od struke.

Koje mere treba primeniti

Kada je reč o merama energetske efikasnosti koje treba primeniti u proizvodnom procesu i u radnim halama, Lakovićeva navodi da se u industriji može govoriti o opštim merama.

„Opšte mere su automatsko upravljanje procesima, uvođenje ispravnih merenja, praćenje potrošnje i kontrola procesa. Zgrade moraju biti izolovane. I održavanje prozorskih površina čistim doprinosi energetskoj efikasnosti“, kaže Lakovićeva.

Objašnjava da je energetska efikasnost kada je proizvod istog kvaliteta, a da se za njegovu proizvodnju utroši manje energije.

„Prostora za unapređenje energetske efikasnosti uvek ima, kada govorimo o proizvodnim procesima koji se menjaju. Za sada se zakonskim rešenjima i činjenicom da poskupljuju energenti, i malim i srednjim preduzećima sve se više nameće energetska efikasnost kao način da budu rentabilni“, objašnjava Lakovićeva.

„U obavezi smo da pratimo tokove EU“

Direktive Evropske unije u toj oblasti su oštre i rigorozne. Pojedine kompanije potpuno su samoodržive: ne samo da imaju na krovovima solarne panele, energetski efikasno i ekološki prihvatljivo grejanje, već prerađuju i kišnicu u tehničku vodu koja im je neophodna.

Gošća Dnevnika kaže da smo u obavezi da idemo u korak sa tim merama.

„Dolazićemo u situaciju da će nam, ukoliko ne uvedemo takve mere, cene proizvoda rasti i nećemo biti konkurentni na evropskom tržištu. Imamo višestruke probleme i u energetici, a imaćemo i ekonomske, ukoliko ne budemo pratili tokove“, upozorava Lakovićeva.

Izvor: RTS

ECOMONDO I KEY ENERGY: SISTEM ZELENE EKONOMIJE

Foto: Ecomondo
Foto: Ecomondo

Italija je predvodnik kada je reč o cirkularnoj ekonomiji i obnovljivim izvorima energije. Sajmovi Ecomondo i Key Energy Italijanske grupe za održavanje sajmova u petak 11. novembra su zatvorile svoja vrata U Rimini Expo centru sa 41 odsto brojnijom posetom u poređenju sa 2021. godinom (i sa povećanjem od 15 odsto u odnosu na rekordnu posetu iz 2019. godine), takođe beležeći udvostručeno prisustvo stranih posetilaca iz 90 različitih zemalja, zahvaljujući politici internacionalizacije koju je pokrenuo IEG poslednjih godina i koja privlači nove i brojne posetioce iz celog sveta u Rimini da bi se postigla kvalitativna i kvantitativna izvrsnost.

Ecomondo i Key Energy predstavljaju autentičan „sistem“, zajednicu, koja svoju jedinstvenost duguje dobroj mešavini poslovanja i izložbe, institucionalnim odnosima najvišeg nivoa, od Evropske komisije preko Ministarstva za zaštitu životne sredine i energetsku bezbednost, do Fondacija za održivi razvoj i konzorcijumi lanaca snabdevanja i pun i raznovrstan konferencijski program koji posetiocima i izlagačima pruža kompas za pronalaženje pravog pravca među tekućim promenama i stalan podsticaj donosiocima odluka da nastave putem održivosti.

Sa 86 odsto italijanskih kompanija čiji je nivo pažnje koja se odnosi na posvećivanje ekološkoj tranziciji, ocenjen kao visok ili dobar, i sa procenjenih 24 milijarde evra olakšica za potrošače od sada do 2030. godine u svetlu razvoja obnovljivih izvora energije, italijanska ekonomija će u bliskoj budućnosti postati zelena.

Startap kompanije i kompanije izlagači donele su stotine priča o inovacijama u Rimini Expo centar. Dok je globalni akcioni aspekt dve izložbe videlo 80 međunarodnih udruženja koja rade na polju zelene ekonomije sa kojima su potpisani sporazumi o saradnji. Smatra se da je posvećenost promovisanju „plavog rasta“ u oblasti Mediterana konstantna sa istorijatom projekata međunarodne saradnje za zaštitu morskog ekosistema i borbe protiv klimatskih promena u tom području i za projektom za Afrički zeleni rast, energetskom autonomijom afričkih zemalja kao sada deo programa socijalne održivosti.

Najnovija dostignuća tržišta demonstrirale su 1,400 kompanija izlagača koje su ispunile 130.000 kvadratnih metara na ocom 25. izdanju sajma Ecomondo i 15. izdanju sajma Key Energy, okupljajući najbolje što je napravljeno u Italiji i međunarodne tehnologije da bi se stvorili stubovi zelene ekonomije: cirkularna bioekonomija, upravljanje otpadom i otpadnim vodama i valorizacija, regeneracija tla i mora, održivi „plavi rast“ i hidrogeološki rizik, zajedno sa rešenjima i tehnologijama koje se tiču sektora solarne energije, fotonaponskih i skladišnih sistema, kopnene i morske energije vetra, energetske efikasnosti u industriji i zgradarstvu i fokus na održive gradove i elektromobilnost.

Lanci snabdevanja koji su privukli 600 inostranih kupaca u Rimini Expo centar zahvaljujući sinergiji sa ITA – Italijanskom agencijom za spoljnu trgovinu i Ministarstvom spoljnih poslova koji su generisali 2.537 poslovnih podudaranja na digitalnoj platformi.

Dok su profili izlagača na B2B platformi GreenTechInsights imali preko 270.000 pregleda od strane profesionalnih operatera.

Dva naučna odbora kompanija Ecomondo i Key Energy, kojima su predsedavali Fabio Fava sa Univerziteta u Bolonji i Đani Silvestrini, direktor italijanskog Kjoto kluba, organizovala su 160 institucionalnih događaja.

„Na početku je Ecomondo zauzimao samo 3.000 kvadratnih metara izložbenog prostora“, rekao je ministar za zaštitu životne sredine i energetsku bezbednost, Gilberto Piketo Fratin, u svom govoru na sajmu u Riminiju. „Posle 25 godina ovaj broj je 40 puta veći i dostigao je 130.000 kvadratnih metara. Brojeve koji nam daju predstavu o mogućnostima treba iskoristiti kako za budućnost, tako i za tehnologije koje nam omogućavaju da sagledamo drugačiji način proizvodnje energije“.

Ecomodo će naredne godine biti održan u Riminiju od 7. do 10. novembra 2023. godine, a njemu će prethoditi, od 22. do 24. marta 2023. godine, prvo izdanje Sajma K.EY The Renewable Energy Expo („spin-off“ sajma KEY ENERGY koji će postati autonoman sa duplo većim prostorom).

Izvor: Ecomondo

Za poljoprivredu u novom budžetu izdvojiti milijardu evra

Foto-ilustracija: Pixabay (Mathias_Beckmann)
Foto: Unsplash (Adrian Infernus)

„Svaka čast energetici, koja je došla u prvi plan svuda u svetu, ali je primarna poljoprivredna proizvodnja uvek bila na prvom mestu kada je velika kriza – a danas se suočavamo sa trećom najvećom krizom cena agrarnih proizvoda ikada na ovim prostorima“, rekao je za Biznis.rs agroekonomista Milan Prostran, koji smatra da agrarni budžet za 2023. godinu treba da bude u skladu sa učešćem poljoprivrede u BDP-u Srbije, što znači da bi trebalo da iznosi barem 9,5 do 10 odsto republičkog budžeta.

Imajući u vidu da je za poljoprivredu ovogodišnjim budžetom izdvojeno 62 milijarde dinara, i još 16,5 milijardi preko rebalansa, Prostran je naglasio da bi u 2023. godini za agrar trebalo izdvojiti bar duplo više – oko milijardu evra.

Naš sagovornik ističe da bi minimum da poljoprivreda dobije „mesto kakvo zaslužuje“ bio da iznos bude u korelaciji sa njenim učešćem u bruto društvenom proizvodu zemlje.

,,Za to se zalažem i zbog našeg puta ka članstvu u EU, na čijem tržištu pokušavamo da budemo konkurentni, a tamo je učešće agrara u ukupnom budžetu EU (koji se usvaja na šestogodišnji period) 33,3 odsto, odnosno oko 386 milijardi evra”, istakao je Prostran.

On smatra da dosadašnji agrarni budžeti, veličine do pet odsto republičke kase, jednostavno nemaju nikakvu razvojnu komponentu niti govore o dugoročnoj razvojnoj politici, već da su se bavili „gašenjem požara“ umesto sistemskim rešenjima.

Prema njegovoj proceni, ukoliko se udeo agrarnog budžeta u republičkom budžetu za 2023. godinu ne poveća posledice po poljoprivrednu proizvodnju mogle bi da budu pogubne – od toga da poljoprivrednici neće koristiti dovoljno đubriva, da će biti lošija obrada zemljišta, da će se koristiti manje kvalitetno seme i sadni materijal…

Foto-ilustracija: Unsplash (PHÚC LONG)

Zato smatra da, uz povećanje udela agrarnog u republičkom budžetu, treba hitno usvojiti i sistemske zakone za podršku poljoprivredi.

,,Prvi takav zakon trebalo bi da bude Zakon o regresiranju cene đubriva, semena, sadnica, sredstava za zaštitu bilja i goriva, čiji bi cilj bio smanjenje troškova u poljoprivrednoj proizvodnji”, rekao je Prostran i podsetio da je lično učestvovao u donošenju takvih mera 1980. i 1986. godine, kada se tadašnja Jugoslavija suočavala sa krizama u agraru.

,,Danas je na delu treći najkrizniji period kada je u pitanju cena poljoprivrednih proizvoda”, upozorio je agroekonomista.

On je istakao da je danas, osim Zakona o regresiranju cena, neophodno usvojiti dugoročan program obnove stočarstva Srbije, a treće ključno pitanje je i upravljanje obradivim zemljištem u vlasništvu države.

,,Sve to treba uraditi putem sistemskih zakona, a ne uredbi ili pravilnika – nagomilane probleme ne mogu da reše kratkoročni propisi”, zaključio je Milan Prostran.

Izvor: Biznis.rs

Grad Zrenjanin raspisao Javni poziv za dodelu energetskih vaučera

Foto-ilustracija: Pixabay (blickpixel)
Foto ilustracija: Unsplash (Micheile Henderson)

Gradonačelnik Zrenjanina raspisao je Javni poziv za dodelu energetskih vaučera za plaćanje dela energenata za socijalno ugrožena domaćinstva sa teritorije grada Zrenjanina.

Energetskim vaučerom smatra se subvencija za utrošenu električnu energiju, gas, kao i isporučenu toplotnu energiju putem sistema daljinskog grejanja.

Pravo na energetske vaučere ima lice koje ima prebivalište na teritoriji grada Zrenjanina minimum šest meseci od dana podnošenja zahteva. Pored toga, uslov je da ukupan mesečni prihod umanjen za poreze i doprinose, po članu porodice, ostvaren u tri meseca koji prethode mesecu u kome je podnet zahtev, ne prelazi iznos od 25.000 dinara.

Takođe, potrebno je da lice, odnosno domaćinstvo nije u 2022. godini za nabavku ogreva ostvarilo pravo na jednokratnu novčanu pomoć od strane Centra za socijalni rad Zrenjanina ili su ostvarili pravo po osnovu Uredbe o energetski ugroženom kupcu ili im je po drugom osnovu iz sredstava grada Zrenjanina subvencionisano plaćanje računa za utrošenu električnu ili toplotnu energiju kod privrednog subjekta.

Potrebno je naglasiti da ukoliko se za grejanje koriste dva ili više različitih energenata, podnosilac zahteva može da ostvari pravo na subvenciju samo za jednu vrstu energenta predviđenu javnim pozivom.

Vrednost subvencije, odnosno energetskog vaučera je 15.000 dinara, a rok za podnošenje prijave je do 1. decembra 2022. godine.

Energetski portal

Održan protest ,,Narod protiv trovača“, zahteva se akcija vlasti

Foto-ilustracija: Pixabay (ArtisticOperations)
Foto-ilustracija: Pixabay (shogun)

Protestu pod nazivom „Narod protiv trovača’’ koji je održan u Beogradu, prisustvovalo je nekoliko hiljada građana kako bi iskazali svoje nezadovoljstvo i ukazali na aerozagađenje u Srbiji.

Beograd nedeljama unazad zauzima najviše pozicije po zagađenosti u celom svetu, a zagađenost vazduha oseća se i u ostalim delovima Srbije.

Ovo je peti protest koji organizuje ,,Eko straža’’ zbog lošeg kvaliteta vazduha.

Pored ljudi iz organizacije ,,Eko straža’’, građanima su se obratili i klimatolog Vladimir Đurđević, Nikola Krstić iz pokreta ,,Tvrđava’’ iz Smedereva, Kristina Urošević ispred organizacije ,,Kreni-promeni’’, a takođe su prisustvovali članovi ekoloških organizacija ,,Šordoš survivor kamp’’ i ,,Čuvari vatre’’ i drugi.

Profesor Fizičkog fakulteta u Beogradu Vladimir Đurđević rekao je u obraćanju da je Srbija pola godine bila evropski rekorder po zagađenju i naveo brojne gradove u kojima je ove grejne sezone ostvareno rekordno zagađenje.

Istakao je da je jedna milijarda evra potrebna da se stave filteri na fabričke dimnjake.

Predstavnik ekološkog udruženja „Tvrđava“ iz Smedereva Nikola Krstić rekao je da zbog „kancerogene crvene prašine“ u tom gradu ima 6.800 onkoloških bolesnika, piše RTS.

Organizator protesta najavio je da će predati zahtev predsedniku Republike Srbije, premijerki Vlade Republike Srbije i Republičkoj javnoj tužiteljki, kojima se traži da preduzmu korake zbog zagađenja vazduha.

Foto: Eko Straža

Od predsednika Republike traži se, kako piše RTS, da se odmah stvore uslovi za sprovođenje celokupne zakonske regulativne u oblasti zaštite životne sredine, a posebno zaštite kvaliteta vazduha, a u skladu sa Ustavom.

Od premijerke Vlade traži se da Vlada odmah usvoji Program kvaliteta vazduha sa Akcionim planom za period 2022-2030, koji je već pripremljen. Takođe, traži se obezbeđivanje finansijskih sredstava za njegovo sprovođenje i da se bez daljeg odlaganja započne implementacija svih mera koje su navedene u dokumentu.

Od Vlade se traži i da obezbedi kontinuirano informisanje građana o kvalitetu ambijentalnog vazduha u svim delovima zemlje, a na osnovu međunarodno priznatih metodologija izveštavanja.

Traži se i da se obezbedi hitno sprovođenje svih Planova kvaliteta vazduha koje su donele lokalne samouprave, a tamo gde nisu doneti da se sprovedu mere iz nacionalnog akcionog plana primenjive na lokalnom nivou.

Organizatori protesta traže i da se uz podršku Državne revizorske institucije ispita poslovanje svih subjekata koji čine sistem zaštite životne sredine, kao i da se sprovede načelo odgovornosti zagađivača.

U Srbiji godišnje umre 10.000 do 15.000 ljudi od aerozagađenja, istakla je Kristina Urošević ispred organizacije ,,Kreni-promeni’’.

Govornici su upozorili i na to da je Srbija vodeća država po broju dece obolele od raka.

Učesnici su nosili transparente sa natpisima „Samo sloga od smoga spasava“, „Stop ekološkom izbeglištvu“, „Pažljivo diši, opasno po život“ i druge.

Energetski portal

Da li je vodonik novi nosilac obnovljive energije?

Foto-ilustracija: Pixabay (akitada31)
Foto-Ilustracija (akitada31)

Premijer Južne Koreje Han Duk So (Han Duck-soo) najavio je najnoviji sveobuhvatni plan zemlje za proširenje upotrebe vodonika, kako bi smanjili emisiju ugljen-dioksida i oslanjanje nacije na fosilna goriva.

Potez južnokorejskog premijera jedan je od onih koji bi trebalo da slede sve njegove kolege, te da rade na smanjenju zagađenja, odnosno što manjem korišćenju fosilnih goriva. Upotreba vodonika je jedno od rešenja.

Ova najava je usledila nakon što su kritičari primetili da je upotreba onoga što se smatra jednim od najčistijih izvora energije u zemlji – vodonika, ograničena na automobile i gorivne ćelije za proizvodnju električne energije, piše Korea Times. Na sastanku visokih predstavnika vlasti Južne Koreje, premijer je rekao da se na vodonik gleda kao na održivu alternativu fosilnim gorivima.

„Proces proizvodnje vodonika uključuje korišćenje vode, pa je ključno da industrija vodonika jasno stavi do znanja da ne utiče negativno na njenu bezbednost ili na druge industrije koje koriste ‘tešku’ vodu“, rekao je Han Duk So.

Potreba za alternativama čiste energije kako bi se smanjio uticaj klimatskih promena podstiče nas da posmatramo vodonik kao potencijalno novog nosioca energije.

Vlade i energetske kompanije vide vodonik kao održivu alternativu tradicionalnim industrijama zasnovanim na fosilnim gorivima. Izrazi kao što su „ekonomija vodonika“ ili „društvo vodonika“ podstiču da verujemo da možemo u potpunosti da se udaljimo od fosilnih goriva i da se oslonimo isključivo na vodonik, piše ekološki portal Weforum.

U analizi upozoravaju da isključivo oslanjanje na vodonik može, u određenim slučajevima, da preoptereti vodne resurse na zemlji. Kalkulacijom trenutne potrebe za energijom u različitim stanjima, te potrebnom količinom vodonika, može doći do nestašice vode.

„Bum vodonika“ počeo je u Sjedinjenim Američkim Državama kada je donet Zakon o energetskoj politici 2005. godine, i dalje se širio na celi svet. Ipak, svetska ekonomska kriza iz 2008. godine usporila je proboj vodonika, jer su značajna sredstva preusmerena na hitnije probleme.

Japan i Južna Koreja su 2017. godine odlučili da zvanično podrže ekonomiju vodonika i učine je važnim delom svojih strategija energetske bezbednosti. U međuvremenu, Australija je počela da vidi obnovljivi vodonik i druga obnovljiva goriva kao potencijalni novi masovni izvoz. Kineska vlada vidi vodonik kao održivu strategiju za rešavanje zagađenja fosilnim gorivima u transportu.

Pariski sporazum i najave koje su 2021. godine objavile brojne zemlje o postepenom ukidanju upotrebe motora sa unutrašnjim sagorevanjem u narednim decenijama dodatno su išle u korist ekonomiji vodonika. Kalifornija i Nemačka već imaju određeni broj vodoničnih benzinskih stanica. Vodonične gorivne ćelije takođe mogu da skladište višak energije proizvedene iz obnovljivih izvora, kao što su solarna energija, energija vetra ili hidro energija. Vodonik nalazi primenu i u brojnim drugim industrijama. Nafta i gas i prehrambena industrija se oslanjaju na vodonik za sirovu naftu i preradu hrane, piše Weforum.

Male države, koje nemaju dovoljno zemlje za korišćenje vetra i sunca, mogu se u potpunosti oslanjati na uvoz vodonika. To uključuje Singapur, Katar, Luksemburg, Bahrein i Maltu. U tom slučaju, ove države se ne bi oslanjale na sopstvenu vodu za proizvodnju vodonika, već na vodu iz zemalja izvoznica.

Kina ima srednjoročni i dugoročni plan za vodonik

Foto-ilustracija: Pixabay (JLB1988)

Više od 30 stanica za punjenje vodonikom, skoro 1.000 vozila sa vodoničnim gorivnim ćelijama koje obezbeđuju najveći deo transporta i olimpijska baklja na vodonik bili su deo ovogodišnjih Zimskih olimpijskih igara u Pekingu, kao podstrek za razvoj ovog sektora u Kini.

U martu, ubrzo nakon završetka Igara, centralna vlada je objavila svoj prvi srednjoročni do dugoročni plan za sektor vodonika, za period do 2035. godine. Cilj je da se od 2025. godine značajno pokrene ekonomija vodonika, piše Chinadialog.

Politika sa vrha podstakla je preko 30 pokrajinskih administracija da naprave sopstvene planove i strategije za energiju vodonika. Šandong, Šansi i centralna Mongolija su saopštile da će koristiti lokalni vodonik. On je jeftin i može pomoći da se podstakne razvoj lokalne ekonomije vodonika.

Izvor: Biznis.rs