Home Blog Page 189

Srpski naučnici u borbi za čistiji vazduh i veću energetsku efikasnost

Foto-ilustracija: Unsplash (Andreas Felske)
Foto-ilustracija: Unsplash (Jason Blackeye)

Uzemljama Zapadnog Balkana termoelektrane su glavni proizvođači električne energije sa oko 54 odsto učešća u ukupnoj proizvodnji energije. Istovremeno, termoelektrane su glavni izvor emisije NOX gas02ova, koji čine oko 80 odsto ukupnih gasnih emisija pri sagorevanju uglja. Prisustvo ovih oksida u atmosferi je vrlo nepovoljno. Oni su odgovorni za pojavu smoga i kiselih kiša, a potvrđeno je da izazivaju degradaciju disajnih funkcija dece i osoba narušenog zdravlja, sa akcentom na osobe koje boluju od astme. 

Takođe, postoje ubedljivi argumenti da prisustvo ovih gasova utiče na povećanje dijabetesa među osetljivim starosnim grupama, kao i na procenat prevremenih porođaja i smanjenu težinu beba na porođaju. Poslednja istraživanja pokazuju da oksidi azota doprinose povećanju smrtnosti usled kardiovaskularnih oboljenja.

Projekat NOXTROT, pod rukovodstvom redovnog profesora Željka Đurovića sa Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, fokusira se na rešavanje problema zagađenja vazduha azotnim oksidima (NOX) iz termoelektrana. Azot i kiseonik su prirodni gasovi koji u normalnim uslovima međusobno ne reaguju. Za njihovu reakciju je potreban visoki energetski nivo. Međutim, zbog prisustva isparljivih organskih jedinjenja kakvih ima u fosilnim gorivima, na visokim temperaturama, kakve su uobičajene prilikom sagorevanja tih goriva u kotlovima termoenergetskih postrojenja, dešava se reakcija koja za posledicu ima pojavu gasova azotnih oksida NO i NO2. Ovi gasovi se jednim imenom zovu NOX i predstavljaju ozbiljan ekološki problem. 

U fokusu:

Velika pažnja projekta NOXTROT, koji u okviru Zelenog programa saradnje nauke i privrede finansira Fond za nauku RS, posvećena je rekonstrukciji termoelektrana u Srbiji sa ciljem smanjenja koncentracije oksida azota u dimnim gasovima, kao jednog od produkata sagorevanja uglja. Upravo o tome se vodilo računa prilikom rekonstrukcije pojedinih blokova termoelektrana u Srbiji. Međutim, snabdevanje ugljem termoelektrana Nikola Tesla, TENT A i TENT B je suočeno sa vrlo ozbiljnim problemima. Naime, neretka je pojava da se iz Kolubarskih kopova danima doprema lignit čija je kalorijska vrednost značajno ispod očekivanih vrednosti.

Zbog svih navedenih razloga aktivnosti projekta NOXTROT su usmerene na procenu parametara koji karakterišu kalorijsku vrednost i hemijski sastav uglja. Ove informacije će biti korišćene za dve glavne svrhe: adaptaciju i optimizaciju postojećih sistema za regulaciju protoka vazduha i projektovanje novih sistema zasnovanih na veštačkoj inteligenciji. Cilj ovih sistema je supervizirano upravljanje termoelektrana, postizanje zadate aktivne snage, adekvatna raspodela opterećenja pojedinih mlinova i održavanje dozvoljenih granica zagađenja, uzimajući u obzir stabilnost svih podsistema.

Autor: Projektni tim NOXTROT

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala ODRŽIVA ARHITEKTURA I FINANSIRANJE ZELENE GRADNJE.

CG se u cilju očuvanja energetske stabilnosti opredelila za projekat Solari 5000+

Foto-ilustracija: Unsplash (karsten-wurth)
Foto-ilustracija: Pixabay (Michael_Pointner)

Kako bi se očuvala energetska stabilnost Crne Gore, što podrazumeva što manju zavisnost od uvoza energije, Elektroprivreda Crne Gore (EPCG), opredelila se za pokretanje projekta Solari 5000+.

Prilikom donošenja ovakve odluka, EPCG se rukovodila određenim važnim faktorima. Povećanje udela proizvedene električne energije iz obnovljivih i jeftinih izvora, predstavlja prvi faktor. Drugi jeste da se izgrade novi energetski izvori korišćenjem sredstava iz fondova ili banaka, koji su zainteresovani za podsticanje razvoja OIE kroz odobravanje povoljnih kredita, grejs perioda i minimalnih kamatnih stopa. Pored njih, tu je i sticanje novih znanja i iskustava o zelenoj energiji i njenim pozitivnim efektima u kontekstu procesa energetske tranzicije, kao i nepostojanje rizika od nestanka izvora energije.

Kao naredni, navodi se ostvarivanje pozitivnih efekata za građane i privredne subjekte, koji će nakon isteka perioda kredita dobijati značajno umanjene račune za električnu eneriju, jer će njihove solarne elektrane proizvoditi električnu energiju u količini koja je približno jednaka količini energije koja zadovoljava njihove potrebe. Na kraju, ističe se i smanjenje gubitaka u prenosu – jedna od značajnih negativnih stavki kod poslovanja EPCG, s obzirom na to da se elektična energija u tako velikim količinama ne može skladištiti i da gubitak nastaje uvek onda kada je proizvodnja veća od potrošnje, a tačna predvidivost nije moguća s obzirom na veliki broj krajnjih potrošača, dok sa druge strane elektroenergetski sistem mora da bude sposoban da podnese i ekstremne potrošnje koje mogu biti samo u nekom određenom trenutku u vremenu.

Projekat obuhvata 70MW instalisane snage koja dolazi od nekoliko hiljada subjekata, gde svaki individualni subjekat instalira jedinstvenu potrebnu snagu i na taj način postaje mini solarna elektrana, navodi se na zvaničnom sajtu EPCG i dodaje da u zavisnosti od instalisane snage projekat za posledicu ima i značajno smanjenje tehničkih gubitaka u distributivnoj mreži.

Pročitajte još:

Studija je bazirana na tome da subjekti plaćaju rate približno jednake prosečnim računima.

Ukoliko bude proizvedeno više energije nego što je potrošeno, EPCG bi otkupljivao višak električne energije od subjekta, što daje mogućnost zarade subjektima. U situaciji da je subjekat potrošio više nego što je proizvedeno, EPCG će subjektu ispostaviti račun za dodatno potrošenu električnu energiju. Predlog je da se jednom godišnje vrši sravnjivanje viškova i manjkova, što je definisano i izmenama i dopunama Zakona o energetici.

Struktura instalisane snage i proizvodnja po regionima

  • 40 odsto ukupne instalisane snage 28MW biće instalisano u južnoj regiji Crne Gore, gde je najveći Specifični godišni prinos električne energije 1,686kWh po 1kW instalisane snage, što daje 47GWh proizvedene električne energije.
  • 40 odsto ukupne instalisane snage 28MW biće instalisano u centralnom delu Crne Gore, gde je Specifični godišni prinos električne energije 1,637kWh po 1kW instalisane snage, što daje 46GWh proizvedene električne energije.
  • 20 odsto ukupne instalisane snage 14MW biće instalisano u severnoj regiji Crne Gore, gde je Specifični godišni prinos električne energije najmanji i iznosi 1,571kWh po 1kW instalisane snage, što daje 22GWh proizvedene električne energije.

Nakon realizacije projekta Solari 5000+, očekivana ukupna proizvodnja je 115,038,000 kWh.

Jedno od suštinskih pitanja vezano za srednjoročnu i dugoročnu strategiju razvoja proizvodnje električne energije u Crnoj Gori je očuvanje energetske stabilnosti, što upravo podrazumeva težnju prema većoj energetskoj nezavisnosti.

Energetska efikasnost

Okrugli sto “Upravljanje potrošnjom električne energije – mogućnosti i izazovi”

Foto-ilustracija: Unsplash (Nikola Johnny Mirkovic)
Foto-ilustracija: Unsplash (American Public Power Association)

Okrugli sto pod nazivom: “Upravljanje potrošnjom električne energije – mogućnosti i izazovi” biće održan 14. juna u Beogradu, u Privrednoj komori Srbije, sa početkom u 10:30 časova.

Na okruglom stolu će se razmatrati upravljanje potrošnjom električne energije sa pravnog, regulatornog, tehničkog i ekonomskog aspekta, nakon čega će se otvoriti diskusija. Cilj okruglog stola je da se razmotre mogućosti, izazovi i efekti upravljanja potrošnjom elektirčne energije.

Šef službe za pripremu novih ulaganja u TE, HE i OIE u Elektroprivredi Srbije, dr Vladimir Šiljkut, na uvodnom razmatranju će govoriti o upravljanju potrošnjom kroz prikaz problematike i tehničkih aspekata.

O pravnom okrivu za upravljanje potrošnjom govoriće potpredsednik UPES, Miloš Kuzman, i predsednica UPES, dr Branislava Lepotić Kovačević.

Proćitajte još:

Ostale teme okruglog stola ticaće se tarifnog sistema – mogućnosti indirektnog upravljanja potrošnjom, zavisnosti kapaciteta upravljive potrošnje od tarifnih stavova i načina korišćenja električne energije, kao i tehničke spremnosti za upravljanje potrošnjom i njen tehno-ekonomski aspect.

Učešće u okruglom stolu je besplatno, uz obaveznu registraciju putem ovog linka.

Okrugli sto ogranizuju Udruženje za pravo energetike Srbije, Privredna komore Srbije i CIRED Srbija.

Energetski portal

Počinje sezona kupališta – Kakav je kvalitet evropskih voda?

Photo-illustration: Unsplash ( Nick Karvounis)
Foto-ilustracija: Freepik (wirestock)

Sezona kupanja u rekama, jezerima, morima i na bazenima u velikom delu Evrope je već otvorena. Turisti širom sveta i ovog leta posetiće ovakve evropske destinacije, a ono što je važno, jeste da su kupališta bezbedna.

Zahvaljujući Direktivi Evropske unije o vodi za kupanje (eng EU’s Bathing Water Directive) kojom je uvedeno sistemsko praćenje i upravljanje prirodnim vodama koje su zavedene kao kupališta, kvalitet ovih voda u Evropi se tokom poslednjih decenija značajno poboljšao. Rezultatu su doprinela i ulaganja u postrojenja za prečišćavanje gradskih otpadnih voda.

Kvalitet vode na kupalištima može da bude klasifikovan kao odličan, dobar, dovoljan ili loš, što zavisi od nivoa fekalnih bakterija koje su otkrivene. Državama članicama nalaže se da za ona mesta gde je voda klasifikovana kao loša preduzmu određene mere, kao što je privremeno zatvaranje, pružanje informacija javnosti i preduzimanje konkretnih korektivnih mera. Upravo su ovakva pravila dovela do toga da se problem kvaliteta vode shvati ozbiljno i da se deluje u skladu sa tim.

Pročitajte još:

Najveći deo kupališta ispunjava najstrože standarde Evropske unije o kvalitetu vode, što je potvrđeno rezultatima i od prošle godine kada je od ukupnog broja čak 85,4 odsto kupališta ispunilo ove standarde. Kada je reč o minimalnim standardima, njih je ispunilo 96 odsto, dok je samo 1,5 odsto kupališta ocenjeno kao loše.

Države koje beleže najbolje rezultate po kvalitetu vode za kupanje jesu Hrvatska, Grčka, Kipar i Austrija.

Podaci pokazuju da se istraživanja ne odnose isključivo na opšti kvalitet vode, već su fokusirana na bezbednost za kupanje, kroz praćenje bakterija koje mogu da izazovu ozbiljne zdravstvene probleme kod ljudi.

Iako tokom ovog leta turisti mogu bez brige da putuju Evropom i uživaju u lepotama prirodnih voda za kupanje, postoje upozorenja kada je reč o površinskim i podzemnim vodama. Naime, posmatrajući iz bakteriološkog ugla, zagađenje ovih voda ostaje veliko, što može da se pogorša sa trendom klimatskih promena.

Energetski portal

Edukacijom do sigurnijeg upravljanja električnim i elektronskim otpadom

Foto-ilustracija: Unsplash (Hafidh Satyanto)
Foto: Ljubaznošću Zudije Hopića

Rashladni uređaji spadaju u onu vrstu tehnologije koja nam je svakodnevno potrebna, a u toplijem periodu godine i neophodna. Međutim koliko god da nam uređaji olakšavaju život, mogu vrlo negativno da utiču na životnu sredinu, pa tako indirektno i na naše zdravlje, ukoliko se sa njima ne postupi pravilno kada im se završi radni vek. U tom smislu govori se o klima-uređajima, zamrzivačima i frižiderima jer, osim što su u osnovi električni uređaji i sadrže stotine štetnih hemijskih supstanci, za njihov rad potrebno je još nešto. Reč je o freonu, gasu koji sa jedne strane doprinosi globalnom zagrevanju, a sa druge utiče na oštećenje ozonskog omotača. 

Prilikom duže izloženosti ovom gasu, on direktno utiče i na narušavanje zdravlja ljudi, a u direktnom dodiru sa kožom izaziva promrzline/opekotine. U našoj zemlji je osvešćenost o opasnosti odlaganja električnog otpada u životnu sredinu i na deponije nedovoljno razvijena. Kada se dotrajali uređaji odlažu u nekontrolisanim uslovima gde mogu doći u kontakt sa drugom vrstom otpada ili vodom, ispuštaju se zagađujuće materije, koje mogu da završe u zemljištu, rekama i drugim delovima životne sredine. Zagađujuće materije mogu izazvati kontaminaciju zemljišta, to je trajan problem. 

Nažalost, mnogi ne znaju koliko je ovaj otpad opasan, a posebnu edukaciju moraju imati oni koji upravljaju otpadom. Nepravilnim rukovanjem mogu da budu izloženi ozbiljnim zdravstvenim rizicima. Rešavanju problema nedovoljno razvijene svesti o opasnostima koje sa sobom donosi ovaj otpad posvetio se Zudija Hopić iz Laćarka, u blizini Sremske Mitrovice, čovek sa dugogodišnjim iskustvom u sakupljanju sekundarnih sirovina. Kada uređaj koji više nije u funkciji preuzmu sakupljači, oni ga rasklapaju kako bi izdvojili one delove koji su im potrebni. 

U fokusu:

Veliki problem predstavlja motor rashladnih uređaja, koji uglavnom završi odložen negde u prirodi ili na deponiji kao nepotreban. Prema rečima našeg sagovornika, motor se obično odlaže zato što je težak i nepotreban, ali još veći problem nastaje ukoliko ga pre odlaganja sakupljači iseku kako bi izvadili bakarne delove. Kada sakupljači sekundarnih sirovina iseku motor uređaja, ispušta se freon, u čiji štetan uticaj nisu dovoljno upućeni.

U želji da svoje znanje prenese i na druge, Zudija ima u planu da organizuje edukativne radionice o pravilnom načinu razdvajanja ove vrste otpada, a posebno motora rashladnih uređaja, te daljim njegovim upravljanjem do reciklažnih centara za one delove koji sakupljačima nisu potrebni. Kako objašnjava, u reciklažnim centrima postoji posebna tehnologija kojom se na bezbedan način izvlači freon, a mnogi koji sakupljaju otpad nisu o tome informisani.

Priredila: Katarina Vuinac

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala ODRŽIVA ARHITEKTURA I FINANSIRANJE ZELENE GRADNJE

Vožnja za Svetski dan bicikla – Tvoja pedala, zdravlje, priroda!

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila je 3. jun za Međunarodni dan bicikla, čime je prepoznala značaj ovog prevoznog sredstva i njegov doprinos postizanju ciljeva održivog razvoja.

Povodom obeležavanja Svetskog dana bicikla, UN Srbija, Ambasada Kraljevine Holandije i UG Ulice za bicikliste danas organizuju grupnu vožnju bicikla od 11:30 časova, sa početkom u Pionirskom parku.

Ruta prolazi kroz centar grada i Novi Beograd a završava se na zelenom platou kod Kule Nebojša, gde će biti organizovano piknik druženje pored Dunava.

UN Srbija poziva sve učesnike da se pridruže manifestaciji – bilo na gradskom, planinskom ili drumskom biciklu, kako bi svi zajedno pokazali da je bicikl najekološkije i najzdravije prevozno sredstvo.

Pročitajte još:

Kako je motorni saobraćaj zaslužan za 80 odsto komunalne buke, 20 odsto zagađenja PM česticama i azotnim oksidima i 25 odsto emisije gasova stahlene bašte, bicikl u svim ovim kategorijama ima skoro milnimalan doprinos što ga čini najekološkijim prevoznim sredstvom. Kada je u pitanju potrošnja energije po glavi stanovnika, bicikl opet zauzima prvo mesto i ekonomičniji je čak i od pešačenja. A kad na sve to dodamo i korist koju bicikl donosi našem zdravlju i rasterećenju zdravstevenog sistema, jasno je zašto ga razvijene zemlje promovišu i ulažu u razvoj ovog vida prevoza.

U događaju će učestvovati i predstavnici UN Srbija, Ambasade Kraljevine Holandije i UG Ulica za bicikliste.

Energetski portal

Bliži se savetovanje ENERGETIKA 2024

Foto-ilustracija: Pixabay (Wayne Jackson)
Foto: Savez energetičara / Promo

Međunarodno savetovanje ENERGETIKA 2024, koje će se održavati od 25. do 28. juna na Zlatiboru, dolazi u godini u kojoj bi trebalo da postanu vidljiviji pozitivni efekti dekarbonizacije energetike, transporta i industrije sa ciljem saniranja posledica klimatskih promena i sve intenzivnijeg zagađenja životne sredine.

Posebna pažnja biće usmerena na inovacije u energetici gledano očima mladih jer je priprema i uvođenje mladih u istraživačke, privredne i društvene tokove od presudnog značaja za razvoj Srbije, stav je Saveza energetičara.

Zbog toga će jedan od ciljeva predstojećeg savetovanja biti podsticanje energetskih kompanija da započnu sa formiranjem „berze poslova za mlade energetičare”.

Pročitajte još:

U okviru ovog Međunarodnog savetovanja planiraju se uvodna pozivna predavanja, oralne prezentacije, poster prezentacije, promotivno-marketinške prezentacije i izložbe o dostignućima u energetici, industriji, komunalnim sistemima, saobraćaju, zgradarstvu, obnovljivim i novim izvorima energije, studentski akademski projekti kao i nekoliko okruglih stolova sa aktuelnim temama.

Na savetovanju ENERGETIKA 2024 biće svečano uručena priznanja za naučno-istraživačke doprinose i diplome sa novčanim nagradama za studentska ostvarenja

Ovo međunarodno savetovanje je uvek bilo i omiljena tribina na kojoj su stručnjaci sa univerziteta, naučnih instituta i privrede, iz zemlje i sveta, izlagali svoje naučne rezultate i diskutovali o njima, od kojih su oni koji su prolazili recenzentsku proceduru objavljivani u poznatom naučnom časopisu „ENERGIJA, EKONOMIJA, EKOLOGIJA” i drugim visoko rangiranim svetskim naučnim časopisima.

Detaljnu agendu savetovanja ENERGETIKA 2024 možete pogledati ovde.

Energetski portal

Veliki potencijal Maroka za zeleni vodonik – može li postati ključni igrač u tranziciji brodova na održiva goriva?

Foto-ilustracija: Unsplash (Martin Förster)
Foto-ilustracija: Unsplash (Daniel Camejo Rodríguez)

Potencijal koji za proizvodnju obnovljive energije iz vetra i sunca ima Maroko, postavlja ga veoma visoko na lestvici najvažnijih igrača u globalnoj tranziciji prema zelenim gorivima. Ova država, zahvaljujući potencijalu koji ima, pred sebe je stavila cilj proizvodnje 0,67 miliona toga zelenog vodonika na godišnjem nivou do 2030. godine.

Pojašnjenja radi, zeleni vodonik dobija se elektrolizom vode, koristeći električnu energiju koja se dobija iz obnovljivih izvora, a zatim se koristi kao ključan sastav u proizvodnji ostalih vrsta zelenih goriva, a primeri su e-metanol ili, recimo, amonijak.

Iako je Maroko postavio pred sebe ambiciozan cilj, trenutno najavljenim projektima ostvario rezultat od svega 0,05 miliona tona na godišnjem nivou. Istraživanje koje je sprovedeno od strane Evropske federacije za transport i životnu sredinu (eng Transport&Environment), pokazalo je da sa svojim potencijalom i politikama Evropske unije za prelazak na zelena goriva, Maroko ima priliku da postane važna luka za snabdevanje brodova gorivom. Ukoliko bi ostvario postavljeni cilj, mogao bi da zadovolji deo potražnje Evropske unije za ovim gorivom, izvozeći 0,22 miliona tona upravo u Evropsku uniju.

Ovakva predviđanja potkrepljena su podacima iz istraživanja, a koji pokazuju da je od preko 2.300 putovanja brodova između Evrope i Istočne Azije u 2019. godini, dve trećine upravo prešlo Gibraltarski moreuz koji se nalazi između Maroka i Španije. Sa druge strane, očekuje se da će do 2050. godine zelena goriva činiti 80 odsto potrošnje energije brodova koji plove prema i iz Evropske unije.

Pročitajte još:

Politika Evropske unije u vezi sa zelenim gorivom, mogla bi da podstakne Maroko da ostvari svoj cilj o proizvodnji 0,67 miliona tona.

Postoji velika zainteresovanost, zbog čega je, primera radi, 2020.  godine potpisan Nemačko-Marokanski sporazum o vodoniku (eng German-Moroccan Hydrogen Agreement) za zajednički razvoj proizvodnje zelenog vodonika koji bi se upotrebljava u Maroku i Nemačkoj. Tu su već i obećane investicije, koje će omogućiti Nemačkoj da nabavlja zeleni vodonik iz Maroka u budućnosti.

Jedna od kočnica ove države u ostvarenju postavljenog cilja jeste i oskudica vodnih resursa, koji su potrebi za proizvodnju zelenog vodonika, navodi se u istraživanju. Najveći deo, od 80 do 95 odsto, dostupne vode odlazi u poljoprivredne svrhe, tu je i problem porasta broja stanovništva, klimatske promene i zagađenje. Zbog toga, Maroko ima u planu izgradnju nekoliko novih postrojenja za desalinizaciju morske vode, koja će sada biti pokretana obnovljivim izvorima energije, umesto trenutnih postrojenja koja rade na fosilna goriva.

Pored toga, potrebno je uskladiti i dalje visoke troškove proizvodnje, nedostatak razvijene infrastrukture i druge izazove kako bi Maroko uspeo da ostvari svoj postavljen cilj.

Treba istaći da na globalnom nivou, brodarstvo potroši oko 300 miliona tona fosilnih goriva za godinu dana, čime ukupnim antropogenim emisijama doprinosi za tri odsto.

Katarina Vuinac

Udisanje zagađenog vazduha u trudnoći uzrok sve češćih mentalnih oboljenja dece

Foto-ilustracija: Unsplash (Omar Lopez)
Foto-ilustracija: Unsplash (Jason Blackeye)

Brojne naučne studije ukazuju na povezanost zagađenog vazduha sa nastankom pulmoloških i kardiovaskularnih oboljenja, kao i sa nekim vrstama raka.

Međutim, mogući zdravstveni problemi usled udisanja lošeg vazduha sežu još dalje na šta ukazuje najnovija studija koju su sproveli istraživači sa Univerziteta u Bristolu.

Njihovo istraživanje, objavljeno u časopisu JAMA Network Open, otkriva vezu između izloženosti zagađenju vazduha u trudnoći i kasnijim mentalnim oboljenima kada beba dostigne adolescenciju.

Istraživači su pokušali da ispitaju dugoročni uticaj izloženosti zagađenju vazduha i buci tokom trudnoće, ranog detinjstva i adolescencije na tri uobičajena problema mentalnog zdravlja: ​​psihotična iskustva (uključujući halucinacije i paranoične misli), depresija i anksioznost.

Tim je koristio podatke od preko 9.000 učesnika iz Bristolske kohortne studije rođenja dece 90-ih godina koja je regrutovala oko 14.000 trudnica između 1991. i 1992. godine i od tada prati živote žena, dece i njihovih partnera.

Povezujući podatke o ranom detinjstvu učesnika sa izveštajima o njihovom mentalnom zdravlju u dobi od 13, 18 i 24 godine, istraživači su mogli da mapiraju kvalitet vazduha i stepen zagađenja bukom u jugozapadnoj Engleskoj u različitim vremenskim tačkama.

Istraživanje je otkrilo da relativno mala povećanja koncentracije finih čestica u vazduhu mogu izazvati češće pojave psihotičnih iskustava i simptoma depresije u tinejdžerskim godinama i ranoj adolescenciji. Naime, svakih 0,72 mikrograma finih čestica (PM2,5) više po kubnom metru tokom trudnoće i detinjstva povezano je sa 11 odsto većim šansama za psihotična iskustva i 10 odsto većim izgledima za depresiju.

Ovo je samo jedan u nizu dokaza koji sugerišu na to da toksični gasovi i čestice iz vazduha mogu doprineti nastanku problema sa mentalnim zdravljem.

Pročitajte još:

Kako zagađenje oštećuje moždano tkivo

Čestice i gasovi iz vazduha putem krvi u kratkom roku dolaze do moždanog tkiva gde mogu ugroziti krvno-moždane barijere, dovesti do pojave neuroinflamacije i oksidativnog stresa.

I druge studije ukazuju na to da zagađenje vazduha može da izazove upale u mozgu, što dalje dovodi do nakupljanja štetnog proteina povezanog sa nastankom demencije.

Naučna istraživanja takođe upućuju na to da zagađenje iz vazduha najčešće pogađa regione u mozgu koji kontrolišu emocije, pa to objašnjava veći stepen pojave anksioznosti i depresije kod ljudi koji naseljavaju zagađena područja.

Milena Maglovski

SolarEdge Home – još pristupačniji vrhunski solarni sistem

Foto: SolarEdge
Foto: SolarEdge

Nije iznenađenje što vlasnici kuća traže rešenja za poboljšanje energetske efikasnosti svojih domova. Solarni sistem za proizvodnju energije u stambenom objektu je najbolja opcija za smanjenje troškova električne energije koja istovremeno podržava više uređaja velike potrošnje.

Ali ono što je dobro za danas, možda neće biti dovoljno za sutra. U prošlosti je potrošnja energije u domaćinstvu bila vođena relativno stabilnim faktorima kao što su vremenski uslovi, veličina porodice, veličina kuće i potrošnja aparata. Gledajući unapred, postoje novi faktori koji će, takođe, uticati na potrošnju električne energije, kao što su punjenje električnih vozila, skladištenje i elektrifikacija grejanja.

SolarEdge je poznat po ponudi najkvalitetnije opreme na tržištu, ali ako se pitate da li je SolarEdge DC optimizacija korisna za stambene objekte, odgovor je “da, definitivno!” i sada više nego ikada sa promocijom besplatnih optimizatora. Evo zbog čega.

Proizvodi koji štite svoje vlasnike

Vlasnici kuća postavljaju svoje kućne solarne energetske sisteme iznad najvrednije imovine: svoje porodice. Dakle, imperativ je da sistem koji instalirate bude onaj koji je dizajniran da zaštiti ljude i imovinu, sa ugrađenim strogim bezbednosnim merama, bez potrebe za uređajima treće strane.Ovo je DNK SolarEdge PV sistema koji koriste nekoliko slojeva bezbednosti. Prvi sloj osigurava da su proizvodi bezbedni od bilo kakvih potencijalno opasnih događaja. Drugi sloj može identifikovati potencijalni incident u razvoju i zaustaviti ga pre nego što se desi. U slučaju da dođe do kvara, treći sloj štiti PV sistem i kuću isključivanjem invertora i gašenjem sistema u roku od nekoliko minuta, te daje  obaveštenje.

Pretvorite više sunčevih zraka u energiju

Zaista postoji samo jedan razlog za instalaciju PV sistema: za generisanje čiste, besplatne energije. Dakle, zar nema smisla da vlasnici kuća generišu najviše moguće energije? SolarEdge proizvodi, zahvaljujući svojim optimizatorima (deo promocije besplatnog korišćenja do kraja septembra), omogućavaju generisanje maksimalne moguće energije sa krova – čak  i ako je krov već maksimalno izložen sunčevoj svetlosti.

Postoji nekoliko razloga za ovo. Iako svi solarni paneli mogu biti na direktnoj sunčevoj svetlosti, neće svi biti obasjani istim intezitetom tokom dana. Kao što znate, sa string invertorom,uvek ste ograničeni modulom sa najnižim performansama. Međutim, sa SolarEdge sistemom, Power optimizator omogućava svakom pojedinačnom panelu da isporuči maksimalnu moguću energiju.

Još jedna prednost koju donosi Power optimizator je ublažavanje neusklađenosti modula. Recimo jednan modul je prljav, bez brige. Svaki modul može da funkcioniše sa svojim individualnim maksimalnim performansama, što dovodi do većeg ukupnog prinosa. Dakle, svaki dan, sat za satom, domovi koji koriste SolarEdge rešenja proizvode više energije.

Pročitajte još:

Kako operativni sistem može donositi pametne energetske odluke

SolarEdge Home omogućava vlasnicima kuća ne samo da proizvode solarnu energiju, već i da je skladište, troše i upravljaju njom na načine koji nikada ranije nisu bili mogući. Koristi svoj operativni sistem koji stvara personalizovani energetski program za vlasnika kuće na osnovu njihovih prioriteta, aparata, budžeta i energetskog načina života.

Foto: SolarEdge

Personalizovani energetski program optimizuje potrošnju besplatne solarne energije automatizacijom brojnih odluka i procesa tokom dana i noći, dodatno smanjujući troškove električne energije. Na primer, na osnovu preferencija vlasnika kuće, zna kada i koliko energije da skladišti u bateriji, kako najbolje balansirati energetska opterećenja kuće između solarne energije i električne energije, najisplativiji način za punjenje električnog automobila i kako osigurati da struja ostane uključena tokom njenog nestanka.

Kontrola u rukama vlasnika kuće

Vlasnici kuća kontrolišu sistem SolarEdge Home pomoću aplikacije mySolarEdge. Ova aplikacija pruža kontrolnu tablu proizvodnje i potrošnje energije u realnom vremenu za praćenje performansi sistema. Takođe omogućava vlasniku kuće da prilagodi postavke i parametre kako bi odgovarali promenama životnog stila, kao što je punjenje baterije pre dramatičnih vremenskih uslova ili prilagođavanje potrošnje električne energije tokom odmora (kao što je rad pumpe za bazen i uključivanje svetla noću).

SolarEdge Home –  sveobuhvatan pametni energetski ekosistem

Trendovi pokazuju da je sve više električnih uređaja u domovima vlasnika kuća i da se iz godine u godinu troši sve više energije. Prema McKinseiju, „predviđeno je da će se potrošnja energije utrostručiti do 2050. kako elektrifikacija i životni standard budu rasli.“ U ovom okruženju, vlasnici kuća moraju da preuzmu kontrolu nad svojom proizvodnjom i potrošnjom energije, a da pritom ostanu odgovorni građani sveta. Dodavanje električnog vozila (EV), na primer, može povećati potrošnju električne energije u porodici do 50 odsto. Sa SolarEdge Home spremni smo za skoro sve što će budućnost doneti. Ovaj skalabilni pametni energetski ekosistem nam omogućava da danas instaliramo invertor i bateriju, a kasnije dodamo EV punjač, kontrolor tople vode i kompletan paket pametnih energetskih uređaja kad god je potrebno proširenje sistema.

Izvor: SolarEdge

Energetska tranzicija Srbije – izazovi u oblasti obnovljivih izvora

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)
Foto: Wireless Media Group

Konferencija pod nazivom “Energetska tranzicija Srbije – inovacije i implementacije” održana je sa ciljem da se diskutuje o ključnim aspektima energetske tranzicije u Srbiji i identifikuju mogućnosti, izazovi i perspektive u oblasti obnovljivih izvora energije. Okupila je predstavnike Vlade Srbije, regulatornih tela, relevantnih institucija iz oblasti energetike, stručnjake, kao i predstavnike industrije i finansijskih institucija koji zajedničkim delovanjem doprinose inkluzivnoj i pravednoj energetskoj tranziciji. Događaj je održana u organizaciji kompanije Wireless Media Group, u okviru višegodišnjeg serijala konferencija “Re-set Summit”. Partneri ovog projekta su Elektroprivreda Srbije, Siemens, MT-KOMEX i Ford.

U uvodnom obraćanju, Dubravka Đedović Handanović, ministarka rudarstva i energetike istakla je da smo pre dve godine na mreži imali 20 MW solarnih elektrana, a do kraja ove godine ćemo imati više od 150 MW. Kapaciteti za proizvodnju električne energije iz energije sunca su povećani sedam i po puta za svega 24 meseca.

„Jedan deo čine kupci-proizvođači – među kojima su najveći deo domaćinstva. Oko 20 odsto kupaca-proizvođača među domaćinstvima država je podstakla kroz bespovratna sredstva da instaliraju solarne elektrane na krovovima i počnu da proizvode električnu energiju za svoje potrebe“, rekla je Đedović Handanović.

Prisutnima se obratio i NJ.E. Emanuele Žiofre, ambasador i šef Delegacije EU u Srbiji i rekao da energetska tranzicija predstavlja prioritet za Evropsku uniju, kao i za ceo svet, a ona sa sobom nosi i jedan broj izazova na tom putu na kojima radimo i mora se biti spreman da se s tim nosimo. Usvajanje energetske politike je prvi cilj kako bismo obezbedili čist vazduh i ublažili efekte klimatskih promena.

„Ovo je značajna šansa da diverzifikujemo energetske izvore što znači da će naša privreda postati rezilijentna, jer se oslanjamo na domaće izvore i obnovljive izvore energije. Taj prelaz će omogućiti energetsku bezbednost i predstavlja veliku privrednu šansu“, rekao je Žiofre.

Osvrnuvši se na sve veću potrebu za unapređenje obnovljive energije NJ.E. Akira Imamura, ambasador Japana u Srbiji podsetio je na važne korake ka tome. On je rekao da dok se suočavamo sa sve većim geopolitičkim rizicima koji čine energetsku bezbednost i sa ekstremnim događajima u smislu vremena, takođe se suočavamo sa ogromnim izazovima koji zahtevaju sofisticiraniji pristup. Današnja konferencija dolazi u pravom trenutku što znači da se neće samo govoriti o unapređenju obnovljive energije već i o energetskoj efikasnosti.

Nikola Pontara, direktor kancelarije Svetske banke u Srbiji istakao je da tema konferencije ima dve karakteristike, ona je i hitna i značajna i kao takva zahteva pažnju i kolektivno delovanje.

U okviru diskusija sagledano je trenutno stanje, izazovi i razvojni potencijali Srbije na putu energetske tranzicije i identifikovani su ključni koraci ka ostvarivanju definisanih ciljeva. Eminentni stručnjaci su diskutovali o energetskom potencijalu i značaju obnovljivih izvora energije u Srbiji, investicijama, nuklearnoj energiji i e-mobilnosti.

Pročitajte još:

Investicije u obnovljive izvore energije

Na panelu o investicijama u obnovljive izvore energije (OIE) pružena je opšta ocena o finansijskom stanju u ovom sektoru. Iz ugla Ministarstva finansija Ognjen Popović, pomoćnik ministra u Sektoru za finansijski sistem je rekao da su bili oprezni u prevelikoj regulativi i zakonima, jer su srpske firme gledale na to kao obavezu. Strategiju za razvoj tržišta kapitala su uradili 2020. godine, jer je bio dosta razvijen bankarski sektor i smatrali su da je sledeći korak razvoj tržišta kapitala i povratak berze. Tada nije bilo dovoljno interesovanja za obveznice, a 2024. godine od 10 kompanija koje su izdavaoci obveznica 50 odsto radi na zelenim obveznicama.

„Gledamo gde su potrebe naše privrede i implementiramo direktive koje će da podrže privrednike. U drugoj smo godini zelenog izveštavanja i pokazuje se veoma širok dijapazon slučajeva. Kompanije koje sarađuju sa EU bolje izveštavaju od kompanija koje se prvi put susreću sa tim i radimo na tome da im damo dodatna objašnjenja“, rekao je Popović.

Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) je aktivna na polju finansiranja zelenih projekata i u energetici je prisutna kroz regulative, direktne i indirektne investicije. Pavle Milekić je rekao da rade na usaglašavanju finansiranja ovog sektora u različitim zemljama, a direktne i indirektne investicije rade sa bankarskim sektorom. Prošle godine za finansiranje zelenih investicija uložili su 123 miliona evra.

„Što se tiče direktnih investicija finansiramo solarne elektrane, vetroparkove, pametna brojila u saradnji sa investitorima ili sa državom. Računica se menja iz nedelje u nedelju, prilagođavamo se projektima. Sa većim objektima lakše je da se nađe otkup na duži rok, ali se to značajno promenilo u poslednjih godinu dana. Na tržišnim osnovama radimo detaljne analize“, kaže Milekić.

Foto: EP

Iz pozicije investitora o promenama u poslednjih desetak godina u propisima i spremnosti banaka da ulažu u ovakve projekte, Miloš Kostić, direktor kompanije MT-KOMEX je rekao da je 2009. usvojena prva zakonska regulativa koja je omogućila razvoj OIE. Tada su bile hidroelektrane, pa su zatim krenuli vetroparkovi, a zatim solarne elektrane, jer je cena izgradnja jednog solarnog parka bila velika. I tad je bila dobra odluka države da promotivno napravi i finansira određeni broj projekata.

„Mi smo tada izgradili elektranu Solaris Energy, ona i danas funkcioniše. Veoma je bila teško 2013. dobiti finansiranje, jer je trebalo uvideti da li će Zelena agenda da se nastavi putem zakona koji je bio uveden. Dobra odluka je bila da sačekamo, obzirom da je naša kompanija čekala od 2014. do 2020. godine da implementira u nove objekte u solarnoj energiji, a taj period je veoma bitan, jer je u tom periodu razvoj tehnologije podignut na viši nivo. EBRD je bio uključen u razvoj nove pravne regulative 2020. godine, novog zakonskog okvira i mi smo bili članica Privredne komore Srbije i raznih grupa i udruženja i davali smo naše sugestije, savete i iskustva kako bi regulator imao najbolji okvir za tržište. Zakonski okvir koji je donet ne može biti savršen, ali 2021. zakonom i izmenama definisana su pravila i definisan ceo pravni okvir“, rekao Kostić.

On je rekao i da nisu čekali da se zakonski okvir u potpunosti implementira i počeli su razvoj novih objekata i investiranja, te završili izgradnju solarne elektrane u Lapovu i napravili dva ugovora i krenuli dalje u razvoj projekata. Desila se promena cene na tržištu i izašli su na prve aukcije u Srbiji.

„Mi smo zadovoljni aukcijom, transparentnošću i evaluacijama. Sada smo pri kraju novih investicija, jedna je u Novoj Crnji, a druga u Kikindi koja će biti spremna za četiri nedelje, rekao je Kostić.

Uvođenje bankarskih garancija je bila dobra ideja i doprinela je da ostavi samo ozbiljne igrače na tržištu i zbog kapaciteta mreže.

Igor Kronja, savetnik predsednika PKS je rekao da uvođenjem CBAM-a privreda postoje svesna da je zelena energija neophodna.

– U PKS postoji Responsible Business Hub i radimo obuke za CBAM i pomažemo privredi u izveštajima o ugljeničnim emisijama. Formirali smo dva klastera i ušli u izradu vodonične strategije sa GIZ-om koja treba da bude deo Strategije o energetici koju svi čekamo. Napravili smo i mobiliti klaster, ali je glavni problem naplata“, rekao je Kronja.

Skladištenje električne energije

Na pitanje šta misle o skladištenju energije u vidu baterija i skladištenju električne energije, vrućoj temi o kojoj banke nisu postigle dogovor o finansiranju, Pavle Milekić je rekao da je da će biti potrebna skladišta električne energije, koje EBRD već finansira i finansiraće u narednom periodu.

„Baterije se finansiraju u Evropskoj uniji, Norveškoj i drugim zemljama, ali to su integrisana tržišta, a mi to nemamo u Srbiji, pa je pitanje kada će se naše tržište uskladiti sa EU i kako će se primeniti pravila kod nas“, rekao je Milekić.

Foto: Wireless Media Group

Ognjen Popović je rekao da država nastoji da uskladi administraciju sa potrebama tržišta, da se papirologija smanji da bi bilo što agilniji. Prema njegovom mišljenju važno je da se diverzifikuje finansijski sistem i da se pored banaka, koje su jedina opcija za finansiranje uvedu i alternativni izvori finansiranja kapitala, ali nemamo dovoljno razvijenu infrastrukturu i kulturu ulaganja. Radi se na tome da se unapredi regulativa i različiti mehanizmi ulaganja.

Miloš Kostić je rekao da je Nemačka krenula u skladištenja da bi količinu električne energije koju ima zadržala što više u svojoj državi. Trenutno ima 250.000 litijum baterijskih sistema u nemačkim domaćinstvima i imaju višak električne energije da bi se smanjila potrošnja u gasnim postrojenjima i iz uglja, jer energetska stabilnost je stabilnost države i ako nema dovoljno električne energije ceo život države se menja.

„Potrebna su skladišta i biće energetski miks skladišta i to toplotna, vodonična, gravitaciona i baterijska. Mi već imamo iskustva sa baterijskim sistemima. Industrija je ponovo 2022. godine prevazišla potrošnju električne energije u odnosu na građanstvo, dok je od 1999. do 2022. građanstvo trošilo više električne energije, nego industrija, a to je nonsens“, rekao je Kostić.

Prema njegovim rečima, bitno je da su baterije dobra stvar. U neki od projekata koje rade su već ubacili baterijske sisteme. Za razliku od nas u Evropi se radi regulacija mreže da povuče određenu količinu električne energije.

Kada je reč o isplativosti finansiranja trenutna cena električne energije u poslednja tri meseca ne opravdava ulaganja u bilo koji vid varijabilne energije.

„Veliki je broj proizvođača električne energije u celoj Evropi i cilj u EU je da do 2030. imaju 1.000 GW solarnih elektrana i naravno da će kod nas biti negativna cena. Moraćemo da idemo na skladišta električne energije. Na kraju biće finansijski isplativa skladištenja i kod nas“, rekao je Kostić.

Konferencija je održana u PKS, a omogućila je razmenu znanja, iskustava i najboljih praksi između učesnika i pružila doprinos stvaranju održivog i efikasnog energetskog sistema u Srbiji.

Mirjana Vujadinović Tomevski

Nastavljeni radovi na izgradnji kanalizacione mreže na Beloj Zemlji

Foto: Grad Užice
Foto-ilustracija: Unsplash (marco-bicca)

Pre nekoliko dana nastavljeni su radovi na izgradnji fekalne kanalizacione mreže u Mesnoj Zajednici Bela Zemlja u Užicama, navodi se u saopštenju grada.

Do sada je urađen kolektor u dužini od 3,7 kilometara, a nova faza radova, koji će se izvoditi u narednih devedeset dana, obuhvata deonicu od 1.300 metara. Za tu namenu iz budžeta grada izdvojeno je 23 miliona dinara.

Prema rečima Miloša Milivojevića, direktora JP “Užice razvoj”, u prethodnom periodu posebna pažnja posvećena je rešavanju problema otpadnih voda na teritoriji celog grada.

“Podsetimo samo da je grad Užice zajedno sa Požegom, Ariljem, Ivanjicom i Kosjerićem u projektu izgradnje regionalnog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i samo kroz taj projekat radimo na šest lokacija na rešavanju problema otpadnih voda i kanalizacione sisteme. Jednim delom u Sevojnu u ulicama Radiše Bugarinovića i Dragačevskoj, a drugim delom u Adi, Vrelima i Zabučju. Imamo i projekte kanalizacije koje radimo na Sarića Osoju i u Ulici Olge Đurović, ali i na nekim drugim mikrolokacijama gde je to neophodno uraditi i gde ne postoji fekalna kanalizacija”, rekao je Milivojević.

Pročitajte još:

Velika sredstva uložena su u prethodnom periodu u rešavanje kanalizacije u naselju Turica, gde su urađene tri ulice i 110 domaćinstava se povezalo na kanalizacionu mrežu. Prema rečima Milivojevića, rešeno je 90 odsto ove mesne zajednice, a ono što je preostalo, su mikrolokacije na kojima nisu postojali tehnički uslovi.

U narednih devedeset dana radovi će se izvoditi na Beloj Zemlji na deonici od “Zlatiborske noći” do Pošte, dugoj 1.300 metara.

“Završetkom ovih radova stvorićemo mogućnost da više od 100 domaćinstava može da se priključi na kolektor fekalne kanalizacije, nakon čega nastavljamo dalje. Dobili smo lokacijske uslove, kroz koje je predviđeno da u deset krakova rešimo problem otpadnih voda“, kaže Milivojević.

Energetski portal

Novi Sad: đaci svojim uspehom u školi, doprineli i zaštiti životne sredine

Foto-ilustracija: Unsplash (Lazar Gugleta)
Foto-ilustracija: Pixabay (leonqueen1)

Najboljim učenicima novosadskih osnovnih i srednjih škola, koji su se najviše istakli u učenju, vladanju i postignutim rezultatima, u okviru organizacije Gradske uprave za zaštitu životne sredine u Kulturnoj stanici „Eđšeg’’, dodeljeno je 55 bicikala.

U cilju ukazivanja mladima na značaj i neophodnost izbora ekoloških vidova transporta, Grad Novi Sad, četvrtu godinu za redom, biciklima nagrađuje učenike u saradnji sa društveno-odgovornim kompanijama i udruženjima.

Članica Gradskog veća za zaštitu životne sredine Mira Radenović Bojić, tom prilikom je čestitala učenicima na uspehu koji su postigli u dosadašnjem školovanju, istakavši da su oni razlog zbog kojeg se Novi Sad naziva Srpskom Atinom.

,,U protekle tri godine najboljim učenicima osnovnih i srednjih škola dodeljeno je 170 bicikala, dok je podršku  u iznosu od 12 hiljada dinara za kupovinu bicikala u prethodne tri godine dobilo čak oko pet i po hiljada naših sugrađana. Samo ove godine, subvenciju je dobilo oko 1460 Novosađana’’, rekla je Radenović Bojić.

Pročitajte još:

Kako je dodala, Novi  Sad je po broju biciklista u poslednjih deset godina narastao za 300 posto, tako da danas imamo jednu populaciju Novosađana koji su pre svega svesni značaja korišćenja  alternativnog vida prevoza koji ne zagađuje životnu sredinu.

Sa oko 43 000 aktivnih biciklista i 140 km bicklističkih saobraćajnica Novi Sad postaje pravi zeleni, biciklistički grad.

Prateći svetske trendove, Novi Sad posebnu pažnju posvećuje unapređenju biciklističkog saobraćaja i infrastrukture i nastoji da iskoristi potencijal ravničarskog terena gradskih ulica i bulevara koji su pogodni za bavljenje biciklizmom, kao i da promoviše principe održive mobilnosti.

Energetski portal

Evropa ulaže 1,4 milijarde evra za razvoj tehnologija vodonika

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)
Foto-ilustracija: Freepik (bugphai)

Evropska komisija odobrila je 1,4 milijarde evra državnih podsticaja za članice  EU kako bi podstakla razvoj i industrijsku primenu revolucionarnih tehnologija vodonika što bi doprinelo dekarbonizaciji sektora mobilnosti i transporta.

Ovo je četvrti talas Važnih projekata od zajedničkog evropskog interesa (IPCEI), poznat kao Hy2 Move, a prvi je pokrenut 2019. godine. Zajedno ova četiri progama imaju za cilj da prikupe preko 43 milijarde evra, podržavajući više od 120 projekata u kojima učestvuje gotovo 100 evropskih kompanija.

Hy2Move će pomoći u ostvarivanju ciljeva Evropskog zelenog sporazuma, i doprinosi ostvarivanju cilja za 2050. godinu, smanjenje emisija iz sektora mobilnosti i transporta za 90 odsto.

Hy2Move obuhvata četiri radne linije. Jedna cilja na razvoj mobilnosti i transportnih aplikacija radi integracije tehnologija vodonika u transportna sredstva, uključujući, na primer, platforme vozila na gorivne ćelije za upotrebu u autobusima i kamionima. Druga je fokusirana na razvoj visokoperformansnih tehnologija gorivnih ćelija za brodove ili lokomotive. Treća radna linija ima za cilj razvoj rešenja za skladištenje vodonika u vozilima, kao što su lagani, ali izdržljivi rezervoari za vodonik za upotrebu u avionima, dok je četvrta usmerena na razvoj tehnologija za proizvodnju vodonika za mobilne i transportne aplikacije.

Pročitajte još:

Zeleno svetlo Komisije zatražile su Estonija, Francuska, Nemačka, Italija, Holandija, Slovačka i Španija. Deo sredstava biće usmeren u razvoj metoda integracije vodonikovih gorivih ćelija u prevoz i u razvoj tehnologija, a projekat će podržati i razvoj tehnologija gorivih ćelija i nove metode za skladištenje vodonika.

Članice su uspostavile „mehanizam povrata“ za projekte koji primaju velike iznose pomoći. Ako projekat generiše više neto prihoda nego što se očekivalo, tada će i članice dobiti deo.

„Oduševljeni smo što vidimo uspešan završni deo vodoničnih IPCEI projekata. Sada je ključno da države članice obezbede potrebne resurse za sve talase i uspostave odgovarajuće uslove kako bi se ovi projekti što pre realizovali”, rekao je  Georgios Chatzimarkakis, izvršni direktor „Hydrogen Europe“.

Jasna Dragojević

Bacamo godišnje na stotine tona vune, a nosimo sintetiku 

Foto-ilustracija: Pixabay (herbert2512)
Foto-ilustracija: Pixabay

Sredinom prošlog veka, većina seoskih domaćinstava imala je omanje stado ovaca, ukupno više od tri miliona. Danas ih je nešto više od 1,7 miliona, ali to je uzlazni trend posle loših decenija. Problem je što se ovce gaje zbog mesa, jer je to put do brze zarade. Od vune nema vajde, kažu stočari, a to je i ekonomski i ekološki problem. Bacanje vune je naša loša svakodnevica.

U selu Kozelju, Milodrag Petrović, mašinski inženjer koji je po odlasku u penziju na očevini zapatio stado od 50 ovaca i duplo jaganjaca, kaže da vunu baca.

“Niko neće da otkupi, i ranije je bila toliko jeftina da se transport do otkupnog mesta i ne isplati. Pre neku godinu odvezao sam do Uba, gde su je uzimali u zamenu za nešto stočne soli, kad se uzme u obzir i gorivo do tamo, to je neisplativo. Ove godine sam je spakovao džakove, žao mi je da opet bacim, više od 120 kilograma vune”, kaže on.

Bez obzira na okolnosti, ovce se moraju šišati, jer bi sa toplim runom, teškim dva do tri kilograma, leto teško podnele. Stočari koji nisu vični šišanju, za ovčijeg frizera treba da izdvoje 350 dinara po “frizuri”, dok će za kilogram vune, u najboljem slučaju, dobiti 30 dinara. 

Zanatlijskih radnji koje su češljale ili drndale vunu za ručne radove, gotovo da nema, jer nema ni tražnje njihovih usluga. U selima su tkalje retkost, a i pletilja je sve manje.

Drndanje vune i druge veštine

Foto-ilustracija: Pixabay (Myriams Fotos)

Iz više razloga, vunu nije jednostavno ni baciti. Ona jeste laka, ali je otporna, teško gori, pa ipak stočari je pale, zakopavaju, bacaju na javne i divlje deponije. A da bi se nit vune u prirodi razgradila, potrebno je da prođe najmanje 50 godina.

Da li nadležni za stočarstvo, ekoligiju i ekonomiju imaju plan za problem koji traje i raste?

U odgovoru Privredne komore Srbije kažu: “Svi proizvođači su saglasni – da bi opstala proizvodnja vune u Srbiji, neophodna je pomoć države koja bi subvencionisala otkup vune. Neophodno je da se napravi strategija.”

Dok se čeka već zakasnela strategija, podsetimo da je srpska vuna u svetu poznata.

Sve do devedesetih godina i sankacija, naša vunarska industrija izvozila je 95 odsto proizvodnje. Zbog te izvozne zavisnosti, moćne firme su brzo propale.

Veliki iskorak u promociji rukotvorina od vune, napravila je 60-tih godina Dobrila Smiljanić, osnivanjem prve ženske zadruge u Sirogojnu, okupivši više od dve hiljade žena koje su godišnje u svet slale 50.000 ručno rađenih džempera i drugog pletiva.

Da očuva tradiciju, od 2005. godine nastoji “Etno mreža”, koja okuplja zanatska udruženja i otkupljuje vunu za ručne radove. Deo tih rukotvorina su i protokolarni pokloni naše države predstavnicima drugih zemalja.

Pročitajte još:

Vapaj za subvencijama

Od više sotina nekad, danas se na prste jedne ruke mogu nabrojati predionice vune, a postoje samo u Zlatiborskom kraju, Pirotu i Dimitrovgradu. Najveća, “Kosteks DOO” ima posebnu misiju, jer proizvodi predivo za pirotske ćilime, domaće proizvođače tepiha, ali i vunicu za pletenje, vunene jorgane i jastuke.

Vlasnik Kosteks-a Dragoslav Kostić kaže da kao tekstilni inženjer sa iskustvom dužim od pola veka zna da za održivost vunarske industrije postoji samo jedno rešenje.

“Treba gledati šta rade uspešne zemlje. Vuna je resurs koji nema cenu i svuda ozbiljne države daju subvencije onima koji otkupljuju vunu. To je uvela i Slovenija, i Crna Gora je na tom putu”, dodaje. 

Foto-ilustracija: Unsplash (Sam Carter)

Drugog rešenja nema, kaže Kostić, i naglašava da, i kad bi duplirao kapacitete, imao bi kome da izveze prozvode od vune. Naša vuna je najcenjenija za tepihe, pa se najviše izvozi u Indiju i Tursku. On stotinu tona oprane vune, za potrebe predionice, kupuje od najvećeg otkupljivača vune u Srbiji, firme “MM 155” iz Prnjavora kod Batočine.

U toj firmi sačekala nas je šokantna informacija.

“U sezoni, poslao sam radnike kući, borili smo se sve do sada. Problemi su počeli sa koronom, ali mi smo sve vreme izvozili za Indiju. Međutim, kontejnerski prevoz je toliko poskupeo, dupliran je,  izvozili smo preko luka u Solunu i Rijeci i sada ne možemo da izvedemo računicu po kojoj bismo bili u plusu”, kaže Nenad Zečević vlasnik preduzeća “MM 155”.

”Naš partner iz Turske je sam organizvao prevoz, ali ni tamo više ne izvozimo. Za 25 centi, koliko nude po kilogramu, nismo u stanju da organizujemo pripremu vune, platimo radnike i sve ostalo. Rat u Ukrajini je uticao na pad tražnje i cene vune na globalnom tržištu. Izvozili smo ranije i u Nemačku, Francusku i Bugarsku, ali je to stalo, jer svi su sada orijentisani da prvo iskoriste resurse svog stočnog fonda”, objašnjava.

Iako bi i našim poslenicima u priči sa vunom jedino država mogla da pomogne, Zečević sumnja da će se to desiti. Navodi da za potrebe domaćih firmi uvek može da organizuje isporuku desetinu, do sto tona vune, ali veliki izvozni poslovi u ovim uslovima više nisu izvodljivi. 

U naredna tri meseca odlučiće šta će sa firmom. Za sada plaća radnike i kada ne rade, kao što je to činio i kada nije sezona.

Dobra i loša statistika

Najbolju cenu vuna je kod nas imala u periodu od 2015. do 2018. godine, kada je dostizala evro po kilogramu. Sasvim zadovoljni zaradom, otkupljivači su je sortirali i izvozili za 1,20 evra.

Foto-ilustracija: Pixabay (Susbany)

Međutim, i tada je bacano na stotine tona vune, jer za otkup nije bilo dovoljno kapaciteta. Najgori do sada je bilans iz prošle godine. Poznavaoci procenjuju da je bačeno čak 2.000 tona vune. Upravo toliko je otkupljeno, što se i matematički uklapa, jer se šišanjem 1,7 miliona naših ovaca dobija 4.000 tona vune.

Na to da se 50 odsto vune bacilo, upućuje i podatak da je zbog situacije na tržištu, najveći domaći otkupljivač, iako mu je kapacitet hiljadu, otkupio svega 400 tona vune.

I pre ove situacije, u zapadnim zemljama, ali i komšijskim, vuna je počela da se koristi kao izolacioni materijal u građevini, pelet i organsko đubrivo u povrtarstvu.

Kod nas se u tom pravcu ništa ne preduzima, ili je “pod velom tajne”?

Startna pozicija da se iskoriste blagodeti vune, što se samog resursa tiče, sasvim nam je solidna. Prema podacima Eurostata, po broju ovaca u odnosu na broj stanovnika, među evropskim zemljama smo na 11. mestu, u rangu Nemačke i Švajcarske.

A prema našem popisu, u petnaestak opština više je ovaca nego stanovnika, u Kosjeriću čak duplo više. U Ljigu statistički gledano, svako ima svoju ovcu.

Izgubljeni raboš

U glavnoj ulici u šumadijskoj varošici Belanovici, posebnu čar davale su dve bojadžijske radnje načičkane sveže ofarbanom pređom.

Mnogi đaci iz okolnih sela, osim o zadacima u školi brinuli su i o rabošu, parčetu drveta koje su im mame ili babe tutnule tog jutra u ruku, kako bi posle škole svratili da od majstora uzmu ofarbanu vunu, koju su one pre toga isprele.

Vuna je laka, i nejako dete može da je ponese, bar onu za čarape i džempere. Za ćilime i srdžade nosiće stariji.

U svakom slučaju, raboš se nije smeo izgubiti, jer majstor ofarbano daje samo ako se to drvce uklopi sa većim parčetom, koje je ostalo kod njega.

Zna li Srbija danas gde joj je raboš?

Izvor: RTS

Zašto je važno da kompostiramo i koji je recept za kompost?

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)
Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Širenje ekološke svesti učinilo je da brojne aktivnosti i navike kojih smo se kao društvo nekada možda i sramili, ili mislili da one ne treba da zauzmu mesto baš u našem životu, postanu popularne. Iako pojmovi poput reciklaža, nisu nastali pre nekoliko godina, već su prisutni dugi niz godina, oni su među šire društvo ušli relativno skoro. Tokom mog detinjstva, velikim delom se smatralo da se prikupljanjem ambalažnog otpada bave isključivo ljudi čiji je to posao. Kada kažem posao, mislim na onaj zaključen ugovorom kod poslodavca, za koji se prima novac. Tada je među mojom generacijom, ali i odraslima, važilo da je naša eventualna obaveza da otpad odložimo u obližnju kantu/kontejner, a i ukoliko bude ostavljen negde u prirodi, ima ko će se pozabaviti njime. Rađanjem šire svesti o potrebi očuvanja prirode, istovremeno se razvijalo i shvatanje da ne treba da budemo vezani pravnim ugovorom i da za to primamo novac, da bi to bio i naš posao. Možda su se mladi posebno sramili u društvu da pokupe flašu, kesu ili opušak cigarete kada naiđu na njega van prostora za njegovo odlaganje, ali danas sve više to postaje pohvalno. Sećam se, kada sam bila dete, odrasli su odnosili prazne staklene flaše u prodavnice kao kauciju i uzimali nove. Verovatno i nesvesni da je to važno za prirodu, zato što su bili u obavezi da bi uzeli nove flaše, a proizvođači da bi sebi olakšali posao i smanjili troškove proizvodnje, i jedni i drugi upravo su činili dobru stvar za životnu sredinu.

Vrlo je slično i kada je reč o pojmu kompostiranje. Možda se i više, nego što je za pojam reciklaža, čini da je novokomponovana reč, ali i sama suština. Osvrćući se na prethodni deo teksta, smatralo se da se kompostiranjem bave bake i deke koje žive na selu i uzgajaju živinu i baštu, ili da je to ponovo posao onih ugovorom vezanih – radnika pri poljoprivredi. I tu je bilo onih koji su se bavili time, ne znajući da na taj način doprinose dobrobiti prirode. Moja baka može da bude primer. Kada god smo jeli jaja, govorila je da ne bacamo njihove ljuske. Ona bi ih obradila, a potom ih koristila kao hranu za živinu, misleći da na taj način samo štedi novac za dodatnu dohranu i da poboljšava kvalitet jaja i mesa, a ne znajući da čini mnogo više.

Kako kompostiranje pomaže očuvanju životne sredine

U svom najjednostavnijem objašnjenju, kompostiranje predstavlja biološki proces razlaganja organskih materija. Sve veći broj ljudi, posebno u razvijenijim zemljama, kompostiranje je uključilo u svakodnevnicu svog života u domu. Ukoliko se priključimo ovakvom načinu života, na više načina doprinosimo dobrobiti naše životne sredine. Materijal za njegovu proizvodnju nalazi se uglavnom u našoj kuhinji, koji ako ne bude kompostiran, postaje otpad. Već je poznato da otpad na deponijama predstavlja višestruki problem. Jedan od njih jesu emisije koje zagađuju vazduh, a koje nastaju spaljivanjem istog na deponiji. Možda nam se čini da otpad od hrane ne može da bude toliko štetan, jer u krajnjem slučaju – prirodan je i prirodno je da završi u prirodi. Međutim, kada se nađe na deponiji, pod takvim uslovima, neretko zatrpan drugim smećem i bez dotoka kiseonika, on počinje da proizvodi gas staklene bašte koji je mnogo štetniji i od ugljen-dioksida, a to je metan. Ipak, ukoliko na pravilan način upravljamo ovakvim otpadom, kao što je kompostiranje, on ne samo da može da smanji otpad na deponijama i zagađenje vazduha, već donosi i druge koristi.

Kompost je bogat hranljivim materijama, što može da poboljša kvalitet zemljišta, a pomaže i u zadržavanju vlage što poboljšava dodatno rast biljaka. Upravo sa ovakvim svojstvima i u ovu svrhu, oni koji uzgajaju povrće, voće i žitarice smanjuju potrebu za veštačkim i hemijskim đubrivom, koje je vrlo štetno. Na kraju, treba istaći i da se kompostiranjem podržava biodiverzitet, zato što doprinosi raznovrsnosti mikroorganizama i insekata u zemljištu, što je dobro za ekosistem.

Šta može da se kompostira i kako napraviti kompost

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Ono što prvo treba da se istakne, jeste da u kompost ne treba da se ubacuju ostaci mesa, mlečnih proizvoda, biljaka koje su tretirane pesticidima, kao i masna hrana. Pored toga, pojam komposter predstavlja mesto na kojem se prikuplja materijal za kompostiranje. To može da bude određen deo u dvorištu koji ćemo ograditi, posuda dimenzija između 30 do 50 litara ili, modernije, specijalna tehnologija u obliku kante u koju se ubacuju organske materije, a on ih sam pretvara u kompost. Ove kante nisu velikih dimenzija, zbog čega su pogodne i za kuhinju.

Postoje različiti recepti kojima se određuju namirnice i odnos koliko koja treba da bude zastupljena u kompostu, ali nekoliko je osnovnih pravila. Od namirnica nam je potreban takozvani smeđi materijal (sadrži ugljenik) odnosi se na suvo lišće, slamu, karton i sitne komade drveta – drvena strugotina. U zeleni materijal (sadrži azot) svrstavaju se ostaci voća i povrća, kora od banane, ljuske od jaja, sveže pokošena trava, talog od kafe, filter kesice od čaja i drugo.

Pre nego što započnete ovaj proces, treba da znate da on zahteva vreme, ček i do nekoliko meseci. Postoje načini kako može da se ubrza, recimo, da što sitnije seckamo namirnice. Na samom početku, prilikom određivanja pogodne posude, treba istaći da je za kompostiranje veoma važna vlaga i cirkulacija kiseonika, zbog čega je potrebno izbušiti rupe. Na dnu posude postavlja se drenažni sloj, kojeg čine izlomljene suve grančice, a preko njega se stava red kartona koji je iskidan u veće komade. Nakon toga dolazi na red smeđi materijal. Pre zelenog sloja, bilo bi dobro da se postavi i takozvani humusni sloj, a najbolje je da to bude zemlja iz šume. Pretposlednji sloj jeste zeleni, pa zatim ide još jedan smeđi. Ovime je završen prvi deo procesa i tada ostavljamo kompost da miruje desetak dana. Posle tog perioda počinjemo da mešamo kompost na svakih nekoliko dana, zbog održavanja vlage i kiseonika. U osnovi, to je to. Postupak se ponavlja dodavanjem novih slojeva smeđih i zelenih materijala uz mešanje i održavanje vlage.

Ipak, da bi vam proces kompostiranja bio uspešan, postoje brojni saveti na koji način da se prati da li ide u dobrom pravcu, kaka da se pravilno održava vlaga. kakav odnos količine treba da se nađe u posudi za kompostiranje i koja posuda je najpodobnija.

Kompostiranje čak ima i svoj dan koji se obeležava širom sveta – Dan učenja o kompostu (eng Learn About Composting Day), koji se obeležava 29. maja. Moj današnji zadatak je ispunjen. U duhu dana koji je obeležen, želela sam da pokrenem temu o značaju kompostiranja i pokušam da inspirišem pojedince da deo svog vremena odvoje za dalje istraživanje o ovoj temi, a možda se zatim i odluče da i sami sprovedu ovaj proces. Osim što može da bude interesantno, posebno deci, daće i svoj doprinos očuvanju prirode.

Katarina Vuinac