Home Blog Page 17

Između ponude i potražnje: nova strateška vrednost, cena i uloga bakra

Foto-ilustracija: Unsplash (Ra Dragon)

Tržište bakra trenutno se nalazi na istorijsko visokim nivoima, a cene na svetskim berzama kreću se između 9.500 i 11.000 dolara po toni, u zavisnosti od kvaliteta metala, lokacije isporuke i tržišnih uslova. To predstavlja jedan od većih raspona u poslednjoj deceniji i signalizuje snažnu neravnotežu između potražnje i ponude. Ukoliko se ovaj trend nastavi, cena bakra mogla bi da premaši ove cifre i nastavi sa svojim rastom usled sve veće potražnje.

Prema najnovijem saopštenju kompanije Wood Mackenzie, globalna potražnja za bakrom do 2035. godine porašće za čak 24 odsto – sa sadašnjih oko 34,5 miliona na 42,7 miliona tona godišnje.

U analizi pod nazivom „Da li rastuća potražnja za bakrom može postati prepreka budućem rastu?“ Wood Mackenzie upozorava da bi četiri faktora mogla dodatno pojačati potražnju i povećati tržišnu nestabilnost: razvoj data centara, o kom se sve češće govori, potom prelazak na obnovljive izvore energije, ubrzana industrijalizacija Azije i na kraju rast vojnih izdataka. Zajedno, ovi trendovi mogli bi dodati još tri miliona tona godišnje globalne potražnje, što predstavlja dodatnih 40 odsto ukupnog rasta do 2035. godine.

Vrlo nepredvidiv faktor, ističu analitičari, dolazi iz sektora digitalne infrastrukture. Nagla ekspanzija veštačke inteligencije i izgradnja data centara povećava potrošnju električne energije i zahteva sve više mrežnih kablova, čime bi potražnja za bakrom u tom segmentu mogla da dostigne 1,1 milion tona godišnje do 2030. godine. Budući da bakar čini manje od 0,5 odsto ukupnih troškova data centara, investitori gotovo ne reaguju na njegovu cenu, što ipak može izazvati nagle skokove u jednom momentu.

Pročitajte još:

Drugi ključni pokretač je energetska tranzicija. Električna vozila troše do četiri puta više bakra od klasičnih automobila, dok su vetroparkovi, solarne elektrane i mrežna infrastruktura takođe sve veći potrošači. Wood Mackenzie procenjuje da će sektor obnovljivih izvora energije i elektrifikacije povećati potrošnju bakra sa 1,7 miliona tona godišnje danas, na 4,3 miliona tona do 2035. godine, što predstavlja godišnji rast od oko 10 odsto.

Treći motor potrošnje nalazi se u Aziji, gde Indija i zemlje Jugoistočne Azije prolaze kroz fazu ubrzane industrijalizacije, a na sve to nadovezuje se rast vojnih budžeta širom sveta, koji, iako direktno ne generišu veliku potrošnju bakra, podstiču modernizaciju energetskih i komunikacionih mreža.

Pitanje rudnika

Ulaganja u nove rudnike bakra tokom poslednje decenije znatno su smanjena, dok sam proces razvoja i otvaranja novih nalazišta traje i do petnaest godina. Dodatni izazov predstavlja činjenica da diskurs o zaštiti životne sredine, koji istovremeno podstiče razvoj obnovljivih izvora energije, često ne ide u korak sa razvojem rudarske industrije. U mnogim zemljama taj balans između energetske tranzicije i rudarske ekspanzije postaje sve teže ostvariv. Regulativa je sve stroža, ekološki standardi zahtevniji, a lokalne zajednice i organizacije za zaštitu prirode sve glasnije izražavaju zabrinutost zbog mogućih posledica po okolinu. Istovremeno, u pojedinim državama postoji izraženo nepoverenje prema stranim kompanijama koje sa vladama sklapaju ugovore o eksploataciji, što dodatno usporava ili osporava rudarske projekte. Sve to doprinosi situaciji u kojoj ponuda teško može da održi korak s rastućom potražnjom. Prema procenama kompanije Wood Mackenzie, do 2035. godine biće neophodno otvoriti rudnike kapaciteta većeg od osam miliona tona godišnje, uz dodatnih 3,5 miliona tona recikliranog bakra, kako bi se zadovoljile potrebe tržišta.

Energetski portal

Jabuke kao održiva alternativa životinjskoj koži

Foto-ilustracija: Unsplash (priscilla-du-preez)

Svet svakodnevno traga za održivim rešenjima. Iako može izgledati kao savremena tema, debata o korišćenju kože i krzna u modi i enterijeru traje već decenijama – još od 1970-ih, kada su organizacije za prava životinja počele da osporavaju etičnost upotrebe životinjskih materijala. Tokom 1990‑ih, modni brendovi suočavali su se sa protestima i kampanjama koje su zahtevale prestanak korišćenja kože i krzna, dok se 2000-ih razvija koncept „etičke mode” i sve više brendova prelazi na sintetička rešenja.

Ipak, kako je sintetička koža zasnovana na plastici, poslednjih godina fokus se preusmerava na biljne opcije, koje su i etički i ekološki prihvatljive. Materijali od ananasa, pečuraka, grožđa i jabuke razvijaju se od 2015. godine, a komercijalna primena raste u periodu od 2017. do 2020. godine. Danas se biljna koža posmatra kao održiva zamena koja istovremeno rešava problem okrutnosti prema životinjama i zagađenja izazvanog plastikom.

Koža – iako se ne može zapravo tako nazvati – danas se može praviti od brojnih alternativnih materijala. Tehnički, ti materijali nisu prava koža, već zamene koje imitiraju njen izgled, teksturu i funkcionalnost. Često su mnogo održiviji, jeftiniji za proizvodnju i etički prihvatljiviji jer ne uključuju životinjske proizvode.

Jedan od najistaknutijih primera dolazi iz Danske. Kompanija Beyond Leather Materials razvila je inovativni materijal pod nazivom Leap®, održivu i vegansku alternativu prirodnoj koži. Leap se pravi od nusproizvoda jabuka – tačnije, od preostalih vlakana koja nastaju u procesu proizvodnje soka i sajdera. Umesto da se taj biološki otpad baca, kompanija ga koristi kao osnovu za novi materijal.

Naziv Leap dolazi od skraćenice LEftover APples, a sirovina uključuje i prirodni lateks, tensel tkaninu i zaštitni bio-premaz. Leap se sastoji od tri sloja: tkanine kao osnove, sloja jabuke i završnog zaštitnog premaza. Time se postižu tekstura i izgled sličan koži, ali bez upotrebe životinjskih sastojaka i štetnih hemikalija. Više od 85 odsto sastava čine bio-sastojci, a svaki kvadratni metar Leap materijala sprečava da 1,8 kg otpada završi na deponiji.

U FOKUSU:

U svetu koji se sve više okreće održivim rešenjima, otpad od jabuka – ono što ostane posle ceđenja soka ili sajdera, poput ljuski, stabljika i srži – postaje resurs. Globalno se godišnje proizvede oko tri miliona tona ovog otpada, poznatog kao jabukova pulpa, od čega se najveći deo jednostavno baca. Iako je reč o biorazgradivom materijalu, njegovo odlaganje u velikim količinama može imati ozbiljne posledice: fermentacijom oslobađa metan, utiče na zemljište i izaziva dodatne troškove za proizvođače.

Danska kompanija upravo u tom otpadu vidi priliku za inovaciju. Nakon sedam godina razvoja, Leap je postao visokokvalitetan materijal koji je u velikoj meri biorazgradiv i predstavlja održivu alternativu životinjskoj koži i plastificiranim materijalima.

Leap se proizvodi u rolnama širine 1,5 metara, što je standard u tekstilnoj industriji, i već je testiran u proizvodnji modnih dodataka, nameštaja, enterijera, pa čak i u automobilskoj industriji. Nova industrijska proizvodna linija u Nemačkoj, kapaciteta preko 100.000 kvadratnih metara godišnje, označila je prelazak kompanije iz istraživačke faze u ozbiljnu proizvodnju.

Kompanija Beyond Leather Materials fokusira se isključivo na B2B saradnju (Business-to-Business), te se Leap® koristi kao materijal u industrijama koje tradicionalno koriste kožu – za modne dodatke, enterijere, nameštaj, pa čak i za automobilske komponente.

Zanimljivo je da otpad od jabuka nije koristan samo za proizvodnju materijala nalik koži. Može se koristiti i za dobijanje bioenergije (bio-gas, bio-etanol), ekstrakciju organskih kiselina, aroma, antioksidanata, pa čak i bioplastike (biopolimera), kao i za proizvodnju hrane bogate vlaknima. Međutim, Leap pokazuje kako se otpad može pretvoriti u visokovredan proizvod sa realnim tržišnim potencijalom – posebno u industrijama odeće i nameštaja, koje su poznate po visokom ekološkom otisku.

Dok tradicionalna koža i njene sintetičke varijante ostavljaju ozbiljan negativan trag po životnu sredinu, Leap i slični inovativni materijali menjaju način na koji razmišljamo o otpadu – ne kao o problemu, već kao o resursu. Simbol je promene paradigme u razmišljanju: da je moguće spojiti održivost, funkcionalnost i estetiku. Materijal je sertifikovan kao pogodan za vegane, njegova proizvodnja troši znatno manje vode i emituje daleko manje CO2 u poređenju sa tradicionalnom kožom. Prilagodljiv je, dostupan odmah sa lagera i koristi se u različitim proizvodima. Leap je primer kako inovacija može proizaći iz ostataka i kako budućnost održivih materijala već stiže u rolnama širine 1,5 metara, proizvedenim zahvaljujući jabukama.

Priredila: Milica Vučković

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala KLIMATSKE PROMENE

Bugarska planira modernizaciju nuklearnog sektora uz podršku SAD

Foto-ilustracija: Unsplash (Natalya Letunova)

Bugarska već ima dugu tradiciju korišćenja nuklearne energije i poseduje aktivnu elektranu „Kozloduj“, smeštenu na obali Dunava u severozapadnom delu zemlje. U radu su dva reaktora tipa VVER-1000, snage po 1.000 megavata, koji potiču iz sovjetskog perioda i bazirani su na ruskoj tehnologiji. Ta dva reaktora, puštena u pogon 1987. i 1991. godine, danas proizvode više od trećine ukupne električne energije u Bugarskoj.

U okviru procesa pristupanja Evropskoj uniji, Bugarska je ranije morala da zatvori četiri starija reaktora tipa VVER-440, takođe sovjetske proizvodnje, koji nisu ispunjavali evropske bezbednosne standarde. Ipak, zemlja je zadržala značajan nuklearni kapacitet i planira njegovo proširenje kroz nove projekte.

Trenutno su u razmatranju planovi za izgradnju novih blokova u elektrani „Kozloduj“ sa američkim reaktorima AP1000 kompanije Westinghouse, kao i za razvoj malih modularnih reaktora (MMR).

Pročitajte još:

Saradnja sa Sjedinjenim Američkim Državama

Bugar­ska i Sjedinjene Američke Države potpisale su zajedničku izjavu o podršci razvoju civilne nuklearne saradnje, čime se produbljuje postojeće partnerstvo dve zemlje u oblasti čiste energije. Dokument je potpisan tokom Generalne konferencije Međunarodne agencije za atomsku energiju u Beču.

Prema zajedničkoj izjavi, Bugar­ska će, uz podršku američkih partnera, razvijati i primenjivati moderne tehnologije za nuklearne reaktore, s posebnim fokusom na male modularne reaktore (MMR).

Planirano je da američke laboratorije pruže tehničku pomoć u pripremi pretprojek­tnih studija radi procene pogodnosti lokacija za buduće MMR projekte. Američka agencija za trgovinu i razvoj već je najavila da će finansirati pregled različitih MMR tehnologija kako bi se identifikovala ona koja najviše odgovara bugarskim potrebama i uslovima, navodi se na sajtu resornog ministarstva Bugarske.

Nova saradnja sa SAD trebalo bi da omogući Bugar­skoj da iskoristi decenije iskustva u bezbednom radu nuklearnih postrojenja i da postane regionalni lider u proizvodnji čiste, pristupačne energije za zemlje jugoistočne Evrope.

Energetski portal

Da li su dalekovodi spremni za veće snežne padavine i ledene dane

NECP
Foto-ilustracija: Unsplash (ehmitrich)

Direktor za upravljanje i tržište u EMS-u, Duško Aničić, rekao je za RTS da Elektromreža spremno dočekuje zimu i da se sve planirane aktivnosti i remonti završavaju po planu. U slučaju eventualnih havarija, EMS raspolaže modularnim stubovima koji omogućavaju brzu zamenu, rekao je Aničić. Istakao je da je za stabilnost elektroenergetskog sistema ključno da toplane rade.

Naglo zahlađenje i prvi sneg početkom oktobra pogurali su potrošnju struje, izazvali kvarove na niskom naponu i nevolje u snabdevanju strujom domaćinstava Zapadne i Jugoistočne Srbije.

Direktor za upravljanje i tržište u EMS-u, Duško Aničić, rekao je za RTS da je u prva tri dana oktobra potrošnja struje u Srbiji značajno porasla, za 10 odsto, i da je 3. oktobra bila 101 GWh.

Nakon toga, kada su krenule tople probe na daljinskom grejanju, potrošnja je polako padala i juče je iznosila oko 95 GWh, što je trenutni dnevni prosek, rekao je Aničić.

Istakao je da je za stabilnost elektroenergetskog sistema ključno da toplane rade, u suprotnom imamo značajniju potrošnju električne energije.

S obzirom na to da se najavljuje hladnija zima nego prethodna, veoma je važno da prenosni sistem radi dobro.

Rekao je da Elektromreža spremno dočekuje zimu i da se sve planirane aktivnosti i remonti na prenosnoj mreži završavaju po planu.

„Za slučaj eventualnih havarija, EMS raspolaže modularnim stubovima koji omogućavaju brzu zamenu u slučaju pada postojećih“, rekao je Aničić.

Prema njegovim rečima, na osnovu podataka dobijenih preko evropskih platformi u regionu i Evropi, za sada nema većih nestabilnosti u snabdevanju strujom.

Italija, kaže, trenutno uvozi više električne energije, što je uobičajeno za ovu zemlju koja ima visoku zavisnost od obnovljivih izvora.

Pročitajte još:

Upravljanje zagušenjima

Pre dva dana stigla je vest da pojedine evropske zemlje ograničavaju proizvodnju obnovljive energije.

„To su mere, mehanizmi, na koji način možete da upravljate zagušenjima u mreži, operatori prenosnih sistema rade, da ne dođe do preopterećenja“, objasnio je Aničić.

Određene zemlje, poput Španije i Portugalije, koje su se nedavno suočile sa nestancima struje, uvele su mehanizme upravljanja zagušenjima u prenosnoj mreži, a cilj je, kako je rekao Aničić, očuvanje stabilnosti sistema.

Nemačka i Francuska su, kaže, takođe povećale prag intervencije kako bi ostale unutar sigurnosnih granica sistema.

Tržište struje i tranziti naprežu mreže

Razlika u proizvodnim cenama između zemalja dovodi do velikih tranzita električne energije, što napreže evropsku prenosnu mrežu.

„Sada to funkcioniše tako, imamo evropsko tržište, gde svako hoće da kupi energiju gde je najjeftinija. I to dovodi do takve situacije da je prenosna mreža u tim situacijama napregnuta, odnosno da imamo velike tranzite, jer trgovci hoće da prevezu električnu energiju iz onog dela sistema gde je jeftino, a tamo gde je skupo i da zarade“, rekao je Aničić.

„To su izazovi sa kojima se susrećemo sada i s kojima ćemo se tek susretati“, naveo je Aničić.

Transbalkanski koridor — energetski auto-put budućnosti

Evropska komesarka juče je tokom posete Beogradu najavila podršku dalekovodnom pravcu Transbalkanski koridor.

Kroz Srbiju idu četiri deonice tog prenosnog sistema.

Prema Aničićevim rečima, do sada su završene dve od četiri sekcije: Pančevo–Rešica 2017. godine i Kragujevac–Kraljevo 2022. godine.

U toku je izgradnja treće deonice, Obrenovac–Bajina Bašta, koja bi trebalo da bude završena do 2027. godine. Početkom iste godine počinje i izgradnja četvrte deonice ka Višegradu i Pljevljima, rekao je Aničić.

„Ovo su energetski auto-putevi koji omogućavaju pouzdan tranzit električne energije širom regiona i Evrope“, naveo je Aničić.

Izvor: RTS

Pokrenuta globalna koalicija za dostavu hrane i namirnica bez emisija

Foto-ilustracija: Unsplash (Jon Tyson)

Kako bi doprinele ubrzanju globalne tranzicije, najveće svetske platforme za dostavu hrane i namirnica pokrenule su industrijsku alijansu. Reč je o koaliciji Deliver-E, koja ima za cilj prelazak na vozila na dva i tri točka bez emisija štetnih gasova širom sveta.

Njeni osnivači su Delivery Hero, DoorDash, iFood, Mr D, Swiggy Uber,, Wolt i Zomato, kompanije koje zajedno posluju u više od 90 zemalja i godišnje ostvaruju oko šest milijardi dostava. 

Ideja je da članice zajednički razmenjuju iskustva, razvijaju rešenja i prate napredak elektrifikacije.

Pročitajte još:

Koalicija će delovati uz podršku Programa Ujedinjenih nacija za zaštitu životne sredine (UNEP), koji će koordinisati aktivnosti i pružati stručnu i komunikacijsku podršku, uz partnere poput Vlade Holandije i fondacije ClimateWorks.

Značaj ove inicijative ogleda se u činjenici da je onlajn poručivanje hrane i namirnica u stalnom porastu, što povećava pritisak na gradski saobraćaj i emisije štetnih gasova, pa se prelazak na dostave bez emisija nameće kao jedno od ključnih rešenja za čistije gradove. U odnosu na period pre pandemije COVID-19, naručivanje putem interneta poraslo je za 15 odsto.

Energetski portal

Rekordni rast ugljen-dioksida: kakve posledice se očekuju

Foto-ilustracija: Freepik (rawpixel.com)

Nivoi ugljen-dioksida (CO₂) u atmosferi porasli su u rekordnom iznosu i dostigli nove najviše vrednosti u 2024. godini, čime je planeta dodatno „zaključana” na dugoročni porast temperatura, navodi se u novom izveštaju Svetske meteorološke organizacije (WMO).

Stope rasta CO₂ utrostručile su se od 1960-ih, porasle s prosečnog godišnjeg povećanja od 0,8 ppm na 2,4 ppm u periodu od 2011. do 2020. godine. Od 2023. do 2024. globalna prosečna koncentracija CO₂ skočila je za 3,5 ppm – najveći porast otkad su počela moderna merenja 1957. godine.

Oko polovine ukupno emitovanog CO₂ svake godine ostaje u atmosferi, dok ostatak apsorbuju kopneni ekosistemi i okeani. Međutim, ovo skladištenje nije trajno. Kako globalna temperatura raste, okeani apsorbuju manje CO₂, jer topla voda ne može zadržati toliko gasa. Kopneni ponori (šume, travnjaci i tlo) takođe postaju manje efikasni, jer suše i druge klimatske promene smanjuju njihovu sposobnost da upijaju CO₂.

Glavni razlog za rekordni porast CO₂ između 2023. i 2024. bio je veliki doprinos emisija iz šumskih požara i smanjeno upijanje CO₂ od strane kopna i okeana tokom 2024. – najtoplije godine otkad se vrše merenja, obeležene snažnim El Ninjom.

— Toplina koju zadržavaju CO₂ i drugi gasovi staklene bašte dodatno ubrzava klimatske promene i dovodi do ekstremnijih vremenskih uslova. Smanjenje emisija je zato ključno, ne samo za našu klimu, nego i za ekonomsku sigurnost i dobrobit zajednica — izjavila je Ko Baret, zamenica generalnog sekretara WMO-a.

Pročitajte još:

Kada je bilten prvi put objavljen 2004. godine, prosečni nivo CO₂ iznosio je 377,1 ppm, a u 2024. godini iznosio je 423,9 ppm.

Metan i dušikovi dioksidi

Koncentracije metana i dušikovog oksida, drugog i trećeg najvažnijeg dugovečnog gasa staklene bašte povezanim s ljudskim aktivnostima – takođe su dosegle rekordne vrednosti.

Metan  čini oko 16 odsto efekta zagrevanja naše klime izazvanog dugovečnim gasovima staklene bašte i u atmosferi se zadržava oko devet godina. Otprilike 40 odsto metana dolazi iz prirodnih izvora, kao što su močvare, koje su takođe osetljive na klimatske promene, dok 60 odsto potiče od ljudskih aktivnosti.

Globalna prosečna koncentracija metana u 2024. porasla je za 166 odsto u odnosu na predindustrijski period (prije 1750. godine).

Dušikov oksid je treći najvažniji dugovečni gas staklene bašte i potiče kako iz prirodnih izvora, tako i iz ljudskih aktivnosti. Njegova globalna prosečna koncentracija porasla je 25 odsto u odnosu na predindustrijski nivo.

WMO je objavila godišnji Bilten o gasovima staklene bašte kako bi pružila informacije za predstojeću Konferenciju UN-a o klimatskim promenama (COP 30) koja se u novembru održava u Brazilu.

Energetski portal

InGrid: nasleđe koje radi za budućnost

Foto: Schneider Electric

Sačuvano lice zgrade, nova logika njenog rada: kako je pažljiva obnova pokrenula prostor da troši pametnije i pruži više.

Nekada proizvodni pogon, danas Schneider Electric Hub – mesto koje je zadržalo temelj, betonske stubove, glavne nosače i visoke svetlarnike, ali je promenilo način na koji zgrada diše i funkcioniše. Umesto rušenja i novogradnje, poslovna zgrada InGrid pokazuje koliko vrednosti ima u promišljenoj obnovi: original se poštuje, a uvodi se pametna infrastruktura koja smanjuje potrošnju, olakšava upravljanje i podiže komfor korisnika.

U središtu pristupa su digitalni sistemi za upravljanje zgradom i energijom. Grejanje, hlađenje, ventilacija, osvetljenje i bezbednost posmatraju se zajedno – meri se, analizira i reaguje. Kada je prostor pun, oprema radi intenzivnije; kada je prazan, povlači se. Dnevna svetlost preuzima deo posla rasvete, a algoritmi održavaju stabilan unutrašnji ambijent. Arhitektura sistema je otvorena i modularna, pa se novi uređaji i servisi uklapaju bez većih zahvata i zastoja.

InGrid je i mesto susreta. U njemu se prepliću industrija, obrazovanje i zajednica: održavaju se radionice, prezentacije i testiranja – od automatizacije do e-mobilnosti. Fleksibilne zone (cowork, demo, učionice) lako menjaju namenu i podstiču saradnju. Za organizaciju, to znači kraći put od ideje do primene i vidljive koristi u svakodnevnom radu.

Pročitajte još:

Pored energetske slike, jednaku pažnju dobija i iskustvo korisnika. Prirodno svetlo, kvalitet vazduha, akustika i ergonomija planirani su da podrže koncentraciju i zdravlje. Uz pametnu LED rasvetu sa senzorima prisustva i dnevne svetlosti, kao i rešenja za povraćaj toplote iz data centra, zgrada se ponaša kao organizam koji uči, prikuplja podatke i fino podešava sopstveni rad. Takav pristup umanjuje zamor, olakšava održavanje i čini da tehnologija „nestane u pozadini”, a da rezultat bude vidljiv u svakodnevnom komforu.

Sačuvani materijali i proporcije daju prepoznatljiv karakter, dok novi slojevi poput instalacije i signalizacije uvode red, jasnoću i savremen ritam u ovu arhitekturu sa stavom. InGrid insistira na funkciji: svaka intervencija ima razlog, a estetika proizlazi iz toga kako zgrada radi, štedi i komunicira sa ljudima u njoj.

Foto: Schneider Electric

InGrid podstiče razmenu znanja i razvoj veština: timovi testiraju scenarije, partneri proveravaju rešenja u realnim uslovima, a posetioci dobijaju uvid kako se donose odluke zasnovane na podacima. Ta kultura učenja i saradnje čini da objekat ostaje relevantan i spreman da u budućnosti primi nove tehnologije bez „bolnih” rekonstrukcija.

Na kraju, InGrid podseća na često zanemarenu istinu: održiva gradnja ne podrazumeva uvek novu gradnju. Kada se postojeći fond osavremeni i tehnički unapredi, vrednost raste za sve, za korisnike, za komšiluk i za grad. Zato InGrid nije samo zgrada, već referentna tačka: dokaz da se nasleđe može prevesti u pametnu, efikasnu i inspirativnu infrastrukturu budućnosti.

Schneider Electric

Beogradski dani energije: Preduzetništvo, zelene inovacije i nove tehnologije u fokusu

Foto: Petar Đorđević

U Privrednoj komori Srbije je 16. oktobra održana konferencija u okviru manifestacije „Beogradski dani energije”, koja je okupila brojne predstavnike institucija, privrede i preduzetnike posvećene razvoju zelene energije i održivih rešenja. Skup je otvorio Milan Čukić, sekretar Sekretarijata za energetiku Grada Beograda, naglasivši značaj ovakvih inicijativa u jačanju saradnje i razmeni znanja među učesnicima energetske tranzicije.

Cilj konferencije, koja je bila podeljena u nekoliko stručnih panela, bio je da poveže stručnjake, kompanije i institucije koje veruju da je zelena energija temelj budućeg ekonomskog razvoja Srbije.

Prvi panel bio je posvećen ulozi malih i srednjih preduzeća u zelenom prelazu, kao i mogućnostima podrške države u razvoju inovacija i investiranju u obnovljive izvore energije. Dejan Zrilić, rukovodilac Sektora preduzetništva PKS, govorio je o različitim oblicima finansijske i savetodavne podrške preduzetnicima, dok je Bojana Luković, vlasnica kompanije Star Wellness & Sport, istakla važnost uvođenja energetski efikasnih tehnologija u svakodnevno poslovanje i razvoja svesti o odgovornoj potrošnji energije.

Podršku domaćoj privredi u procesu uvođenja zelenih tehnologija potvrdio je i Vladimir Arsenić, državni sekretar u Ministarstvu privrede, istakavši da će Ministarstvo nastaviti da ohrabruje projekte usmerene ka energetskoj efikasnosti i održivom rastu.

Pročitajte još:

Drugi panel, pod nazivom „Nove tehnologije i zelene inovacije”, fokusirao se na primere iz prakse u različitim sektorima – od poljoprivrede do industrije. Vera Škulić, predsednica Asocijacije agropreduzetnica Srbije, naglasila je značaj ekološke svesti u poljoprivredi i potrebu uvođenja održivih praksi u proizvodnju. Vujadin Luković, direktor kompanije MB Starkomerc, predstavio je primere uspešnih ulaganja u obnovljive izvore energije, dok je Miljan Ilić, stručnjak za energetski menadžment platforme Recikom, ukazao na važnost digitalizacije i efikasnog upravljanja energijom u svakodnevnom poslovanju.

O iskustvima iz prakse govorio je i Srđan Radić, vlasnik kompanije Horius, koji je istakao značaj saradnje između javnog i privatnog sektora u promovisanju zelene energije, navodeći primere zajedničkih aktivnosti Sekretarijata za energetiku Grada Beograda i Privredne komore Srbije.

Manifestacija „Beogradski dani energije” biće nastavljena i 17. oktobra u prostorijama Privredne komore Srbije, a naredni paneli biće posvećeni primerima dobre prakse u oblasti energetske efikasnosti i zelene tranzicije.

Energetski portal

Projekat zaštite Donje Neretve – sprečavanje prodora morske vode i očuvanje plodnog tla

Foto-ilustracija: Pixabay (Croatia Tips)

Reka Neretva, koja izvire u planinskim predelima Bosne i Hercegovine i uliva se u Jadransko more, jedna je od najvažnijih i najlepših reka jugoistočne Evrope. Sa dužinom od oko 230 kilometara, Neretva povezuje dve države, a njena dolina u donjem toku na hrvatskoj strani predstavlja jedinstveno područje. To je ujedno plodna ravnica, poznata po uzgoju mandarina, maslina, povrća i vinove loze, koja se suočava poslednjih godina sa ozbiljnim problemom — prodorom morske vode u rečna korita i zemljište, što ugrožava kvalitet voda, plodnost tla i sam opstanak tradicionalne poljoprivrede.

Kako bi se ovaj trend zaustavio, započela je realizacija Projekta zaštite od zaslanjivanja tala i voda područja Donje Neretve. Hrvatske vode su nakon sprovedenog postupka javne nabavke odabrale izvođača. Cilj je sprečiti prodor morske, zaslanjene vode u unutrašnjost, uzvodno, i obezbediti pouzdano korišćenje slatke vode za navodnjavanje poljoprivrednih površina. Izvođenje podrazumeva izgradnju mobilne pregrade na reci Neretvi, sa brodskom prevodnicom i ribljom stazom za migraciju riba, kao i izgradnju sistema za distribuciju nezaslanjene vode – crpne stanice, mikroakumulacije i mreže cevovoda koja će omogućiti dopremanje „slatke“ vode do zaslanjenih poljoprivrednih površina.

Ukupna vrednost radova i pratećih usluga iznosi više od 85 miliona evra sa PDV-om, a planira se i sufinansiranje sredstvima Evropske unije. Predviđeni rok za završetak projekta je od 2025. do 2029. godine. Kako navode iz preduzeća Hrvatske vode, koje je nosilac projekta, cilj je da se obezbedi stabilno snabdevanje nezaslanjenom vodom za čak 1.887 hektara poljoprivrednih površina, kako se navodi na sajtu Hrvatske vode.

Područje Donje Neretve već godinama trpi povećanje saliniteta tla i površinskih voda. Uz to, porast nivoa mora i smanjene letnje padavine dodatno pogoršavaju situaciju, pa su mnoge oranice postale neplodne.

Energetski portal

Upcycled food – kako ostaci hrane postaju nutritivni resurs

upcycled food
Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Deo hrane koji nikada ne završi na tanjiru ima mnogo veći uticaj nego što se na prvi pogled čini. Svaki zalogaj koji bacimo doprinosi stvaranju metana – gasa koji ima oko 28 puta veći potencijal zadržavanja toplote u atmosferi od ugljen-dioksida. Posledično, bacanje hrane značajno utiče na globalno zagrevanje. Preciznije, oko osam odsto emisija gasova staklene bašte koje nastaju usled ljudskog delovanja potiče upravo od gubitka i bacanja hrane, navodi organizacija Project Drawdown.

Upcycled food
Foto-ilustracija: Unsplash (Stefan Vladimirov)

Ideja o ponovnom korišćenju ostataka hrane nije nova. Ljudi vekovima prave kompost i prirodna đubriva, vraćajući hranljive materije zemlji. Međutim, koncept upcycled food je novijeg datuma i donosi drugačiji pristup. Umesto da se ostaci hrane koriste za obnavljanje tla kroz unošenje hranljivih vrednosti, oni se ovde recikliraju u nove, nutritivne proizvode namenjene ljudskoj ishrani. Pored toga, reciklirani sastojci mogu se koristiti i u stočnoj hrani, hrani za kućne ljubimce, kozmetici, proizvodima za kućnu negu i još mnogo toga.

To je koncept koji spaja inovaciju, tehnologiju i ekologiju. Sastojci koji se koriste uključuju:

  • kore od voća i povrća
  • pulpu i ostatke od proizvodnje soka
  • koštice i semenke
  • stari hleb
  • kvasac i ostatke žitarica
  • ljuske orašastih plodova i druge nusproizvode iz prehrambene industrije

Upcycled Food Association

Upcycled Food Association (UFA) predstavlja udruženje koje promoviše upcikling kao jedno od najvažnijih rešenja za ublažavanje klimatske krize. Njihova uloga je koordinacija stotina kompanija širom sveta kako bi se sprečilo bacanje hrane, ali i osnaživanje potrošača da svojom kupovinom daju doprinos.

Hrana dobijena ovakvim pristupom može kod dela javnosti izazvati nepoverenje, zbog načina na koji se proizvodi. Zbog toga UFA radi i na edukaciji i osnaživanju miliona potrošača širom sveta da kupuju ovakve proizvode. Kao garancija kvaliteta, udruženje izdaje sertifikate Upcycled Certified – jedini globalno priznat sertifikat treće strane za upcycled hranu.

  • Sertifikat potvrđuje da proizvod koristi ostatke hrane koji bi inače bili bačeni, a da su nutritivno vredni i sigurni za ljudsku ishranu.
  • Takođe, osigurava da lanac snabdevanja i proizvodni proces zadovoljavaju definisane standarde upcycled hrane.
  • Oznaka na proizvodu omogućava potrošačima da prepoznaju proizvode koji stvarno doprinose smanjenju bacanja hrane.

Cilj je da ovako sertifikovani proizvodi postanu ono što će privlačiti potrošače – proizvodi koji osim što donose vrednost njima, doprinose i očuvanju prirode.

Dok milijarde tona hrane završe kao otpad, milioni ljudi i dalje gladuju, a klimatske promene prete da ovu nepravdu učine još težom. Upcycled food je način da se istovremeno smanje emisije gasova staklene bašte i doprinese obezbeđivanju hrane za one kojima je najpotrebnija.

Katarina Vuinac

Evropska komisija predložila ribolovne kvote za 2026. u Sredozemnom i Crnom moru

Foto-ilustracija: Unsplash (Benjamin Jones)

Evropska komisija je predstavila predlog ribolovnih kvota za 2026. godinu za Sredozemno i Crno more. Cilj je održivo upravljanje ribljim resursima i ispunjavanje obaveza preuzetih Deklaracijom MedFish4Ever i Sofijskom deklaracijom.

Predlog će biti dopunjen nakon godišnje sednice Generalne komisije za ribarstvo u Sredozemlju (GFCM) i saveta STECF-a o bentoskim (demersalnim) stokovima iz Višegodišnjeg plana za Zapadno Sredozemlje, koji se očekuje u novembru.

U Sredozemnom moru predlog uključuje mere iz ranijih GFCM planova upravljanja, dok će specifične mere za crnu oradu i dubokomorske škampe biti ažurirane nakon godišnje sednice.

Pročitajte još:

U Jadranskom moru predlog predviđa primenu GFCM višegodišnjih planova za demersalne i male pelagične stokove.

Predlaže se nastavak ograničenja ribolovnih napora za demersalne ribe kako bi 2026. bio postignut održiv nivo ribolova. Takođe se nastavlja primena stalne faze plana za male pelagične ribe koja je započela 2025. Očekuje se da će GFCM u novembru doneti odluke o daljoj implementaciji oba plana za Jadran.

U Crnom moru, predlog uključuje kvote i limite ulova za sprot i turbot. Komisija predlaže da se zadrži limit ulova za sprot iz 2025. Za turbota, ukupni dozvoljeni ulovi (TAC) i kvote postavljeni su u skladu sa odredbama GFCM plana upravljanja.

Energetski portal

EPCG kroz partnerstvo unapređuje tehnologije za skladištenje toplotne energije

Foto-ilustracija: Unsplash (krakenimages)

Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) potpisala je Memorandum o zajedničkom razvoju, proizvodnji i primeni skladištenja toplotne energije sa švajcarskom kompanijom E2S Power AG, koja se bavi razvojem tehnologije za skladištenje toplotne energije.

Izvršni direktor EPCG, Ivan Bulatović, tom prilikom je istakao da ovaj Memorandum predstavlja važan korak ka energetskoj tranziciji i modernizaciji proizvodnog sistema, posebno u kontekstu rada Termoelektrane Pljevlja, navodi se na sajtu EPCG-a.

Kako je objasnio, partnerstvo sa kompanijom E2S Power AG donosi mogućnost primene naprednih tehnologija koje će omogućiti efikasnije korišćenje energije i smanjenje emisije CO₂.

Pročitajte još:

Izvršni direktor E2S Power AG, Saša Savić, rekao je da njihova tehnologija skladištenja toplotne energije TWEST pruža konkretna rešenja za dekarbonizaciju termoenergetskih postrojenja i stabilizaciju elektroenergetskih sistema koji se sve više oslanjaju na obnovljive izvore energije.

Ova saradnja doprineće ostvarivanju ciljeva Crne Gore u oblasti energetske efikasnosti i klimatske neutralnosti.

Energetski portal

DANUBE4all – Obnova plavnih zona dunava za dobrobit prirode i ljudi

Foto: DANUBE4all

Dunav je mnogo više od reke. On je poveznica kultura, priča koje su se pisale kroz istoriju, koje ostavljamo budućim generacijama. Povezujući deset zemalja kroz koje protiče, predstavlja važan put za trgovinu i transport. Ova reka obezbeđuje vodu za milione ljudi, a njegovu lepotu upotpunjuju brojne biljne i životinjske vrste koje ga nastanjuju. Očuvanje Dunava od izuzetne je važnosti za prirodu i ljude, posebno imajući u vidu da je danas čak 80 odsto plavnih zona ove reke degradirano i odsečeno od matičnih vodotokova koji ih napajaju vodom. Kako ističe Marija M. Smederevac-Lalić, iz Instituta za multidisciplinarna istraživanja Univerziteta u Beogradu, očuvanje Dunava nije samo ekološko pitanje već i pitanje budućnosti celog regiona.

DANUBE4all je petogodišnji Horizon Europe projekat, koji okuplja 48 partnera i pridruženih partnera iz 14 evropskih zemalja, sa ciljem obnove slatkovodnih ekosistema u slivu reke Dunav kroz razvoj naučno zasnovanog, ali praktičnog Akcionog plana obnove (Danube Basin Restoration Action Plan). Projekat povezuje nauku, praktične primene restauracije i uključuje lokalno stanovništvo, ali i poslovne aktere.

– Do kraja 2027. godine sve zemlje članice EU imaju obavezu da naprave nacionalne akcione planove restauracije, stoga je ovaj projekat u žiži javnosti – kaže Marija.

Kao ključni ekološki izazovi na koje projekat odgovara ističu se gubitak rečne povezanosti usled pregradnji reka i vodotoka, što dovodi do uništavanja ekosistema. Projekat se bavi i gubitkom biodiverziteta, ali i potrebom za rešenjima zasnovanim na prirodi (Nature-Based Solutions), koja mogu doprineti ne samo revitalizaciji već i ekonomskom razvoju. U tom kontekstu, kako navodi Marija, projekat teži da pokaže ekonomske i društvene koristi obnovljenih ekosistema, doprinoseći dugoročnim naporima za njihovu zaštitu.

– Naš Institut za multidisciplinarna istraživanja Univerziteta u Beogradu učestvuje kao partner i rukovodilac radnog paketa koji se bavi naučnim aspektima biodiverziteta. Naša uloga je da procenimo stanje biodiverziteta, koristeći pre svega ribe kao bioindikatorske vrste, koje su među najboljim pokazateljima stanja akvatičnih ekosistema, da ukažemo na nedostatke i damo sugestije za mere koje bi trebalo sprovesti u cilju restauracije i zaštite vodenih ekosistema u slivu Dunava – navodi Marija.

U FOKUSU:

Značaj projekta ogleda se i u tome što se konkretne mere restauracije staništa sprovode na tri lokacije duž Dunava – u gornjem toku reke u Austriji (Upper Danube), srednjem toku u Mađarskoj (Middle Danube) i donjem toku u Rumuniji (Lower Danube). Pre realizacije konkretnih hidrotehničkih zahvata renaturalizacije, sproveden je detaljan monitoring, a nakon primene mera, uslediće postmonitoring akvatičnih ekosistema kako bi se utvrdila efikasnost preduzetih aktivnosti.

Prema rečima naše sagovornice, zapadnoevropske zemlje uvidele su da su urbanizacija i industrijalizacija značajno ugrozile rečne ekosisteme i priobalna područja. Osim što narušavaju prirodu, takve posledice iziskuju i visoke finansijske troškove. Zato se sve više ulaže u rešenja zasnovana na prirodi. To zahteva revitalizaciju i renaturalizaciju staništa, čime se pruža primer kako efikasne mere mogu doprineti održivosti ekosistema i punom korišćenju ekosistemskih usluga koje doprinose i opštoj i ekonomskoj dobrobiti.

– Pretpostavljam da je mnogima ta ekonomska dimenzija projekta posebno značajna, a ovaj projekat upravo to omogućava – ekonomsku valorizaciju očuvanja i revitalizacije prirodnih resursa – dodaje ona.

Na kraju, Marija posebno ističe demonstraciono područje u gornjem toku Dunava, u Austriji, nedaleko od Beča, gde partneri planiraju da restauriraju prirodnu dinamiku reke i njenih obala. Cilj je da se omogući ponovno prodiranje vode u plavnu zonu i da se postojeće ostrvo pretvori u divlje, koje će, nakon što se razvije vegetacija, postati stanište za vrste karakteristične za poplavna područja. Ovaj primer je značajan i za Srbiju, jer se u neposrednoj okolini Beograda nalaze slična divlja ostrva koja treba zaštititi od prenamene, urbanizacije i industrijalizacije.

Uloga plavnih zona u očuvanju prirode i dobrobiti društva

Plavne zone jedno su od najvrednijih prirodnih bogatstava, jer istovremeno pružaju stanište brojnim vrstama, doprinose očuvanju klimatske ravnoteže, štite od poplava i donose direktne koristi ljudima.

Zahvaljujući jedinstvenim karakteristikama, plavne zone obezbeđuju prostor za život velikom broju mikroorganizama, biljaka, insekata, vodozemaca, gmizavaca, ptica, riba i sisara. Kako je navela naša sagovornica, ova područja se mogu posmatrati kao „biološki supermarketi” jer obiluju hranom koju koriste mnoge životinjske vrste. Kombinacija plitke vode, visokog nivoa hranljivih materija i intenzivne primarne proizvodnje čini ih idealnim mestom za razvoj organizama koji su osnova lanca ishrane. Osim toga, mnoga bića koriste ova područja za razmnožavanje, odgajanje mladunaca, kao sklonište ili trajno stanište. Uginuli biljni delovi razlažu se u vodi i stvaraju detritus – sitne čestice organskog materijala koje hrane vodene insekte, školjke i ribe, a one su dalje hrana većim grabljivicama.

Važnu ulogu imaju i u pogledu očuvanja globalnih ekoloških ciklusa. Organizmi koji se nalaze u njima učestvuju u kruženju vode, azota i sumpora. Danas mnogi naučnici smatraju da plavne zone i močvare možda imaju i funkciju održavanja atmosfere, navodi naša sagovornica, dodajući da ta područja skladište ugljenik, čime doprinose ublažavanju efekta globalnih klimatskih uslova.

Plavna staništa pružaju vrednosti koje nijedan drugi ekosistem ne može, poput prirodnog poboljšanja kvaliteta vode, zaštite od poplava, kontrole erozije obala, mogućnosti za rekreaciju i estetsko uživanje, kao i prirodne proizvode koje koristimo, zbog čega zaštita takvih područja utiče pozitivno i na ljudsko zdravlje i dobrobit.

Plavne zone deluju kao prirodni sunđeri – zadržavaju i postepeno otpuštaju kišnicu, otopljeni sneg, podzemne vode i poplavne talase. Drveće, korenje i obalska vegetacija usporavaju tok vode i omogućavaju njeno ravnomerno raspoređivanje, čime se smanjuju jačina poplavnog udara i erozija zemljišta. Ova područja su posebno značajna za gradove, jer ublažavaju ekstremne klimatske uslove i smanjuju potrebu za skupim radovima, poput iskopavanja i izgradnje nasipa. Takođe, važna su i za poljoprivredu jer sprečavaju prekomerno natapanje useva.

Priredila: Katarina Vuinac

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala KLIMATSKE PROMENE

U Užicu počelo sa radom postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda

Foto: Ministarstvo zaštite životne sredine

U Užicu je počelo sa radom postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, iz kojeg će izlaziti tehnički ispravna i ekološki bezbedna voda, a nalazi se na lokaciji Regionalnog centra Duboko.

Prema rečima Sare Pavkov, ministarke zaštite životne sredine, ovo postrojenje predstavlja prvi neophodan korak ka rešavanju višegodišnjeg problema zagađenja. Od početka rada Regionalnog centra Duboko postojao je problem sa otpadnim vodama.

Kako je istakla ministarka, postrojenje za prečišćavanje koje je pušteno u rad koristi savremenu membransku tehnologiju i time sprečava zagađenje zemljišta i vodotokova otpadnim vodama, jer će iz postrojenja izlaziti tehnički ispravna voda.

Pročitajte još:

Ministarka je najavila i da će u opštini Titel uskoro početi izgradnja nedostajuće kanalizacione mreže – 13,7 kilometara kanalizacije, što će u značajnoj meri doprineti unapređenju standarda zaštite životne sredine u naselju Šajkaš u ovoj opštini.

U Titelu je tokom prethodnog perioda sprovedena i zamena kotlarnica u vrtiću i zgradi opštine, zatim čišćenje divljih deponija, kao i projekti ozelenjavanja i pošumljavanja.

Energetski portal

Raspisan tender za obilaznicu oko Budve, vrednost radova 196,2 miliona evra

Foto-ilustracija: Unsplash (Jake Blucker)

U Crnoj Gori u planu je izgradnja obilaznice oko Budve,a Monteput doo raspisao je tender za izradu glavnog projekta i izvođenje radova.

Procenjena vrednost radova iznosi 196,27 miliona evra bez PDV-a, a planirani rok za završetak radova, uključujući izradu glavnog projekta je 48 meseci od dana uvođenja odabranog izvođača u posao.

Dužina ove deonice, koja obuhvata delove opština Kotor i Budva, iznosi oko osam kilometara. Deonica počinje na petlji Lastva Grbaljska (veza sa magistralnim putem M1), a završava na petlji Markovići (veza sa putem M10).

Pročitajte još:

Na ovoj deonici predviđena je izgradnja četiri mosta ukupne dužine oko 1.400 metara, kao i dva dvocevna tunela ukupne dužine oko 4.300 metara. To znači da je više od 70 odsto trase predviđeno za gradnju objekata.

Izgradnja obilaznice oko Budve predstavlja projekat od izuzetnog značaja za Crnu Goru, jer će omogućiti brže, bezbednije i efikasnije saobraćajno povezivanje primorja, kao i značajno doprineti razvoju saobraćajne infrastrukture i regionalne povezanosti.

Energetski portal

Evropa pred zimskom sezonom: Niži nivoi skladišta i veća zavisnost od tečnog gasa

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Evropska mreža operatora transportnih sistema za gas (ENTSOG) objavila je analizu Winter Supply Outlook 2025/26 i pregled prethodne sezone Winter Supply Review 2024/25, u kojima se procenjuje spremnost evropskog gasnog sistema na predstojeću zimu i modeliraju scenariji mogućih poremećaja u snabdevanju. Izveštaj obuhvata period od 1. oktobra 2025. do 31. marta 2026. godine, uz dodatni osvrt na letnju sezonu 2026.

Niži nivo skladišta i veća zavisnost od LNG-a

Prema proceni ENTSOG-a, evropska skladišta gasa su na početku oktobra popunjena 83 odsto (943 TWh), što je oko 10 odsto manje nego prošle godine. Tokom prethodne zime čak 31 odsto ukupne potrošnje bilo je pokriveno gasom iz skladišta. Glavni izvori snabdevanja i dalje su tečni prirodni gas (LNG) i gas iz Norveške, a analize pokazuju da, uz dovoljne količine LNG-a, evropska gasna mreža može da ispuni potražnju i zadrži više od 30 odsto zaliha na kraju grejne sezone.

ENTSOG je analizirao više stres-situacija, uključujući potpuni prekid isporuka cevovodnog gasa iz Rusije, kao i prekid rada najveće offshore infrastrukture prema kontinentalnoj Evropi i prekid uvoza iz Alžira. Rezultati pokazuju da bi evropski sistem, čak i bez ruskog gasa, mogao da zadrži stabilnost, ali uz veće korišćenje skladišta, navodi se dalje u saopštenju za javnost.

U slučaju ekstremno hladne zime i istovremenog smanjenja LNG isporuka, rizik od nestašica mogao bi da se izbegne samo kroz kombinaciju dodatnih isporuka, mera na strani potražnje i intenzivnije saradnje među državama članicama. Pritom se upozorava i na moguće „uska grla“ u prenosu gasa od zapada ka istoku kontinenta, što bi moglo ograničiti snabdevanje istočne Evrope.

Generalni direktor ENTSOG-a Pjotr Kuš naglasio je da analiza potvrđuje presudnu važnost obezbeđivanja dovoljnog snabdevanja LNG-om. „Većina scenarija pokazuje da, uz efikasnu upotrebu terminala i uvoza, Evropa može da održi energetsku nezavisnost od ruskog gasa i zadrži više od 30 odsto kapaciteta u skladištima do kraja zimske sezone 2025/26“, rekao je Kuš.

Energetski portal