Home Blog Page 1471

Projekat prekogranične saradnje „Alterenergy“ i u Srbiji

beocin alterenergy

Početkom avgusta ove godine u Institutu „Nikola Tesla“ u Beogradu održan je preliminarni sastanak devet opština iz Srbije (Bač, Bela Palanka, Bela Crkva, Beočin, Boljevac, Koceljeva, Sečanj, Čajetina, Čoka) koje učestvuju u projektu „Alterenergy“ (Energy sustainability for Adriatic small communities) čiji je cilj promovisanje energetske efikasnosti u opštinama koje spadaju u manje razvijene.

Ovaj projekat prekogranične saradnje osim zemalja koje izlaze na Jadransko more (Italija, Albanija, Bosna i Hercegovina, Grčka, Hrvatska, Crne Gora, Slovenija) obuhvata delom i Srbiju, a realizovaće se u tri faze.

U prvoj fazi u odabranim lokalnim samoupravama će se planirati i implementirati mere koje će omogućiti uštedu energije, unapređenje energetske efikasnosti, kao i mogućnosti iskorišćenja obnovljivih izvora energije. Druga faza obuhvata energetsku procenu za izradu Održivog energetskog akcionog plana (Sustainable Energy Action Plan-SEAP), dok će u trećoj fazi nekoliko odabranih opština dobiti Integrisani održivi energetski plan.

Vrednost ovog projekta iznosi oko 12,5 miliona evra, a predstavlja prvi projekat koji je finansiran u okviru prekogranične saradnje kooperativnog programa IPA-Adriatic. Sa ovim projektom započelo se 2011. godine u septembru, a planirano je da traje do avgusta 2015. godine.

Osnovni cilj projekta „Alterenergy“ je da se u malim opštinama jadranskog regiona razvije model održivog upravljanja energetskim resursima koji uključuje državne organe, lokalne samouprave, ali i građane, a koji bi se zatim mogao primeniti na sve lokalne samouprave.

Sandra Jovićević
fotografija: opstina beocin

“Energy Market Forum 2014” u Zagrebu: Napredak i izazov procesa liberalizacije tržišta energije u jugoistočnoj Evropi

obnovljivi izvori energije

„Energy Market Forum“ u organizaciji “Poslovnog dnevnika” počeo je sa radom 2013. godine  kao stručno-izložbena manifestacija tematski fokusirana isključivo na problematiku energetskog tržišta. Energy Market Forum 2014. “Između tržišta i sigurnosti “ organizuje se u Zagrebu, 28.10.2014. u Maloj dvorani Vatroslava Lisinski.

Koncept ovogodišnjeg foruma proširen je na ceo region i u okviru njega će domaći tržišni igrači, nezavisni profesionalci i ugledni strani eksperti raspravljati o problemima hrvatskog energetskog tržišta i mogućim rešenjima tih problema.

Jedan od najvećih izazova Evropske unije je efikasno upravljanje potrošnjom energije. Ispunjenje ovog zadatka zahteva ogromne promene u načinu života građana, kao i u načinu poslovanja preduzeća i politikama samih zemalja.

“Poslovni dnevnik” sledećeg dana nakon konferencije EMF organizuje jednodnevnu stručnu konferenciju Energetska efikasnost  29. oktobra u maloj dvorani Koncertne dvorane Lisinski u Zagrebu.

Ova konferencija predstavlja godišnji pregled najuspešnijih projekata realizovanih u sektoru energetike, prezentacije podsticajnih mogućnosti i projekata nadležnih državnih institucija, kao i jedinstvena prilika za okupljanje i javnu diskusiju svih učesnika sektora.

D.V

CEKOR: Priprema alternativnog grejanja i izolacije

index

Inicijativa Ministarstva energetike i rukovodstva “Elektroprivrede Srbije” koja se odnosi na pripremu građana za alternativne opcije grejanja za sledeću zimu podržana je juče od strane Centra za ekologiju i održivi razvoj (CEKOR). CEKOR je predložio da se uz termičku izolaciju stambenih objekata i energetsku efikasnost grejnih tela obezbede značajne uštede električne energije kako bi se smanjile potrebe za uvozom i do 50% prema procenama kao I obezbeđivanje grejanja iz termoelektrana.

CEKOR navodi da “treba ubrzati sve pripreme i da je neophodno da se država aktivno uključi u obezbeđivanje finansijskih i institucionalnih kapaciteta, koji bi omogućili građanima da po ubrzanoj proceduri dođu do finansijske i tehničke podrške za izolaciju objekata i efikasnijih grejnih tela.”

Takođe dodaje da je “ta mera najznačajnija, jer je i pre velikih šteta od poplava više od 60 odsto građana Srbije bilo energetski siromašno, a sada, kada je izvesno poskupljenje struje zbog potrebe uvoza i izjednačavanja cena sa cenama u okruženju i EU, očekivano je da će doći do značajnog skoka broja energetski siromašnih, što će dovesti do potrebe još veće budžetske podrške građanima da obezbede dovoljne količine energije.”

„Smatramo da je daleko korisnije i dugoročno održivije da država sad uloži u mere energetske efikasnosti za domaćinstva – građanima kojima će svakako pre ili kasnije morati da obezbedi podršku. Time se podržava stabilnost energetskog sistema, poboljšava socijalna situacija građana, ali se daje i značajna podrška malim i srednjim preduzećima građevinske operative, koja bi najveći deo mera energetske efikasnosti izvela na terenu“, kaže se u saopštenju.

Alternativna energetska strategija za obezbeđivanje dugoročne stabilnosti energetskog sistema Srbije, zajedno sa obavezama priključenja Evropskoj uniji kao što su: dekarbonizacija, uvođenje određenog procenta OIE i visok stepen energetske efikasnosti, neophodna je u ovom trenutku.

U svom saopštenju CEKOR navodi da bi izrada alternativne energetske strategije podržala budućnost “Elektroprivrede Srbije” kao najznačajnijeg energetskog subjekta u regionu Jugoistočne Evrope jer bi se u tom slučaju EPS mogao preorijentisati na obnovljive izvore energije i postići ciljeve profitabilnosti i ekološke održivosti.

CEKOR se oštro protivi najavama privatizacije dela ili celine “Elektroprivreda Srbije” u situaciji kada na njegovu vrednost značajno utiču, pre svega štete nakon velikih poplava i ogromni dugovi građanstva i privrede prema EPS-u.

U centru za ekologiju i održivi razvoj smatraju da se bez obzira na pritisak MMF-a i međunarodnih kreditora u cilju podizanja cena struje i privatizacije “Elektroprivrede Srbije” ne može govoriti o realnoj i za državu korisnoj privatizaciji ove najvrednije kompanije sve dok se ne uspostavi sistem podrške energetskoj efikasnosti, koji bi kroz obaveznu termičku izolaciju značajno smanjio potrošnju energije u domaćinstvima, I dok EPS ne pokrene obiman investicioni ciklus u alternativne izvore energije, posebno umešavanjem otpadne biomase u termoelektranama kao prelazno rešenje.

U istom kontekstu CEKOR zapaža da se na na listi 502 firmi koje je Agencija za privatizaciju oglasila za prodaju nalaze i pojedini rudnici i energetske firme. Takođe podseća da je trenutni evropski trend čuvanje energetske nezavisnosti i povraćaj vlasništva nad energetskim firmama u državama koje su ih ranije privatizovale, a ne prodaja takvih firmi. U tom smislu podržavamo traganje za rešenjima koja bi uključila alternativne scenarije. Alternativne scenarije je neophodno imati u vidu u priprema rešenja za predstojeću zimu, a jedno je svakako i analiza mogućnosti korišćenja otpadne biomase u određenim postotcima za rad termoelektrana.

U situaciji velike zaduženosti Srbije i problema u obezbeđivanju sredstava za obnavljanje energetske infrastrukture sa velikim iznenađenjem CEKOR postavlja pitanje kako je moguće da ministarstvo energetike i Vlada Srbije, nisu izašli u javnost sa jasnim stavom da se traži od Evropske banke za obnovu i razvoj da otpiše deo kredita kojim se država Srbija zadužila za račun Rudarskog basena “Kolubara”, odnosno EPS-a, na ime nabavke mehanizacije u polju “Tamnava zapad”, s obzirom da je mehanizacija kupljena i nakon toga potopljena u prolećnim poplavama. Oprostom ovog duga automatski bi bila oslobođena značajna devizna sredstva, koja bi mogla biti upotrebljena za investicije u potrebne energetske zahvate, počev od navedinh oblika pripreme energetskog sistema za predstojeću zimu. Takođe je iznenađujuće da se traže sredstva za obnavljanje opreme ukoliko je oprema osigurana, jer bi osiguravajuće kuće morale da obezbede novac potreban za obnovu, navodi se u saopštenju Centra za ekologiju i održivi razvoj.

D.V
izvor:cekor(saopštenja)

Obustavljena izgradnja solarne elektrane „Mildura“ u Australiji

dishes_rearview_solarsystems

Planovi za jednu od najvećih solarnih elektrana na svetu, „Mildura“, koja bi koristila koncentrovanu fotonaponsku tehnologiju, a bila izgrađena u australijskoj državi Viktorija, obustavljeni su, saopšteno je iz kompanije „Solar Systems“.

Izvođač ovog projekta, kompanija „Solar Systems“ koja je u vlasništvu kompanije „Silex“, kao razlog za obustavljanje projekta navela je niske cene ovako proizvedene energije kao i neizvesnost tržišta električne energije u Australiji.

Gospodin dr Majkl Goldsvorti (Michael Goldsworthy), direktor kompanije „Silex“ izjavio je da je odlučeno da se u narednom periodu preispitaju planovi za solarnu elektranu „Mildura“. Takođe je naveo da je prošle godine u junu puštena u rad probna solarna elektrana od 1,5MW koja bi trebalo da demonstrira rad solarne elektrane „Mildura“.

Inače, planirano je da solarna elektrana „Mildura“ ima snagu od 100MW, dok bi njena vrednost bila oko 77 miliona evra, od kojih je oko 25 miliona evra obezbeđeno iz granta australijske države Viktorija, dok je ostatak obezbeđen kroz sporazum o finansiranju sa australijskom agencijom za obnovljivu energiju (Australian Renewable Energy Agency (ARENA)).

Takođe je bilo predviđeno da ova elektrana poseduje 112 zakrivljenih ogledala koja bi tokom celog dana pratila sunčevo zračenje, što bi omogućilo proizvodnju i do 30 odsto više električne i toplotne energije u ovoj solarnoj elektrani. Osim toga, planirano je i instaliranje solarnih ćelija najnovije generacije, tzv. Dense Array tehnologija koja je dva puta efikasnija od običnih solarnih ćelija i u stanju je da konvertuje preko 40 odsto sunčevog zračenja u energiju.

Sandra Jovićević

fotografija:solarsystems

Obustavljeni radovi na Južnom toku u Bugarskoj

juzni tok

Obustavljanje svih radova na projektu Južni tok do njegovog usaglašavanja sa zahtevima Evropske unije naloženo je od strane bugarskog Ministarstva privrede i energetike.

Ministar privrede i energetike, gospodin Vasil Štonov uputio je pismo Bugarskom energetskom holdingu (BEH) u kome se zabranjuje sklapanje bilo kakvih ugovora u vezi sa Južnim tokom, a od BEH-a je zatraženo da pruži pomoć Evropskoj komisiji u usaglašavanju projekta sa pravnom regulativom Evropske unije.

Gospodin Štonov je prošle nedelje izjavio da će projekat Južni tok biti realizovan jer je važan i za Bugarsku i za Rusiju, ali i za celu Evropsku uniju. Sve strane uključene u njega, međutim, moraju da shvate da će to morati da bude po propisima Evropske unije, istakao je gospodin Štonov.

Evropska komisija Bugarskoj naročito zamera što se nije pridržavala propisa o konkurenciji, napomenula je gospođa Ekaterina Zaharijeva, zamenica bugarskog premijera za ekonomski razvoj, u nedavnom intervjuu za bugarsku televiziju BTV. Ona napominje i da su Bugari već dali preporuke za neophodne izmene u projektu.

U bugarskom ministarstvu privrede i energetike je mnogo puta ponovljeno da je projekat Južni tok važan za Bugarsku kako zbog diversifikacije snabdevanja gasom, tako i sa ekonomskog aspekta.

Glavna sekcija kopnenog dela gasovoda kroz Bugarsku bila bi dugačka 541 km. Projektom je predviđena izgradnja prijemnog terminala i tri kompresorske stanice – blizu Varne, Lozena i Rasova.

D.V
izvor: tanjug

PREDSTAVLJAMO Mogućnosti proizvodnje biodizela u Srbiji

biodiesel_lanac

Biodizel, alternativno gorivo koje se dobija iz obnovljivih izvora, je komercijalni naziv za metil – estar (ME). Biodizel je stardardno tečno nemineralno gorivo, potpuno je biorazgradiv, nije toksičan i redukuje štetne gasove koji stvaraju efekat staklene bašte.

Danas se masovno koriste dve vrste goriva alkohol i biodizel. I jedno i drugo gorivo mogu se upotrebljavati samostalno ili uz dodatak konvencionalnim gorivima.


Dobijanje biodizela

Biodizel ili metil-estar je hemijsko jedinjenje koje se dobija tzv. transesterifikacijom, odnosno hemijskom reakcijom viših nezasićenih masnih kiselina i alkohola u prisustvu katalizatora. Biodizel se može proizvesti od:

– svih vrsta masti i ulja biljnog i životinjskog porekla kao što su (ulje repice, suncokretovo, kukuruzno)
– od otpadnog ulja iz restorana i domaćinstava
– od svih vrsta viših masnih kiselina

Kao sporedni proizvod ove hemijske reakcije (transesterifikacije) nastaje trohidroksilni alkohol, glicerol koji takođe predstavlja značajnu sirovinu koja ima široku primenu u industriji.

Izbor osnovne sirovine za dobijanje biodizela zavisi od specifičnih uslova i prilika u konkretnim zemljama (klima, zastupljenost pojedinih poljoprivrednih kultura, ekonomski razvoj zemlje). U Evropi se za proizvodnju biodizela najviše koristi ulje uljane repice (82,8%) i ulje suncokreta (12,5%). Metil-estar repičinog ulja najčešće se označava akronimima MERU ili MER, a metil- estar suncokretovog ulja, akronimom MESU.

Biodizel je prvo, i za sada jedino, alternativno gorivo koje je prošlo kompletnu evaluaciju izduvne emisije i potencijalnih zdravstvenih rizika po programu propisanom od strane Agencije za zaštitu životne sredine SAD (EPA – Environmental Protection Agency).

Ova ispitivanja su pokazala da dizel motori sa pogonom na biodizel imaju značajno manju emisiju dima i čestica. Smanjenje emisije u proseku iznosi oko 40%. Niža emisija dima i čestica postiže se i pri primeni mešavine konvencionalnog dizel goriva i MER-a. Slični rezultati se dobijaju i u pogledu redukcije emisije ugljenmonoksida (smanjenje oko 40%) i ugljovodonika (smanjenje oko 65 %). Emisija oksida azota pri pogonu dizel motora na biodizel veća je u proseku oko 10%.

biodizel

Značajno je istaći i da je emisija policikličnih aromatičnih ugljovodonika (PAH – Polycyclic Aromatic Hydrocarbons), izrazito kancerogenih frakcija čestične emisije, niža za oko 80%. Što se tiče emisije ugljendioksida, koji doprinosi nastanku efekta staklene bašte, sagorevanje biodizela u motorima ne povećava emisiju ovog gasa u odnosu na emisiju koja bi nastala u prirodnom životnom ciklusu uljane repice. Znači da je u pogledu doprinosa efektu nastanka staklene bašte biodizel neutralan.

Toplotna moć biodizela je za oko 10 % niža od toplotne moći konvencionalnog dizel goriva, što ima za posledicu smanjenje snage motora. Ipak, zahvaljujući većoj viskoznosti biodizela efikasnost sistema za ubrizgavanje je, pri nepromenjenim parametrima ubrizgavanja, veća.

Korišćenje biodizela ne oštećuje motor. Naprotiv, dobra maziva svojstva ovoga goriva doprinose manjem trošenju elemenata klipno-cilindarske grupe, kao i elemenata sistema, za ubrizgavanje. Poslednjih godina insistira se na smanjenju sadržaja sumpora i aromata u dizel gorivu, čime se znatno pogoršavaju maziva svojstva goriva. Mešanjem konvencionalnih dizel goriva i MER-a, čak i u malom procentu, značajno se poboljšavaju maziva svojstva goriva. Na taj način može se u potpunosti nadoknaditi manjak mazivosti nesumpornih goriva, a pri tome se poboljšava i kvalitet izduvne emisije.

Potrebe za biodizelom u Srbiji

Najveće potrebe za biodizelom u Srbiji bi imali:
-Poljoprivreda kao najveći potrošač dizela u Srbiji. Godišnja potrošnja iznosi preko 550.000 tona dizel goriva. U Srbiji postoji interesovanje za korišćenje biodizela kod poljoprivrednika, a ono je naročito izraženo u periodu setve, žetve i velikih poljoprivrednih radova.

-Transportna preduzeća kao što je “Gradsko saopraćajno preduzeće”, GSP Beograd čija je dnevna potreba za dizelom veća od 90.000 litara, što je preko 30.000 tona na godišnjem nivou.

-Automobili, kamioni i autobusi javnih preduzeća, ministarstava, vojske, lokalne samouprave.

Stanje proizvodnje biodizela u Srbiji

Proizvodnja biodizela u Srbiji prilika je za razvijanje poljoprivrednih ruralnih područja, gde živi oko 45 procenata stanovništva dodaju a od tog procenta dve trećine stanovništva bavi poljoprivredom ili je uključeno u poljoprivredne delatnosti.

S druge strane, to bi bilo dobro i za podsticaj malih i srednjih preduzeća, malih uljara i firmi za proizvodnju biodizela, jer je 85 odsto zemljišta u Srbiji u privatnom vlasništvu.

Trenutni proizvodni kapaciteti u Srbiji (godišnja proizvodnja)

“Viktoria Oil”, Šid 75.000 t (100.000t)
“Bioplanta”, Bačka Topola 4.000t (20.000t)
“Fam”, Kruševac 25.000 t
“BioenergoOil”, Sombor 1.400t

Najveću proizvodnju biodizela ima savremena fabrika za proizvodnju po Lurgi tehnologiji „Victoria Oil“ u Šidu. “Viktorija Oil” plasira biodizel samo na domaće tržište, izvoza nema, jer se biodizel u zapadnoj Evropi uglavnom pravi od korišćenog ulja, a takva oprema za proizvodnju u Srbiji ne postoji.

011_0

Iz tog razloga, biodizel domaćih proizvođača nešto je skuplji od onog koji proizvode evropski proizvođači. „Viktorija Oil“ sa radom je počeo 2007. godine, a biodizel proizvodi od sojinog ulja.
Naftna industrija Srbije nagoveštavala mogućnost izgradnje fabrike, odnosno pogona za proizvodnju biodizela kapaciteta 50.000 tona godišnje.


Proizvodnja biogasa za sopstvene potrebe

Više od 1.000 poljoprivrednika u Srbiji uz pomoć malih „kućnih“ mašina proizvodi biodizel za sopstvene potrebe. Na tržištu Srbije moguće je kupiti najsavremenije mašine za proizvodnju biodizela čija cena se, u zavisnosti od kapaciteta, kreće od 2.250 (bez prese samo procesor) do 3.900 evra (kompletna linija za proizvodnju) uz čiju pomoć se može dobiti od 400 do 800 litara biodizela na dan.
Goriva proizvedena u pomenutim procesorima su u skladu sa standardom EN 14214 koji propisuje Evropska unija.

Mogućnosti proizvodnje

Teorijski potencijal biodizela u Srbiji iznosi oko 200.000 tona godišnje i utvrđen je na osnovu analize površine obradivog zemljišta za gajenje kultura od kojih biodizel može da se proizvodi dok je realni potencijal znatno niži i da zavisi od mnoštva različitih faktora.

Prema nekim analizama, u Srbiji ima oko 350.000 hektara poljoprivrednih površina namenjenih kulturama od kojih bi se mogao praviti biodizel. Potencijal u Srbiji leži i u više od 100.000 tona jestivog korišćenog ulja, od čega deseti deo može da bude iskorišćen kao sirovina za biodizel.

Za proizvodnju 10.000 tona biodizela potrebno je oko 14.000 hektara poljoprivredne površine. Primera radi, ukoliko bi se uljanom repicom zasadilo 200.000 hektara, uz prosečan prinos od 2,3 tone po hektaru, u narednih deset godina moglo bi se dobiti oko 150.000 tona biodizela.

Uljarice se trenutno u Srbiji uzgajaju na površini od 337.900 ha, od čega 93% ili 314,2 hiljada hektara u Vojvodini, dok je udeo uljarica u poljoprivrednoj proizvodnji u centralnoj Srbiji oko 1%

Uslovi za koršćenje sirovina iz domaće proizvodnje za proizvodnju i upotrebu biogoriva

Prema Direktivi 2009/28/EC , za ispunjenje obaveze stavljanja biogoriva na tržište prihvataju se samo biogoriva koja su pre upotrebe zadovoljila „kriterijume održivosti“ (članovi 17. i 18. Direktive), između ostalih i dole navedene:

(1)prašuma i šuma sa autohtonim drvenastim vrstama u kojima nisu jasno vidljive indikacije ljudske aktivnosti i ekološki procesi nisu značajno narušeni;
(2) područje zaštićeno na osnovu propisa o zaštiti prirode;
(3) područje značajno za očuvanje retkih i/ili ugroženih vrsta i/ili staništa utvrđenih na osnovu međunarodnih sporazuma ili stavljenih na listu sačinjenu, od strane međuvladinih organizacija ili međunarodne unije za zaštitu prirode;
(4) prirodni travnjak velikog značaja za biodiverzitet, koji ostaje takav bez ljudske intervencije, prirodnog sastava vrsta i nenarušenih ekoloških karakteristika i procesa;
(5)ne-prirodni travnjak koji bi prestao da bude travnjak bez ljudske intervencije i koji je bogat vrstama i nije degradiran, osim ako postoje dokazi da je uklanjanje vegetacije neophodno za očuvanje statusa travnjaka.
(6) močvare ili zemljište koje je pokriveno vodom, stalno ili tokom većeg dela
godine
(7) zemljište koje predstavlja šumsko područje, odnosno zemljište površine veće od 1 hektara sa drvećem višim od 5 metara i krošnjama koje pokrivaju više od 30 % površine ili drveće koje može da dostigne navedene kriterijume u svom prirodnom staništu
(8) Odredbe Cross Compliance ( zastita podzemnih i nadzemnih voda od zagadjenja koroz razlicčite š tetnematerija , zaštita ptica, itd.)
(9) Drugi kriterijumi

Odluka Ministarskog Saveta EU (13.06.2014.) da se ograniči upotreba biogoriva proizvedenih od sirovina koje mogu da se koriste za hranu na 7%e.e. otvara nove mogućnosti za razvoj poljoprivredne proizvodnje u Srbiji. Ograničenje predstavlja još uvek nedovoljno razvijena i skupa tehnološka rešenja.

Reciklaža starih akumulatorskih baterija u solarne ćelije

MIT-Batteries-to-Solar-Daniloff_0

Rešenje koje bi moglo preusmeriti tok opasnog otpada u proizvodnju jeftinih fotonaponskih panela predloženo je od strane istraživača sa MIT-a. Predlog je dobitna kombinacija jer reciklira materijale od odbačenih automobilskih baterija – akumulatora, koji su potencijalni izvori zagađenja olovom, u nove, dugotrajne solarne ploče koje proizvode energiju bez emisije štetnih gasova.

Ovaj sistem, opisan u članku lista “Energy and Environmental Science”, baziran je na nedavnom razvoju solarnih ćelija i koristi jedinjenje nazvano “perovskit”. Tehnologija korišćenja perovskita napredovala je od početnih eksperimenata do tačke da je njena efikasnost skoro konkurentna drugim vrstama solarnih ćelija a period napretka desio se za manje od dve godine.

Perovskitne fotonaponske ćelije su po efikasnosti već dostigle mnoge komercijalne fotonaponske ćelije na bazi silicijuma.

Rad na razvoju tehnologije bio je podržan od strane italijanske energetske kompanije „Eni“ i kroz „MIT Energy Initiative“.

D.V

izvor: mit.edu

Sjedinjene Američke Države (SAD) najveći zagađivači planete

odrzivi razvoj

Sjedinjene Američke Države (SAD) su najviše doprinele klimatskim promenama, s obzirom da je količina emisije ugljen-dioksida koju ispuštaju u atmosferu, od 1750. godine, 28% ukupne količine.

1997. godine Vašington je odbio da potpiše Kjoto protokol koji ima za cilj smanjenje otrovnih gasova. Podaci Ujedinjenih nacija ukazuju na to da čak i najređe naseljena država Vajoming koja ima 510.000 stanovnika je emitovala više CO2 od 69 država u razvoju sa ukupnim stanovništvom od 357 miliona. Teksas, američka država, je od 1750. godine do danas proizveo više ugljen-dioksida od Velike Britanije čiji je broj stanovnika trostruko veći. Emisija ugljen-dioksida Kalifornije je veća od Brazila koji ima pet puta brojnije stanovništvo, dok je Florida veći emiter CO2 od Austrije, Portugala, Švajcarske i Mađarske zajedno.

Sjedinjene Američke Države (SAD) imaju 300 miliona stanovnika što čini manje od 5% ukupnog svetskog stanovništva. Prema zvaničnim podacima proizvode jednu četvrtinu otpada na planeti a za godinu dana proizvedu 720 kg otpada po glavi stanovnika. Takođe, američka privreda ima najmanju energetsku efikasnost, koristi samo 42% energije dok preostalih 58% gubi.

D.V

TE-KO „Kostolac“- proizvodnja u julu iznad planirane

kostolac

Proizvodnja uglja u TE-KO “Kostolac” u julu je iznosila 297.277 tona, od čega je termoelektranama isporučeno 289.387 tona dok je za industriju i široku potrošnju izdvojeno je 7.890 tona.

Na deponijama termoelektrana u Kostolcu na kraju meseca bilo je 278.217 tona uglja. Ukupna proizvodnja otkrivke prošlog meseca u Kostolcu iznosila je 2.011.675 kubika.

TE-KO „Kostolac“ je proizvela 303 983 megavat časova (MWh) električne energije u julu što je 100,99 % od planirane proizvodnje.

D.V
izvor/slika: ekapija/te-ko

“Membrain” koncept – pametna samoodrživa kuća

------tri stupca novostiMinistarstvo energetike u Americi organizovalo je takmičenje u gradnji samoodrživih kuća, u Versaillesu u Francuskoj. Cilj ovog takmičenja je da osvesti javnost o obnovljivim izvorima energije i njihovoj upotrebi.
Takmičenje se održava svake dve godine a temelji se na tome da je u periodu od dve godine potrebno projektovati, dizajnirati i sagraditi samoodrživu montažnu kuću koju je zatim potrebno transportovati na mesto takmičenja, a nakon toga je i vratiti.

Projekat “Membrain” predstavila je reprezentacija Hrvatske sačinjena od čak 70 studenata zagrebačkog Univerziteta. Oni su osmislili i sagradili kuću budućnosti, zatim je rastavili, transportovali u Francusku sa pet šlepera, pa je za deset dana onde ponovno sastavili. Projektni tim Hrvatske čini interdisciplinarna grupa: arhitekti, građevinci, šumari, mašinci, drvni tehnolozi, informatičari, elektroenergetičari i ostali studenti srodnih fakulteta i zanimanja.
Koncept “Membrain” je modularna, pametna montažna kuća. Namenjena je za različite svrhe, mobilnog enterijera koji se može raspoređivati prema potrebi. Kuća je orijentisana prema izlasku i zalasku sunca, kako bi apsorbovala što više energije. Ona se može širiti, a može se podići na tri sprata bez ikakvog menjanja konstrukcije. Kuća se može pretvoriti u kafić, kiosk, poslovnu zgradu.. ona se prilagođava korisniku. Npr. ako korisnik svaki dan dolazi kući u 16.30h, kuća će nakon nekog vremena to naučiti i počeće u to vreme zagrevati vodu, prati sudove, automatski.

U toplotnoj izolaciji kuća sadrži tretiranu ovčju vunu, krov je sastavljen od fotonaponskih panela koji se prilagođavaju suncu, zavisno od godišnjeg doba. Višak proizvedene struje predviđen je za isporuku otkupljivaču. Svim sistemima unutar Membrain kuće upravlja centralni računarski sistem koji istovremeno omogućuje nadzor i upravljanje. Interakcija s korisnikom ostvaruje se putem tableta ili pametnog telefona.

Oko kuće je visoko tehnološka membrana koja će čoveka koji boravi unutar nje štititi od spoljašnjih uticaja dok je istovremeno ta membrana u komunikaciji i interakciji s okolinom. To znači da kuća komunicira s prirodom.

D.V.

Zatvorena gradska deponija u Šapcu

Deponija.527

Posle 23 godine gradska deponija juče je zatvorena za dalje odlaganje smeća. Iako je smeštena na samo nekoliko stotina metara od centra grada, na nju je svakodnevno odlagano oko 100 tona smeća. Celokupna dnevna količina smeća od danas će biti odvožena na Regionalnu deponiju „Srem-Mačva” u Sremskoj Mitrovici.

„Posebno je važno za građane Šapca, pre svih stanovnike Benske Bare, to što je počelo prekrivanje deponije čistom zemljom kako bi što pre nestala ružna slika ovog dela grada i bili neutralisani neprijatni mirisi koji se svakodnevno šire sa „dudare”, istakao je gradonačelnik Šapca Nebojša Zelenović.

Za prekrivanje deponije biće potrebno više od 50.000 kubika zemlje, a sanacija terena trajaće do kraja godine.

Kako je objasnio Nenad Tomoć, pomoćnik direktora JKP „Stari grad”, kamioni od danas smeće odvoze na transfer stanicu, odakle, nakon presovanja i pretovara, smeće odlazi u Sremsku Mitrovicu. Osnovna sanacija deponije podrazumeva nasipanje zemljom i njeno pretvaranje u parkovsku površinu. Na delu deponije gde je formirano brdo biće postavljeni biotrnovi koji gasove iz tela deponije izvode na površinu.

Iz Šapca će put deponije u Sremsku Mitrovicu svakoga dana odlaziti pet do šest tura sa po 20 tona smeća. Odnošenje smeća sa seoskog područja očekuje se od naredne godine.

Prema rečima Ivana Jerotića, pomoćnika direktora JKP „Stari grad”, Šabac je i dalje podeljen u sedam reona, a građani će iznositi smeće prema uobičajenom rasporedu.

„Probni rad je ukazao na sve tehničke nedostatke tako da smo imali dovoljno vremena da poboljšamo čitav proces na transfer stanici i stvorimo mogućnost da celokupnu dnevnu količinu smeća iz Šapca ispresujemo, pretovarimo i prevezemo u Sremsku Mitrovicu, kaže Srđan Kličković, direktor Regionalne deponije „Srem-Mačva”.

Vrednost Regionalne deponije „Srem-Mačva” je oko 11 miliona evra. Evropska unija investirala je 7,3 miliona, dok je ostatak obezbeđen iz bužeta Šapca i Sremske Mitrovice (2,3 miliona evra) i Fonda za zaštitu životne sredine (87 miliona dinara).

izvor/slika: sabac.org/rts

Gradi se nova gasna kotlarnica u Sremskoj Mitrovici

toplifijakcija-kotlarnica-sremska-mitrovica_660x330

Radovi na izgradnji nove gasne kotlarnice koja će zameniti staru kotlarnicu na mazut trebalo bi da budu završeni do kraja septembra. Gasna kotlarnica snage 5MW omogućiće upotrebu i mazuta jer je planirano da se postojeći kotlovi na mazut zadrže kao rezervni i koriste u zavisnosti od cene energenta na tržištu.

U toku je izgradnja toplovoda za povezivanje gasne i mazutne kotlarnice kao i rekonstrukcija dela postojećeg toplovoda. Ovakvo postrojenje jedno je od prvih u Sremskoj Mitrovici i biće povezano na daljinski sistem za nadzor i upravljanje.

Prednosti gasne kotlarnice su: obezbeđivanje rezervnog goriva u postojećoj kotlarnici, povećanje toplotne efikasnosti postrojenja, niži troškovi proizvodnje toplotne energije I poboljšanje uslova sa aspekta zaštite životne sredine.

Vrednost investicije iznosi oko 52 miliona dinara.

D.V
slika: rtv

Električni vozni park u „Čistoći“ u Hrvatskoj

cistoca

Gradska kompanija “Čistoća” u Karlovcu u Hrvatskoj zameniće sva svoja benzinska vozila električnim. Električna vozila kretaće se na pogon struje iz sopstvene proizvodnje ove kompanije, uz upotrebu metana koji je do sada bio neželjeni produkt odlagališta i bio spaljivan.

Prerada sistema degasifikacije na način gde će novi generator za proizvodnju struje pokretati gas jedan je od načina održivog urbanog razvoja “Čistoće”.

Planirana je nabavka četiri elektro automobila, jednog dostavnog kamioneta, dva elektro viljuškara, a u naredne tri godine u planu je i postepena zamena ostalih vozila odnosno zamena benzinskih elektromotorima.
U prvu fazu projekta biće uloženo 80000 evra Fonda za zaštitu okoline i energetske efikasnosti i 50000 evra iz gradskog budžeta.

D.V
slika:poslovni

Hrvatska ima najmodernije zasade paulovnije u Evropskoj uniji

paulovnija

Međunarodni naučnici i stručnjaci složili su se da su plantaže Paulovnije u Hrvatskoj među najsavremenijim u Evropi i svetu. Na 20 hektara zemljšta zasađeno je oko 80.000 sadnica o kojima se koristeći najsavremenije tehnologije, brinu kompanije „Solarni projekti“ i „VB Enbekon“. Radi se o hibridu Paulovnioje, Paulovnija OXI čija je primarna upotreba u proizvodnji biomase.

Na obrađene površine postavljene su folije i sistem za navodnjavanje kap-po-kap za čiji pogon se koristi solarna energija. Mini solarna elektrana snage 2.5 kW, koja pokreće pumpu za vodu od 1.8 kW, a koja daje oko 100m3 vode/dnevno postavljena je na vijčane temelje koji su zašarafljeni u zemlju na dubini od 2-3 metra.

Sistem solarnog navodnjavanja, kao jedini takav u Hrvatskoj, u potpunosti zamenjuje dizel agregate čime se utiče na smanjenje efekta staklene bašte.

PAULOWNIA OXI (Paulownia Elongata Hybrid) – Osnovne karakteristike:

Hibrid otporan na temperature do -20 °C,
Agresivna kultura, ali nije invazivna (zapanjujuće brzo raste, bezopasna za okoliš),
Sadnja: 3.000 do 3.500 sadnica po hektaru,
Isplativa i profitabilna eksploatacija: optimalno svake dve godine,
Trenutno ne postoji bolja sirovine za proizvodnju drvne biomase,
Široki spektar upotrebljivosti cele biljke (biomasa, peleti, drvna građa, stočarstvo),
Izuzetno kvalitetno rešenje za zasade zaštitnih pojaseva,
Visoka energetska vrednost svrstava Paulovniju u klasu kvalitetnijeg uglja,
Nakon seče nije potrebno iznova saditi, hibrid raste ponovno iz korena,
Prinosi variraju od 60 do 80 tona biomase po hektaru godišnje,
Paulovnija uspeva na gotovo svim vrstama zemljišta.

D.V

izvor slika: poslovni

Güssing – energetski nezavistan grad

1024px-Güssing_-_Burg

Austrijski gradić Gising (Güssing) ima samo 4.000 stanovnika. Smešten je u regionu Burgenland koji je krajem 80-tih godina prošlog veka bio jedan od najsiromašnijih u Austriji. Nepovoljan geografski položaj, blizina granice sa Mađarskom onemogućili su tokom tog perioda dolazak industrijskih kompanija u ovaj grad. Nije postojala infrastruktura, nije bilo ni pruge ni autoputa, što je negativno uticalo na otvaranje novih radnih radnih mesta kao i na razvoj postojećih. Stopa migracije je bila visoka a 70% ljudi je putovalo na posao u Beč ili Grac. Najveće količine novca u regionu su se trošile na kupovinu energenata: nafta, struja, gorivo, dok su postojeći resursi ostajali uglavnom neiskorišćeni. Većina domaćinstava se grejalo na lož ulje ili ugalj i nije postojala ni toplovodna mreža ni gasovod.

Gising danas 100% električne energije dobija iz obnovljivih izvora i područje je sa najvećom proizvodnjom energije za sopstvene potrebe u Evropi sa pokrivenošću 71% svojih potreba.

Početak obnovljive revolucije

1992. godine gradonačelnik Peter Vadasz i inženjer Reinhard Koch zapitali su se kako da iskoriste domaće izvore energije na način da novac, koji inače troše za fosilna goriva, ostane u njihovoj regiji. Nova energetska politika grada, za koju su se u tom momentu odlučili, podrazumevala je upotrebu obnovljivih izvora energije i povećanje energetske efikasnosti sa ciljem postizanja energetske samostalnosti.

1993. naručena je studija o budućoj energetskom snabdevanju regiona a godinu kasnije opština ulazi u vlasništvo kompanije “Toplovod Güssing”. Prva toplana na drvo snabdevala je 27 domaćinstava. Paralelno s time je počela sistemska i postupna obnova javnih zgrada kako bi se smanjila potrošnja energije. Potrošnja je tokom tog postupka smanjena za 50%. Istovremeno su se lokalni šumovlasnici udružili sa ciljem gradnje pilot projekata elektrana-toplana na šumsku biomasu za koju je opština garantovala.

Güssing Model

Rezultat celokupnog projekta bio je ekonomski procvat grada. Stručnjaci su osmislili model koji je potpuno ukinuo upotrebu fosilnih goriva. Prvi korak predviđao je snabdevanje samo grada Gisinga obnovljivim izvorima energije, a sledeća faza uključila je čitav region.

Model je obuhvatio nekoliko aspekata: proizvodnju toplotne energije, goriva i električne energije, kao u uštedu energije.

Usledilio je podizanje brojnih demonstracionih elektrana u gradu i regionu, izgrađena su postrojenja za proizvodnju biodizela od uljane repice, postavnjena su dva mala sistema za daljinsko grejanje na biomasu za neke delove Gisinga i konačno, sistem daljinskog grejanja na gorivo dobijeno iz drveta za snabdevanje celog grada toplotnom energijom.

Kada je konačno izgrađeno i postrojenje koje koristi tehnologiju gasifikacije biomase, ovaj kraj je postao energetski nezavisan i proizvodi više energije iz obnovljivih izvora energije, nego što se potroši u gradu. Ovo je regionu donelo dodatnu vrednost od 13 miliona evra godišnje, svelo nezaposlenost na nulu i povećalo turistički promet za 20 hiljada poseta godišnje (zbog interesovanja iz celog sveta za ovaj model).

Za 18 godina, Gising je postao za 40 % razvijeniji od najrazvijenijeg regiona u Austriji zahvaljujući visokim tehnologijama i proizvodnji energije obnovljivim resursima. Preko 50 000 ljudi godišnje poseti Gising na seminarima o obnovljivim izvorima energije.

Sada već svetski poznati model Güssing pokazuje kako lokalno raspoloživi obnovljivi izvori energije mogu pridonositi razvoju i manje razvijenih područja. U nepunih dvadeset godina razvoja model Güssing ostvario je impresivne rezultate, preobrazivši nerazvijeni kraj u Evropski centar za obnovljive energije, EEE Güssing, koji sufinansira Evropska unija.
Güssing ima danas dvadesetak energana na šumsku i poljoprivrednu biomasu i na solarnu energiju, koje pokrivaju oko pola energetskih potreba iz obnovljivih izvora.

EEE Güssing u saradnji s Tehničkim Univerzitetom u Beču razvija naprednu tehnologiju rasplinjavanja biomase za proizvodnju električne i toplotne energije kao i biogoriva druge generacije. U okviru EEE deluje i Tehnološki centar Güssing koji izrađuje programe i projekte energetskog snabdevanja na temelju obnovljivih izvora energije za lokalne zajednice u Austriji i inostranstvu.

D.V

izvor/slika:gussingrenewable/wiki

Energetski efikasna ostrva-hoteli u Kataru

qatar

Iako se čini da je 2022. godina daleko, Katar već uveliko planira izgradnju hotela za Svetski kup 2022. Zbog brige oko toga kako će smestiti ljubitelje fudbala, predložena su plutajuća, samoodrživa i energetski efikasna ostrva kao rešenje.

Katar očekuje oko 25.000 posetilaca tokom Svetskog fudbalskog kupa 2022. godine. Arhitektonska firma Sigge Architects je dala jedno rešenje u vidu plutajućih hotelskih ostrva. Ona će biti povezana sa postojećim Oryx ostrvima, koja se grade za doček navijača i igrača. Svako ostrvo će imati svoje komunalne priključke i izvor energije. Neće biti potrebe da se priključuje na električnu mrežu Katara. Hotel-ostrvo će imati reciklažni centar, centar za reciklažu otpadnih voda i malu elektranu.

Hotel-ostrvo će odisati luksuzom, koji će biti vidljiv na svakom koraku. Iako su planovi oko izgradnje ovog hotela označeni kao zeleni i energetski nezavisni, sumnja se da će ova ostrva i dalje uticati na podvodni svet i kvalitet vode.

izvor:efikasnost.org