Od studentskog projekta do svetskog vrha

H-Bridges tim Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu osvojio je četvrto mesto na svetu i nagradu za najbolji tehnički izveštaj na takmičenju IFEC 2026. Iza rezultata stoji gotovo godinu dana razvoja bidirekcionog on-board punjača, ali i sistem rada koji Laboratorija za digitalno upravljanje pretvaračima i pogonima kontinuirano gradi i unapređuje.

Foto: Ljubaznošću Aleksandra Milića

U razgovoru za Energetski portal, docent Aleksandar Milić, mentor tima, govori o ključnim izazovima projekta, načinu rada H-Bridgesa i tome kako studentski projekti mogu prerasti u inovacije, startape i komercijalna rešenja.

Osvojili ste 4. mesto i nagradu za najbolji tehnički izveštaj u konkurenciji od 30 timova na takmičenju IFEC 2026. Šta za vas i za tim znači ovo priznanje, s obzirom na to koliko je konkurencija bila jaka?

– Četvrto mesto na svetu potvrđuje naš kontinuitet, dok je nagrada za najbolji tehnički izveštaj dokaz inženjerske zrelosti tima. U svetskoj akademskoj praksi tehnička dokumentacija smatra se jednako važnom kao i sam hardver. Kada pred međunarodnim žirijem sačinjenim od vodećih stručnjaka iz IEEE-a osvojite ovakvo priznanje, to znači da vaš sistem nije proradio slučajno. To je dokaz da iza njega stoje kvalitetna metodologija, matematički model, proračun i duboko fundamentalno razumevanje fizike problema. Biti u vrhu pored vodećih svetskih univerziteta jeste jasan signal da naši studenti sa ETF-a poseduju znanje koje je konkurentno na najvišem globalnom nivou.

Rad na bidirekcionom on-board punjaču trajao je gotovo godinu dana, kroz nekoliko faza – od ideje, preko prvog prototipa i redizajna, do finalne optimizacije. Koja faza vam se pokazala kao najzahtevnija i zašto?

– Početak projekta je uvek najteža i najzahtevnija faza jer od studenata traži nagli prelazak iz standardne akademske dinamike u surovu dinamiku startapa. Na predavanjima i ispitima problemi su strukturirani i jasno definisani. Ovde, na početku projekta, oni se suočavaju sa praznim papirom i periodom od svega deset meseci u kom moraju da razviju potpuno funkcionalan, kompleksan uređaj. U početku, studenti često ne mogu ni da sagledaju do kog nivoa moraju da napreduju niti šta sve moraju da urade u tom roku. Zato je početak najzahtevniji, to je faza u kojoj moramo da formiramo sistemsko rešenje, da se međusobno upoznamo, izgradimo poverenje i prihvatimo znatno napredniju i bržu dinamiku rada. Kada se taj temelj postavi, sve kasnije faze postaju izvodljive.

U FOKUSU:

Zahtevi takmičenja su bili veoma strogi – efikasnost preko 92%, gustina snage od najmanje 2 kW/L, galvanska izolacija, Hipot test… Koji je od ovih zahteva predstavljao najveći inženjerski izazov za tim?

– Najveći izazov nije bio pojedinačni zahtev, već njihova međusobna suprotstavljenost, energetska elektronika je nauka o kompromisima. Ako bismo nešto morali da istaknemo, najveći izazov bio je zahtev za visokom gustinom snage. Možda zvuči kontraintuitivno, ali hardverski gledano, osnovni sastavni delovi punjača su konceptualno isti, bez obzira na to da li projektujete sistem za 1 kW ili za 100 kW. Međutim, matematički i fizički je daleko teže ostvariti visoku gustinu snage na malim snagama. Budući da je takmičarski zadatak zapravo skalirani studentski prototip niže nominalne snage, fizičke dimenzije kućišta i komponenti postaju ekstremno ograničavajući faktor. Bilo je izuzetno zahtevno smanjiti dimenzije prototipa, a zadržati vrhunske performanse.

Da li tim razmišlja o zaštiti razvijenog rešenja kroz patent i da li vidite realnu mogućnost da se ova tehnologija dalje razvija van akademskog okruženja, možda kroz saradnju sa industrijom ili spin-off kompanijom?

– Zaštita intelektualne svojine je logičan korak, ali moramo biti realni, studenti ne mogu da u godinu dana obezbede sredstva za razvoj i projekat, da razvijaju kompleksan uređaj i uporedo uče o patentnom pravu. ETF u programu nastave nema obavezne kurseve o zaštiti intelektualne svojine na osnovnim studijama, pa studenti uglavnom nemaju ni osnovna znanja iz ove oblasti. Tu je odgovornost na institucijama da im pruže jasnu putanju kako da zaštite svoj rad, na čemu smo prošle godine na nivou naše laboratorije i počeli aktivno da radimo.

Jedan primer je naš startap H4SOUND, koji je nastao iz H-Bridges tima u sezoni 2023/24. Oni su uspešno, nakon razvoja i unapređenja uređaja od studentskog prototipa do komercijalnog modela H4PA-2-150-T, zaštitili intelektualnu svojinu u vidu opisa idejnog koncepta kao autorsko delo u Zavodu za intelektualnu svojinu Republike Srbije. Ipak, ozbiljna zaštita na globalnom nivou, poput međunarodnih patenata, trenutno se može realizovati isključivo uz pomoć partnera iz industrije, jer naše akademske institucije još uvek nemaju dovoljno razrađene mehanizme niti kapacitete u ljudstvu za tako kompleksne procese.

Ove, kao i svake druge godine, cilj Laboratorije i Fakulteta jeste da studenti H-Bridges tima nastave da razvijaju rešenje po završetku takmičenja. Model koji smo formirali u okviru H-Bridges tima polako daje rezultate. U poslednjih osam godina, u Srbiji su proizašla čak četiri startapa od strane studenata koji su bili članovi tima, od čega su dva startapa direktni nastavak IEEE takmičenja.

Intervju vodila: Milena Maglovski

Ceo intervju pročitajte u Magazinu Energetskog portala ODRŽIVA GRADNJA

Podelite
--> -->