Kanjon Cijevne – Spomenik prirode kao primer neodrživog korišćenja prirodnih resursa

Foto: Wikipedia/Igor Trklja

Problem izgradnje malih hidroelektrana na reci Cijevna u delu vodotoka koji prolazi kroz Albaniju je još uvek aktuelan. Uprkos konstantnim obraćanjima nadležnim institucijama, ni dva meseca nakon što je informacija o izgradnji mHE upućena Ministarstvu održivog razvoja i turizma, građani Crne Gore nemaju saznanje o tome da li će i na koji način projekti u Albaniji uticati na crnogorsko zaštićeno područje. Podsećamo da je kanjon reke Cijevne osim na nacionalnom nivou prepoznat i kao područje izuzetnih prirodnih vrednosti po kriterijumima Saveta Evrope i Bernske konvencije kao Emerald područje.

Kako je saopšteno iz resornih ministarstava, intenzivna komunikacija između Crne Gore i Albanije u ovom slučaju još uvek je u toku. Dok države jedna drugoj šalju diplomatske note, jedino što napreduje jeste devastacija rečnog ekosistema, te su građani i ovaj put prinuđeni da pomoć traže od međunarodne zajednice. Centar za zaštitu i proučavanje ptica i NVO Green Home poslali su pismo Sekretarijatu Bernske konvencije kako bi izrazili zabrinutost zbog trenutnog stanja Kanjona Cijevne, kako zbog izgradnje mHE u Albaniji čije su posledice još uvek nepoznanica tako i zbog generalno lošeg stanja životne sredine ovog zaštićenog područja.

Odluka o proglašenju Spomenika prirode „Kanjon Cijevne“ usvojena je u decembru 2017. godine, pri čemu je upravljanje zaštićenim područjem povereno opštini Tuzi, sve do trenutka osnivanja privrednog društva. U periodu od usvajanja odluke do danas, nije oformljena upravljačka struktura, niti je izvesno u kom trenutku će se tako nešto desiti. Usvajanjem Rezolucije o zaštiti Cijevne, pokazana je zainteresovanost lokalne samouprave da uloži dodatne napore i sačuva dragoceno područje, ali slika koju zatiču na terenu jasno govori da to ipak nije dovoljno.

Evidentan je problem odlaganja otpada u korito reke a samim tim i zagađivanje voda Cijevne što je rezultat nepostojanja komunalne infrastrukture kao i neodgovornog ponašanja lokalnog stanovništva. Drugi veliki problem je eksploatacija šljunka čiji se izrazito negativan uticaj na životnu sredinu manifestuje pre svega na riblja staništa, supstrate za mrest i staništa u kojima se razvija druga fauna. Takođe, dolazi do znatnih promena u kvalitetu vode, tako da je egzistencija živog sveta upitna.

U nedavno usvojenoj Rezoluciji Evropskog parlamenta, Vladi Crne Gore ponovo je upućen poziv na bolju zaštitu najvrednijih područja. Uprkos čestim opomenama koje stižu kako od međunarodne zajednice tako i civilnog sektora, korišćenje prirodnih resursa je i dalje nekontrolisano i neodrživo. Cijevna je samo jedan od primera da kvalitetno upravljanje zaštićenim područijima neretko izostaje a pored toga, očigledna je i neažurnost nadležnih institucija u rešavanju gorućih problema u oblasti životne sredine. Devastacija reke Tare, neodrživo planiranje razvoja Nacionalnog parka Skadarsko jezero, kašnjenje u procesu uspostavljanja zaštićenog područja Solane i izgradnja mHE, mogu se dodati na spisak slučajeva koji pokazuju da Crna Gora uprkos izjavama iz resornog ministarstva nije spremna da se izbori sa izazovima koje će doneti otvaranje Poglavlja 27.

Izvor: Centar za zaštitu i proučavanje ptica

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti