Newsletter Subscribe
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Enter your email address below and subscribe to our newsletter


Stari niski krovovi na skromnim kućama širom sveta nisu samo pitanje arhitekture i stila jednog prošlog doba, već i iznenađujuće efikasno rešenje za očuvanje toplote, pokazuje najnovije istraživanje termodinamičara Adrijana Bejana sa Univerziteta Djuk u saradnji sa Pežmanom Mardanpurom sa Međunarodnog Univerziteta Florida.
Kako je objašnjeno na sajtu Univerziteta Djuk, Bejan je bio gostujući profesor u italijanskom gradu Beneventu i za to vreme je posmatrao gotovo jednolične, plitke krovove. Kako bi razlučio da li se radi o lokalnoj arhitekturi ili su tadašnji graditelji razumeli principe protoka toplote, ispitao je matematičke jednačine kojima je potom opisao kretanje vazduha u potkrovlju. Rezultati su potvrdili pretpostavku: visina i širina krova utiču na to da li će se vazduh kretati mirno, zadržavajući toplotu, ili će se kovitlati i ubrzavati hlađenje.
Kako je objašnjeno u istraživanju, za najbolje očuvanje toplote važno je koliko je krov visok u odnosu na svoju širinu. Dakle, kada je vrh krova niži (≈ do 1 m) vazduh se kreće mirno, klizi ravnomerno i stvara „džep” koji dobro zadržava toplotu. Kada je vrh viši od otprilike 1 m, vazduh počinje da se kovitla i brže odnosi toplotu iz potkrovlja, tačnije povećava razmenu toplote sa spoljašnjim okruženjem. Stoga, za niži vrh najbolji su plitki, široki krovovi – za minimalne gubitke toplote idealno da krov bude tri do četiri puta širi nego što je visok; dok je za viši vrh energetski najbolje rešenje krov oblika jednakostraničnog trougla (visina ≈ širina), gde ako ga učinite još strmijim od toga, gubici ponovo rastu.
Iako današnja gradnja nije kao ranije, jer postoje napredna rešenja, poput pametnih termostata, dobrih prozora, i slično, istraživanje podseća da i sama geometrija krova može uticati na potrošnju energije.
Energetski portal