Beton koji upija kišnicu za održiviji urbanizam

Foto-ilustracija: Freepik (wirestock)

Urbani razvoj odavno je počeo da nam donosi više problema nego koristi. Pored zagađenja, gužvi ili porasta temperature u gradovima, veliki problem predstavlja nedostatak zelenih površina. I dok je problem zelenih površina direktno povezan sa zagađenjem i toplotnim talasima, ovde bih želela da fokus stavim na poplave u gradovima.

Šumska područja, primera radi, imaju sposobnost da apsorbuju između 80 i 90 odsto kišnice, dok u urbanim područjima svega oko 10 odsto kišnice upije zemljište. Kako bi se nadoknadio nedostatak zelenih površina, u gradovima je uveden kanalizacioni sistem i sistem za odvodnjavanje. Iako je zamisao bila dobra, štaviše do pre nekog vremena i dobra u praksi, to više uglavnom nije.

Klimatske promene donose nam sve ekstremnije i intenzivnije padavine, a urbanizam sve manje zelenih površina, zbog čega ovakvi sistemi postaju nedovoljni.

Živim u Beogradu u kojem se u poslednjih nekoliko godina sve češće susrećem upravo sa situacijama kada se pri svakoj malo jačoj kiši ulice pretvore u potoke, a u gradu nastane kolaps. Nažalost, verujem da je tako i u velikom broju drugih gradova u Srbiji.

Kako bi se pronašlo novo rešenje za problem odvoda prekomerne količine vode, naučnici su osmislili nešto kako bi se zadovoljile obe strane, urbanizam i ekologija, a to je beton koji upija kišnicu. Iako ovaj beton nije novo otkriće, već je u primeni gotovo čitavu deceniju, njegova upotreba i dalje nije široko rasprostranjena.

Za razliku od uobičajenog betona koji je na bazi peska, zbog čega propušta vrlo malu količinu vode, ovaj beton pravi se od komadića zdrobljenog granita, koji omogućava i bolje propuštanje kišnice. Takođe, beton filtrira vodu od opasnih materija kao što je motorno ulje.

Pored betona, postoje i druga slična rešenja. Recimo blokovi za popločavanje, koji se na određenim površinima u gradovima postavljaju u širim razmacima, kako bi između njih mogla da otiče voda.

Iako ne mogu ni približno isto da budu zadovoljne obe strane – urbanizam i ekologija, ideju šire primene ovog betona ne treba odbaciti. Win Win bila bi odluka da se zelene površine u gradovima povećavaju, a da se ostatak uobičajeno izbetoniranih površina zamene novim materijalima, poput betona koji propušta vodu.

Katarina Vuinac

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti