Velike rupe u znanju o okeanu prete borbi protiv klimatskih promena

Okean apsorbuje četvrtinu CO₂ koji ljudi emituju i jedan je od naših najvažnijih saveznika u borbi protiv klimatskih promena. Ipak, novi Integrisani izveštaj o istraživanju okeanskog ugljenika (eng. Integrated Ocean Carbon Research Report) pri UNESCO-u otkriva ozbiljan nedostatak razumevanja kako okean apsorbuje i skladišti ugljenik, što znači da i dalje postoje značajne rupe u znanju.

Studija pokazuje da se naučni modeli znatno razlikuju u procenama količine ugljenika koju okean upija, s globalnim odstupanjima od 10–20 odsto, a u nekim regijama i više. Te razlike proizlaze iz nedostatka dugoročnih podataka i nedovoljnog razumevanja ključnih procesa, a to uključuje uticaj zagrevanja okeana i promena morskih struja na apsorpciju ugljenika, promene u planktonu i mikroorganizmima koji utiču na dugoročno skladištenje, odnosno razmenu ugljenika između obalnih i polarnih područja i atmosfere.

Dodatnu neizvesnost unose i industrijske aktivnosti, ali i potencijalne buduće intervencije u okviru klimatskog inženjeringa, koje takođe mogu promeniti prirodnu sposobnost okeana da veže ugljenik.

— Sve ovo znači da se ključne klimatske odluke donose bez potpune slike o budućem ponašanju okeana. Ako njegova sposobnost apsorpcije oslabi, veće količine CO₂ ostaće u atmosferi, što može dodatno ubrzati globalno zagrevanje i otežati ostvarivanje klimatskih ciljeva i nacionalnih klimatskih planova — upozorava UNESCO.

Pročitajte još:

Neizvesnost u vezi s ulogom okeana otežava planiranje prilagođavanja, posebno u obalnim zajednicama koje su već izložene olujama, rastu nivoa mora i zagrevanju voda.

Izveštaj, koji su pripremila 72 autora iz 23 zemlje, pruža najopsežniju sintezu nesigurnosti u vezi s okeanskim ponorom ugljenika. Pored identifikovanja istraživačkih potreba, dokument donosi koordinisanu mapu puta za jačanje praćenja, modeliranja i međunarodne saradnje, kako bi nauka o okeanskom ugljeniku bolje informisala klimatske politike.

Izveštaj poziva na uspostavljanje globalnog sistema posmatranja ugljenika u okeanu, koji bi uključivao satelite, autonomne platforme i kontinuirana merenja od površine do dubokog mora, a naglašava i potrebu za jačanjem kapaciteta u nedovoljno zastupljenim regionima.

Smanjenje emisija ugljenika ostaje ključno za zaštitu okeana i klime, ali bez boljeg razumevanja promena u okeanskom ponoru, globalne strategije ublažavanja i prilagođavanja rizikuju da budu zasnovane na nepotpunim podacima.

Energetski portal

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti