![](https://energetskiportal.rs/wp-content/uploads/2020/05/blake-guidry-p9vr45T2scg-unsplash-340x245.jpg)
Pre osam godina švajcarski avion „Solar impuls 2“, koji leti isključivo na solarni pogon, poleteo je iz Abu Dabija na put oko sveta bez ijedne kapi goriva. Svet je obišao u 16 etapa i ponovo sleteo u Abu Dabi 26. jula 2016. godine.
To je jedna od prvih letelica koja je po svojoj konstrukciji i pogonu potpuno drugačija od konvencionalnih letelica, naglašava Petar Vojinović urednik portala „Tango siks“.
„Poput nekadanjih pionira koji su leteli oko sveta balonom, pokušali su da to izvedu, kako tehničko-tehnološki, dakle u projektovanju same letelice, tako i da provedu u vazduhu između 11 i 16 dana iz etapa. U drugoj verziji ove letelice odjednom“, objašnjava Vojinović.
Namera konstruktora ovih letelica je bila da se pokaže da je moguće potpuno zanemariti način pogona koji je u istoriji avijacije postoji od njenog nastanka, a to su motori sa unutrašnjim sagorevanjem i mlazni motori koji imaju rezerve snage i mogu da omoguće prevoz tereta i putnika, ali njihova mana je da emituju CO2 i njihov pogon je relativno skup i zavisi od cene nafte na tržištu.
Pročitajte još:
- NAJSVETLIJA BELA FARBA NA SVETU MOŽE DA SMANJI UPOTREBU KLIMA UREĐAJA U AVIONIMA I AUTOMOBILIMA
- ODRŽIVI LETOVI: NASA I BOING PRAVE „ZELENI AVION“
- NASA NA KORAK DO REVOLUCIONARNIH BATERIJA ZA ELEKTRIČNE AVIONE
„Ove letelice su bazirane na fotoelektričnim ćelijama koje prikupljaju sunčeve zrake i akumuliraju ih u baterije. Iz ugla konstrukcije, te letelice su veoma lagane kako bi bile što efikasnije u toj jednačini lebdenja iznad atmosfere, na visinama od dvadesetak kilometara, pa i više, kako bi se izbegao uticaj vetrova i vremenskih prilika u atmosferi. Oni, kada se izdignu iznad tih visina, imaju manji otpor vazduha, vazduh je ekstremno ređi, ali one moraju biti ekstremno lake’’, dodaje urednik sajta Tango siks.
![](https://energetskiportal.rs/wp-content/uploads/2020/03/chris-barbalis-6gWvk3lrFUA-unsplash-340x223.jpg)
Njihova najveća mana je upravo to što ne mogu da prevoze bilo kakav teret. Međutim, dokazuju da postoje mogućnosti da te tehnologije i sama fizika letenja postanu uobičajene.
Ovo su još uvek eksperimentalni letovi, a tehničko-tehnološki ovo su rizičniji materijali i strukture namenjeni isključivo za ovu upotrebu. Lete jako visoko, imaju neke bezbednosne mere, ali je rizik u tim pionirskim letovima bio uračunat. Napravljene su i bespilotne letelice koje lete iznad 20 kilometara koje mogu da ostanu u vazduhu, i ostajale su, 15 do 20 dana bez sletanja.
Ove letelice bez posade, navodi Vojinović, nazivaju i pseudosatelitima. Pri malim brzinama mogu biti neka vrsta stacionarnijih objekata koji podsećaju na satelite i mogu da nose repetitore za mobilnu telefoniju ili internet.
„Dakle, letelice sa krilom koje nemaju posadu a imaju fotoelektrične ćelije mogu da se iznad jedne tačke ili rejona zadrže danima. U pojedinim slučajevima mogu da emituju internet, telefoniju i da vrše nadzor’’, ističe gost Jutarnjeg programa.
Avio-kompanije još ne razmatraju ovu problematiku, jer su svesne da baterije nisu opcija za komercijalne letove najmanje za još jednu deceniju, s obzirom na to da je njihov korisni i plaćeni teret prevelik za let na baterije.
„Ali su proizvođači motora za putničke avione adaptirali svoju tehnologiju da ti motori koriste bio goriva i ekološka goriva koja se dobijaju iz biomaterijala’’, kaže na kraju gostovanja u Jutarnjem programu, Petar Vojinović, urednik portala Tango siks.
Izvor: RTS