Prirodni materijali postaju sve važniji u zameni izolacionih materijala na bazi fosilnih goriva i omogućavaju održiva rešenja za energetski efikasnije objekte. Tekuća godina bila je i te kako plodonosna na polju održive arhitekture, a početkom jeseni stigle su vesti o dva značajna otkrića na polju materijala za gradnju.
Prvi od njih je izolacioni materijal na bazi gljiva, a trenutno se testira fleksibilnost, otpornost na vlagu i toplotnu provodljivost. Drugi je građevinski materijal koji kombinuje karton, vodu i zemlju.
Projekat Mycobuild
Istraživači na Univerzitetu primenjenih nauka Hof u Nemačkoj razvili su inovativnu izolaciju od gljivičnog micelijuma (korena), dok industrijski partner Johann Bergmann GmbH & Co. KG testira mogućnosti proizvodnje u većem obimu. Projekat Mycobuild ima dugoročni cilj da rezultate istraživanja prenese u indstrijsku primenu. Izolacija od gljivičnih mreža mogla bi znatno doprineti životnoj sredini, ali i ekonomiji. Cilj projekta je da do marta 2026. godine dokaže industrijsku izvodljivost i pruži doprinos ekološki prihvatljivim metodama gradnje budućnosti.
Micelijum raste na supstratu od lokalnih biljnih ostataka poput slame, povezuje materijal u kompaktnu celinu, a zatim se suši i zagrejava da bi se deaktivirala gljiva. Najveći izazov je održavanje sterilnih uslova, jer čak i male kontaminacije mogu uništiti čitavu kulturu.
– Gljivične mreže nude brojne prednosti: kompostabilne su, skladište CO2, a za proizvodnju im je potrebno manje energije nego kod konvencionalnih izolacijskih materijala. Fleksibilno se oblikuju i mogu se industrijski skalirati – kaže profesor Robert Honke.
U FOKUSU:
- Inovacija koja spaja tradiciju staklarstva i održivost
- Energetski pasoš – Lična karta objekata
- Bioplastični film – Održive zgrade sa pasivnim hlađenjem
Posebno obećavajuće pokazale su se domaće vrste, poput bukovače, medne gljive, vrganja i divovske gljive. One rastu na sobnoj temperaturi bez dodatnog grejanja ili hlađenja, što proizvodnju čini energetski efikasnom. Bukovača se ističe kao najizdržljivija – brzo se širi i stvara guste mreže. Uzgoj nosi rizike, jer konkurentski mikroorganizmi mogu uništiti čitav ciklus. Zato razvoj mineralnog sloja ima ključnu ulogu, a kada se postigne potpuna otpornost na vlagu, materijal bi mogao imati iste ili bolje osobine od klasičnih izolacija.
Karton i zemlja za zelenu gradnju

Materijal nazvan „kartonom ojačana nabijena zemlja” sastoji se isključivo od kartona, vode i zemlje, a potpuno je ponovo upotrebljiv i reciklabilan. Razvijen je u Australiji, gde se svake godine na deponije odloži više od 2,2 miliona tona kartona i papira, a proizvodnja cementa i betona čini oko osam odsto globalnih godišnjih emisija.
Tim univerziteta RMIT tvrdi da novi građevinski materijal ima četiri puta manji ugljenični otisak od betona, koji je u slučaju ovog materijala u potpunosti eliminisan.
Zidovi napravljeni od kartona, zemlje i vode dovoljno su čvrsti da podnesu niskogradnju, a pri tome su znatno jeftiniji i klimatski prihvatljiviji od betona. Prednosti ovog materijala su da se može izrađivati direktno na gradilištu, dok masivni zidovi od nabijene zemlje prirodno regulišu temperaturu i vlagu, smanjujući potrebu za klimatizacijom i dodatno snižavajući emisije.
– Ova inovacija mogla bi predstavljati revoluciju u dizajnu i gradnji zgrada, koristeći lokalno dostupne materijale koje je lakše reciklirati. Takođe, odražava globalni povratak gradnji od zemlje, podstaknut ciljevima neto nula emisija i interesom za održive lokalne materijale – kaže profesor Džiming Ma, sa Univerziteta RMIT.
Istraživači su razvili formulu kojom se može izračunati čvrstoća zidova u zavisnosti od debljine kartonskih formi. U paralelnom istraživanju pokazali su i da kombinacija nabijene zemlje i karbonskih vlakana može postići čvrstoću uporedivu s visokokvalitetnim betonom.
Autori ističu da ova inovacija može postati ključ za zeleniju i pristupačniju gradnju, naročito u područjima sa obiljem zemlje pogodne za ovakvu tehnologiju.
Priredila: Jasna Dragojević
Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala ODRŽIVA ARHITEKTURA



