Home Blog Page 70

Izgradnja brze pruge Beograd-Niš do 2029, u toku izrada projektne dokumentacije

Foto-ilustracija: Freepik (victor217)
Foto-ilustracija: Pixabay

Za izgradnju dvokolosečne, elektrificirfane pruge za brzinu od 200 km/sat između Beograda i Niša, koja će biti duga 230 kilometara u toku je priprema projektne dokumentacije, a procenjena vrednost radova je 2,775 milijardi evra. Od toga Evropska unija obezbeđuje donaciju od 610 miliona evra. Očekuje se da ova brza pruga bude izgrađena tokom 2029. godine, istakao je za list Pruga Nebojša Šurlan, generalni direktor Infrastrukture železnice Srbije, a prenosi sajt ovog preduzeća.

,,U toku je i izrada projektno-tehničke dokumentacije za prugu od Niša do Preševa, čija bi rekonstrukcija mogla da počne u 2025. godini i da bude završena 2028. godine. I prugu na međunarodnom železničkom Koridoru 10 Stara Pazova – Šid – državna granica sa Hrvatskom gradićemo za brzinu od 200 km/sat, a priprema tehničke dokumentacije za ovaj projekat takođe je u toku. Čeka nas i rekonstrukcija barske pruge od Valjeva do Vrbnice, kao i veći broj regionalnih pruga kao što su Vrbas – Sombor, Pančevo Glavna – Banatsko Miloševo – Čoka – Subotica, i Stalać – Kraljevo – Rudnica, ali i izgradnja nove pruge (Jovanovac) – Rasputnica „Cvetojevac“ – Sobovica. I na teritoriji Beograda čekaju nas dva značajna projekta. Jedan je izgradnja nove pruge duge 19 kilometara na relaciji Zemun Polje – aerodrom Nikola Tesla – Nacionalni stadion Surčin, koja je neophodna za potrebe manifestacije EXPO 2027. Drugi je izgradnja drumsko-železničke obilaznice oko Beograda, od Bubanj potoka, preko Vinče do Pančeva, gde će dužina pruge iznositi 28,8 km, a omogućiće da se saobraćajni tokovi u potpunosti izmeste iz centra glavnog grada, uključujući i železnički transport opasnih materija. Cilj nam je da sve ove projekte završimo do 2030. godine’’, ukazao je Šurlan.

Pročitajte još:

Kada je reč o Jedinstvenom dispečerskom centru, koji će se nalaziti u železničkoj stanici Beograd Ranžirna u Makišu, za njega je, kako je kazao Šurlan, izrada projektno-tehničke dokumentacije završena i stekli su se uslovi za izvođenje radova. Vrednost radova na izgradnji JDC iznosi oko 115 miliona evra.

,,Reč je o modernom dispečerskom centru sa sistemima za upravljanje i kontrolu železničkog saobraćaja. Jedinstveni dispečerski centar omogućiće podizanje nivoa bezbednosti železničkog saobraćaja na najviši nivo, efikasnije upravljanje železničkog saobraćaja na srpskim prugama, kao i optimalnu iskorišćenost infrastrukturnih kapaciteta za potrebe teretnog i putničkog saobraćaja. Jedinstveni dispečerski centar obuhvatiće sve pruge kojima trenutno upravlja Infrastruktura železnice Srbije kao i buduću prugu za velike brzine između Beograda i Subotice’’, rekao je Šurlan.

U toku je, kako je podsetio, i modernizacija i automatizacija 35 putnih prelaza, zahvaljujući sredstvima. Planirano je da do kraja maja 2024. radovi na svih 35 prelaza budu završeni.

,,Najviši nivo obezbeđenja saobraćaja na putnim prelazima je denivelacija pruge i puta, što je učinjeno prilikom izgradnje pruge za velike brzine između Beograda i Novog Sada, gde neće biti ni jednog ukrštanja pruge i puta u nivou. Tako će biti i na brzim prugama Novi Sad – Subotica, Beograd – Niš i na drugim brzim prugama u Srbiji’’, objasnio je Šurlan.

Izvor: eKapija

Ekstremna vrelina postaje normalnost – 2024. biće najtoplija godina ikad zabeležena

Foto-ilustracija: Pixabay (pixel2013)
Foto-ilustracija: Unsplash (Kristine Tanne)

U Novu godinu ušli smo sa prolećnim temperaturama, a ako je suditi po najavama meteorologa, klimatske promene i El Ninjo doprineće da 2024. bude najtoplija ikad zabeležena godina čime će skinuti sa trona prethodnu.

Prema Svetskoj meteorološkoj organizaciji, u prvih 10 meseci 2023. godine izmereno je 1,4 stepeni Celzijusa više od preindustrijskog osnovnog nivoa, i to kao rezultat kako ljudski izazvanog globalnog zagrevanja, tako i, u manjoj meri, pojave El Ninja, koji nastaje kada površinska voda u ekvatorijalnom Pacifiku postane toplija od proseka. Prethodna najtoplija godina, 2016. godine, takođe se poklopila s pojavom El Ninja.

Sledeća godina će verovatno nadmašiti 2023. kao najtopliju ikada, prema meteorološkoj organizaciji Velike Britanije, koja prognozira da će 2024. verovatno meriti 1,46 stepeni Celzijusa više od preindustrijskog doba, ali bi mogla dostići i do 1,58 stepeni Celzijusa više. Pariski sporazum ima za cilj održavanje dugoročnog zagrevanja ispod 1,5 stepeni Celzijusa.

,,Važno je prepoznati da privremeno prekoračenje od 1,5 stepeni Celzijusa neće značiti kršenje Pariskog sporazuma. Ali prva godina iznad 1,5 stepeni Celzijusa svakako bi bila prekretnica u klimatskoj istoriji’’, rekao je Adam Skaif, klimatolog iz meteorološke organizacije.

Pročitajte još:

Toplotni talasi – Nevidljivi, a smrtonosni

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Godina iza nas obeležena je toplotnim talasima širom Severne Amerike, Kine i Evrope. Ekstremna toplota, nekada anomalija, sada je redovan vremenski obrazac, zahtevajući hitne sistematske akcije sa svih strana kako bi se efikasno upravljalo njenim uticajem. Dok El Ninjo uslovi pojačavaju intenzitet toplotnih talasa, nedavno istraživanje potvrđuje da su osnovni pokretači ekstremne toplote ljudski izazvane klimatske promene.

Toplotni talasi su jedna od najsmrtonosnijih, a ipak najnepravednije zanemarenih katastrofa. Za razliku od uragana ili zemljotresa, nevidljivost toplotnih talasa ometala je prepoznavanje rizika.

Pogrešno prijavljene ili odložene informacije o uticajima ekstremne toplote ometale su široko priznavanje opasnosti koje ovi događaji predstavljaju po fizičko i mentalno zdravlje zajednice, uključujući povećanje hospitalizacija i smrtnosti.

Klasifikacija toplotnog talasa podrazumeva periode izuzetne temperature u odnosu na istorijsku klimu određenog područja, pa je termalna vrednost toplotnog talasa u Keniji vrlo različita od one u Škotskoj.

76 odsto stanovništva doživeće toplotne talase do 2030. godine

U narednim godinama očekuju se rekordni događaji širom sveta, s najvećim izloženostima stanovništva verovatno u regionu Pekinga u Kini, Centralnoj Evropi i Centralnoj Americi.

Manje naseljena područja u Australiji, Rusiji, Avganistanu i Papua Novoj Gvineji takođe će verovatno doživeti izuzetnu toplotu.

Photo-illustration: Pixabay

Zapanjujućih 76 odsto globalnog stanovništva, što je ekvivalentno broju od 6,13 milijardi ljudi, moglo bi doživeti toplotne talase do 2030. godine, pokazuje istraživanje objavljeno u Scienece Direct.

Bez drastičnih koraka, zapadnoazijska područja mogla bi postati nenastanjiva, a dugotrajna ekstremna toplota očekuje se u subsaharskoj Africi, upozoravaju naučnici. Implikacije globalnog porasta temperature su surove, posebno za hladne skandinavske zemlje koje se suočavaju s najdramatičnijom relativnom promenom.

Više od polovine svetskog stanovništva živi u gradovima. Očekuje se da će se to povećati na 70 odsto do 2050. godine. Sa njihovim pojačanim efektom urbanog toplotnog ostrva, gradovi će verovatno podneti pojačane uticaje toplote, biće zabeleženo veće zagađenje vazduha i pogoršani zdravstveni uslovi.

Izvor: Cirkularna ekonomija

Pokazatelji bržeg zagrevanja Arktika

Foto-ilustracija: Unsplash (Long Ma)
Foto-ilustracija: Unsplash (Annie Spratt)

Nacionalna uprava za okeane i atmosferu (NOAA), objavila je godišnji Izveštaj o Arktiku (eng Arctic Report Card) u okviru kojeg su izneti novi dokazi o bržem zagrevanju ovog dela sveta u odnosu na ostatak, što kroz zagrevanje vazduha, okeana i zemlje utiče na ekosisteme i zajednice širom ovog područja.

Leto 2023. donelo je najtoplije ikad zabeležene površinske temperature vazduha, a sveukupno gledano to je bila šesta najtoplija godina na Arktiku od 1900. godine, od kada se i prate temperature.

Obim morskog leda nastavlja da opada, a podaci pokazuju da se srednja temperatura površine mora u tom području povećava za oko 0,5 stepeni Celzijusa po deceniji. Takođe, ovaj region, izostavljajući Čukotsko more, Boforovo more i Kanadski arhipelag, pokazuje povećano cvetanje fitoplanktona u okeanu. Fenomen poznatiji kao cvetanje algi, predstavlja ubrzanje rasta ovih organizama što dovodi do toksičnih posledica po morski živi svet odnosno ribe, školjke, morske sisare i ptice, ali i ljude. Najveći rast beleži se u Barencovom moru i Evroazijskom Arktiku koji pokazuje porast od skoro 60 odsto u period od 2003. do 2023. godine.

Pročitajte još:

Globalno zagrevanje dovodi i do porasta nivoa mora, a podaci iz Izveštaja pokazuju da je od kraja poslednjeg glacijalnog maksimuma, porast nivoa mora poplavio kopneni permafrost koji okružuje Arktički okean. Ovo je dovelo da gotovo milion kvadratnih milja, odnosno 2,5 miliona kvadratnih kilomentara podmorskog permafrosta postane podložno otapanju.

Foto-ilustracija: Unsplash (Matt Palmer)

Pojašnjenja radi, poslednji glacijalni maksimum jeste najnoviji period u istoriji zemlje kada je ledeni pokrivač imao najveću površinu, a nivo mora bio za preko 120 metara niži nego danas. Treba istaći i opasnost od topljenja permafrosta, koji predstavlja zamrznuto tlo koje se nalazi na temperaturi ispod nule najmanje dve godine bez prekida, a često je reč i o hiljadama godina. U njemu se nalaze ostaci biljnih i životinjskih vrsta kojima led nije dozvolio da se raspadnu, međutim otapanjem ovog tla doći će do oslobađanja velikih količina organskih materija koje će kroz raspadanje ispuštati značajne količine metana i ugljen-dioksida.

Pokazatelj globalnog zagrevanja jeste i ozelenjavanje ovih područja, koje je u 2023. godini najjače bilo u severnoj Aljasci, kopnenoj Kanadi i južnom Bafinovom ostrvu. Tundra je karakteristična za ova područja, koja su hladna i bez dovoljno vlage za rast drveća. Ovaj biom čine žbunje, mahovina, lišajevi, trava i slične biljke koje rastu u tankom sloju tokom relativno kratkog perioda godine kada dođe do odmrzavanja. Međutim, usled globalnog zagrevanja, sateliti beleže učestalije ozelenjavanje ovakvih predela.

Energetski portal

OD ANTIKVARNOG ESCAJGA DO UNIKATNOG NAKITA

Foto: Nemanja Jovanov i Jelena Jovanov
Foto: Nemanja Jovanov i Jelena Jovanov

Usvakom domu nalaze se predmeti koji će u budućnosti završiti kao otpad. Neki su namenjeni za jednokratnu upotrebu, a među ostalima pronađu se i oni sa višedecenijskim životnim vekom. Oni koji su porodično nasleđeni čuvaju se iz sentimentalnih razloga u nekom kutku kuće i čekaju dan kada će njihov vlasnik doneti odluku da ih jednostavno baci. Kada bi ugao posmatranja prema starim stvarima bio promenjen, stvarnost može da izgledala i ovako – ukoliko predmeti koji nam više nisu potrebni završe, umesto na otpadu, u rukama pravog čoveka, oni mogu da dobiju još jednu šansu i mogućnost da budu upotrebljivi.

Među takvim stvarima je i starinski escajg, u koji je neretko utkan ručni rad kroz jedinstvene šare, a nove generacije zamenjuju ga jednostavnijim i modernijim setovima. Promenom ugla njegovog posmatranja, kada antikvarni escajg završi u rukama Milice Radan Jovanović i njenog supruga Slobodana, on postaje unikatan nakit i brend – SikiliFrik. 

Izradu ovakvog nakita Milica je započela pre skoro 15 godina, kada je tragala za nečim što će biti dugotrajno, za ceo život. Apciklaža ili preoblikovanje starog escajga u nakit za nju je veoma inspirativan proces. Kao jedan od najvećih izazova u počecima u procesu stvaranja nakita je priroda i vrsta materijala koji se koristi. Za to je potreban poseban alat. Iako veoma zahtevni za obradu, inox, rostfrai, različite vrste čelika i prohroma predstavljaju i glavni adut ovakvog nakita zato što nerđajući čelik ne izaziva alergije, neće korodirati, a i jednostavan je za održavanje.

U FOKUSU:

Foto: Ljubaznošću Milice Radan Jovanović

U radu stalni izazov jeste i neprestana potraga za još lepšim, starijim i interesantnijim komadima escajga. Na početku izrade potreban materijal nabavljan je na buvljim pijacama i u online prodavnicama kao što su Limundo i Kupindo. Danas, šest godina kasnije, sve je više ljudi koji našu sagovornicu kontaktira kako bi joj predali svoj escajg da od njega naprave nakit, ali pronalazak i dalje zahteva mnogo truda.

– Čitav proces počinje već pomenutom potragom. Kad nađemo nešto što nam se čini interesantnim za obradu, sledi preoblikovanje. Pre nego što pristupimo preoblikovanju, obavljamo jednu od najvažnijih faza u procesu, a to je čišćenje. To podrazumeva: pranje, otkuvavanje i dezinfekciju escajga. Zatim sledi osmišljavanje šta bismo pravili od pribavljenog materijala, pa tek onda na red dolazi radionica. Kada materijal stigne do radionice, tu sledi merenje i iscrtavanje, sečenje, bušenje, savijanje i poliranje. Često je potrebno i grejati određene komade kako bismo mogli da ih savijamo. Određeni proizvodi su nakon poliranja spremni za korišćenje, a neki poput ogrlica, minđuša i narukvica imaju i fazu spajanja – dodavanje: alki, kopči, lanaca i drugog, objašnjava Milica.

Milica ima osvešćenu potrebu da doprinosi zaštiti životne sredine. Kaže da se u Srbiji ne upravlja otpadom na najbolji način, a da su ključni faktori nedovoljno jačanje svesti i nepostojanje dovoljno razvijene infrastrukture za reciklažu.

Priredila: Katarina Vuinac

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala ELEKTROMOBILNOST.

REKORDNA SUŠA U AMAZONIJI

Foto-ilustracija: Pixabay
Photo-illustration: Pixabay

Prašume Amazonije u poslednjih nekoliko meseci prolaze kroz najgoru do sada zabeleženu sušu, što je dovelo do izolacije mnogih sela koja su odsečena od sveta. Požari bukte usred guste šume, a divlje životinje umiru. Naučnici se brinu da događaji poput ovog dovode najveću šumu na svetu do tačke bez povratka i mogućnosti za oporavak.

Slike suše u severnoj brazilskoj Amazoniji, uz poplave u južnim državama Rio Grande do Sul i Santa Katarina, pružaju uvid u budućnost zemlje sa pogoršanjem klimatskih promena, prenosi newint.org.

Rio Negro (crna reka), koja se spaja sa Solimešom i formira reku Amazon, najniža je od kada su hidrološka merenja počela u regionu 1902. Meštani pešače kilometrima u potrazi za pijaćom vodom, izgubljeni su čitavi usevi, a putnici a transport tereta je bio prekinut kako je reka postajala plića.

Nedostatak padavina u Amazoniji doveo je do zatvaranja hidroelektrane Santo Antonio na reci Madeira. Izgrađen je kao „protočni” sistem“, nema rezervoar i zavisi od jakog rečnog toka da bi funkcionisao. Kao rezultat toga, dalekovod između severa Brazila i naseljenih jugoistočnih regiona zemlje morao je da bude isključen.

Dok neki krive El Ninjo, prirodni fenomen zagrevanja voda u Tihom okeanu koji u nekim delovima izaziva sušu, a u drugim prekomernu kišu, klimatolog Karlos Nobre, vodeći brazilski naučnik i član Kraljevskog društva Ujedinjenog Kraljevstva, razloge vidi u „verovatno pogoršanoj klimatskoj krizi“.

„Nekada retke amazonske suše postaju učestale, ubrzavaju gubitak samih šuma i guraju region do tačke bez povratka u smislu degradacije i dezertifikacije“, objašnjava.

Pročitajte još:

Kažu da će se jake suše u Amazonu i drugi ekstremni vremenski događaji, poput rekordnih poplava 2021. godini, verovatno povećati i intenzivirati kako globalne temperature rastu, dodajući dodatni pritisak jednom od najizazovnijih poslovnih okruženja na svetu.

„Ono što projekcije pokazuju je da je veća verovatnoća da će se ekstremni klimatski događaji desiti u Amazonu, posebno ekstremne suše“, rekla je Erika Berenger, klimatolog i viši naučni saradnik na Univerzitetu Oksford, prenosi bnnbloomberg.

Kišna sezona u Amazoniji trebalo je da započne u oktobru, ali je bilo još suvo i vrelo sve do kraja novembra. To je posledica cikličnog vremenskog obrasca El Ninjo, pojačanog klimatskim promenama.

Iako je rano za podvlačenje crte i procenu stvarne štete koju su suše uzrokovale, prema dosadašnjim procenama, u „Godzilinoj suši“ iz 2015. godine umrlo je 2,5 milijardi drveća i biljaka u samo jednom malom delu šume, a meštani ukazuju da je “čak je ta suša bila manja od ove poslednje”.

Foto: Unsplash (Greg Bulla)

Da li smo došli do „tačke bez povratka“?

Amazonska prašuma je važno i jedinstveno žarište biodiverziteta, koji bezbroj životinja i biljnih vrsta naziva domom. Osim toga, pohranjuje oko 150 milijardi tona ugljenika, prema raznim procenama. Mnogi naučnici strahuju da se šuma kreće ka teoretskoj prekretnici – tački u kojoj će se osušiti, raspasti i postati savana.

U ovoj prašumi voda isparava sa drveća i stvara kišne oblake koji putuju iznad krošnji drveća, reciklirajući ovu vlagu pet ili šest puta. To održava šumu hladnom i hidriranom, šalje joj vodu koja joj je potrebna da bi održala život. Ali, ako delovi šume odumru, taj mehanizam može da se prekine. Jednom kad dođe do te prekretnice, više nema povratka, teorija je koju je 2018. godine saopštio brazilski klimatolog Karlos Nobre.

„Ako Amazonija ostane bez šuma za 25 odsto, a globalna temperatura dostigne 2-2,5 stepena Celzijus iznad predindustrijskog nivoa, doći će do prekretnice“, deo je njegove studije.

Izvor: EURACTIV

Evropljani u proseku bace 12 kilograma tekstila godišnje

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Burgess Milner)

Evropska unija proizvodi 12,6 miliona tona tekstilnog otpada godišnje, dok samo odeća i obuća čine 5,2 miliona tona otpada, što je ekvivalentno 12 kilograma otpada po osobi svake godine.

Trenutno se u Evropskoj uniji nešto više od petine tekstilnog otpada nakon upotrebe sakuplja odvojeno za ponovnu upotrebu ili reciklira, dok se ostatak često spaljuje ili odlaže na deponiju.

Okvirna direktiva o otpadu je pravni okvir Evropske unije za upravljanje otpadom, kojim se preciziraju obaveze u vezi sa upravljanjem otpadom, uključujući definicije otpada, reciklažu, hijerarhiju otpada i osnovne koncepte upravljanja.

Evropska komisija je u julu predložila nova pravila koja će proizvođače tekstila učiniti odgovornim za puni životni ciklus proizvoda i podržati održivo upravljanje tekstilnim otpadom širom unije. Inicijativa će ubrzati razvoj sektora prikupljanja, sortiranja, ponovne upotrebe i reciklaže tekstila u EU, u skladu sa Strategijom EU za održivi i cirkularni tekstil.

Očekuje se da će povećanje dostupnosti korišćenog tekstila stvoriti lokalna radna mesta i uštedeti novac za potrošače u EU i šire, uz ublažavanje uticaja proizvodnje tekstila na prirodne resurse.

Komisija predlaže uvođenje obaveznih i usklađenih šema proširene odgovornosti proizvođača za tekstil u svim državama članicama EU. Ovo će dovesti do poboljšanja upravljanja otpadom raznih proizvoda, poput ambalaža, baterija i elektronske opreme.

Proizvođači će pokriti troškove upravljanja tekstilnim otpadom, što će im takođe dati podsticaj da smanje otpad i povećaju tzv. “cirkularnost” tekstilnih proizvoda,  dizajnirajući bolje proizvode od samog početka.

PROČITAJTE JOŠ:

Zajednička pravila EU o proširenoj odgovornosti proizvođača olakšavaju državama članicama da sprovedu zahtev za odvojeno prikupljanje tekstila od 2025. godine, u skladu sa važećim zakonodavstvom. Doprinosom proizvođača finansiraće se ulaganja u kapacitete za odvojeno sakupljanje, sortiranje, ponovnu upotrebu i reciklažu. Predložena pravila o upravljanju otpadom imaju za cilj da obezbede da se korišćeni tekstil sortira za ponovnu upotrebu, a ono što se ne može ponovo upotrebiti usmeri na reciklažu kao prioritet. Preduzeća koja su aktivna u prikupljanju i tretmanu tekstila imaće koristi od povećanih poslovnih mogućnosti i većeg tržišta polovnih tekstila.

Foto-ilustracija: Unsplash (Jairus Gallimore)

Jedan od problema upravljanja tekstilnim otpadom u EU je pitanje ilegalnog izvoza tekstilnog otpada u zemlje koje nisu dovoljno opremljene da njime upravljaju. Ne postoji jasno razgraničenje između onoga što je tekstil za višekratnu upotrebu, a šta otpad, te je neophodno zaustaviti praksu izvoza otpada prerušenog u tekstil za ponovnu upotrebu.

Potrebno je obezbediti da se pošiljke tekstilnog otpada obavljaju samo kada postoje garancije da se otpadom upravlja na ekološki prihvatljiv način.

Prema podacima Evropske agencije za životnu sredinu, kupovina tekstila u EU 2021. godine proizvela je oko 270 kilograma emisije ugljen dioksida po osobi. To znači da su tekstilni proizvodi koji se konzumiraju u EU proizveli emisiju gasova staklene bašte od 121 milion tona.

Način na koji se ljudi oslobađaju neželjene odeće takođe se promenio, te se predmeti sve češće bacaju, umesto da se doniraju. Manje od polovine korišćene odeće prikuplja se za ponovnu upotrebu ili recikliranje, a samo jedan odsto se reciklira u novu odeću, budući da tehnologije koje bi omogućile da se odeća reciklira u tzv. “devičanska vlakna” tek sada počinju da se pojavljuju.

Između 2000. i 2015. proizvodnja odeće se udvostručila, dok je prosečna upotreba odevnog predmeta smanjena.

Evropljani koriste skoro 26 kilograma tekstila i svake godine odbace oko 11 kilograma. Polovna odeća se može izvoziti van EU, ali se uglavnom (u procentu od 87 odsto) spaljuje ili odlaže na deponiju.

Uspon brze mode bio je presudan u povećanju potrošnje, delimično podstaknut društvenim medijima i industrijom koja je donela modne trendove većem broju potrošača bržim tempom nego u prošlosti.

Nove strategije za rešavanje ovog problema uključuju razvoj novih poslovnih modela za iznajmljivanje odeće, dizajniranje proizvoda na način koji bi olakšao ponovnu upotrebu i recikliranje, uveravanje potrošača da kupuju odeću boljeg kvaliteta koja traje duže (tzv. spora moda) i uopšteno usmeravanje ponašanja potrošača prema održivijim opcijama.

Izvor: RTCG

Predviđanje razvoja tržišta solarnih sistema 2024-2027

Foto-ilustracija: Pixabay (fabersam)
Foto-ilustracija: Freepik (@Oleksandr Ryzhkov)

Nakon uspešne 2023. godine za tržište solarnih panela u Evropskoj uniji, postavlja se pitanje da li će se ovakav trend nastaviti i u narednim godinama? Izveštaj ,,EU Market Outlook 2023-2027’’ koji je objavio Solar Power Europe, objavio je analizu u kojoj se predviđa dalji razvoj ovog tržišta za period 2024-2027.

U prethodnih nekoliko godina, sektor solarne energije imao je stopu rasta od preko 40 odsto, a glavna predviđanja su da će u godinama pred nama porast i dalje beležen, ali umerenije. Kako se navodi u Izveštaju, postoje izazovi koji zahtevaju hitnu pažnju donosioca odluka.

Značajan razvoj ovog sektora usledio je nakon porasta cena električne energije. S obzirom na to da se energetska kriza stabilizuje, predviđanja su da će solarna energija posebno da se razvija u zemljama koje imaju posvećene strategije za solarnu energiju i one koje će nastaviti da proširuju podršku za ovakvu energiju. U tom smislu, reč je o Nemačkoj ili, recimo, Autriji u kojoj oslobođenje od PDV-a za solarnu energiju stupa na snagu u ovoj, 2024. godini.

Pročitajte još:

Cena solarne opreme doživela je pad, usled globalnog proširenja proizvodnje solarnih panela, zbog čega se procenjuje da će doći do porasta u oblasti postavljanja solarnih elektrana na zemlji.

Foto-ilustracija: Unsplash (Nuno Marques)

U 2024. godini, očekuje se rast tržišta od 11 odsto, odnosno do 62 GW, prema Srednjem scenariju ovog Izveštaja. Kako se navodi, pod pretpostavkom da najnoviji okvir politike vezane za solarnu energiju bude sproveden kako je planirano, Srednji scenario pokazuje rast tržišta od 19 odsto (73,8 GW) u 2025. godini, zatim od 14 odsto (84,2 GW) u 2026, i 11 odsto (93,1 GW) u 2027. godini. Ovde vidimo da će se u 2025. godini stopa rasta povećati, a od 2026. godine smanjivati.

Pored Srednjeg, postoje i takozvani Niski i Visoki scenario, a oni zavise od rešavanja izazova sa kojima se suočava sektor solarne energije. Neki od njih su potreba za ubrzanjem izdavanja dozvola uz digitalizaciju i modernizaciju sistema, zatim unapređene investicija u elektromreže i fleksibilnost. Prema izveštaju Međunarodne agencije za energetiku (IEA), do 2040. godine potrebno je izgraditi više od 50 miliona kilometara elektromreža i ojačati oko 30 miliona kilometara.

Ukoliko izazovi budu rešeni, Visoki scenario predviđa porast tržišta od 81,1 GW već do 2024. godine i 130 GW do 2027. godine.

Energetski portal

PROCREDIT BANKA NA PUTU KARBONSKE NEUTRALNOSTI

Foto: ProCredit banka
Foto: Ljubaznošću Ivana Smiljkovića

Ušteda energije, održiva upotreba prirodnih resursa, manje otpada i smanjenje emisija štetnih gasova neki su od jasno definisanih i isplaniranih ciljeva ProCredit banke. Čvrsto se pridržavaju internih pristupa u očuvanju životne sredine, a svoju odličnu praksu prenose i na klijente.

O tome kako planiraju da postignu karbonsku neutralnost, razgovarali smo sa Ivanom Smiljkovićem, članom Izvršnog odbora ProCredit banke.

ProCredit banka ide ka tome da u budućnosti bude karbonski neutralna. Kako planirate to da postignete?

ProCredit banka duže od jedne decenije gradi sistematski pristup zaštiti životne sredine. Prvi koraci načinjeni su 2012. godine, kada smo definisali procedure koje se tiču zaštite životne sredine u našoj delatnosti. I na internom i na eksternom nivou kontinuirano pratimo naše uticaje na životnu sredinu. Zaista se trudimo da imamo holistički pristup i da obuhvatimo sve ESG aspekte. U cilju smanjenja CO2 emisija ProCredit Srbija je kao jednu od mera definisala i zamenu konvencionalnih službenih vozila električnim i niskoemisionim hibridnim automobilima. Danas je naša flota sto odsto green – čine je ukupno 44 ovakva vozila. Važno je istaći da je ProCredit Srbija postavila mrežu od više od 40 punjača za električne automobile širom zemlje, koje građani mogu da koriste potpuno besplatno. Verujemo da na ovaj način radimo na razvijanju svesti o smanjenju štetnih emisija. ProCredit Grupa se pridružila Net-Zero bankarskoj alijansi (Net-Zero Banking Alliance) i obavezala da će postaviti kratkoročne i dugoročne ciljeve za smanjenje emisija. Veoma sam ponosan na tu činjenicu.

Na koji način ProCredit banka klijentima pomaže da unaprede ekološku svest, da se lakše odluče za održive i zelene investicije i počnu da ih implementiraju u svoje poslovanje, ali i svakodnevicu?

Strateški ulažemo u obnovljive izvore energije, imamo stručne ljude i odličnu ekspertizu u tom domenu, naročito kada se radi o solarnim elektranama. Finansirali smo izgradnju nekoliko velikih solarnih elektrana u Srbiji, a izdvojio bih najveću DeLasol u Lapovu, ukupne snage 10MW. Ali ne finansiramo samo privredne subjekte već imamo i stimulativne kredite za energetsku efikasnost namenjene stanovništvu, sa povratom investicije do 20 odsto, u saradnji sa GEFF i EBRD. Na ovaj način možete obezbediti sredstva za kućnu solarnu energanu, toplotnu pumpu, novu PVC stolariju, izolaciju, solarne grejače vode i drugo. Osim što obezbeđuje sredstava, banka ima i savetodavnu ulogu – klijent se na nas može potpuno osloniti jer najčešće i radimo po modelu „ključ u ruke“.

U FOKUSU:

Sve češće čujemo izraz „zeleno finansiranje“. Koje su prednosti ovog vida finansiranja i koliko su ona značajna za ProCredit banku?

Nijedna banka ne bi smela da tvrdi da je „zelena“ ukoliko i na eksternom nivou, a to znači kroz standarde koji se odnose na kreditiranje klijenata, ne prati uticaje na životnu sredinu. Ti standardi su u ProCreditu detaljni, razvijaju se godinama i prate razvoj tržišta na kojima posluju sve banke iz naše Grupe. ProCredit Srbija veoma odlučno sprovodi zelenu agendu – udeo zelenog portfolija u total kreditnom portfoliju banke u Srbiji je nešto više od 15 odsto, dok je na nivou ProCredit Grupe udeo green portfolija prošle godine iznosio čak 20,2 odsto. Za godine koje su pred nama postavili smo još ambicioznije ciljeve – da povoljnim i podsticajnim kreditnim linijama značajnije povećamo investiranje u održive i „zelene“ projekte u Srbiji.

Koje novitete ProCredit banka priprema za naredni period? U kojim segmentima planirate da unapredite poslovanje?

Oslonjeni na 20-godišnje iskustvo koje dolazi iz centrale iz Nemačke, mi smo u Srbiji godinama unazad banka koja inovira. Prvi smo postali 100 odsto online banka, otvorili Zone 24/7, prvi omogućili klijentima da račune plaćaju putem Applea i Google Paya, prvi smo počeli da promovišemo zeleno finansiranje. I pored toga, uvek vidimo prostor da budemo još bliži klijentima, osluškujući njihove potrebe. Pošto smo primetili da u poslednje vreme raste zainteresovanost za oročenu štednju, omogućili smo atraktivne kamat ne stope za oročene depozite. Uskoro ćemo lansirati redizajniranu i unapređenu e-banking i m-banking aplikaciju, a klijentima koji imaju online šopove omogućili smo naplatu putem ProCredit e-commerce platforme. Trudimo se da budemo prava zelena banka, kao i lider u digitalizaciji. Nastavljamo da postavljamo standarde u finansijskom sektoru u kojem poslujemo.

Intervju vodila: Milica Radičević

Intervju u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala ELEKTROMOBILNOST

Štednja struje postala trajni prioritet – koji su novi standardi za domaćinstva

Foto-ilustracija: Unsplash (Andrey Metelev)
Foto-ilustracija: Pixabay (qimono)

Energetska kriza 2022. bila je opomena za ceo svet, a posebno za Evropu koja zavisi od uvoza. Protekla godina, pored energetskog oporavka, ustanovila je i nove standarde za domaćinstva. Štednja je trajni prioritet.

U većini zemalja Evropske unije i domaćinstva struju ugovaraju na slobodnom tržištu. Zbog preskupe energije koju je donela energetska kriza, finske porodice sve više sklapaju nove, povoljnije ugovore koji im omogućavaju korišćenje struje kada je najjeftinija na tržištu, a to signalizira aplikacija na pametnom telefonu.

Na ovakav ugovor pretplaćeno je već 15 odsto finskih domaćinstva. Prilagođavanjem potrošnje kažu, menju navike koje im ne samo štede u novčaniku već korišćenjem obnovljive energije čuvaju i životnu sredinu.

„Nekada smo imali elektrane na gas ili ugalj koje smo pokretali po potrebi da bismo obezbedili struju kada su Finci to želeli, sada proizvodnju sa vetroturbinama ili solarnim panelima ne možemo toliko da kontrolišemo. Ovo je način da se prilagodimo“, rekao je Livo Vehvilenen, ekonomista Univerziteta Alto.

„Ako uzmete standardni ugovor pre godinu dana, fiksna cena je bila 17 do 20 centi po kilovatu. A tokom godine sam u proseku plaćao devet centi po kilovatu“, naveo je Jane Kapilehto, stručnjak za energetiku.

Pročitajte još:

Stručnjaci: I mala potrošnja donosi velike uštede

I domaćinstva u Srbiji uveliko menjaju navike. Oktobarski račun za struju uspelo je da smanji više od polovine domaćinstva i to 20 do 40 posto. Stručnjaci savetuju – i mala racionalna potrošnja donosi velike uštede.

„Ne treba bojler da držimo uključen celog dana. Treba da ga držimo noću kada je po tarifnom sistemu energija četiri puta jeftinija. Ako nam zatreba dodatno onda treba da zagrejemo vodu neposredno pre korišćenja a ne da se ona hladi i dogreva bukvalno bacajući energiju. Evo jedan neobičan savet za sve naše građane. Oni koji puše u svojim stanovima, troše duplo više toplotne energije od onih koji ne puše. Ako ste pušači izađite na terasu nemojte u prostorijama koje zagrevate jer ćete ih proveravati višestruko više i potrošiti dvostruko više toplotne energije“, rekao je Slobodan Ružić, konsultant USAID-a na projektu „Bolja energija“.

Upravo i cilj „novog dizajna tržišta električne energije“ koji priprema Evropska unija jeste da se obezbedi sigurnost snabdvanja po dugoročnim ugovorima i prihvatljivim cenama.

Izvor: RTS

Startuju novi propisi za javne nabavke – Od 1. januara gledaju se i ekološki aspekti

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Marvin Meyer)

Kancelarija za javne nabavke donela je krajem 2023. godine dva nova pravilnika čija primena počinje od 1. januara.

Pravilnikom o vrstama dobara za koja su naručioci u obavezi da primenjuju ekološke aspekte u postupcima javnih nabavki predviđeno je da naručioci za određene kategorije neće više moći da koriste cenu kao jedini kriterijum pri dodeli ugovora. Na odabir ponude uticaće i skup ekoloških aspekata kao što su životni vek proizvoda, troškovi održavanja, vode i struje i reciklaže dobara kada postanu otpad.

Ekološki aspekti odnosiće se na nabavku fotokopir papira, računarske opreme (desktop računari, laptop računari i monitori), kancelarijske elektronske opreme (štampači, skeneri, multifunkcionalni uređaji i sl.), klima uređaja (standardni klima uređaji, inverter klime za grejanje i hlađenje i sl.) i sredstava za čišćenje (proizvodi za čišćenje tvrdih površina, tekstilni proizvodi za čišćenje i sl.).

Udeo predmeta nabavke sa ekološkim aspektima u postupcima javnih nabavki dobara iznosi najmanje 10 odsto u odnosu na ukupan obim predmeta javne nabavke.

Pravilnik o načinu objavljivanja i vrsti podataka o ugovorima i izmenama ugovora koje naručioci objavljuju na Portalu javnih nabavki bliže uređuje način objavljivanja i vrste podataka o ugovorima zaključenim nakon sprovedenog postupka javne nabavke.

Na Portalu javnih nabavki naručilac objavljuje podatke o predmetu nabavke, osnovne podatke o ugovoru/okvirnom sporazumu/narudžbenici, podatke o privrednom subjektu, o podizvođačima, ukoliko ponuđač angažuje podizvođače, o partijama, kao i vrednost i trajanje ugovora/okvirnog sporazuma/narudžbenice i podatke o prestanku važenja ugovora/okvirnog sporazuma/narudžbenice.

„U slučaju centralizovanih javnih nabavki podatke o zaključenom okvirnom sporazumu i izmenama objavljuje telo za centralizovane javne nabavke, a podatke o svakom ugovoru zaključenom na osnovu okvirnog sporazuma evidentiraju naručioci koji zaključuju ugovore. Telo za centralizovane javne nabavke objavljuje zbirno obaveštenje o dodeli ugovora koji su zaključeni na osnovu okvirnog sporazuma i obaveštenje o izmeni okvirnog sporazuma na način propisan odredbama Zakona“, piše u pravilniku.

Oba pravilnika stupila su na snagu 1. januara 2024. godine.

Izvor: eKapija

Nove alternative hrani životinjskog porekla

Foto-ilustracija: Freepik (timolina)
Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Praznici su dani u godini kada se više govori o hrani i obično želimo da naše trpeze budu bogatije, a naročito tokom novogodišnjih i božićnih praznika. Novo istraživanje koje je objavio Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP), moglo bi da pomogne da tokom narednih praznika trpeze postanu održivije za našu planetu.

Pronaći balans između ukusnih specijaliteta kojima se radujemo i činjenice da su sistemi ishrane odgovorni za oko 30 odsto emisija gasova staklene bašte koje stvara čovek, od čega proizvodi životinjskog porekla čine oko 60 odsto ovih emisija, a predviđanja su da bi proizvodnja mesa mogla da poraste za 50 odsto do 2050. godine.

Ovakve prakse osim što utiču negativno na klimatske promene, zagađuju vazduh i vodu, a doprinose gubitku biodiverziteta i degradaciji zemljišta, kao i gubljenju njegovih hranljivih materija.

Istraživanja su pokazala da visok unos crvenog i prerađenog mesa povećava rizik od gojaznosti i nezaraznih bolesti. Pored toga, neki sistemi proizvodnje namirnica od stoke povezani su sa povećanim rizikom od zoonotksih bolesti, kao i sa rastućim problemom u vezi sa rezistencijom na antimikrobne lekove.

Pročitajte još:

Izveštaj pod nazivom Šta se kuva? (eng What’s cooking?) bavi se ekološkim, zdravstvenih i socijalnim pitanjima kao i dobrobiti životinja, uz usvajanje novih alternativnih namirnica mesu i mlečnim proizvodima.

Fokus je na tri vrste alternativa:

  • Novi proizvodi na bazi biljaka, napravljeni od biljnih proteina kao što su soja, pasulj ili grašak, uz to kombinovani sa mastima, vitaminima, mineralima i vodom
  • Uzgojeno meso, kao pravo mesto stvoreno iz ćelija životinja koje su uzgajane u bioreaktorima
  • Proizvodi dobijeni fermentacijom, uključujući proizvode dobijene fermentacijom biomase, koji su zapravo proteinima bogate namirnice dobijene koripćenjem brzog rasta mikroorganizama koji su ujedno osnovni sastojci, kao i proizvode dobijene preciznom fermentacijom, koji koriste mikroorganizme za proizvodnju sastojaka, uključujući određene proteine, ukuse, vitamine i masti, koji se dodaju završnom prehrambenom proizvodu

Visoke emisije naročito dolaze iz uzgajanja govedine, uzimajući u obzir to da krave tokom varenja hrane proizvode metan, gas sa efektom staklene bašte koji se značajno opasniji od ugljen-dioksida. Iako su ponuđena alternativna rešenja potencijalno održivija, potrebna su dodatna istraživanja i njihovo unapređenje.

Foto-ilustracija: Unsplash (Ali Olfian)

Primera radi, uzgojeno meso nastalo iz ćelija životinja zahteva korišćenje velikih količina energije, zbog čega takva energija mora da bude niskougljenična kako bi se ostvario cilj. Još jedan primer jesu biljne namirnice koje su povezane sa smanjenim rizicima od nezaraznih bolesti i drugih zdravstvenih problema. Međutim, da bi bile takve one moraju da budu minimalno prerađene, a i dalje se novi biljni proizvodi značajno prerađuju uz dodatak velikih količina soli, ali ono što je dobro, jeste da postoje mogućnosti da potreba za preradom bude značajno smanjena. Iako uzgajano meso iz ćelija životinja za sada zahteva korišćenje životinja u prehrambenim sistema, u izveštaju se navodi da je reč o mnogo manjem broju, a radi se i dalje na pronalaženju načina za dodatna smanjenja.

Kako bi se smanjile emisije u sektoru stočarstva, potrebni su veliki napori kao što je ulaganje u manje farme i regenerativno stočarstvo. Mnoge države među kojima su Kina, Brazil, Evropska unija, Indija, Sjedinjene Države i druge, investirale su u proizvodnju novih alternativama proizvodima životinjskog porekla. Kako bi se dalje pospešila alternativna rešenja važna je podrška vlada kroz pružanje finansijske podrške istraživanjima, podsticanje međunarodne saradnje ali i kroz razvoj regulatornih okvira.

Tri su faktora od kojih zavisi hoće li ovakvi proizvodi biti prihvaćeni. Prvi jeste cena, koja je i dalje viša u odnosu na konvencionalne proizvode životnjskog porekla. Kao drugi izdvaja se nepoverenje koje postoji kada je reč o ukusu ovakvih proizvoda. Na trećem mestu, ali ne i najmanje važnom ostaje kulturološki faktor.

Katarina Vuinac

Osiguranje životne sredine od zagađenja

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: Dunav osiguranje

Među top trendovima u osiguranju u Evropskoj uniji su takozvane zelene polise, koje prate firme i pojedince u očuvanju planete. Zelenom osiguranje, odnosno osiguranje od ekoloških šteta je oblast osiguranja u okviru koje se putem različitih vrsta i modaliteta ugovora o osiguranju obezbeđuje pokriće šteta prouzrokovanih zagađenjem životne sredine.

Analiziraju se osnovne karakteristike različitih vrsta osiguranja, od ekoloških šteta: osiguranje od odgovornosti za štete prouzrokovane zagađenjem životne sredine, osiguranje prvog lica (eng. first party insurance) i direktno osiguranje (eng. direct insurance) od ekoloških šteta.

O stepenu svesti o mogućim razmerama štete po životnu sredinu u Srbiji svedoči i Zakon o zaštiti životne sredine i uspostavljen sistem odgovornosti, koji je ograničen na štetu prouzrokovanu trećim licima. Direktivom 2004/35/EZ predviđen je princip “zagađivač plaća”, pa samim tim i širi obim obaveze odgovornog lica. Iz tog razloga su osiguravači u državama članicama Evropske unije uveli u ponudu i osiguranje od odgovornosti koja se zasniva na javnopravnim propisima, usled štete prouzrokovane biljkama, životinjama, vodama i prirodnim staništima, a ne samo na odgovornosti po osnovu privatnopravnih zahteva oštećenih lica.

Zelene polise u svetu su već toliko razvijene da su podelili po vrstama: osim zelenog osiguranja automobila, tu su osiguranje zelenog poslovanja, ekološko osiguranje kuća, zeleno putno osiguranje, pa čak i ekološko životno, zdravstveno i osiguranje odgovornosti.

Kakva je situacija u našoj zemlji sa ovakvom vrstom osiguranja, objasnio nam je Bojan Miladinović, direktor Direkcije za procenu i preuzimanje rizika Dunav osiguranja koji je rekao da se kompanija do sada, u zahtevima svojih klijenata nije susretala eksplicitno sa terminom „zelene polise osiguranja“, ali jeste sa upitima za osiguranje životne sredine od zagađenja koje se može ugovoriti kroz neke vidove osiguranja od odgovornosti.

„Zaključivanjem polise osiguranja opšte odgovornosti, standardni obim pokrića može se proširiti na štete usled zagađivanja životne sredine izazvanog ljudskom delatnošću koje može imati štetne posledice na kvalitet životne sredine i zdravlje ljudi. Shodno osnovnim principima struke, navedene štete obuhvaćene su osiguranjem samo ukoliko su nastale usled iznenadnog i neočekivanog događaja“, rekao je Miladinović.

Takođe, polisa osiguranja odgovornosti za štete nastale u toku transporta opasnog tereta pokriva i štete koje za posledicu imaju zagađenje životne sredine, a nastale su u toku transporta opasnog tereta u drumskom, železničkom, vazdušnom ili vodnom saobraćaju u obimu i način propisan zakonom.

Generalno, kompanija Dunav osiguranje, u skladu sa svojim društveno odgovornim poslovanjem prati zakonsku regulativu u pogledu obaveze osiguranja od ekološke odgovornosti i svoju ponudu proširuje novim proizvodima ili novim pokrićima u okviru postojećih proizvoda. Osiguranje automobila u svetu je među prvima ponudilo ekološke, ili „zelene“ polise.

Naš sagovornik je rekao da se polise osiguranja električnih vozilavozila na hibridni pogon ne razlikuju se od polisa osiguranja za druga vozila.

„Rizik od zagađenja životne sredine nije nepoznat niti nov za osiguravače i pojava automobila na električni ili hibridni pogon nije uticala na obim pokrića kod osiguranja motornih vozila. Svako ugovoreno pokriće, uključujući i ekološke štete, podrazumeva veću izloženost riziku i shodno tome i svoju posebnu cenu odnosno premiju“, rekao je Miladinović.

Mirjana Vujadinović Tomevski

EKO FOND – PODRŠKA ZA RAZVOJ ELEKTROMOBILNOSTI U CRNOJ GORI

Foto-ilustracija: Unsplash (michael-fousert)
Foto: Eko fond

Razvoj elektromobilnosti u Crnoj Gori u poslednjih nekoliko godina ide uzlaznom putanjom. Na ulicama je sve više vozila na električni i hibridni pogon i tome u velikoj meri doprinose subvencije Eko fonda (Fond za zaštitu životne sredine). Početkom jula, treću godinu zaredom, raspisali su tri Javna poziva za subvencionisanje kupovine električnih i hibridnih vozila za fizička lica, privrednike i javni sektor. Draško Boljević, izvršni direktor Eko fonda, ističe da na njihovu adresu stiže sve više zahteva za subvencije.

– To je pokazatelj da je naš trud prepoznat i posebno nas raduje činjenica da iz godine u godinu raste broj zainteresovanih, te na našu adresu stiže sve više upita za subvencije, što znači da se maksimalno troši budžet koji imamo na raspolaganju – kaže Boljević.

Za ovu godinu budžet za subvencije iznosi 399.242 evra. Za korisnike koji su fizička lica za određene kategorije izdvojeno je 99.243 evra, za privredu i preduzetnike – 100.000 evra i za javni sektor – 200.000 evra. Da postoji veliko interesovanje za sredstva, pokazuje podatak da je tokom prvih desetak dana konkursa stiglo 35 zahteva. Javni konkurs za fizička lica i privredu i preduzetnike otvoren je do utroška sredstava, a za javni sektor rok je do 31. novembra 2023. godine. Iznos subvencije za električna vozila L kategorije se kreće od 400 do 1.500 evra po vozilu. Za električna vozila kategorije M1 i N1 subvencije iznose 5.000 evra, dok za hibridna vozila (plug in i full hybrid) subvencije iznose 2.500 evra.

– Prethodnih godina, a nadam se da će tako biti i ove, izdvojena sredstva su podeljena do poslednjeg centa i očekujem da će tako biti i ove. Iskreno se nadam da će sredstva koja smo izdvojili biti dovoljna i da ćemo moći da ispunimo sve zahteve koji nam stignu – dodaje naš sagovornik.

U FOKUSU:

Činjenica je da se u Crnoj Gori sve više vozi na struju, ali brojke nisu toliko impozantne. Prema proceni našeg sagovornika, na osnovu informacija koje ima, u Crnoj Gori saobraća oko 500 automobila na električni i hibridni pogon.

– Nažalost nemamo tačne podatke koliko je hibridnih, a koliko potpuno električnih automobila. Iskustva Eko fonda pokazuju da se polako niveliše taj odnos hibridnih i električnih automobila. U prvoj godini dodele subvencija to je bilo u korist hibridnih automobila, a sada već dolazimo do toga da je taj odnos pola-pola – zaključuje Boljević.

Razvijenost mreže i subvencije za punjače 

Razvoj elektromobilnosti u stopu mora da prati i odgovarajuća infrastruktura, prvenstveno se misli na mrežu punjača. U Crnoj Gori, prema Draškovim rečima, ova oblasti nije pravno uređena. Vlasnici električnih automobila prinuđeni su da se snalaze, vozila pune na sopstvenim punjačima, ukoliko ih imaju, i koriste neke koji su javni. Dok čekaju da se ova oblast zakonski uredi, tim Eko fonda planira da jedan deo sredstava izdvoji za subvencije za kupovinu punjača za električna vozila. Ukoliko sve bude teklo prema planu, do kraja godine bi trebalo da bude raspisan jedan konkurs za punjače. Na taj način žele da zaokruže priču subvencijom i električnog automobila i punjača. 

Tekst priredila: Milica Radičević

Tekst objavljen u Magazinu Energetskog portala ELEKTROMOBILNOST.

SREĆNA NOVA GODINA – Šta je obeležilo 2023. godinu

Foto: EP
Foto-ilustracija: Unsplash (goxy-bgd)

U protekloj 2023. godini u Srbiji se dosta ulagalo u zaštitu životne sredine, ekološke projekte i aktivnosti koji imaju uticaj na čuvanje prirode i poboljšanje života građana. Preduzimale su se različite mere od izmena zakona, uklanjanja deponija, subvencija za energetsku sanaciju, ulaganja u obnovljive izvore energije (OIE), puteve, poboljšanje ekoloških standarda, ali i druge projekte kako bi se unapredili uslovi života i prevazišle izmenjene vremenske prilike u Srbiji.

S obzirom da dobijamo oko dve trećine električne energije iz uglja, povećanje proizvodnje energije iz OIE je ključno za uspešno sprovođenje energetske tranzicije i smanjenje negativnog uticaja energetskog sektora na životnu sredinu. Usvajanjem izmena i dopuna Zakona o korišćenju obnovljivih izvora energije (OIE) omogućen dalji razvoj sektora i održane su prve aukcije za nove kapacitete iz obnovljivih izvora. Proleće je aktivno počelo i za sektor agrara, tako je krajem marta zaživeo sajt e-Agrar za elektronsku registraciju poljoprivrednih gazdinstava u Srbiji.

Puštanje u rad najveće solane elektrane u Srbiji – DeLasol obeležilo je sunčano proleće. Ova elektrana snage 9,913 MW nalazi se na području opštine Lapovo na površini od 12,5 hektara. Izgradnja elektrane poverena je kompaniji MT-KOMEX, koja je lider u izgradnji solarnih elektrana u našoj zemlji i koja u aprilu otvara preduzeće u Bosni i Hercegovini.

Foto: MT-KOMEX

Sa letnjim, sunčanim danima počelo je pokretanje ciklusa subvencija države za energetsku efikasnost, kako bi se podstakli građani da smanje potrošnju električne energije. Zbog velikog interesovanja građana rokovi za podnošenje prijava su produženi. Paralelno sa uvođenjem subvencija za domaćinstva, uvedene su i mere podrške zamene kotlova u toplanama i drugim javnim ustanovama.

Početkom jula sa predstavnicima 30 lokalnih samouprava potpisan je ugovor o sufinansiranju projekata nelegalnog odlaganja otpada. Intenzivno se radilo na uklanjanju divljih deponija u borbi za čistiju životnu sredinu građana, što je strateški cilj Ministarstva i Vlade Srbije.

U 2023. smo ušli i u novo poglavlje u razvoju poslovanja, u kojem su održivost i etika jednako važni kao i profit, a usvajanje i primena ESG standarda nametnula se kao imperativ za održivo i društveno odgovorno poslovanje i upravljanje, kreiranje strategije dekarbonizacije, kao i primenu zelenih tehnologija i cirkularne ekonomije.

Foto-ilustracija: Unsplash (Ali Arif Soydaş)

Kao veoma važan korak u borbi za čistiji vazduh usvojen je strateški dokument Programa zaštite vazduha u Srbiji za period 2022. do 2030. godine kojim je, uz dalje usklađivanje sa regulativom EU, usvojen set mera koje bi trebalo da doprinesu da vazduh u našoj zemlji bude čistiji. Pošto je i saobraćaj veliki zagađivač vazduha, subvencionisana je nabavka električnih i hibridnih vozila, za šta je izdvojen budžet od 294 miliona dinara, skoro duplo više nego prošle godine.

Od 1. oktobra počeo je da se primenjuje Mehanizam regulisanja prekograničnih emisija ugljenika – CBAM koji obavezuje kompanije u određenim sektorima koje izvoze u EU da prijavljuju emisije ugljen-dioksida koji se oslobađa u toku proizvodnog procesa.

U toku veoma aktivne jeseni nastavlja se realizacija kapitalnih zelenih projekata. Ulaže se u zelenu infrastrukturu u domenu upravljanja otpadom i očišćeno je 170 deponija i počela je izgradnja Regionalnog centra za upravljanje otpadom na najsavremeniji način Eko-Tamnava u Kaleniću, kod Uba.

Uspešno je završena i revitalizacija hidroelektrane Đerdap 1, koji je spreman da  iskoristi potencijal Dunava. Đerdap 1 koji je više od pet decenija ponos naše hidroenergetike, uspešnom revitalizacijom biće to sigurno i narednih 30 do 40 godina.

Foto: Ministarstvo rudarstva i energetike-Nikola Mladenović

Puštanjem u funkciju gasne interkonekcije Srbija-Bugarska stvorena je i fizička mogućnost da se snabdevamo gasom iz različitih izvora. Omogućena je diversifikacija izvora snabdevanja prirodnim gasom i veća energetska bezbednost.

Srbija je učestvovala i na klimatskom samitu UN (COP28) u Dubaiju, najvećoj konferenciji o klimi na svetu na kojoj je prisustvovalo skoro 200 zemalja, koje su pregovarale da, po prvi put, postepeno ukinu upotrebu uglja, nafte i gasa koji emituju ugljenik – glavni izvor emisija. Na COP28 je istaknuta potreba za smanjenjem globalnih emisija stakleničkih plinova za 43 odsto do 2030., odnosno za 60 odsto do 2035., u poređenju sa nivoima iz 2019., kako bi se globalno zagrevanje ograničilo na 1,5 °C.

U Srbiji, pored svega što je urađeno u 2023.godini u prvih 11 meseci prošle godine povećavao se broj domaćinstava koja sama proizvode i prodaju struju (prozjumera). Njihov broj se skoro utrostručio – sa 602 koliko ih je bilo u 2022. na 1.846 domaćinstava u 2023. godine i taj broj beleži konstantan rast. Ovom uzlaznom trendu su svakako doprineli unapređenje načina obračuna, povećanje cene struje, ali i i subvencija države za izgradnju solarnih elektrana.

Kao da se čekao sam kraj godine da se usvoji Nacrt Integrisanog energetskog i klimatskog plana (INEKP) za period do 2030. godine sa projekcijama do 2050. godine. To je jedan od najvažnijih dokumenata u oblasti energetike i klimatskih promena i ključan instrument za sprovođenje energetske tranzicije i borbu protiv negativnih efekata klimatskih promena.

Foto: EP

Od tog dokumenta zavise cene po kojima ćemo se ubuduće snabdevati energijom, kako ćemo se grejati i na koji način ćemo renovirati naše zgrade. INEKP treba da postavi ciljeve domaće energetske i klimatske politike, pruži okvir za proces energetske tranzicije sa fosilnih goriva na energetsku efikasnost i OIE i dostigne evropske ciljeve energetske i klimatske politike do 2050.

Po svemu navedenom u Srbiji je u godini koja je za nama uhvaćen dobar zamajac da se punom parom nastavi ka ostvarivanju boljeg, čistijeg i energetski čistijeg i zdravijeg ekosistema, kako bi se poboljšao kvalitet života, zaštitila životna sredina i pripremili za izazove koji nas čekaju u godini pred nama.  

U nadi da će sve obećano biti i ispunjeno SREĆNU NOVU 2021. GODINU želi vam tim Energetskog portala!

Mirjana Vujadinović Tomevski

INOVATIVNI PROBIOTSKI NAPITAK ZDRAVIJI ZA LJUDE I PRIRODU

Foto-ilustracija: Pixabay (Kristina Zaturovska)
Foto: Ljubaznošću Milice Milutinović

I dok Srbija kaska u mnogo čemu za razvijenijim zemljama, ujedno se i ponosi mladim, talentovanim ljudima koji osvajaju nagrade na takmičenjima znanja. Među najboljima izdvaja se i tim studenata Biljna tajna. Jedinstvenost njihovog inovativnog proizvoda VeYo od bademove pulpe – probiotskog jogurta prepoznata je u čitavom svetu, a o inspiraciji za njegov nastanak i uspesima koji su usledili razgovarali smo sa Milicom Milutinović, dipl. inženjerkom sa Katedre za biohemijsko inženjerstvo i biotehnologiju Tehnološko-metalurškog fakulteta u Beogradu.

Njihova priča počinje u toku pripreme diplomskog rada Milice i njene koleginice Sare Živanović, u koju je trebalo da uključe detaljnu analizu bademove pulpe. Nakon što su otkrile neiskorišćeni potencijal ove sirovine, počele su da osmišljavaju kako da je upotrebe. Pošto i same vole biljne alternative mleku, u dogovoru sa ostalim članovima došle su do konačnog rešenja – probiotskog eko-napitka na bazi badema. U tom trenutku nastao je i tim Biljna tajna, a realizaciji ideje podržali su profesorka Marica Rakin i kolege sa drugih fakulteta, sa kojima su i veoma dobri prijatelji.

– Dok smo Sara i ja mesecima u laboratoriji radile na tehnološkom razvoju, tehnoekonomski aspekt i poslovni model napravile su naše koleginice Duška Rakin i Tamara Živanović, studentkinje Ekonomskog fakulteta, a grafički dizajn i marketing plan realizovao je Aleksa Simić, student Poljoprivrednog fakulteta – kaže Milica Milutinović.

U FOKUSU:

Jedinstvenost proizvoda VeYo

Probiotski napitak na bazi badema napravljen je od pulpe koja zaostaje kao nusproizvod nakon proizvodnje bademovog mleka, a koja je do sada smatrana otpadom. Njegov značaj ogleda se u tehnološkom unapređenju i unapređenju zaštite životne sredine jer se, za razliku od postojećih biljnih napitaka na tržištu, proizvodi isključivo od otpadne pulpe, a zadržava izuzetan kvalitet. Ujedno predstavlja i primer implementacije koncepta cirkularne ekonomije na nacionalnom nivou. 

Dobiti kvalitetan nutritivno bogat i ukusan proizvod zahtevalo je mnogo rada u laboratoriji kako bi se pronašla prava receptura i idealni uslovi za ovakvu fermentaciju. Najzanimljiviji deo svima, kaže Milica, bio je testiranje ukusa, uz dodavanje arome vanile ili liofilizovanog voća. Trenutno rade na usavršavanju, optimizaciji i zaštiti proizvoda, kako bi sve bilo spremno za dalje korake koje planiraju.

Priredila: Katarina Vuinac

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala ELEKTROMOBILNOST.

U Požarevcu puštena u rad nova visokonaponska trafo-stanica

Foto-ilustracija: Unsplash (American Public Power Association)
Foto-ilustracija: Unsplash (Alexander Schimmeck)

U Požarevcu je puštena u rad nova visokonaponska trafo-stanica Požarevac 2, koja će omogućiti industrijski razvoj ovog grada i sigurnije snabdevanje građana električnom energijom.

Tom prilikom, ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović izjavila je da je završetak izgradnje i puštanje u rad pomenute trafo-stanice, kao i dvostrukog priključnog dalekovoda, od izuzetnog značaja za Požarevac i širu okolinu.

,,U Požarevcu se ubrzano razvija industrija i zato je bilo važno izgraditi nove energetske kapacitete koji omogućavaju pouzdaniji rad mreže’’, rekla je ministarka i dodala da izgradnja transformatorske stanice omogućava dalji industrijski razvoj ovog grada, što je i realizovano i u šta je investirano 785 miliona dinara.

Prema njenim rečima, nakon puštanja u rad ove trafo-stanice stiču se uslovi za rekonstrukciju postojeće, stare više od 60 godina, odnosno obezbeđuju se alternativni pravci napajanja električnom energijom, što se radi i u drugim mestima.

Pročitajte još:

Ministarka je ocenila da u prethodnom periodu nije bilo dovoljno investicija u srednjenaponsku i niskonaponsku mrežu i da je od ove godine država obezbedila 180 miliona evra investicija, što su ujedno i najveća ulaganja u poslednjih nekoliko decenija.

Ona je podsetila na to da je „Elektrodistribucija Srbije” počela sa projektima modernizacije i zamene postojećih starih brojila pametnim digitalnim brojilima, što je primer za to kako ova ulaganja dolaze direktno u domove naših građana.

Foto-ilustracija: Unsplash (Nikola Johnny Mirkovic)

,,Cilj je da do kraja decenije zamenimo 80 odsto brojila u našoj zemlji. Prva su zamenjena u Beogradu i Novom Sadu i u prethodna dva meseca je više od 100.000 potrošača dobilo digitalno brojilo’’, precizirala je ministarka.

Kako je precizirala, ta brojila treba da pomognu da se smanje gubici, jednostavnije upravlja potrošnjom u mreži i da se brže reaguje na otklanjanju kvarova i problema u napajanju.

Ministarka je ocenila da su važna ulaganja i u prenosnu infrastrukturu, naglasivši da moramo da jačamo prenosne kapacitete i da budemo bolje povezani sa susednim državama, čime ćemo moći da brže razmenjujemo električnu energiju, posebno u situaciji nestabilnosti i energetske krize.

,,Pokazalo se da su one zemlje koje su bolje povezane sa susedima lakše prebrodile krizu i obezbedile sigurnost snabdevanja’’, zaključila je ministarka.

Energetski portal