Home Blog Page 63

IPARD III program – raspisan prvi javni poziv za Meru 1

Foto-ilustracija: Unsplash (clay-banks)
Foto-ilustracija: Unsplash (frances-gunn)

U Srbiji je raspisan prvi javni poziv za Meru 1 (M1) u okviru IPARD III programa, koji ovog puta nudi podsticaje za projekte usmerene na unapređenje fizičke imovine poljoprivrednih gazdinstava kroz investicije u infrastrukturu i opremu. Ovaj program omogućava finansiranje za izgradnju i opremanje objekata, kao i za uspostavljanje novih ili obnovu postojećih višegodišnjih plantaža i matičnjaka.

Kako smo ranije navodili, IPARD fond je pretpristupni program Evropske unije, koja je odobrila sredstva za IPARD II 2014-2020 program  u iznosu od 175 miliona evra. Međutim, od prethodne godine se sprovodi IPARD III 2021-2027 program, ali ovog puta je iznos 288 miliona evra. Podsetićemo da se IPARD trenutno odnosi na tri vrste mera, od kojih je tema ovog javnog poziva Mera 1.

  • Mera 1 (M1) – Investicije u fizičku imovinu poljoprivrednih gazdinstava
  • Mera 3 (M3) – Investicije u fizičku imovinu koje se tiču prerade i marketinga poljoprivrednih proizvoda
  • Mera 7 (M7) – Diverzifikacija poljoprivrednih gazdinstava i razvoj poslovanja (podrška razvoju ruralnog turizma)

Pročitajte još:

Foto-ilustracija: Unsplash (ricardo-gomez-angel)

Predmet ovog poziva je podrška projektima koji podrazumevaju izgradnju i/ili opremanje objekata, stvaranje novih ili obnavljanje starih višegodišnjih plantaža voća, uspostavljanje novih matičnjaka sa sadnim materijalom visokih fitosanitarnih kategorija za voće i grožđe, kao i nabavku opreme unutar tih projekata. Podsticaji su namenjeni sektorima proizvodnje mleka, mesa, voća, povrća, žitarica, industrijskog bilja, grožđa, jaja i ribarstva, navodi se na sajtu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.

Prijave su otvorene od 23. februara do 24. maja 2024. godine.

Što se tiče sredstava, izdvojeno je ukupno 4.809.728.000,39 dinara (preko 41 milion evra) za finansiranje. Visina podsticaja varira od 60 odsto do 75 odsto ukupnih prihvatljivih troškova investicije, zavisno od određenih uslova, kao što su status mladog poljoprivrednika, proizvodnja sertifikovanih organskih proizvoda, lokacija gazdinstva u planinskim područjima, investicije u upravljanje otpadom i vodama, kao i proizvodnju i skladištenje energije iz obnovljivih izvora.

Podnosioci zahteva mogu ostvariti pravo na podsticaje u iznosu od minimalno 20.000 evra do maksimalno 1.000.000 evra po projektu.

Što se tiče svih dodatnih informacija i uputstava vezanih za javni poziv, detalji su dostupni na zvaničnim internet stranicama Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, kao i na stranici Uprave za agrarna plaćanja.

Energetski portal

Zagađenje i prečišćavanje voda kao prekogranični problem – šta očekuje Beograd

Foto-ilustracija: Unsplash (Ivan Bandura)
Foto-ilustracija: Unsplash (patrick-federi)

Oko 80 odsto otpadnih voda na svetskom nivou vraća se u ekosistem bez tretmana ili ponovne upotrebe. Srbija je ispod svetskog proseka sa 14,7 odsto. Evropska unija, gde se prečišćava čak 80 odsto otpadnih voda, finansira izgradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda jer zagađenje reka vidi kao prekogranični problem. Istraživali smo i kako je u susednim zemljama.

Nekada je Begej kod Itebeja, blizu granice sa Rumunijom bio jedna od najzagađenijih tačaka. To se promenilo ulaskom Rumunije u Evropsku uniju i prihvatanjem obaveza da ni komunalne ni industrijske otpadne vode ne smeju da se ispuštaju u reke.

Uz pomoć evropskih pretpristupnih fondova rekonstruisana su stara i izgrađena nova postrojenja za prečišćavanje tako da kvalitet otpadnih voda bude u skladu sa evropskim standardima.

„Postrojenje smo počeli da gradimo 2005. a završili 2011. godine i znatno je smanjeno zagađenje. Voda je čistija. Sa naprednom tehnologijom, sa biološkim tretmanom znatno je smanjena koncentracija zagađujućih materija na stanici gde se voda ispušta u Begej, tako da ne ugrožavamo reke i riblji fond u njima. Monitoring pokazuje znatno smanjenje zagađujućih materija“, rekao je Adrijan Korui, šef fabrike za prečišćavanje otpadnih voda „Akvatim“ u Temišvaru.

Deo energije za rad postrojenja dobija se iz solarnih panela, a u pripremi je postrojenje u kojem će se od otpadnog mulja dobijati biogas.

„Akvatim je koristio dva pretpristupna fonda. Jedan, od 30 miliona evra, korišćen je za izgradnju prečistača vode. Napravljeno je nekoliko kanalizacionih mreža. Sve to je napravljeno pre ulaska u EU. Kada smo postali članica EU imali smo pristup i mnogo većim izvorima finansiranja što nas je pretvorilo u regionalnog operatera. I naravno da imamo čistije reke“, izjavio je Mihaj Grozavesku iz odeljenja za impelmentaciju evropskih projekata, „Akvatim“.

Pročitajte još:

Oko 60 odsto stanovnika Rumunije priključeno je na kanalizacione mreže sa tretmanom otpadnih voda. U urbanim sredinama 99 odsto. Ostaje problem manjih naselja.

U Poglavlju 22 Ugovora o pristupanju, koje se odnosi na životnu sredinu, do 2018. godine svako selo ili mali grad trebalo je da ima centralizovan sistem vodosnabdevanja i sistem za sakupljanje otpadnih voda.

Begej je čistiji nego što je bio, a to važi i za druge reke u koje se ulivaju samo prečišćene komunalne otpadne vode. Čak 90 odsto troškova za izgradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda pokriveni su grantovima evropske unije.

Foto-ilustracija: Unsplash (Alexander Schimmeck)

A da bi se Rumunija uskladila sa direktivama evropskim o otpadnim vodama neophodno je uložiti još 20 milijardi evra.

U Srbiji je nešto više od polovine stanovništva priključeno na kanalizacione mreže, a tretmanom kumunalnih otadnih voda pokriveno je manje od 15 odsto. Stanovnici Kanjiže su među njima, pa se u Tisu uliva prečišćena voda.

„Sam prečistač se zasniva na konvencijalnoj tehnologiji biološki aktivnog mulja uz prethodnu biološku denitrifikaciju i prethodnu biološku defosforizaciju. Naravno da je rađeno uz pomoć sredstava EU. Što se tiče samog projektovanja to su domaći projektanti uradili, domaći izvođači izveli. Što se tiče troškova pričistača najveći trošak koji zaista opterećuje rad jeste potrošnja električne energije„, kaže Dušan Glišić, direktor preduzeća „Potiski vodovod“.

Od 50-ak izgrađenih postrojenja za tretman otpadnih voda u Srbiji polovina nije u funkciji. Beograd nema nijedno i sva kanalizacija se uliva u Savu i Dunav.

„Beograd nema prečićavanja i to ne mora da bude toliko loše, jer mu je to šansa da onda kada već nešto radi da uradi nešto što je najsavremenije. Ta nova rešenja koja bi Beograd po meni trebalo da primeni, umesto jednog velikog centralnog postrojanja koje je predviđeno na Velikom selu sa nekih 50, 60 hektara rezervisane zemlje, da se radi dva, tri manja decentralizovana postrojenja koja su jeftinija i za izgradnju i za troškove pogona, za održavanje i mnogo se lakše uklapaju u narednu evropsku direktivu koja će zahtevati da svi oni u svim gradovima Evrope koji već imaju postrojenja moraju da ih prerade i da postanu energetski neutralni. Moraju proizvesti onoliko energije koliko troše“, izjavio je prof. Čedo Maksimović iz Imperijal koledža u Londonu.

Programom „Čista Srbija’’ vrednim 3,2 milijarde evra predviđena je izgradnja 5.000 kilometara nedostajuće kanalizacione mreže i 159 postrojenja za preradu otpadnih voda.

Izvor: RTS

Otapanje kriosfere – kakve se promene i posledice uočavaju

Foto-ilustracija: Unsplash (Tetiana Grypachevska)
Photo-illustration: Pixabay

Kriosfera predstavlja područja planete na kojima se voda smrzava u sneg ili led. Postoji podela kriosfere na sneg, led, glečere, lene police ili sante leda, morski led i permafrost. Neki od njih se sezonski smrzavaju i otapaju, dok su druga područja u smrznutom stanju hiljadama godina i u njih se svrstava permafrost. Podaci Svetske meteorološke organizacije (WMO), pokazuju da je 70 odsto slatke vode na Zemlji u obliku snega ili leda, a da je oko 10 odsto površine planete prekriveno glečerima ili ledenim pokrivačima. Otapanjem ovakvih površina može da dođe do bitnih promena kao što su gubitak staništa za različite biljne i životinjske vrste, bilo nestankom ledenih područja, bilo porastom nivoa mora koja će prepravili sadašnja priobalna područja. Pored toga mogu se navesti i promena u salinitetu mora i okeana, promena morskih struja i drugo. Čovek ovde ima svoju ulogu, kroz uticaj na klimatske promene i globalno zagrevanje.

Specijalni izveštaj o okeanu i kriosferi i klima koja se menja, koji je priredio Međuvladin panel o klimatskim promenama (IPCC), pokazuje različite podatke o tome koliko je očuvanje ovakvih područja značajno, te na koji način pomenuti ekološki problemi utiču na njihov nestanak i kako to dalje ugrožava živi svet.

Za početak treba znati da su zajednice koje nastanjuju priobalna područja, mala ostrva, polarne oblasti i visoke planine, posebno izloženi promenama koje se dešavaju u kriosferi, pa time i u okeanima. Podaci koji su danas dostupni pokazuju da nisko priobalno područje nastanjuje oko 680 miliona ljudi, dok su predviđanja da će do 2050. godine ovaj broj porasti na više od milijardu. Kada je reč o visokim planinskim područjima, dostupni podaci ukazuju na oko 670 miliona ljudi, dok su predviđanja da će porasti na oko 800 miliona do 2050. godine.

Pročitajte još:

Kakve su promene uočene i kakve posledice donose?

Poslednje decenije pod uticajem globalnog zagrevanja, zabeležile su široko rasprostranjeno smanjenje kriosfere, koje uključuje gubitak mase ledenih pokrivača i glečera, smanjenje snežnog pokrivača, zatim obim i debljinu arktičkog morskog leda i povećanje temperature permafrosta. Primera radi, ledeni pokrivač Grenladna je između 2006. i 2015. godine gubio masu brzinom od oko 270 gigatona godišnje, dok je za ledeni pokrivač Antarktika reč od oko 155 gigatona godišnje.

Foto-ilustracija: Unsplash (Long Ma)

Kada je reč o okeanima, od 1993. godine stopa njihovog zagrevanja se više nego udvostručila. Procene su da je stopa globalnog srednjeg porasta nivoa mora u periodu od 2006. do 2015. godine bila za oko 2,5 puta veća od one u periodu od 1901. do 1990. godine. Ukoliko se ledeni pokrivač Antarktika u potpunosti otopi, dovešće do porasta nivoa mora za 58 metara. U zavisnosti od različitih scenarija, koji uključuju uticaj emisija na globalno zagrevanje, predviđanja su da će globalni srednji nivo mora porasti između 0,43 i 0,84 metra do 2100. godine u odnosu na period između 1986. i 2005. godine.

Ovakve promene imaju direktan uticaj na funkcionisanje ekosistema. Otapanjem ledenih površina, mnoge biljne i životinjse vrste gube svoje staništa, zbog čega izumiru ili se povlače u druga staništa čime dolazi do pomerećaja u lancu ishrane. Cvetanje fitoplanktona se javlja ranije tokom godine, što ukazuje na promene u morskom ledu i dostupnosti hranljivih materija. Podaci Izveštaja pokazuju da je gotovo 50 odsto priobalnih močvara izgubljeno u poslednjih 100 godina, na šta uticaj imaju i porast niova mora i globalno zagrevanje. Sve prethodno pomenute promene negativno utiču i na sigurnost hrane i vode, naročito u područjima koja su najugroženija ovakvim promenama. Kao poslednji primer opasnosti, mogao bi da se navede povećan rizik od bolesti. Otapanjem glečera i permafrosta oslobađaju se različiti mikroorganizmi, a takođe dolazi i do ispuštanja žive, koja nastavlja da kruži u životnoj sredini kroz vodu, zemljište, hranu…

Godina za nama obarale je rekorde u visini temperatura, a januar 2024. godine nastavio je trend i tako postao najtopliji do sad od kada se vrše meranja. Dodatan problem jeste činjenica da se, recimo, Arktik zagreva duplo brže u odnosu na ostatak planete.

Katarina Vuinac

Reciklaža ambalaže u Lidlu: Doniraj ili umanji račun

Foto: Lidl
Foto: Lidl

Do sada su potrošači u sklopu Lidlovog pilot projekta Dobro se reciklažom vraća imali priliku da u Novom Sadu i Nišu za svaku vraćenu Lidl PET i ALU ambalažu doniraju po 5 dinara fondaciji Budi human, a odskora mogu i da obezbede vaučer koji im donosi umanjenje računa u iznosu od 5 dinara za svaku vraćenu ambalažu. Dodatno, postavljena su i još dva nova aparata za reciklažu u prodavnicama u Beogradu.

U sklopu proširenja Lidlovog ekološko-humanitarnog projekta, pored potrošača u Novom Sadu i Nišu, od kraja septembra i Beograđani mogu da recikliraju na Vidikovcu u Ulici kneza Višeslava 61V i u Borči, na adresi Bratstva i jedinstva 2D.

Projekat Dobro se reciklažom vraća još uvek nije primenjen na sve prodavnice u Srbiji, ali je pilot faza u kojoj se projekat nalazi pokazala da korišćenje iskustva i rešenja iz Nemačke i drugih zemalja Evropske unije u velikoj meri može doprineti bržem i efikasnijem uvođenju modela cirkularne ekonomije i na tržište Srbije.

U FOKUSU:

Kako se koriste aparati za reciklažu?

Korišćenje aparata, koje će potrošači uočiti na ulazu u neku od pet prodavnica u kojima su postavljeni, veoma je jednostavno — potrebno je da se u njih ubaci PET ambalaža zapremine od 0,2 do 0,3 litra ili limenke od alkoholnog i bezalkoholnog pića kupljene u Lidl prodavnicama, jednu po jednu.

Kada je ubačena sva ambalaža, potrebno je kliknuti na dugme na ekranu i izabrati da li želite da preuzmete vaučer ili da donirate, a da bi ambalaža bila prihvaćena, pored toga što mora da ima vidljivi bar-kod, neophodno je da bude prazna i bez oštećenja. Ambalaže od kartona, stakla, mleka i nealuminijumske limenke neće biti prihvaćene.

Projekat Dobro se reciklažom vraća je nastao sa ciljem da se testira spremnost građana na ekološke izazove današnjice, a izrastao je iz Lidlove globalne strategije REset Plastic, koja nastoji da kroz različite inicijative uključi i edukuje potrošače.

Lidl

Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala CIRKULARNA EKONOMIJA

Kancelarije mogu da smanje godišnje troškove za 24.000 funti smanjenjem otpada

Foto-ilustracija: Unsplash (Christa Dodoo)
Foto-ilustracija: Pixabay

Velike kancelarije u Velikoj Britaniji mogu smanjiti oko 70 odsto troškova zbrinjavanja otpada primenom pristupa cirkularne ekonomije – što je ekvivalentno prosečnoj sumi od 24.000 funti.

Ovo je glavno saznanje novog istraživanja koje je sprovela londonska kompanija za reciklažu i upravljanje resursima Bywaters. Kompanija je procenila tipične troškove vezane za otpad koji snosi kancelarija sa 32 sprata u glavnom gradu i istraživala koje intervencije mogu smanjiti troškove.

Analiza je zaključila da ovakva vrsta poslovanja može potrošiti i do 34.000 funti godišnje na usluge upravljanja otpadom, pri čemu je najveći trošak vezan za odlaganje suvih mešovitih reciklabilnih materijala (papir, plastika, metal, staklo).

Smanjenje proizvodnje suvog mešanog reciklabilnog otpada, uključujući papir, karton, plastične boce i limenke za piće od aluminijuma, uz primenu strožih praksi razdvajanja radi sprečavanja zagađenja, identifikovano je kao brz način za smanjenje troškova.

Džon Glover Junior, direktor kompanije Bywaters, rekao je da nalazi jasno pokazuju da primena cirkularnog poslovnog modela nije samo dobitak za planetu, već i dobitak za posao sa finansijskog gledišta.

Pročitajte još:

,,Prelazak sa linearnog modela na cirkularni model donosi razne uštede svake godine, posebno jer možete doslovno ponovo koristiti opremu koja bi inače bila odbačena ili izbeći otpad koji je skup za uklanjanje i odvoženje na deponiju“, rekao je Glover.

Posebno istraživanje više od 300 britanskih preduzeća krajem prošle godine otkrilo je da značajan broj (37 odsto) ima motivaciju za delovanje u oblasti ekološke održivosti jer vide prilike za smanjenje troškova i poboljšanje finansijskog poslovanja.

100 milijardi tona sirovih materijala troši se svake godine

Foto Ilustracija: Pixabay

Globalno gledano, svake godine se troši oko 100 milijardi tona sirovih materijala, upozorava najnoviji godišnji izveštaj organizacije Kružna ekonomija. Odnos ovih materijala koji se ponovo koriste ili efikasno recikliraju smanjen je sa 9,1 odsto u 2018. na 7,2 odsto u 2023. godini.

Organizacija poziva na saradnju sa političarima, pružaocima finansijskih usluga i preduzećima kako bi se promenio ovaj trend. Neki od predloga uključuju:

  • Ugrađivanje indikatora izvan bruto domaćeg proizvoda u proračune rasta
  • Postavljanje vremenski ograničenih, naučno utemeljenih ciljeva za ograničenje upotrebe materijala i generisanje otpada
  • Ugrađivanje principa ponovne upotrebe u standarde izgradnje
  • Intervencije radi smanjenja rizika finansiranja inicijativa cirkularne ekonomije
  • Reforma subvencija koje trenutno idu ka rasipničkim poslovnim praksama i promociji prekomerne potrošnje
  • Saradnja sa sindikatima kako bi se ostvarile prilike za pravičan prelazak na poslove u cirkularnoj ekonomiji.

Izvor: Cirkularna ekonomija

Isplata i produžetak roka za podsticaje za biljnu proizvodnju

Foto-ilustracija: Unsplash (no one cares)
Foto-ilustracija: Pixabay (markusspiske)

Krajnji rok za podnošenje zahteva za podsticaje po hektaru biljne proizvodnje produžen je do 1. aprila. Važno obaveštenje za poljoprivrednike jeste početak isplate subvencija

Kako bi se ostvarilo pravo na podsticaje, poljoprivredni proizvođači treba da podnesu zahtev nezavisno od zahteva za preostale subvencije, poput onih za nabavku sertifikovanog semena ili refakciju akcize. 

Pre podnošenja zahteva, neophodno je ažurirati podatke u elektronskom Registru poljoprivrednih gazdinstava o površinama i biljnim kulturama koje se gaje, kao i obnoviti registraciju poljoprivrednog gazdinstva. Za ovu vrstu subvencija nije potrebno dostavljati fiskalne isečke.

Pročitajte još:

Subvencije se dodeljuju na osnovu prijavljene površine zemljišta koje je pod biljnom kulturom, i to do maksimalno 100 hektara. 

Pravo na podsticaje imaju samo oni poljoprivredni proizvođači koji direktno obrađuju prijavljeno zemljište, dok oni koji zemljište izdaju u zakup ne mogu koristiti ove subvencije.

Zahtevi za podsticaje podnose se elektronski, preko portala ePodsticaji.

Energetski portal

Razumemo li dovoljno značaj cirkularne ekonomije u postizanju klimatskih ciljeva?

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)
Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Eksploatacija različitih materijala i njihovo dalje korišćenje u privrednoj proizvodnji ima veliki uticaj na stvaranje emisija gasova staklene bašte. Kako bi se one smanjile, širom sveta se promoviše primena cirkularne ekonomije. I pored toga, ona je i dalje nedovoljno zastupljena u nacionalnim klimatskim politikama i merama, navodi se u novom brifingu Evropske agencije za životnu sredinu (EEA).

Podaci Međunarodnog panela za resurse ukazuju na to da ekstrakacija i prerada materijala kao što su fosilna goriva, biomasa, metali i nemetalni minerali, čine gotovo polovinu globalnih emisija staklene bašte.

Kada se kaže primena cirkularne ekonomije, neretko se misli samo na ponovnu upotrebu resursa koji je trebalo da završi kao otpad. Međutim, reč je o čitavom lancu vrednosti, od održivog projektovanja, efikasne proizvodnje, preko održive potrošnje, dužeg i boljeg korišćenja proizvoda i na kraju korišćenja otpada kao resursa.

Svest o značaju primene cirkularne ekonomije i dalje nije dovoljno razvijena, a takođe i pojam nije uvek shvaćen dobro. Kako se navodi u brifingu, beleži se nedostatak adekvatnog uključivanja klimatskih koristi koje proizilaze iz cirkularne ekonomije u politike i izveštavanje o smanjenju emisija gasova sa efektom staklene bašte.

Pročitajte još:

Ovo se objašnjava time da postoji nedostatak između stroge sektorske strukture izveštavanja koja se pridržava smernica Međuvladinog panela o klimatskim promenama (IPCC) i presečne prirode cirkularne ekonomije. Preciznije, ovo znači da cirkularna ekonomija izlazi izvan granica tradicionalnih sektora i proteže se kroz različite faze životnog ciklusa proizvoda. On se ne odnosi samo na jedan deo lanca, već obuhvata čitav tok od proizvodnje do reciklaže.

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Konkretan primer na staklenom otpadu, mogao bi da se predstavi ovako. U izveštaju bi se najverovatnije uzeo u obzir samo podatak o tome koliko je emisija smanjeno time što ovaj otpad nije završio na deponiji. Međutim, još značajniju ulogu cirkularna ekonomija ostvaruje u samom procesu proizvodnje novog predmeta od stakla. Zahvaljujući upotrebi staklenog otpada, umesto potpuno novih sirovina, štede se značajne količine energije. Problem je u tome što se ovakve koristi od primene cirkularne ekonomije, u samom procesu proizvodnje teže precizno određuju, zbog čega neretko ne budu uključeni u izveštaje.

Da značaj cirkularne ekonomije u njenom punom kapacitetu nije i dalje dovoljno shvaćen, pokazuju podaci EEA. Naime, u 2023. godini prijavljeno je 148 akcija u vezi sa cirkularnom ekonomijom, od čega se oko 60 odsto odnosilo na otpad. Dosta manji broj obuhvatio je sve mere cirkularne ekonomije, odnosno njen puni potencijal.

Brifing je ponudio šest koraka sa detaljnim objašnjenjem za uključivanje cirkularne ekonomije u izveštaje o ublažavanju klimatskih promena i kreiranja politike, zato što će se na taj način razumeti i razviti svest o značaju njene primene.

Prvi korak podrazumeva okupljanje stručnjaka iz oblasti cirkularne ekonomije i klimatskih promena. Treba razviti svest o povezanosti ove dve oblasti i izgraditi snažan, transparentan i koordinisan nacionalni sistem za buduće izveštaje. Drugo jeste da se koriste modeli za identifikovanje ključnih mera cirkularne ekonomije koji imaju potencijal da doprinesu smanjenju emisije gasova staklene bašte. Treći bi mogao da se objasni kao postizanje sinergije između mera za smanjenje otpada i politika cirkularne ekonomije u izveštajima o ublažavanju klimatskih promena. Poslednja tri koraka tiču se analize da li su potrebni dodatni zakonodavni predlozi, zatim da se prati napredak usvojenih politika i na kraju da se nastavi sa daljim razvojem prethodnih pet koraka.

Energetski portal

Solarise precizno izračunava broj panela potreban za jedan krov

Foto-ilustracija: Unsplash (Vivint Solar)
Foto: SolaRise

Čisti oblici energije tema su o kojoj se često čuje ponešto, zbog čega se čini da smo upoznati sa njom, pa ipak ukoliko bi trebalo da donesemo odluku o postavljenju solarnih panela na krov svog doma, prvo se postavlja pitanje koliko panela je potrebno?

Tim studenata završne godine, mladi inženjeri softvera, Uroš Poček, Tamara Ilić, Tina Mihajlović i Milica Sladaković, osmislili su način kako da makar deo procedure bude pojednostavljen, a njihova priča započinje u novembru prošle godine kada je održan RE:HACK, u organizaciji Naučno-tehnološkog parka u Novom Sadu i GIZ-a.

Hakaton je zahtevao da se u roku od 48 sati osmisli rešenje i jednostavan poslovni model za upotrebu solarne energije u domaćinstvima, sa čime se do tog trenutka niko od njih nije susreo. Tada je počela da se razvija i ideja za razvoj Solarise startapa, a osvojeno treće mesto na hakatonu i mentorska podrška koju su dobili za dalji rad, odvelo ih je do razvoja sopstvenih poslovnog modela za lansiranje proizvoda. Iako se to pokazalo kao najteži deo posla, kažu da uz dobar timski duh nijedna prepreka nije nepremostiva.

U FOKUSU:

Šta je softver SolaRise?

Foto: SolaRise

Kako objašnjava Tamara, njihov softver vrši merenje i omogućava zainteresovanim ljudima da u tri klika dođu do ponude za instalaciju solarnih panela na njihovom objektu. Potrebno je da klijent unese adresu na kojoj planiraju postavljanje panela, a sve ostalo radi ovaj tim mladih ljudi pomoću njihovog modela veštačke inteligencije (AI) koji su sami razvili i trenirali na satelitskim slikama lokacija iz Srbije i nekoliko drugih država Evrope. Na osnovu satelitskog snimka lokacije koja je uneta njihov softver prepoznaje objekat i precizno meri površinu, nudeći informaciju koliki broj panela je potreban da se pokriju prosečne potrebe za električnom energijom. Kompletna analiza, proračuni i ponuda spremi su za svega oko 15 sekundi, što uključuje i informacije o ceni ugradnje panela, količini proizvedene energije, periodu povratka investicije i drugo, a ceo proces uz upisivanje podataka i adrese traje oko 60 sekundi. Iako na tržištu postoje slične ideje, njihova se izdvaja po brzini i jednostavnosti, naprednom AI modelu i konkurentnosti cene.

Kompanije koje se bave ugradnjom solarnih panela prepoznale su pogodnosti koje mogu da ostvare sarađujući sa Solarise startapom. Ukoliko odluče da omoguće pristup ovom softveru preko svog sajta, svoje usluge učiniće kvalitetnijim i konkurentnijim. Na ovaj način potencijalni klijenti moći će da provere da li im se ugradnja panela isplati i da li žele ozbiljnije da razmišljaju o tome, a kompanija će inicijalno planiranje moći da obavi brže i efikasnije, a zatim da svoje puno vreme i usluge pruži onima koji zaista žele da postanu klijenti.

Priredila: Katarina Vuinac

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala CIRKULARNA EKONOMIJA

Temerin će uskoro dobiti novu fabriku vode

Foto-ilustracija: Unsplash (Manki Kim)
Foto: Pokrajinska vlada

Kamen temeljac za izgradnju fabrike vode, čija će se površina prostirati na gotovo 3.000 kvadratnih metara, položen je u Temerinu.

Postrojenje će biti namenjeno za prečišćavanje bunarske vode sa izvorišta „Staro Đurđevo’’, za šta je Pokrajinska vlada, preko Uprave za kapitalna ulaganja Vojvodine, izdvojila 1,6 milijardi dinara.

Tom prilikom je Igor Mirović, predsednik Pokrajinske vlade, istakao da veruje da će u naredne dve godine, a prema najavama izvođača radova i ranije, prema složenom tehnološkom postupku, dobiti zdravu pijaću vodu čime će biti rešen višedecenijski problem građana ove opštine.

Kako se navodi na sajtu Pokrajinske vlade, izgradnja fabrike vode počela je nakon višemesečne analize preko pilot-postrojenja, koja je pokazala na koji način pristupiti rešavanju ovog problema.

Pročitajte još:

„Nova fabrika vode će biti veoma važna za razvoj temerinske opštine, jer će njen kapacitet biti veći nego što su trenutne potrebe građana“, izjavio je predsednik Mirović i podsetio na to da su završene pripreme i za sveobuhvatnu rekonstrukciju fabrike pijaće vode u Beočinu, te da se uskoro očekuje i početak radova na realizaciji tog značajnog projekta.

Predsednik Mirović je rekao da je dobra saradnja sa lokalnom samoupravom dovela do brojnih projekata i  najavio je da će kroz nekoliko nedelja početi i radovi na rekonstrukciji Osnovne škole „Slavko Rodić“ u Bačkom Jarku koju će finansirati Pokrajinska vlada.

Mladen Zec, predsednik Opštine Temerin istakao je da će na izvorištu „Staro Đurđevo’’ biti gotovo učetvorostručen kapacitet – sa postojećih 35 litara povećaće se na 130 litara u sekundi, što će u narednom periodu biti dovoljno da se zadovolje potrebe oko 45.000 stanovnika temerinske opštine.

Energetski portal

WWF Forum ekoloških politika – Razvojne mogućnosti prirode u Srbiji

Foto-ilustracija: Unsplash (Joel Holland)
Foto-ilustracija: Unsplash (Nils Lindner)

Forum ekoloških politika – Razvojne mogućnosti prirode u Srbiji, koji organizuje WWF Adria uz podršku Privredne komore Srbije u okviru projekta ,,Bezbedna priroda i klima” održaće se u sredu, 28. februara 2024. godine u 9.30 časova u prostorijama Privredne komore Srbije.

Agendom foruma predviđena su tri panel diskusije u vezi sa zaštićenim područjima, klimatskim promenama i zaštitom voda.

Neki od panelista, prošlogodišnji korisnici WWF Adria malih grantova predstaviće rezultate svojih projekata i izneti preporuke za unapređenje javnih politika iz oblasti zaštite životne sredine u Srbiji.

 Posle svakog panela, biće formulisani zaključci koji će, zajedno sa zaključcima predstojeća dva foruma, biti upućeni nadležnim institucijama u cilju doprinosa pozitivnom unapređenju relevantnog zakonodavnog okvira.

Agenda skupa dostupna je ovde.

Izvor: Privredna komora Srbije

Radovi na modulu LNG terminala na Krku biće završeni u naredne dve godine?

Foto-ilustracija: Unsplash (zhao-chen)
Foto-ilustracija: Unsplash (karel-mistrik)

U Hrvatskoj je prethodnih godina aktuelna tema bila plan za povećanje kapaciteta LNG terminala na Krku , jednom od najvećih ostrva države, na kome se radi, zbog čega bi terminal u budućnosti trebalo da obrađuje više prirodnog gasa. 

Prirodni gas smatra se prelaznim gorivom na putu zelene tranzicije, jer emituje dosta manje štetnih gasova u odnosu na druga fosilna goriva, a dodatni modul za gasifikaciju omogućava i veću energetsku bezbednost.

Planirano je, kako smo naveli, dodavanje novog modula za pretvaranje gasa iz tečnog u gasovito stanje i omogućavanje veće količine gasa za obradu – do 250.000 kubnih metara na sat, sa godišnjom duplo većom isporukom u odnosu na ranije, između 6,0 i 6,1 miliona kubnih metara, saopšteno je na sajtu Ministarstva privrede i održivog razvoja Hrvatske.

Generalno, kada LNG stigne na terminal, potrebno je da se ponovo pretvori u gasovito stanje pre nego što se može koristiti kao energent, zbog čega su ovakvi moduli  za gasifikaciju deo važne  infrastrukture.

Radovi bi trebalo biti gotovi krajem 2025. ili naredne 2026. godine.

Pročitajte još:

Pripreme za ugradnju dodatnog modula za povećanje kapaciteta LNG terminala na Krku traju, uključujući dizajn, naručivanje potrebnog materijala i početak proizvodnje čelika za njegovu konstrukciju. 

Pored ovoga, u planu su i drugi projekti kao što su izgradnja dodatnih stanica koje će pomoći u distribuciji gasa, izgradnja solarne elektrane za snabdevanje terminala energijom, planovi za skladištenje CO2 kako bi se smanjila emisija štetnih gasova i slične teme. 

Kao deo zelene energetske tranzicije radi se i zamena podmorskih kablova Krk-Cres-Lošinj, radi modernizacije i digitalizacije mreže.

Energetski portal

Zvanična projekcija: Kako bi Srbija mogla da napusti ugalj već do 2050. godine

Foto-ilustracija: Unsplash (Nikolay Kovalenko)
Foto-ilustracija: Unsplash (Joey Harris)

Godine 2050, u proizvodnji električne energije u Srbiji predvodiće solarna energija, a pratiće je vetar i hidroenergija, sa relativno malim udelima energije na prirodni gas, i na bioenergiju i otpad. Ali najvažnije – udeo uglja, trenutno glavnog izvora struje u Srbiji, biće nula, piše Klima101.

Sa izuzetkom oko šest odsto proizvedene energije koja bi dolazila iz sagorevanja prirodnog gasa, ovim scenarijem bi srpska energetika bila efektivno dekarbonizovana.

Ova ambiciozna projekcija može se prvi put može pročitati u novoj verziji dokumenta „Integrisani nacionalni energetski i klimatski plan” (INEKP), koji bi nakon usvajanja trebalo da postane osnovni strateški dokument energetske tranzicije u Srbiji.

Nova, načelno finalna verzija ovog dokumenta, koji je prošlog leta bio na javnoj raspravi, odobrena je u decembru 2023. godine, i po svemu sudeći čeka na novu Vladu kako bi i zvanično bila usvojena.

U nastavku možete pogledati kako izgleda ova budućnost naše energetike u petogodišnjim „koracima”, ukoliko pratimo scenario aktivne zelene tranzicije (određene stavke su izostale, kao što su derivati nafte, koji su zanemarljivi činilac u proizvodnji struje). Možete slobodno uključivati i isključivati pojedine izvore klikom na stavke u legendi:

Foto-ilustracija: Klima101

Naravno, neophodno je razumeti kakve su ovo brojke. INEKP kao dokument je državni dokument sa planom (aktivnosti, troškovi, mere…) do 2030. godine, dok se kasnijim periodom od 2030. do 2050. bavi samo kao projekcijom – kada dođe vreme, 2030. godine bi trebalo usvojiti novi INEKP sa novim planom za neposredni budući period, novim projekcijama, i tako dalje.

Drugim rečima, nije u pitanju scenario sa planom, niti su u dokumentu navedeni konkretni koraci koji bi doveli do napuštanja uglja kao energenta do 2050. godine. Međutim, to ne znači da napuštanje uglja do 2050. postoji samo kao deo nekakvog apstraktnog modela.

Pročitajte još:

Naime, Srbija se već obavezala na napuštanje uglja do 2050. godine kroz potpisivanje ugovora sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD) o zajmu Elektroprivredi Srbije, a ova obaveza našla se prošle godine i u usvojenoj Strategiji niskougljeničkog razvoja.

Mada ih treba uzeti sa velikom dozom rezerve – kao uostalom i sve dugoročne projekcije – predviđanja iz INEKP-a kažu sledeće:

  • godine: Udeo proizvodnje struje iz uglja prvi put pada ispod 50 odsto ukupne proizvodnje u Srbiji
  • godine: Udeo proizvodnje iz uglja je već drastično manji od udela obnovljivih izvora: 14,7 TWh godišnje naspram 25,5 TWh iz solara, vetra i hidroenergije zajedno
  • godine: Proizvodnja samo iz vetra i solara (17,85 TWh) prevazilazi proizvodnju struje iz uglja, koja do tada pada na samo oko 10 TWh godišnje
  • godine: Vetar, solar i hidroenergija pojedinačno proizvode preko dva puta više struje u Srbiji od uglja, čija se proizvodnja smanjuje na oko 6 TWh godišnje
  • godine: Proizvodnja struje iz uglja u Srbiji pada na nulu, a od fosilnih goriva ostaje samo nešto kapaciteta na prirodni gas, sa ciljem održavanja stabilnosti mreže

Naravno, 2050. godina je daleko – 26 godina daleko, i iluzorno je očekivati da će se naša budućnost odigravati tačno onako kako kažu modeli nastali na aktuelnoj realnosti, pretpostavkama i planovima.

Ali domaća javnost sada prvi put ima uvid u brojke, projekcije, korake. U domaćoj javnosti, napuštanje uglja do 2050. godine više nije samo fusnota, dodata na zahtev EBRD bez neophodnog objašnjenja – sada je to i scenario potencijalne energetske budućnosti ove zemlje. Ostaje, naravno, da se vidi da li će on zaista biti i ostvaren.

Izvor: Klima101

Porast polovnih teških vozila značajno doprinosi zagađenju – poziv na strože propise

Foto-ilustracija: Unsplash (Vlad Vasnetsov)
Foto-ilustracija: Unsplash (Rodrigo Abreu)

Iako izvoz teških vozila predstavlja svega 3,6 odsto ukupne globalne trgovine automobilske industrije, emisije CO2 koje su u vezi sa njima porasle su za preko 30 odsto od 2000. godine. Ovakvom povećanju kamioni su doprineli sa 80 odsto, podaci su izveštaja Programa UN za životnu sredinu (UNEP).

Preciznije, teška vozila u zagađenju životne sredine učestvuju tokom vožnje sa preko 40 odsto emisija azotnih oksida, zatim sa preko 60 odsto čestica PM 2,5 i više od 20 odsto emisija crnog ugljenika.

Pomenuti izveštaj Polovna teška vozila i životna sredina – Globalni pregled polovnih teških vozila: Protok, obim i regulativa, donosi preporuke za smanjenje štetnih uticaja od korišćenja ovakvih vozila na klimatske promene i zdravlje ljudi. Ovakve preporuke značajne su, zato što studija prodviđa da će teška vozila nastaviti sa trendom porasta sa povećanjem ekonomskim aktivnosti i potrebom transporta. Previđanja su zasnovana na ranijim trendovima iz perioda od 2000. do 2015. godine kada je došlo du udvostručenja prodaje kamiona i autobusa.

Kako se navodi, mnoge zemlje u razvoju se oslanjaju na uvoz upravo polovnih teških vozila. Iako je za njihov razvoj uvoz ovakvih vozila dobra praksa, problem je što su propisi i njihova primena u pogledu kvaliteta polovnih vozila niski ili uopšte i ne postoje.

Pročitajte još:

I šire gledano, više od polovine zemalja koje uvoze ovakva vozila ima veoma slabe propise, a njihova primena je neadekvatna. Kao primer se navodi 25 afričkih zemalja koje su usvojile standard o polovnim teškim vozilima za kontrolu zagađenja vazduha, ublažavanje uticaja na klimatske promene i unapređenu bezbednost na putevima, ali ih je do danas u potpunosti primenilo samo četiri. Gledajući i širom sveta, samo dve zemlje su uključile polovna vozila u svoje nacionalne klimatske akcione planove.

Foto-ilustracija: Unsplash (Sajjad Ahmadi)

Odgovornost je kako na zemljama koje uvoze, tako i na onim koje izvoze. Zbog toga je, kako se navodi u Izveštaju, potrebna regionalna saradnja za uvođenje i primenu minimalnih standarda. Ovakvi standardi trebalo bi da obuhvate emisije, određivanje starosne granice, razvoj svesti i više istraživanja. Kao primer navodi se usvajanje standarda za emisiju izduvnih gasova vozila ekvivalentnih Euro 6 i čistijim gorivom, jer bi na taj način do 2030. godine moglo da se izbegne i do 700 hiljada prevremenih smrti.

Inače, Euro standardi za emisije uvedeni su zvanično 1992. godine, kada je na snagu stupio Euro 1 standard, a današnji Euro 6 standard uveden je 2014. godine i do danas je prošao kroz nekoliko različitih verzija. Jedno od novih pravila koja su uvedena ovim standardom, jeste da proizvođači automobila treba da smanje emisiju azotnih oksida za dizel motore za 67 odsto u odnosu na Euro 5 standard.

Izveštaj pokazuje da 97 odsto svih novoregistrovanih kamiona i 73 odsto autobusa u Evropskoj uniji ima dizel motore, ali da bi se boljim propisima moglo dovesti do boljeg trenda prihvatanja naprednih tehnologijama u zemljama u razvoju, uključujući električne autobuse i kamione.

Energetski portal

Vuletić: Nuklearni akcident u Rumuniji bez posledica, redovno merimo nivo radijacije

Foto-ilustracija: Unsplash (kilian karger)
Foto-ilustracija: Unsplash (brice-cooper)

Detaljnijih informacija o curenju nuklearnog materijala kod Temišvara nema, i to je znak da nema opasnosti po stanovništvo, kaže Vedrana Vuletić, šefica Odseka za monitoring, kontrolu i vanredne situacije Direktorata za radijacionu i nuklearnu sigurnost i bezbednost Srbije. Vuletić je u Jutarnjem programu RTS-a rekla da Srbija 24 sata dnevno meri nivo radioaktivnosti u zemlji.

Nemamo informaciju koliko je tačno povišena radioaktivnost kod Temišvara jer to nisu objavili rumunski zvanični organi, kaže za RTS Vedrana Vuletić.

Upravo to, ističe Vuletić, pokazuje da nema opasnosti po stanovništvo.

,,To što se nisu oglasili zvaničnici, a Rumunija je ozbiljna država, pored toga je članica Evropske komisije, i obavezna je propisima da obaveštava javnost ukoliko postoji opasnost za stanovništvo“, objašnjava Vuletić.

Navodi da je ograđen deo dvorišta koji je kontaminiran, ali da su to mere prevencije kako neko ne bi došao na tu lokaciju. Redovna istraga o tome šta se desilo je započeta.

,,Da postoji opasnost, bio bi zatvoren ceo institut, eventualno bi bila evakuacija, ali tu nema nikakvog nuklearnog reaktora, nema aktivnosti sa visokoaktivnim izvorima“, pojašnjava Vuletić.

Pročitajte još:

Merenje radioaktivnosti u Srbiji

U Srbiji postoje 33 automatske merne stanice, a merenje je 24-časovno, objašnjava Vuletić.

Navodi da se informacije objavljuju trenutno, na evropskoj platformi i preko sajta SRBATOM, a da svako može da pristupi podacima.

,,Uzorci vazduha se analiziraju svakodnevno, dok neki drugi uzorci, na primer uzorci hrane, se analiziraju nešto ređe… Pokrivena je cela teritorija Republike Srbije i to se lepo može videti na mapi, da smo ravnomerno rasporedili te stanice imajući u vidu opasnosti“, objašnjava gošća Jutarnjeg programa RTS-a.

Vuletić podseća da u Srbiji nemamo nuklarni reaktor koji bi morao da bude bolje pokriven mernim stanicama, ali da su bolje pokrivene oblasti gde se nalaze najbliže nuklearne elektrane – prema Mađarskoj i prema Bugarskoj – mestima Pakš i Kozodoj.

Redovni izveštaji o nivou i zaštita od radijacije

Foto-ilustracija: Unsplash (joshua-kettle)

Vuletić kaže da bi bilo neverovatno da se radioaktivnost kakva je bila u Temišvaru proširi do našeg područja, te i da je hrana bezbedna, a kontroliše se i uvezena hrana.

,,Na sajtu Direktorata nalazi se izveštaj za 2022. godinu, a trenutno smo u pripremi izveštaja za 2023. godinu, dakle otvoreni su i dostupni svi podaci o radioaktivnosti u hrani, voću, povrću, mleku, vodi za piće“, objašnjava Vuletić.

Navodi da je komunikacija sa kolegama iz susednih zemalja redovna, a potpisani su i obavezujući bilateralni sporazumi. Vuletić podseća da je radijacija na planeti duže od ljudi.

Objašnjava da je poslednji vanredni događaj bio posle Fukušime 2011. godine, a da se trenutno nalazimo u redovnom stanju.

,,U slučaju da do nečega dođe, propisuju se mere zaštite, kao što su, na primer, u slučaju da prolazi radioaktivni oblak, ostali bismo u našim domovima ili zatvornim prostorijama određeno vreme, koliko se proceni“, kaže sagovornica RTS-a iz SRBATOM-a.

Izvor: RTS

Srbija na putu ka energetskoj tranziciji uz podršku EU

Foto-ilustracija: Unsplash (helio-dilolwa)
Foto-ilustracija: Pixabay

U cilju ubrzanja priključenja Zapadnog Balkana Evropskoj uniji, predviđen je paket finansijske pomoći od šest milijardi evra u naredne četiri godine.

Dubravka Đedović Handanović, ministarka rudarstva i energetike, iz tog razloga sastala se sa ambasadorom EU u Srbiji, predstavnicima Evropske komisije i međunarodnih finansijskih institucija, kako bi predstavila energetske planove naše zemlje.

Pomenuti lanovi obuhvataju diversifikaciju izvora gasa i nafte, revitalizaciju hidroelektrana, solarnu energiju i jačanje gasne infrastrukture za zeleni vodonik. Do kraja decenije trebalo bi da Srbija dobije novih 2.000 megavata kapaciteta iz OIE, tri nove gasne interkonekcije kapaciteta tri milijarde kubika gas i sveukupno jačanje gasne infrastrukture, saopšteno je na sajtu Vlade Srbije.

Pročitajte još:

Kako je navela, Srbija je prošle godine uspešno sprovela najveće aukcije za dodelu tržišnih premija za obnovljive izvore energije u regionu, koje će obezbediti milijardu evra novih investicija iz privatnog sektora, a usvojen je i trogodišnji plan aukcija.

EU podrška je ključna za zelenu tranziciju i čistije izvore energije. Resorna ministarka pojasnila je da Srbija trenutno nema pristup fondovima EU za pravednu tranziciju, što čini ključan deo razgovora o podršci, s obzirom na zavisnost od uglja.

Predstavnici EU izrazili su spremnost za dalju podršku, naročito u energetskom sektoru, koji je prioritet za EU. Odobreno je 31,2 miliona evra za izgradnju vetroparka Kostolac i 16,1 milion evra za rekonstrukciju Vlasinskih hidroelektrana.

Od 2000. godine, EU je najveći donator u energetskom sektoru Srbije, sa ulaganjima većim od milijardu evra, a 2023. godine Paket energetske pomoći iznosio je 165 miliona evra zbog posledica energetske krize. 

Energetski portal

Podsticajna sredstva za sufinansiranje solarne energije i štedljive rasvete u Vojvodini

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Raphael Cruz
)

Pokrajinski sekretarijat za energetiku, građevinarstvo i saobraćaj raspisao je dva javna konkursa za dodelu bespovratnih podsticajnih sredstava. Prvi konkurs namenjen je sufinansiranju realizacije projekata primene solarne energije u poljoprivrednim gazdinstvima, a drugi realizaciji projekata štedljive rasvete.

Za projekte primene solarne energije u poljoprivrednim gazdinstvima ukupno je namenjeno 12 miliona dinara. Sekretarijat će dodeliti sredstva za sufinansiranje projekata u iznosu maksimalno 80 odsto vrednosti investicije. Maksimalan iznos sredstava koji će se dodeljivati po korisniku jeste 800 hiljada dinara, a svaki subjekt može da podnese prijavu samo za realizaciju jednog projekta.

Pravo na učešće na ovom Konkursu imaju fizička lica sa teritorije AP Vojvodine koja su upisana u Registar poljoprivrednih gazdinstava i nalaze se u aktivnom statusu.

Bespovratna podsticajna sredstva, koja se dodeljuju, mogu da se koriste za sufinansiranje projekata korišćenja solarne energije u zalivnim sistemima na teritoriji AP Vojvodine za sledeće ciljeve:

  • ugradnje energetski efikasnije opreme za korišćenje solarne energije u svrhe navodnjavanja, radi smanjenja troškova za energente
  • smanjenja uvozne zavisnosti korišćenja fosilnih goriva
  • povećanja energetske samostalnosti poljoprivrednih gazdinstava
  • smanjenja emisije štetnih gasova u okolinu
  • afirmacije korišćenja obnovljivih izvora energije
  • revitalizacije postojećih sistema za navodnjavanje kod registrovanih poljoprivrednih gazdinstava

Više informacija o načinu prijave i potrebnim dokumentima pogledajte ovde.

Pročitajte još:

Foto-ilustracija: Pixabay (Fotorech)

Za projekte štedljive rasvete ukupno je namenjeno 20 miliona dinara. Sekretarijat dodeljuje sredstva za sufinsiranje projekata u iznosu od maksimalno 80 odsto vrednosti investicije bez PDV-a. Maksimalan iznos sredstava koji se dodeljuje iznosi 2.250.000 dinara. Pravo na učešće imaju javne ustanove sa teritorije AP Vojvodine, koje je osnovala Republika Srbija, AP Vojvodina ili jedinica lokalne samouprave.

Bespovratna podsticajna sredstva, koja se dodeljuju, mogu se koristiti za sufinansiranje projekata koji imaju za cilj:

  • podsticanje javnih ustanova za preduzimanje mera i aktivnosti koje dovode do proverljivog i merljivog ili procenjivog povećanja energetske efikasnosti u oblasti unutrašnje rasvete, u skladu sa standarom koji propisuje kvalitet osvetljenja SRPS EN 12464-1 i preporukama Srpskog društva za osvetljenje
  • poboljšanje energetske efikasnosti unutrašnje rasvete kroz smanjenje potrošnje energije za isti obim i kvalitet pruženih usluga ili povećanje obima i kvaliteta pruženih usluga
  • unapređenje sistema unutrašnje rasvete u skladu sa standardom koji propisuje kvalitet osvetljenja SRPS EN 12464-1 i preporukama Srpskog društva za osvetljenje
  • smanjenje troškova rukovanja, održavanja i kontrole neophodne za unutrašnju rasvetu u javnim ustanovama na terotoriji AP Vojvodine
  • smanjenje emisije štetnih gasova u okolinu
  • afirmaciju primene mera energetske efikasnosti

Više informacija o Konkursu možete pogledati ovde.

Prijave na oba Konkursa otvorene su do 29. februara 2024. godine.

Energetski portal