Home Blog Page 473

Usvajanje zakona o OIE je veliki korak napred

Foto - ilustracija: Pixabay
Foto: Ljubaznošću Dragoljuba Cibulića

Nedavno usvojen Zakon o obnovljivim izvorima energije, doneo je niz pozitivnih novina i privukao pažnju stranih i domaćih investitora. Građani i firme dobili su mogućnost da postanu prozjumeri ili kupci-proizvođači, da osnivaju energetske zajednice, a uvedene su i aukcije za dodelu subvencija investitorima. Ovaj Zakon stvara uslove da Srbija iskoristi svoj veliki potencijal solarne energije, time privuče nove investicije i doprinese smanjenju zagađenja životne sredine.

O trenutnim dešavanjima i izazovima razgovarali smo sa Dragoljubom Cibulićem, starijim partnerom ortačkog društva BDK advokati, koje poseduje iskustvo od preko 17 godina u savetovanju klijenata na nekim od najznačajnijih projekata obnovljivih izvora energije u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.

EP: Kako komentarišete trenutni zastoj u završnoj fazi izrade regulative kojom bi se omogućila implementacija Zakona o korišćenju obnovljivih izvora energije i organizacija prvih aukcija?

Dragoljub Cibulić: Nažalost, dešavanja u poslednjih par meseci šalju negativan signal svim učesnicima u sektoru obnovljivih izvora energije. Nakon snažnog pozitivnog zamaha tokom prvog dela 2021. godine koji je rezultirao usvajanjem ZKOIE, a zatim i prvog seta podzakonskih akata i pripremama za prvu aukciju za dodelu tržišne premije, zastoj u pripremi preostalih podzakonskih akata, kao i neslaganje glavnih aktera oko preostalih otvorenih pitanja u regulatornom okviru, stavlja veliki znak pitanja na novi investicioni ciklus u obnovljive izvore energije u Srbiji. Primedbe istaknute od strane EPS-a i EMS-a nisu bez osnova ali zasnivaju se na pretpostavci da će se u narednih nekoliko godina u Srbiji razviti ogroman kapacitet obnovljivih izvora energije, i zanemaruju da EMS, Elektrodistribucija Srbije, MRE i AERS i dalje imaju na raspolaganju važne poluge u kontroli investicionog ciklusa u OIE kroz procedure izdavanja energetskih dozvola, odobrenja za priključenje, utvrđivanja kvote projekata koji mogu da budu razvijeni u sistemu tržišne premije i utvrđivanja maksimalne otkupne cene.

EP: Imajući u vidu da EPS i EMS traze izmenu ZKOIE, dok je stav Ministarstva i međunarodnih institucija da je neophodna implementacija bez odlaganja, šta smatrate da je rešenje za prevazilaženje problema?

Dragoljub Cibulić: Rešenje leži u kompromisu koji bi s jedne strane omogućio dalji nesmetani razvoj sektora obnovljivih izvora energije i započinjanje novog investicionog ciklusa u 2022. godini, a koji s druge strane, ne bi doveo do ugrožavanja stabilnosti energetskog sistema i rada prenosnog i distributivnog sistema. Tehnološki razvoj i sazrevanje sektora obnovljivih izvora energije pomera fokus sa podsticaja na posledice koje rapidni razvoj sektora ima na prenosni i distributivni sistem i stabilnost celokupnog energetskog sistema. Prenosni i distributivni sistem moraju da dožive snažnu transformaciju kako bi odgovorili na neminovne promene koje predstoje i operatori ovih sistema ne bi trebalo da zaziru od tog procesa, budući da će u novom energetskom sistemu to biti njegovi najprofitabilniji delovi. Za puno uključivanje OIE u energetski sistem od ključne važnosti je razvoj novih proizvodnih i skladišnih kapaciteta koji će omogućiti adekvatno balansiranje proizvodnje iz OIE. Ključno je da Vlada i Ministarstvo bez odlaganja izaberu adekvatne projektne strukture, i nezavisne i iskusne timove za realizaciju tih projekata, što bi trebalo da omogući da ovi kapaciteti dođu na mrežu u što kraćem roku.

EP: Ako izuzmemo probleme, koje su prednosti zakonodavnog okvira koji se sastoji od 4 zakona koji su početkom 2021. godine usvojeni?

Dragoljub Cibulić: Sama činjenica da su ovi zakoni usvojeni je veliki korak napred. Pored postavljanja osnova za dalji razvoj OIE proizvodnih kapaciteta, čini mi se da je najveća prednost i postignuće novog regulatornog okvira omogućavanje krajnjim potrošačima da budu aktivni činioci na tržištu električne energije, i to kroz koncept sopstvene proizvodnje, fleksibilnije snabdevanje električnom energijom kroz direktno ugovaranje sa proizvođačima, agregaciju potrošnje, i kroz uspostavljanje mehanizama za promovisanje i finansiranje projekata energetske efikasnosti.

Priredila: Danijela Isailović

Tekst u celosti možete pročitati u magazinu Energetskog portala ELEKTROMOBILNOST

Plan za područje Kalenić pijace – Podzemna garaža sa 720 parking mesta i uređenje parka Vojvode Bojovića

Foto: Wikipedia/Mister No
Foto-ilustracija: Pixabay

Beograd stavio je na rani javni uvid Plan detaljne regulacije pijace Kalenić. Planom koji je izradio Urbanistički zavod Beograda određuju se uslovi za rekonstrukciju pijace, preispituju saobraćajni pristupi i način rešavanja parkiranja i formira ambijentalna celina oko pijace Kalenić i skvera Vojvode Bojovića.

Predviđeno je da se postojeća parcela gradske pijace Kalenić proširi za oko jedan metar ka ulici Maksima Gorkog, kako bi se sačuvali postojeći objekti pijace – renovirani lokali i mlečna hala. Planirana površina građevinske parcele pijace iznosiće oko jedan hektar.

Dodaje se je u okviru građevinske parcele pijace moguća fazna realizacija objekata tako da svaka faza u funkcionalnom, oblikovnom, arhitektonskom i konstruktivnom smislu čini jedinstvenu celinu.

Nadalje, navodi se da će površine i kapacitet objekata i kompleksa javnih službi biti zadržani u postojećem stanju, u reč je o objekatu GO Vračar i renoviranoj biblioteci “Petar Kočić” koja predstavlja centralni objekat biblioteke na Vračaru sa 96.000 knjiga u savremeno opremljenom prostoru površine od oko 360 m2. 

Plan dozvoljava i moguće intervencije i promene kapaciteta na ovim objektima, što će biti definisano u toku izrade Nacrta plana detaljne regulacije u saradnji sa nadležnim institucijama.

Primarna ulična mreža na području pijace ostaje nepromenjena – ulice Kursulina i Maksima Gorkog su u rangu ulice prvog reda, a Njegoševa u rangu ulice drugog reda.

Planira se i zadržavanje postojećeg saobraćajnog ranga ulice Krunska, ulice Baba Višnjina, kao i ulice Kičevska, a u planu je da Kičevska ulica bude kolsko pešačka ulica sa pristupom iz Trnske ulice i Baba Višnjine.

Na poziciji postojećeg parkirališta “Viška” planirana je podzemna javna garaža sa 720 parking mesta na dve etaže i sa dva pristupa iz Njegoševe ulice. Planirana garaža je organizovana tako da sa 360 parking mesta zadovoljava potrebe pijace, a preostalih 360 je namenjeno isključivo za javnu garažu.

Kada je reč o komunalnoj infrastrukturi, navodi se da je potrebno izmestiti magistralni vodovod iz kompleksa pijace u javnu saobraćajnu površinu van pijace.

Planira se i nova kanalizaciona cev opšteg sistema u novoplaniranoj saobraćajnici i eventualna rekonstrukcija kanalizacije u kontaktnim saobraćajnicama, a data je i mogućnost kompletne toplifikacije predmetnog prostora.

U planu je i rekonstrukcija parka Vojvode Bojovića koji je oivičen Krunskom, Kursulinom, Kičevskom i Baba Višnjinom ulicom. Predviđeno je proširenje i rekonstrukcija, sadnja drveća i šiblja, obnavljanje travnjaka i zamena parkovskog mobilijara, kao i rekonstrukcija staza i stepeništa.

I plato na uglu ulica Njegoševe i Maksima Gorkog takođe može biti u potpunosti ili delimično rekonstruisan, što će biti predmet dalje razrade, navodi se u planu koji je na ranom javnom uvodu do 28. marta.

Podsetimo, rekonstrukcija Kalenić pijace najavljuje se od 2019. godine, a prema poslednim najavama trebalo bi da počne ove godine.

Izvor: eKapija

“Beoeko” – Vazduh u Beogradu je jako zagađen

Foto-ilustracija: Unsplash (Ali Arif Soydaş)
Foto: Beoeko/Skrinšot

Vazduh u glavnom gradu Srbije od jutros je u ljubičastom, što prema podacima sajta “Beoeko” znači da je jako zagađen. Dok je na listi najzagađenijih svetskih gradova sajta “AirVisual”, Beograd u 8 sati bio na četvrtom mestu. 

Nažalost, kvalitet vazduha u celoj zemlji trenutno je veoma lošeg kvaliteta. Čačak je u ljubičastom, dok se u crvenoj zoni nalaze Novi Pazar, Užice, Niš, Vranje, Gornji Milanovac. 

Zabeležena je i visoka koncentracija PM 2,5 i PM 10 čestica, kako u prestonici, tako i u svim gradovima koji se danas nalaze na “crvenoj” listi. 

Prema sajtu “Beoeko” trenutni kvalitet vazduha u Beogradu može da izazove ozbiljne zdravstvene tegobe, kako kod zdravih osoba, tako i kod tzv. osetljivih grupa: starih, dece, hroničnih bolesnika sa oboljenjima srca i pluća. 

Preporuka za stanovništvo je da izbegavaju sve fizičke aktivnosti u spoljašnjoj sredini, skrate boravak na otvorenom i preusmere obavljanje uobičajenih aktivnosti u zatvoreni prostor sve dok se ne poboljša kvalitet vazduha.

Na Energetskom portalu u svakom trenutku možete proveriti kakvog je kvaliteta vazduh koji udišemo. Isto možete uraditi i proverom aplikacije “Beoeko” koja je dostupna na sajtu grada Beograda. Ova aplikacija daje i preporuku doktora i stručnih lica iz Gradskog zavoda za javno zdravlje Beograd o ponašanju u slučajevima povećanja zagađenosti vazduha.

Energetski portal

Aditiv koji unosimo već pola veka zvanično zabranjen kao štetan

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Evropska komisija za bezbednost hrane je u januaru ove godine donela propis kojim se zabranjuje upotreba titanijum-dioksida u hrani sa rokom prilagođavanja od šest meseci, kako bi ga proizvođači zamenili nekom drugom odgovarajućom komponentom, piše RTS.

Oko četiri miliona tona pigmenta titanijum-dioksida godišnje se proizvede i potroši u svetu. Zbog sposobnosti da reflektuje svetlost i boji u belo, ovaj mineral upotrebljava se u hemijskoj, kozmetičkoj, prehrambenoj i farmaceutskoj industriji.

Od 2008. godine počela je da raste zabrinutost zbog sve učestalije upotrebe titanijum-dioksida, da bi maja 2021. godine Evropska komisija za bezbednost hrane u revidiranom izveštaju navela da postoje osnovane sumnje da ovaj aditiv izaziva genotoksičnost, što znači da njegovo unošenje može dovesti do izmene gena, odnosno ljudskog genoma koji bi prouzrokovao razne bolesti, čak i karcinom, navodi prof. dr Svetlana Ibrić sa Farmaceutskog fakulteta, gošća emisije Sve boje života.

„Procena je da se titanijum-dioksid nalazi u 90.000 različitih proizvoda, lekovitih proizvoda za humanu i 8.000 proizvoda za veterinarsku upotrebu. On se nalazi u svim oblogama za tvrde i meke neprovidne kapsule, s obzirom na to da je on pigment koji omogućava neprozirnost filma i u svim filmovima kojima se tablete oblažu. Zastupljen je u vrlo malom procentu, ali skoro svuda. Nalazi se i u kozmetičkim proizvodima, ali je tu manja opasnost, s obzirom na to da se oni nanose spolja“, dodaje profesorka Ibrić.

Evropska komisija naložila je Evropskoj agenciji za lekove da proceni koji je vremenski okvir i kakve su posledice do kojih bi došlo ukoliko bi se titanijum-dioksid izbacio iz lekova. Evropska komisija donela je dokument, pregled trenutnog stanja, u kome se navodi da to u ovom trenutku nije moguće, odnosno da treba raditi na izbacivanju titanijum-dioksida iz lekova, ali da bi njegovo izbacivanje iz svih lekova dovelo do velikih nestašica koje bi bile rizične po zdravlje ljudi.

„Moram da napomenem da se titanijum-dioksid koristi već pedeset godina, nije supstanca novijeg datuma, unosimo je ne znajući, kroz razne proizvode“, ističe profesorka.

Titanijum-dioksid se koristi kao boja u proizvodima široke namene, prelivima za torte i kolače, bombonama, pastama za zube, kremama za sunčanje i ostalim kozmetičkim proizvodima. Upotrebljava se u gotovo svim lekovima zastupljenim na evropskom tržištu, a najnovija preporuka Evropske unije otvara i pitanje da li prisustvo titanijum-dioksida može uticati na kvalitet i stabilnost sadržaja leka.

„Prisustvo titanijum-dioksida ne utiče na lekovitu supstancu, efikasnost i bezbednost leka. Proizvođači kapsula će samo titanijum-dioksid izbaciti i zameniti ga nekim drugim pigmentom, ali u periodu od tri do pet godina. U ovom momentu ne može se reći da nije bezbedno konzumirati i koristiti te kapsule i sve ostale lekove, jer se on u lekovima koristi u vrlo malom procentu. Uzimanje lekova i terapija nije isto kao i uzimanje hrane, jer se ona se uzima u mnogo većim količinama. Procenjeno je da je rizik kroz unošenje lekova mnogo manji u odnosu na rizik od unošenja titanijum-dioksida kroz uzimanje hrane“, objašnjava dr Ibrić.

Ovaj aditiv ne utiče na stabilnost leka, stoga neće biti ograničen rok trajanja. Predviđa se da bude zamenjen nekom drugom adekvatnom supstancom koja će biti pigment, ili će prosto biti izbačen, te kapsule neće više biti neprozirne, jer je on omogućavao da se ne vidi šta se nalazi u čauri kapsule.

Ceo tekst možete pročitati OVDE.

Izvor: RTS

 

 

Kako urbano planiranje može da doprinese očuvanju vrsta

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Sa jedne strane borba za očuvanje prirodnih staništa i biodiverziteta, a sa druge širenje urbanih sredina i kontinuirani rast globalne populacije. Iako deluje da se ova dva uvek šire jedno nauštrb drugog, istraživači sa Jejla tvrde da je moguće „pomiriti“ gradove i staništa divljih vrsta i time sačuvati brojne ugrožene biljke i životinje.

Kako procenjuju u studiji, objavljenoj u žurnalu PNAS (Proceedings of the National Academy of Sciences), urbana populacija u svetu će se do 2050. godine uvećati za 2,5 milijardi ljudi. Budući da će se veći deo urbane ekspanzije desiti u oblastima bogatim biodiverzitetom, gde su mnoge biljke i životinje već na listi ugroženih vrsta, važno je umanjiti negativan uticaj širenja gradskih sredina na prirodna staništa.

Brojne vrste sa “crvene liste” nalaze se u tropskim regionima Afrike, Južne Amerike, Mezoamerike i jugoistočne Azije, a upravo tu će se, tvrde stručnjaci, odigrati i najintenzivnije širenje urbanih sredina. Stoga napominju da je prilagođavanje gradova potrebama biljaka i životinja sa kojima delimo životni prostor neophodno kako bismo zaštitili 855 potencijalno ugroženih vrsta.

„Gradovi su zapravo deo rešenja. Možemo da gradimo gradove drugačije nego što smo to radili u prošlosti. Oni mogu biti dobri za planetu; mogu spasiti vrste; oni mogu biti čvorišta biodiverziteta i sačuvati zemljište za prirodu”, rekla je koautorka studije Karen Seto.

Ohrabrujuće je to što većina ovih gradova tek treba da bude izgrađena, napominje Seto i dodaje da bi ova studija trebalo da usmeri vlade širom sveta koje odlučuju o tome kako će gradovi sutrašnjice izgledati.

Više zelenila, manje betona

Ozelenjavanje gradova je jednostavna i efikasna metoda koja će ponovo privući nekadašnje stanovnike datih područja. Međutim, i tu je potrebno pažljivo planiranje budući da nije dovoljno posaditi bilo koje drvo i očekivati značajan porast biodiverziteta.

Kako piše Jejlova škola za Ekologiju, hrast je uvek nepogrešiv izbor jer ga obožavaju veverice, ptice i gusenice te je, umesto brojnog ukrasnog drveća, svakoj urbanoj sredini potrebno što više hrastovih šuma.

Zeleni krovovi i fasade takođe su pogodni za insekte i male ptice, a u Velikoj Britaniji su sve popularnije urbane bašte divljeg cveća koje hrane pčele, održavaju balans zemljišta i štite pojedine ugrožene biljke.

Milena Maglovski

Opel do 2028. godine postaje potpuno električni brend

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: Opel/Promo

Opel je jedan od proizvođača automobila sa najbogatijom tradicijom na svetu. Zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu, stalnim radom i napretkom, shvatili su da što pre moraju da počnu sa proizvodnjom isključivo električnih modela.

Vredno su radili na strategiji i postavili su cilj da će do 2028. godine proizvoditi samo modele na struju, što se u potpunosti uklapa u viziju njihove matične kuće Stellantis.

Opel u ponudi već ima modele na električni pogon, a njihovi stručnjaci već rade na modelu zasnovanom na Opel Manti, dok će naslednici Croslanda i Insignie takođe biti na struju. 

U kompaniji kažu da im je krajnji cilj da ponude električna vozila koja savršeno zadovoljavaju sve potrebe kupaca. Intenzivno rade na tome da u budućnosti njihovi modeli imaju radijus kretanja između 500 i 800 kilometara.

“Opel ide ka potpunoj elektrifikaciji i to u rekordnom roku. Time dajemo važan doprinos smanjenju emisije ugljen-dioksida (CO2). Nećemo stati sa transformacijom naše ponude proizvoda: u saradnji sa partnerima proizvodićemo baterije visokih performansi u Kajzerslauternu već od 2025. godine. Takođe gradimo novi ekološki kampus u našem sedištu u Riselshajmu”, objasnio je strategiju branda Uve Hohgešurc, izvršni direktor Opela.

Opel nastavlja sa razvojem modela lakih komercijalnih vozila sa pogonom na vodonik. Kako iz kompanije poručuju, kombi na vodonik je idealan za prelazak dugih relacija sa nultom emisijom. Prednost upotrebe ovih vozila ogleda se u tome što je potrebo manje vremena za punjenje rezeorvara u odnosu na dopunu baterije.

Nije poznato da li će i kada početi sa primenom ove tehnologije kada je reč o putničkim automobilima.

Milica Radičević

U zagrljaju nauke – tri godine uspešnog rada i otvaranje novog programa

Foto: Fond za nauku
Foto: Fond za nauku

U prostorijama Jugoslovenske kinoteke svečano je obeleženo tri godine od osnivanja Fonda za nauku Republike Srbije. Svečanosti su prisustvovali prvi potpredsednik Vlade i ministar prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Branko Ružić, predstavnik Srpske pravoslavne crkve vikarni episkop hvostanski Justin, državni sekretari i pomoćnici ministra u Ministarstvu prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, predstavnici Srpske akademije nauka i umetnosti, rektori univerziteta, dekani i direktori naučno-istraživačkih organizacija, predstavnici Fonda za nauku, a video porukom se prisutnima obratio i predsednik međunarodne asocijacije Science Europe, dr Mark Šilc.

„Za ove tri godine Fond za nauku Republike Srbije prešao je dugačak put. Od vizije kako bi institucija trebalo da izgleda, stvaranja pravnih okvira i procedura, obezbeđivanja sredstava, preko okupljanja stručnog tima, došli smo do toga da je Fond dostigao standarde sličnih institucija u inostranstvu koje postoje mnogo duže od nas. To su pre svega visok kvalitet projekata, međunarodna kompetitivnost i nezavistan i nepristrasan rad“, istakla je direktorka Fonda dr Milica Đurić-Jovičić.

U proteklom periodu, uprkos otežanim uslovima rada zbog pandemije koronavirusa, Fond je podržao realizaciju 282 projekta u okviru pet programa, na kojima je angažovano 1.737 istraživača. Ukupna sredstva za finansiranje projekata iznose 43,9 miliona evra, i uložena su u rad istraživača, opremu, materijale, publikacije, međunarodnu saradnju i naučno-istraživačke organizacije.

Ovom prilikom Fond za nauku je otvorio novi program pod nazivom IDENTITETI. Radi se o prvom programu za finansiranje naučno-istraživačkih projekata iz oblasti društvenih i humanističkih nauka, čime se naučnoj zajednici omogućava da se bavi istraživanjima koja su od izuzetne važnosti za društvo. Sve informacije o otvorenom javnom pozivu su dostupne na sajtu Fonda za nauku.

„Predviđeno trajanje projekata u okviru programa IDENTITETI je do dve godine. Ukupan budžet programa iznosi dva miliona evra, a maksimalni iznos budžeta po pojedinačnom projektu je 150.000 evra. Program će se baviti istraživanjem tema poput etničkih, nacionalnih, prostornih, ekonomskih, socijalnih, rodnih, kulturnih i umetničkih identiteta, politikama identiteta, kao i drugim oblastima iz društveno-humanističkih nauka koje se bave identitetom, a koje su od značaja za Republiku Srbiju“, kaže dr Đurić – Jovičić.

Direktorka Fonda za nauku najavila je još javnih poziva za realizaciju različitih projekata u okviru drugih programa koje Fond za nauku podržava, čime će se nastaviti ulaganje u razvoj nauke u Srbiji.

„Svi napori i sredstva uloženi u realizaciju naučno-istraživačkih projekata uloženi su u budućnost celog društva, budući da nauka i njeni rezultati poboljšavaju kvalitet života svih nas. Zahvaljujući upravo tim naporima bliži smo zajedničkom cilju – stvaranju društva zasnovanog na znanju. Nauka je svuda oko nas, unapređuje naše živote i svi moramo da prihvatimo njena dostignuća i rezultate. Nauka nije samo potraga za istinom, već i potraga za svrhom“, zaključuje dr Milica Đurić – Jovičić.

Izvor: Fond za nauku Republike Srbije

Istraživanje istaklo ključnu ulogu aluminijumskih limenki u cirkularnoj ekonomiji

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto ilustracija: Pexels

Istraživanje koje je naručio Međunarodni institut za aluminijum (IAI) o recikliranju tri ambalažna materijala za piće – aluminijuma, stakla i plastike (PET) – pokazuje da aluminijumske limenke najbolje podržavaju cirkularnu ekonomiju.

U poređenju sa aluminijumskim limenkama, više staklenih i plastičnih boca završava na deponijama zato što se ne prikupljaju. Pored toga, gubici u reciklažnom sistemu nakon prikupljanja su tri puta veći za PET i staklene boce nego za aluminijumske limenke.

Firma Eunomia Research and Consulting je u ime IAI proučila podatke iz pet regiona: Brazila, Kine, Evrope, Japana i SAD. Podaci su se odnosili na gubitke pri obradi iskorišćenih aluminijumskih limenki, staklenih boca i plastičnih (polietilen tereftalat – PET) boca. Takođe su uključili prikupljanje, sortiranje, ponovnu obradu i termičku obradu i reciklažu u zatvorenom ciklusu.

„Iako nijedna ambalaža za piće nije u potpunosti dostigla pun potencijal kad je reč o cirkularnosti, aluminijum nadmašuje staklo i plastiku (PET) u svim fazama sistema upravljanja otpadom. Aluminijumske limenke su danas najrecikliranija ambalaža za piće na svetu. Kad se aluminijumska limenka prikupi od potrošača, ima neprikosnovenu stopu efikasnosti sortiranja, ponovne obrade i ponovnog topljenja od 90 odsto, u poređenju sa staklom (67 odsto) i PET ambalažom (66 odsto). Na osnovu toga, aluminijum može da se opiše kao materijal izbora za cirkularnu ekonomiju. Ovo je naročito važno imajući u vidu potencijal reciklaže kada je u pitanju smanjenje ugljenika“, istakao je Ramon Aratija, potpredsednik za globalne poslove od javnog značaja u kompaniji Ball Corporation.

„Broj aluminijumskih limenki koje se prikupe nakon upotrebe je za oko 18 odsto viši u odnosu na PET boce i 28 odsto viši u poređenju sa staklom. Veći udeo PET i povratnih staklenih boca završava na deponijama ili u rečnim tokovima zato što se ne prikupljaju. To će u dekarbonizovanom svetu verovatno doprineti većoj potražnji i za recikliranim i za primarnim aluminijumom“, izjavio je Endrju Vud, direktor za strategiju i razvoj poslovanja kompanije Alumina Limited.

Sa masovnom proizvodnjom aluminijumskih limenki prva je počela Coors Brewing Company 50-tih godina prošlog veka kako bi poboljšala ukus piva, ali i ponudila održiviju ambalažu u odnosu na limenke od čelika. Zbog toga ohrabruje činjenica da ova studija pokazuje da se ekološki ciljevi tog revolucionarnog novog proizvoda od pre toliko godina i danas ostvaruju.

Foto: Promo/Represent

„S obzirom da Institut ove godine slavi 50. rođendan, osvrnuli smo se na dugu istoriju svoje organizacije u oblasti prikupljanja podataka, analize i pravljenja modela. Aluminijum je jedan od najreciklabilnijih materijala na planeti i IAI sprovodi kampanju za vraćanje upotrebljenih proizvoda u reciklažni ciklus, imajući na umu ekonomske i ekološke prednosti ovog metala u našoj globalnoj ekonomiji. Poređenje stopa reciklaže različitih materijala nema smisla ako ne znate kako se meri i u koje proizvode se reciklira. Ova studija je prva javna studija koja sveobuhvatno analizira obim reciklaže i gubitaka tri vrste ambalaže za piće u različitim regionima. Zahvaljujući većoj preciznosti određivanja gde dolazi do najviše gubitaka, ona bi mogla da ponudi rešenja za unapređenje stope recikliranja za sve materijale. Očito smo ušli u novu eru transparentnosti cirkularnosti“, kaže Marlen Bertram, direktorka za scenarije i prognoze u IAI.

„Sistemi prikupljanja i sortiranja su od ključnog značaja za povećanje cirkularnosti i ostvarivanja punog potencijala beskonačno reciklabilnih materijala. Potreban nam je zakonski okvir koji podstiče istinske reciklažne i cirkularne sisteme, gde se iskorišćena ambalaža za piće iznova i iznova reciklira – bez gubitka na kvalitetu. Aluminijum savršeno odgovara višestrukom recikliranju proizvoda u novi proizvod. Otpad treba da počnemo da posmatramo kao dragoceni resurs i da postojeći materijal ponovo koristimo za proizvodnju nove ambalaže i tako štedimo dragocene prirodne resurse i energiju i smanjujemo emisije“, rekao je Emilio Bragi, izvršni potpredsednik kompanije Novelis i predsednik Novelisa za Evropu.

Izvor: Represent

Upotreba struganog asfalta od velikog značaja za putogradnju

Foto: Grad Novi Sad
Foto-ilustracija: Pixabay

Upotreba struganog asfalta štedi novac, čuva životnu sredinu i doprinosi razvoju infrastrukture te je neophodno doneti uredbu o njegovom korišćenju, ocenio je ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Tomislav Momirović.

On je, nakon sastanka sa predstavnicima putne privrede, preneo da je privreda spremna za donošenje pomenute uredbe.

“Moramo pravno valjano da upakujemo uredbu kako bismo njenim donošenjem otvorili prostor putnoj privredi da to implementira, a putevi od ovakvog asfalta biće građeni u lokalnim zajednicama”, poručio je Momirović.

Pitanja zaštite životne sredine i cirkularne ekonomije, bez obzira na sve druge intenzivne poslove, u fokusu su Ministarstva i Vlade Srbije, rekao je on i dodao da je tema regulisanja ponovne upotrebe struganog asfalta neodvojivo vezana za priključivanje EU.

Direktor Centra za cirkularnu ekonomiju Privredne komore Srbije Siniša Mitrović istakao je da je donošenje uredbe važno za realizaciju agende za Zapadni Balkan i otvaranje Klastera 4 – životna sredina i energetika.

On je ocenio da će ova uredba podići investicioni potencijal od približno 100 miliona evra investicija u putarskim preduzećima kako bismo mogli da podignemo potencijal novog tržišta sekundarnih materijala.

“Štedećemo naše kamenolome i šljunak iz reka, a kroz cirkularnu ekonomiju ponovo ćemo upotrebljavati materijal”, predočio je Mitrović i naglasio da je to posebno važno u odgovoru na klimatske promene, ali i kao odgovor na rast cena materijala i energenata.

“Obavljen je poslednji krug konsultacija, između ostalog i sa Evropskom komisijom, i smatramo da je 60 dana sasvim dovoljno da ta uredba ugleda svetlo dana”, rekao je on.

Konsultant na projektu donošenja uredbe Miodrag Grujić ukazao je na to da u Srbiji ima 1,7 miliona tona struganog asfalta, pri čemu je u njemu 1,5 miliona tona prirodnog agregata.

“Mi koristimo novi materijal iz prirode, a imamo 1,5 tona struganog materijala po njivama, šumama i oranicama koji bismo kroz reciklažu mogli da upotrebimo”, objasnio je on i dodao da u Srbiji postoje deponije i sa više od 100.000 tona struganog asfalta.

Grujić je istakao da se brzim donošenjem uredbe Srbija uklapa u regulativu EU, navodeći da se sa uredbom više ne bismo oslanjali na diskreciono pravo ministara i direktora, već sve postaje zakonski regulisano.

Foto-ilustracija: Pixabay

Zamenik direktora „Šumadija puta“ Milenko Velemir rekao je da je u vrućem postupku moguće preraditi velike količine struganog asfalta, te da je to urađeno za potrebe izgradnje puta do postrojenja ovog preduzeća.

On je podvukao da se ova kompanija pripremila za kvalitetnu reciklažu struganog asfalta i proizvodnju kvalitetnog asfalta po vrućem postupku, uz napomenu da je ova sirovina upotrebljiva na svim državnim putevima 2. reda, lokalnim putevima i nekategorisanim putevima.

Generalni direktor „Srbijaputa“ Petar Živojinović izrazio je nadu da će uredba brzo biti usvojena kako bi se stvorili okviri da kompanije mogu da ostvare poslovne rezultate, jer se za to i pripremaju.

Živojinović je, napomenuvši da ova kompanija već radi sa nekim mašinama koje propagiraju zelene tehnologije u putarskom poslu, objasnio da će ova firma koristiti hladni postupak, koji reciklirani asfalt koristi i do 90 odsto, uz dodatak novog materijala do 10 odsto.

Energetski portal

Da li je nuklearna energija jedina budućnost?

Foto-ilustracija: Pixabay (distelAPPArath)
Foto-ilustracija: Pixabay

Ratni sukobi u Ukrajini, koja ima četiri nuklearke, ponovo su pokrenuli priču o njihovoj sigurnosti. Od 440 nuklearnih elektrana u svetu trećina je u Evropi, a najnovija vest je da je Finska pustila u probni rad novu nuklearku kako bi nadomestila manjak struje. Ilija Plećaš, naučni savetnik i predsednik Nadzornog odbora u preduzeću “Nuklearni objekti Srbije”, kaže za RTS da su nuklearke u Evropi potpuno sigurne i da građani ne treba da strepe. Poručuje i da je nuklearna energija jedina budućnost, jer će za 250 godina nestati drugih energenata.

Kako ističe nuklearku se, pogotovu treće generacije, apsolutno sigurne.

“Kada se desio Černobilj 1986. godine, to je bila nuklearka prve generacije koja čak nije ni imala krov zato se i desilo da je sva kontaminacija otišla i preplavila celu Evropu – to je bilo jako opasno i velika šteta je naneta”, kaže Plećaš.

Objasnio je da druga i treća generacija nuklearki imaju veliki betonski zid koji praktično stoji iznad reaktora i ima dvostruku svrhu – prvo da spreči da dođe do povrede samog reaktora pod uticajem recimo pada aviona, jer nuklearka može da izdrži i pad srednjeg putničkog aviona, a druga svrha tog zida je da u slučaju da se desi neka reakcija koja nije dobra da ne mogu kontaminanti da izađu bar u prvo vreme dok stučnjaci ne reaguju.

Plećaš ukazuje da je potvrđeno da dron koji je pao u Zagrebu nije mogao da nanese nikakvu štetu nuklearnoj elektrani “Krško”.

“Po mom mišljenju, nuklearke u Evropi su zasad potpuno sigurne”, poručuje Plećaš.

“Moratorijum na gradnju nuklearki u Srbiji nema nikakvu svrhu”

Naveo je da je nakon katastrofe u Černobilju, u Jugoslaviji donet moratorijum na gradnju nuklearnih elektrana i da je on još na snazi.

“Nas koji smo bili za nuklearnu energiju i koji smo planirali da se tih godina izgrade nove četiri nuklearke u Jugoslaviji, dve bi bile sigurno u Srbiji, nisu poslušali, velika je šteta što to nije urađeno. Međutim, taj moratorijum je ostao i dan-danas”, navodi Plećaš.

Foto-ilustracija: Unsplash (Jakob Madsen)

Smatra da taj moratorijum nema nikakvu svrhu u Srbiji i da su Hrvati i Slovenci pocepali taj zakon i imaju svoj nuklearni program.

“Srbija je okružena sa 18 nuklearki na 400-500 kilometara od naše granice. Dovoljno bi bilo da se nešto desi u Bugarskoj u Kozloduju i da za dva sata vetar to nanese”, dodao je on.

Ističe da je taj moratorijum sprečio i mlade da studiraju nuklearne tehnologije i da 25 godina nemamo stručnjake iz te oblasti.

Ključno je i odlaganje nuklearnog otpada, a Plećaš kaže da to pitanje dolazi kasnije i da je u ovom trenutku ključno da se rat okonča i da nijedna nuklearka ne bude oštećena.

“Nuklearna energija jedina budućnost, drugih energenata neće biti”

Sve nuklearne elektrane imaju sobe za simulaciju eventualnih akcidenata. Plećaš navodi da je obuka zaposlenih jako važna, a da su, šest-sedam godina pre nego što je “Krško” građen, ljudi išli u inostranstvo na obuku.

“Ne može svako da radi u elektrani ili da završi neki kurs. To su ozbiljne obuke koje omogućavaju ljudima da upravljaju ovako ozbiljnim sistemima”, poručuje Plećaš.

Ističe da svaka nuklearna elektrana ima svoj poseban sistem zaštite i kontrole.

Od početka ratnog sukoba u Ukrajini, u svetskoj javnosti dosta je i dezinformacija o radijaciji. U strahu od zračenja, građani u Italiji, Austriji, Belgiji kupuju tablete joda. Plećaš poručuje da je to potpuno nepotrebno, a čak i opasno.

“Zaštitom ljudskog zdravlja treba da upravljaju lekari. Mi imamo naš direktorat koji je u stalnom kontaktu sa Međunarodnom agencijom za atomsku energiju i njihov zadatak je da prenesu sve informacije koje ceo svet treba da ih zna i šta i kako treba reagovati pogotovu po pitanju zaštite građana”, dodaje on.

I pored svih ovih dešavanja, ni Evropa ni svet se ne odriču nuklearne energije, a u pripremi je gradnja čak sto nuklearki. A zbog energetske krize, Nemačka i Belgija spremne su i da odlože zatvaranje svojih preostalih nuklearki.

“Ja sam apsolutno siguran da je nuklearna energija jedina budućnost, jer kroz 200-250 godina nestaće drugih energenata – uglja, nafte, gasa neće biti. Ostaće jedino nuklearna energija ta koja će nadomestiti sve ostalo. Samo zemlje koje razmišljaju o nuklearnoj energiji – Kina, Indija, Japan, Koreja – moraju da grade nuklearke da bi obezbedile svoju industriju i prosperitet”, objašnjava Plećaš.

Izvor: RTS

Nov način čišćenja solarnih panela – bez vode i brisanja

Photo-illustration: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Čini se da su pustinje idealne za izgradnju solarnih elektrana – nema potrebe za krčenjem vegetacije, sunca ima u izobilju, a solarni paneli ne zauzimaju plodne površine i ne ugrožavaju biodiverzitet.

Zato se neke od najvećih solarnih farmi nalaze u pustinjama Indije, Kine, Egipta i SAD-a, ali postoji nešto što otežava efikasnu proizvodnju zelenih kilovata – prašina. Čak i lagani povetarac može da nanese tanak sloj prašine preko panela što smanjuje efikasnost i do 30 odsto na mesečnom nivou.

Dosadašnje metode čišćenja solara nisu dovoljno održive jer ostavljaju značajan ekološki otisak i dodatno uvećavaju troškove solarne energije.

Za brzo uklanjanje prašine najčešće se koristi voda, ali problem stvaraju troškovi njenog dopremanja do udaljenih pustinja, kao i činjenica da je voda, koja se trenutno koristi za čišćenje solarnih panela, dovoljna za potrebe dva miliona ljudi godišnje.

Brisanje krpama i četkama takođe nije idealno rešenje jer vremenom može oštetiti površinu panela što opet dovodi do smanjene efikasnosti. Uz to, čišćenje solarnih farmi koje se prostiru na nekoliko desetina kvadratnih kilometara pustinje zahteva angažovanje mnogo ljudi koji bi morali da rade po veoma teškim uslovima.

Srećom, brojni istraživači neumorno rade na unapređenju tehnologije obnovljivih izvora energije, a nedavno su nas obradovali rešenjem koje će solarne elektrane učiniti efikasnijim i jeftinijim.

Istraživač sa Instituta za tehnologiju u Masačusetsu (MIT), Krip Varanasi, u saradnji sa svojim studentom Sridatom Panatom, objavio je studiju u naučnom žurnalu Science Advances gde predstavlja nov način automatskog čišćenja solarnih panela.

Koristeći elektrostatičko odbijanje čestica prašine i površine panela, istraživači su uspeli da izazovu odvajanje i doslovno iskakanje prašine sa solarnih panela.

„Da bi se sistem aktivirao, jednostavna elektroda prolazi tik iznad površine solarnog panela, dajući električni naboj česticama prašine, koje se zatim odbijaju naelektrisanjem koje se primenjuje na sam panel. Sistemom se može upravljati automatski pomoću jednostavnog elektromotora i vodilica duž bočne strane panela“, objašnjeno je na sajtu MIT-a.

Ubuduće bi svaki solarni panel mogao biti opremljen elektrodom koja se proteže preko panela, kao i malim električnim motorom koji bi pomerao elektrodu sa jednog kraja panela na drugi uzrokujući da sva prašina otpada.

„Eliminišući zavisnost od vode dovezene kamionima, eliminišući nakupljanje prašine koja može da sadrži korozivna jedinjenja i smanjenjem ukupnih operativnih troškova, takvi sistemi imaju potencijal da značajno poboljšaju ukupnu efikasnost i pouzdanost solarnih instalacija“, kaže Varanasi.

Milena Maglovski

IEA: Globalne emisije CO2 iz elektrana oborile rekord u 2021.

Photo: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Globalne emisije ugljen-dioksida (CO2) povezane sa energijom porasle su za šest procenata u 2021. godini na 36,3 milijarde tona, što je njihov najviši nivo ikada. Do ovoga je došlo zbog oporavka ekonomije od pandemije koronavirusa i povećanja potrošnje uglja, navodi Međunarodna agencija za energiju (IEA).

Oporavak potražnje za energijom u 2021. bio je povezan sa nepovoljnim vremenskim prilikama i uslovima na tržištu energije – posebno skokovima cena prirodnog gasa – što je dovelo do veće potrošnje uglja uprkos tome što je proizvodnja energije iz obnovljivih izvora zabeležila najveći rast ikada.

Analize globalne emisije CO2 i potražnja za energijom urađene su detaljno, za svaku zemlju posebno, na osnovu najnovijih zvaničnih nacionalnih i javno dostupnih energetskih, ekonomskih i vremenskih podataka.

Kada je reč o uglju on je činio preko 40 odsto ukupnog rasta globalnih emisija CO2 u 2021. godini, dostigavši rekord od 15,3 milijarde tona u istoriji. 

Emisije ugljen-dioksida iz prirodnog gasa znatno su porasle u odnosu na nivo iz 2019. godine, na 7,5 milijardi tona. Sa 10,7 milijardi tona, emisije CO2 iz nafte ostale su znatno ispod nivoa pre pandemije zbog ograničenog oporavka globalnog transporta u 2021. godini.

Kina je jedina zemlja koja beleži ekonomski rast i 2020. i 2021. godine, te je i najviše doprinela povećanju emisije ugljen-dioksida. Samo u 2021. godini, emisije su porasle za preko 11,9 milijardi tona, što čini 33 odsto ukupne globalne emisije. Nagli porast zabeležen je zbog povećanja potražnje za električnom energijom koju, uglavnom, dobijaju iz uglja.

Kada je reč o Sjedinjenim Američkim Državama i Evropi prelazak sa gasa na ugalj za proizvodnju električne energije, povećao je globalne emisije CO2 za više od 100 miliona tona, navodi se u izveštaju.

Milica Radičević

Objavljen Registar prozjumera

Foto-iluatracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Pravilnik o načinu vođenja Registra kupaca – proizvođača priključenih na prenosni, distributivni, odnosno zatvoreni distributivni sistem i metodologiji za procenu proizvedene električne energije u proizvodnom objektu kupca – proizvođača, koji je donelo Ministarstvo rudarstva i energetike, objavljen je u Službenom glasniku.

Obveznici unosa podataka u Registar kupaca–proizvođača su nadležni operatori sistema na koji je objekat kupca–proizvođača priključen, u skladu sa zakonom kojim se uređuju obnovljivi izvori energije.

Upis u Registar kupaca–proizvođača vrši nadležni operator sistema odmah, a najkasnije u roku od pet dana od dana priključenja objekta kupca–proizvođača na elektroenergetski sistem.

“Elektroprivreda Srbije” (EPS) nedavno je objavila modele ugovora o potpunom snabdevanju sa neto merenjem – domaćinstva i sa neto obračunom – kompanije. Što praktično znači da nema prepreka za uvođenje statusa kupac-proizvođač (prozjumer) u Srbiji.

Uz ove modele i Pravilnik, koji za osam dana stupa na snagu, zakonska regulativa za kupce – proizvođače je zaokružena.

Energetski portal

Komercijalni sektor baci više od 40.000 tona hrane godišnje

Foto-ilustracija: Freepik
Foto: Centar za unapređenje životne sredine

Komercijalni sektor u Beogradu godišnje generiše više od 40 hiljada tona jestivih i nejestivih delova hrane, pokazala je Analiza istraživanja o direktnom merenju i morfološkom sastavu otpada od hrane iz komercijalnih objekata, koju je objavio Centar za unapređenje životne sredine. Podsećamo, Centar je u novembru predstavio rezultate istraživanja o otpadu hrane iz domaćinstava u Beogradu.

U okviru direktnih merenja koja su sprovedena, posmatrano je ukupno 29 reprezentativnih objekata koji se svrstavaju u komercijalni sektor, i kome pripadaju: hoteli i drugi smeštaj, restorani i objekti brze hrane, prodavnice, škole i vrtići i preostali komercijalni objekti.

Količine otpada od hrane iz komercijalnih objekata

Na osnovu dobijenih projektovanih podataka najveći deo otpada generiše se u okviru grupe restorani i objekti brze hrane, s preko 21 hiljadom tona na godišnjem nivou. Nakon toga slede prodavnice sa 4.767 t/godišnje, škole i vrtići sa 3.551 t/godišnje i na kraju grupa hoteli i smeštaj sa godišnjom stopom generisanja od 1.302 tone. Preostali komercijalni generatori otpada od hrane (javne ustanove i preduzeća sa sopstvenim restoranima, pijace, bolnice itd) godišnje generišu više od 9.000 tona otpada od hrane.

Morfološki sastav otpada od hrane

Projekcija morfološkog sastava otpada od hrane pokazuje da je u proseku najdominantnija kategorija povrće, sa udelom od preko 45 odsto, pri čemu je najveći procenat zabeležen u okviru grupe škole i vrtići (62 odsto).

Druga po zastupljenosti je kategorija voće, sa skoro 19 odsto, s tim da je ova kategorija najzastupljenija u sektoru maloprodaje (preko 38 odsto).

Kategorije meso, riba i jaja, i hleb i peciva, u ukupnom prosečnom sastavu, imaju slične vrednosti (oko 14 odsto), dok kategorija mleko i mlečni proizvodi ima najmanju vrednost za praktično sve posmatrane grupe komercijalnih objekata, s konačnim prosečnim udelom od oko 5 odsto.

Foto: Centar za unapređenje životne sredine

Ukoliko se količina otpada od hrane iz komercijalnog sektora prikaže u odnosu na ukupan broj stanovnika Beograda, nastaje 26,5 kilograma jestivog i nejestivog otpada od hrane po glavi stanovnika na godišnjem nivou. Takođe, prethodno sprovedeno istraživanje o direktnom merenju otpada od hrane u domaćinstvima je pokazalo da svaki stanovnik Beograda u proseku godišnje baci 108,1 kilogram jestivih i nejestivih delova hrane. Sumarno posmatrane vrednosti ova dva istraživanja ukazuju da je ukupno generisan otpad od hrane u Beogradu, na godišnjem nivou, oko 205.000 tona, odnosno 134,6 kilograma po stanovniku. To smešta Beograd u vrh evropskih gradova po količini generisanog otpada od hrane, kada se uporedi sa drugim gradovima prema UNEP Globalnom indeksu otpada od hrane.

Izvor: Centar za unapređenje životne sredine

Podsticaji za razvoj ruralnog turizma u Tutinu

Foto-ilustracija: Unsplash (Ivan Aleksić)
Foto-ilustracija: Unsplash (Nerses Khachatryan)

Bogata pašnjacima, plodnom zemljom i rekama, Opština Tutin predstavlja oazu u ruralnom turizmu sa ogromnim potencijalima za razvoj etno i eko turizma.

Ministarka trgovine, turizma i telekomunikacija Tatjana Matić posetila je ovih dana Tutin, gde se sastala sa predsednikom opštine Salihom Hotom.

Na sastanku su govorili o razvoju ove opštine i potpisali Ugovor o realizaciji projekta rekreacionog centra Tutin.

Projekat koji se odnosi na rekonstrukciju postojećih sportsko-rekreativnih terena i dogradnju trim staze i dečjeg igrališta u Rekreacionom centru Tutin, svakako će i infrastrukturno podići postojeće kapacitete, poručila je ministarka.

Ona je navela da je za ovaj projekat Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija opredelilo sredstva u vrednosti od gotovo 35 miliona dinara, podsetivši i da je resorno ministarstvo finansiralo izgradnju projekata eko-parka „Cikiljevac“ u vrednosti od 20 miliona dinara.

Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija je od 2015. do 2022. godine opštini Tutin za infrastrukturne  projekte za razvoj turizma opredelilo ukupno 64.571.367 dinara.

Energetski portal

Evropska komisija usvojila IPARD III program za Srbiju vredan 288 miliona evra

Foto ilustracija: Pexels
Foto ilustracija: Pexels

Odlukom Evropske komisije od 9. marta 2022. godine, usvojen  je  IPARD III program Republike Srbije za period 2021 – 2027. godine. Finansijski doprinos Evropske unije za IPARD III program povećan je u odnosu na prethodni programski period i iznosi 288 miliona evra.

Investicije koje će biti podržane IPARD III programom odnose se na nabavku opreme i mašina, izgradnju i rekonstrukciju objekata. Krajnji cilj ovih ulaganja jeste, pre svega, dostizanje evropskih standarda u oblasti higijene, bezbednosti hrane, dobrobiti životinja i zaštite životne sredine, osnaživanje poljoprivrednih proizvođača za plasman proizvoda na tržište EU, kao i priprema za korišćenje evropskih fondova koji će domaćim poljoprivrednim proizvođačima i prerađivačima biti dostupni stupanjem u članstvo Evropske unije, navodi se u saopštenju.

Mere koje će biti podržane IPARD III programom Republike Srbije za period 2021 – 2027. godine:

Mera 1: Investicije u fizičku imovinu poljoprivrednih gazdinstava;

Mera 3: Investicije u fizičku imovinu koje se tiču prerade i marketinga poljoprivrednih proizvoda i proizvoda ribarstva;

Mera 4: Agro-ekološko-klimatske mere i mera organske proizvodnje;

Mera 5: Sprovođenje lokalnih strategija ruralnog razvoja – LEADER pristup;

Mera 6: Investicije u ruralnu javnu infrastrukturu;

Mera 7: Diverzifikacija poljoprivrednih gazdinstava i razvoj poslovanja i

Mera 9: Tehnička pomoć (podrška Upravljačkom telu u sprovođenju IPARD programa).

Pored mera koje su već bile akreditovane kroz IPARD II program, IPARD III programom predviđeno je uvođenje novih mera koje će dodatno povećati iskorišćenje dodeljenih sredstava, kao i novih sektora, novih limita finansijske podrške, novih specifičnih kriterijuma u vezi sa površinom i brojem životinja.

Energetski portal