Newsletter Subscribe
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Enter your email address below and subscribe to our newsletter


Načelnica Ujedinjenih nacija za životnu sredinu Inger Andersen smatra da pandemiju koronavirusa možemo posmatrati i kao poruku od prirode.
Podseća da je većina bolesti, ali i prirodnih nepogoda, samo posledica ljudskog nemarnog ponašanja.
Prevelik pritisak na planetu sa gotovo isključivo štetnim posledicama može biti, s vremena na vreme, dodatno opterećen izbijanjem različitih bolesti, kao što je bio i virus SARS.

Svakako, smatra da je osnovni i neposredni prioritet sada zaštita od virusa, ali da je, dugoročno gledano, potrebno da se izmeni ljudsko ponašanje, izdvajajući zaštitu divljih vrsta.
Poziva vlasti svih zemalja, naročito u Africi i Aziji, gde je ovaj problem najizraženiji, da tržište divljih životinja zabrani, jer upravo ono predstavlja idealan prostor za razvoj bolesti. Veliki problem gubitka staništa i biodiverziteta dodatno je opterećen trgovinom divljim vrstama, pri čemu se one često transportuju i prelaze velike relacije.
U tim situacijama, koje su izuzetno stresne za životinju, dolazi do pojačanog lučenja svih patogena iz njenog organizma, pri čemu u neposrednom kontaktu sa čovekom lako dolazi do zaraze. Nedavno je Kina privremeno zabranila tržište divljih životinja, koje je u toj zemlji bilo veoma aktuelno, i to najviše kad je u pitanju ishrana. Inger Andersen vrdi da ova zabrana treba da bude konačna.
Džon Skanlon, bivši generalni sekretar Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama flore i faune napominje da dodatni problem predstavlja nelegalna trgovina divljim životinjama, čija vrednost premašuje milijardu dolara.

Čak 75 odsto zaraznih bolesti koje se pojavljuju potiče od divljih životinja. Stručnjaci tvrde i da nikad ranije nije postojalo toliko mogućnosti prelaska bolesti sa divljih ili domaćih životinja na ljude, kao što je to danas. Brojne bolesti koje sa životinja mogu preći na čoveka i imati znatno veću stopu smrtnosti kod čoveka. Jedna od njih je ebola, čija bi stopa bila oko 50 odsto ili henipavirus, koji prenose južnoazijski slepi miševi, koja bi bila i 60-75 odsto, pri čemu KOVID-19 u odnosu na njih, deluje kao upozorenje.
Takođe, naučnici ne isključuju mogućnost pojave još opasnijih virusa od koronavirusa u budućnosti, ukoliko ne dođe do drastičnih promena u čovekovom ponašanju prema prirodi.
Kao primeri reakcije prirode na klimatske promene, navode se i požari u Amazoniji i Australiji, invazija skakavaca u Africi, kao nedavni događaji koji ujedinjeno ukazuju na ono što nije dobro i što čovečanstvo mora da promeni da bi sačuvalo prirodu, ali i sebe. Pored toga, sve ove promene ugrožavaju i životinje i utiču na njihovo kretanje, odnosno potragu za novim staništem i hranom.
Inger Andersen je podsetila da nepažnja prema prirodi jednaka je napažnji prema samom sebi, odnosno da će se posledice uvek osećati i na ljudskoj koži.