Newsletter Subscribe
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Enter your email address below and subscribe to our newsletter



Vazduh je život. Sveprisutan, neuhvatljiv, nevidljiv, nečujan, ali zagađen, često mnogo više od dozvoljenih granica. Vazduh ulazi u naša pluća, isporučujući kiseonik koji je neophodan svakoj ćeliji našeg tela. To je prva i najvažnija funkcija vazduha za ljudsko zdravlje – pružanje kiseonika. Kroz proces disanja, kiseonik ulazi u pluća i vezuje se za hemoglobin unutar crvenih krvnih zrnaca, putujući krvotokom do svake ćelije u telu. Stoga, kvalitet onoga što udišemo je odraz kvaliteta opšteg zdravlja.
3. novembar se u našoj zemlji obeležava kao Svetski dan čistog vazduha. Problem njegovog zagađenja je globalnog, evropskog, regionalnog i nacionalnog karaktera. Milioni ljudi dožive preuranjenu smrt, ali i mnoge bolesti, upravo zbog nedostatka čistog vazduha. Srbija nije izuzetak, baš suprotno, naši gradovi često se nađu među najzagađenijim na kontinentu.
Podaci iz Godišnjeg izveštaja o stanju kvaliteta vazduha u Republici Srbiji za 2022. godinu koji je vrlo detaljan, pokazuje da se suočavamo ipak sa ozbiljnim izazovom. U gradu Valjevu, situacija se nije poboljšala u odnosu na prethodnu godinu – i dalje je registrovan najveći broj dana sa prekoračenjima graničnih vrednosti čestica PM10. U nekim gradovima postoji očigledan nedostatak automatskih mernih stanica, pa se Leskovac, koji je nedavno bio naša tema, izdvaja kao prvi kandidat za hitno unapređenje mernih kapaciteta -indikativna merenja pokazuju zabrinjavajući udeo prekoračenja zagađujućih čestica PM10, koji doseže 65 odsto vremena merenja. Istraživanja pokazuju da je više od stotinu dana sa prekomernim nivoom PM10 čestica zabeleženo u više gradova širom Srbije. U Popovcu je taj broj čak 136 dana, dok su Novi Pazar i Užice takođe visoko na listi sa 135, odnosno 115 dana. Čak i prestonička opština Zemun nije imuna na ovaj problem, sa 104 dana prekoračenja. Posebnu pažnju zaslužuju i ekstremno visoke dnevne koncentracije PM10, posebno na stanicama Beograd Ovča i Zaječar, gde su vrednosti dosegle 516 µg/m3 i 326 µg/m3, što je mnogostruko iznad dozvoljenih granica, objašnejno je na portalu Mašina.

Pored čestica PM10, Bor i Obrenovac su zabeležili prekoračenja dnevnih i satnih granica za sumpor dioksid, što takođe utiče na sveukupnu sliku zagađenja. Ne čudi da je ovo prekoračenje zabeleženo upravo u pomenuta dva grada, s obzirom na to da je jedan od glavnih izvora sumpor-dioksida industrijska proizvodnja – sagorevanje fosilnih goriva (poput uglja, nafte i dizela) u termoelektranama i rafinerijama, proizvodnju metala (posebno proizvodnju bakra i cinka), i druge industrijske procese koji uključuju upotrebu sirovina bogatih sumporom.
Zagađenost je gledaću po aglomeracijama bila sledeća:

Iz analize je očigledno da PM10 i PM2.5 čestice jesu najproblematičnije u našoj zemlji. To su čestice koje često determinišu prelazak kvaliteta vazduha u nižu, zabrinjavajuću kategoriju, što je upravo ova III kategorija.
Upotreba uglja u termoelektranama je glavni izvor zagađenja, posebno SO₂ i PM čestica – termoelektrane na ugalj i zastarela tehnologija koja stvara velike količune emisija. Međutim, i stara vozila, načini grejanje tokom zimskog perioda, upravljanje komunalnim otpadom i požari na deponijama su takođe među najznačajnijim uzrocima zagađenja u Srbiji, što pokazuju rezultati istraživanja pod nazivom „Izgubljeni vazduh“ koje je sproveo Program UN za životnu sredinu.
Baš iz ovih razloga, teško je pričati o čistom vazduhu u Srbiji, ali podaci mogu biti apel da je potrebno postepeno menjati uzročnike ovakvih statistika u našoj zemlji kako bismo jednog dana zaista disali punim plućima.
Milica Vučković