Budućnost je u bioplastici!

Plastika na bazi nafte dominira na tržištu jer je izdržljiva, lagana i jeftina. Teško se reciklira i ponovo koristi, ili su takvi postupci skupi pa takođe i ekološki neprihvatljivi. Zbog toga je osmišljen niz inovacija od sirovina na bazi biljnih i obnovljivih izvora.

Zagađenje životne sredine ogroman je svetski problem, a sve više važnosti posvećuje se ekološkoj osvešćenosti. U svetu se dnevno proda oko 1,3 milijarde plastičnih boca što je samo deo bačene plastike koja se nađe u okolini.

Iako bioplastika ima istu molekulsku strukturu kao ona na bazi nafte, kojoj je potrebno stotine godina da se razgradi, istraživanja pokazuju da se polimeri na bazi biomase razgrađuju brže.

Iskoristiv otpad od prerade suncokreta

Foto-ilustracija: Unsplash (Philippe Bertrand)

Države koje proizvode maslinovo ulje imaju mnogo otpadnog materijala koji se može koristiti za bioplastiku. Međutim, kao i kod maslina, ostaci semenki suncokreta ostaju kao otpad nakon proizvodnje ulja i takođe ih je moguće iskoristiti. Nemački startup „Golden Compound“ stvorio je od ostataka semenki, te uljarice jedinstvenu masu koju su nazvali S²PC, za koju tvrde da je 100 odsto biorazgradiva, te se koristi u izradi brojnih predmeta. Proizvode i tzv. zelenu bioplastiku koja, osim što se u potpunosti razgrađuje, ne sadrži GMO i može da se kompostira u kućnim komposterima.

Riblji otpad i alge

Samo u Velikoj Britaniji nakon prerade ribe u godini dana nastaje oko 500.000 tona kože i ljuski. Inicijativa „Marina Tex“ kombinuje ih sa crvenim algama kako bi stvorila razgrađujuću plastiku kao alternativu jednokratnoj, poput vrećica ili folija za sendviče.

Biljne šećere pretvaraju u plastiku

S obzirom na to da je PET ambalaži potrebno stotine godina da se reciklira, kompanija Avantium iz Amsterdama stvorila je revolucionarnu „YXY“ tehnologiju koja biljne šećere pretvara u plastiku koja je biorazgradiva, a služi u materijalima za pakovanje i zove se polietilen furanoat ili PEF. Istraživanja pokazuju obećavajuće rezultate.

Foto-ilustracija: Unsplash (Pontus Wellgraf)

„PEF se razgrađuje daleko brže nego PET u industrijskim uslovima kompostiranja“, rekla je Karolin van Rit Dortland ispred ove kompanije.

Dodaje kako razgradnja PEF-a traje 250 do 400 dana, za razliku od PET ambalaže kojoj za to treba 300 do 500 godina. Može da se koristi u proizvodnji tekstila, ima potencijal kao ambalaža za sokove, vodu ili alkoholna pića, a čak sarađuju i sa proizvođačima piva kako bi izradili prvu potpuno biorazgradivu bocu. Reč je o Karlsbergu koji se nada kako će uskoro svoje proizvode prodavati u kartonskoj bočici čija je unutrašnjost obložena slojem plastike.

Glavni direktor Avantiuma, Tom van Aken, kaže kako se nada da će do kraja godine uložiti veliku investiciju u vodeću svetsku fabriku bioplastike u Holandiji, a za „Gardijan“ otkriva i kako ima podršku kompanije Koka-kola i Danone.

Materijali od gljiva su biorazgradivi i ne stvaraju toksične nusprodukte

Foto-ilustracija: Unsplash (Zdeněk Macháček)

U ovom kontekstu treba spomenuti i materijale koji nastaju od gljive – biorazgradivi su i ne stvaraju toksične nusprodukte. Brend koji je odlučio da iskoristi ovu sirovinu u ekološkoj proizvodnji je „Reishi“, koji je kožu i kožne predmete odlučio da zameni micelijem stvorenim od tkanja ćelijske mikrostrukture gljiva. Reišijev micelij oponaša strukturu kolagena životinjske kože, a održiv je i u upotrebi različitih namena.

Kreator Reišija „MycoWorks“ – vodootporni biomaterijal podgao je na nov nivo obećavajući kvalitet i estetiku kože ili sintetičkih plastičnih materijala bez negativnog gasa staklene bašte. Njegov materijal koristi se za izradu niza brendova luksuzne odeće i obuće, a krajem 2019. godine prikupljeno je 18 miliona evra kako bi se pomoglo u isporuci ovih materijala na tržište. Cilj i smisao ove vrste veštačke kože je zameniti vegansku, nastalu upotrebom neodržive proizvodnje plastike.

Autorka: Martina Popić

Izvor: Agroklub.rs

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti