Newsletter Subscribe
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Enter your email address below and subscribe to our newsletter


Hrvatska bi do kraja decenije mogla značajno da smanji cenu električne energije i poveća stabilnost elektroenergetskog sistema, ali samo uz paralelni razvoj obnovljivih izvora i baterijskih sistema za skladištenje energije. To pokazuje prva nacionalna studija o baterijama, predstavljena na konferenciji Solar Flex Croatia 2026.
Studiju pod nazivom „Identifikovanje zagušenja u elektroenergetskoj mreži Hrvatske i definisanje najpovoljnijih snaga i lokacija baterijskih skladišta u cilju otklanjanja zagušenja“ pokrenuli su Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH) uz podršku Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), dok su je izradili stručnjaci Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER) i Energetskog instituta Hrvoje Požar (EIHP).
Potrošnja raste brže od proizvodnje
Analiza ukazuje na sve izraženiji nesklad između rasta potrošnje i domaće proizvodnje električne energije. Tokom letnjih meseci Hrvatska uvozi više od 30 odsto električne energije, upravo u periodu vršne potrošnje usled turizma. Istovremeno, zbog nedostatka kapaciteta za skladištenje, deo energije iz obnovljivih izvora ostaje neiskorišćen.
Iako raspolaže sa gotovo 1.400 MW solarnih kapaciteta, Hrvatska je i dalje pri dnu Evropske unije po instaliranoj snazi po stanovniku. Prema Nacionalnom energetskom i klimatskom planu (NECP), do 2030. očekuje se izgradnja najmanje 1.000 MW novih solarnih i isto toliko vetroelektrana, dok su već izdata energetska odobrenja za oko 3.500 MW projekata, uključujući i baterijske sisteme.
Zastarela mreža ograničava razvoj
Jedan od ključnih problema je zastarela elektroenergetska infrastruktura – čak 59 odsto prenosne mreže starije je od 40 godina i projektovana za centralizovan model proizvodnje.
Sa rastućim udelom decentralizovanih i promenljivih izvora, poput sunca i vetra, sve češće dolazi do zagušenja u mreži, naročito na pravcima prenosa energije između proizvodnih i potrošačkih centara.
Potrebno do 1980 MW baterijskih kapaciteta
Studija procenjuje da je za stabilizaciju sistema potrebno instalirati između 1620 MW i 1980 MW baterijskih kapaciteta, u zavisnosti od scenarija razvoja. U realističnijem scenariju predviđa se potreba za 26 baterijskih sistema ukupne snage oko 1980 MW.
Najveći deo ovih kapaciteta koncentrisan je u Dalmaciji, posebno na području Splita, koje obuhvata oko 75 odsto ukupno potrebne snage. Zagreb i Rijeka imaju znatno manju potrebu, dok Osijek u ovom scenariju gotovo da nema potrebe za dodatnim baterijskim sistemima.
Kao jedno od ključnih „uskih grla“ identifikovan je pravac Zadar – Bilice, gde dolazi do zasićenja 110 kV mreže, uz predlog razvoja nove mrežne tačke u zadarskom zaleđu.
Niže cene i stabilnije tržište
Potpuna realizacija projekata sa izdatim odobrenjima mogla bi da snizi prosečnu cenu električne energije sa 101,7 evra/MWh na 72,96 evra/MWh, odnosno za oko 28 odsto.
Ipak, baterijski sistemi nemaju primarni uticaj na smanjenje prosečne godišnje cene, već na stabilizaciju tržišta. Njihova uloga je ublažavanje dnevnih oscilacija – smanjenje naglih padova cena tokom dana i vršnih opterećenja u večernjim satima.
Dodatno, baterije mogu smanjiti ukupne troškove elektroenergetskog sistema i do 15 odsto, pre svega kroz smanjenje zagušenja i bolje korišćenje energije iz obnovljivih izvora.
Sledeći korak – regulatorna implementacija
Studija jasno pokazuje da razvoj baterijskih sistema i modernizacija mreže moraju da idu paralelno. Bez ulaganja u oba segmenta nije moguće obezbediti dovoljnu fleksibilnost sistema niti otvoriti prostor za novi investicioni ciklus u obnovljive izvore.
Iako je tržište spremno, ključni sledeći korak je regulatorna implementacija. Studija pruža konkretnu osnovu za donošenje odluka koje bi trebalo da omoguće veću energetsku sigurnost, manju zavisnost od uvoza i konkurentnije tržište električne energije.
Očekuje se da će ova tema biti u fokusu i na Danima OIE 2026 u maju u Opatiji.
Energetski portal