Home Blog Page 95

Kamioni sa nultom emisijom i dalje nemaju fer uslove u poređenju sa dizel kamionima – kako ih izjednačiti

Foto-ilustracija: Pixabay (chapay)

Prelazak na kamione sa nultom emisijom (ZEV) nije bio dovoljno podstaknut zbog nejednakih uslova u vezi sa dozvoljenom težinom i dimenzijama u odnosu na dizel kamione. Iako ovo nije jedini izazov, predstavljao je značajnu prepreku. U julu 2023. godine, Evropska komisija je predložila reviziju direktive o težini i dimenzijama (W&D), sa ciljem izjednačavanja uslova. Prema trenutnoj direktivi, ZEV kamioni mogu biti teži do dve tone u odnosu na dizel kamione, ali oba tipa imaju isto ograničenje za vozačku osovinu.

Kako navodi organizacija Transport&Environment, dodatne dve tone nisu dovoljne da nadoknade težinu baterija ZEV kamiona. Iako ovi kamioni mogu teći do 42 tone (dve tone više nego dizel kamioni), oba tipa imaju isto ograničenje na vozačkoj osovini od 11,5 tona. Baterije u ZEV-ovima su teške i obično se postavljaju duž šasije, čime dodaju težinu na osovinu. Zbog toga ZEV-ovi mogu dostići limit težine na osovini pre nego što iskoriste dve tone dozvoljenog dodatnog opterećenja. To znači da ZEV-ovi ne mogu nositi isti teret kao dizel kamioni, iako imaju veću ukupnu dozvoljenu težinu.

Zbog toga je Komisija predložila da dodatno opterećenje za ZEV kamione bude povećano na četiri tone, uz povećanje teđine osovine za vožnju na 12,50 tona. Ipak, ovo je dovelo do daljih izazova. Naime, veliko opterećenje osovina može da ima negativan uticaj na infrastrutkuru puteva. Sve ovo dovelo je do toga da, godinu i po dana nakon što je Komisija iznela predlog, zemlje članice Evropske unije još uvek nisu postigle dogovor.

Pročitajte još:

Istraživanje koje su sproveli Apollo Vehicle Safety i Research Driven Solutions pokazuje da bi revizija pravila o težini kamiona (W&D) pokazalo je da troškovi ne bi bili toliko visoki kao što je Komisija procenila. Na primer, u Nemačkoj bi troškovi porasli samo za 1,41 odsto, što bi bilo za 400 miliona evra niže nego što je Komisija procenila za period od 2025. do 2040. godine. U Poljskoj i Rumuniji, troškovi bi porasli samo za 0,72 odsto, što bi takođe bilo za 20 miliona evra niže.

Pored toga, povećanje broja kamiona sa šest osovina, koji imaju manji uticaj na infrastrukturu, moglo bi dodatno da smanji ove troškove. U tom slučaju, Nemačka bi mogla da smanji procenjene troškove za čak 2,67 milijardi evra, dok bi Poljska i Rumunija smanjile troškove za po 150 miliona evra. Ove promene omogućile bi tranziciju ka vozilima sa nultom emisijom uz manji negativan uticaj na evropske puteve nego što je prvobitno predloženo.

Organizacija Transport&Environment predložila je nekoliko mera za smanjenje negativnog uticaja ZEV vozila na infrastrukturu, uz istovremeno očuvanje fer uslova za ZEV vozila u odnosu na dizel kamione. Neke od preporuka uključuju da se ZEV vozilima sa pet osovina smanji dodatno dozvoljeno opterećenje sa četiri na tri tone, kako bi se postigla ravnoteža sa dizel kamionima uz istovremeno dodatno smanjenje troškova infrastrukture. Dalje, smanjenje limita za osovinu za vožnju sa 12,50 na 11,75 tona, što bi omogućilo potpuno korišćenje tri tone dodatne težine, uz manji uticaj na puteve. Još jedna preporuka uključuje održavanje trenutnog opterećenja od četiri tone za ZEV vozila sa šest osovina.

Ove promene pomogle bi olakšale tranziciju prema vozilima sa nultom emisijom.

Energetski portal

Razvojna agencija Srbije kao pokretač održivih promena

Foto-ilustracija: Pixabay (Alexa)

Globalni trendovi sve više postavljaju održivost kao ključnu komponentu uspeha, što može biti veoma izazovno za preduzetnike. Razvojna agencija Srbije (RAS) prepoznaje značaj održivosti u poslovanju i aktivno doprinosi primeni ESG principa kroz različite inicijative i programe. Agencija nastoji da pomogne firmama da unaprede svoje poslovanje, postanu konkurentnije i privuku strane investicije kroz edukaciju, savetovanje i finansijsku podršku.

RAS u potpunosti podržava ESG principe jer smatra da oni nisu samo važni za zaštitu životne sredine već i za odgovorno ponašanje prema zaposlenima i širem društvenom okruženju. Radoš Gazdić, v. d. direktora RAS, ističe da, iako formalna primena ESG principa u Srbiji još nije obavezna, ona postepeno postaje standard za dobro upravljanje, naročito među velikim kompanijama koje dolaze iz Evropske unije. Prema njegovim rečima, Srbija već ima solidne temelje za dalje usklađivanje sa ESG principima, s obzirom na to da gotovo 27 odsto električne energije dolazi iz obnovljivih izvora. Međutim, naglašava potrebu za daljim napretkom u oblastima kao što su upravljanje otpadom i razvoj zelene energije.

– Aktivno radimo na edukaciji malih i srednjih preduzeća (MSP), pomažući im da se prilagode ESG standardima. Od 2022. godine, u saradnji sa UNDP-om, organizovane su brojne radionice i aktivnosti, koje su obuhvatile više od 30 korisnika RAS Programa podrške za ulazak u lance dobavljača multinacionalnih kompanija. Pored toga, početkom 2024. godine, u partnerstvu sa Međunarodnom organizacijom rada (ILO), organizovane su obuke koje se odnose na nemački zakon o dužnoj pažnji u lancima snabdevanja i EU direktive, sa fokusom na uspostavljanje internih žalbenih mehanizama u preduzećima. Ove aktivnosti pomažu firmama da se usklade sa savremenim zahtevima održivog poslovanja – objašnjava Gazdić.

U FOKUSU:

Agencija planira nove radionice za MSP sektor u saradnji sa UNDP-om, koje će im omogućiti da praktično primene ESG principe u svom poslovanju. Kroz ove besplatne radionice, preduzetnici će dobiti konkretne alate i metodologije za implementaciju održivih poslovnih praksi.

Strani investitori, koji planiraju velike investicione projekte, često zahtevaju da se ispune određeni ekološki i društveni standardi, kao što su upotreba zelene energije, smanjenje emisije ugljen-dioksida, odgovorno upravljanje otpadom i reciklaža. Gazdić napominje da je Srbija spremna da odgovori na ove zahteve, ali podseća da realizacija kapitalnih projekata zahteva nekoliko godina, kako od strane investitora, tako i od strane države. Zato je važno gledati na sposobnost Srbije da odgovori na potrebe investitora u pravom vremenskom okviru za realizaciju tih projekata.

– Jedan od ključnih ciljeva Razvojne agencije Srbije jeste povećanje međunarodne vidljivosti naše zemlje kao atraktivne destinacije za održiva ulaganja. Nastojimo da unapredimo konkurentnost zemlje na globalnom tržištu, promovišući prednosti koje Srbija nudi u pogledu ESG standarda. U tom kontekstu, RAS se povezuje sa investicijama koje omogućavaju zelenu transformaciju privrede i povećavaju konkurentnost Srbije – objašnjava on.

Priredila: Milica Radičević

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala ODGOVORNO POSLOVANJE

Užice raspisuje Konkurs za nabavku plastenika – podrška poljoprivrednicima

Foto-ilustracija: Unsplash (www.zanda. photography)

U cilju unapređenja proizvodnje u plastenicima, u Užicu će od 3. do 14. marta biti otvoren Konkurs za nabavku plastenika poljoprivrednicima sa teritorije grada. Ukupna sredstva za realizaciju ovog programa iznose šest miliona dinara, a očekuje se da najmanje 20 poljoprivrednih gazdinstava dobije podršku.

Pravo učešća imaju nosioci registrovanih porodičnih poljoprivrednih gazdinstava koji žele da započnu ili prošire svoju proizvodnju u plastenicima. Ključni uslov je da su kandidati direktno odgovorni za sprovođenje projekta, bez posrednika.

Korisnici će učestvovati sa do 20 odsto ukupne vrednosti doniranog plastenika, dok će ostatak biti pokriven sredstvima konkursa. U cenu plastenika uključeni su isporuka i montaža, a poljoprivrednici su dužni da obezbede pristup parceli, prevoz, pripremu zemljišta i iskopavanje bočnih kanala. Plastenici dimenzija najmanje 6 x 21 metar dolaze sa pocinkovanom konstrukcijom, sistemom za navodnjavanje, bočnim vratima i garancijom na konstrukciju i foliju.

Pročitajte još:

Konkurs se realizuje kroz saradnju Grada Užica i Fondacije Ana i Vlade Divac u okviru projekta „Divac poljoprivredni fondovi – Užice 2025”. Prijave će biti administrativno i komisijski proverene, a ocenjivanje kandidata vršiće zajednička komisija sastavljena od predstavnika Grada Užica i Fondacije.

Bodovanje će se vršiti na osnovu više kriterijuma, uključujući broj članova domaćinstva, starosnu dob podnosioca, prosečna primanja, obrazovanje u oblasti poljoprivrede, kao i mesto prebivališta. Dodatne poene mogu ostvariti jednoroditeljske porodice, gazdinstva sa razvijenom preradom i finalnim proizvodima, kao i oni kojima će donacija omogućiti veću tržišnu konkurentnost.

Energetski portal

Konkurs: Izazov održive mobilnosti u gradovima 2025

Foto-ilustracija: Unsplash (Peter Aschoff)

Kako bi se identifikovala smela i dugoročna rešenja koja doprinose poboljšanju kvaliteta vazduha i podsticanju aktivne i kolektivne mobilnosti, vodeća evropska agencija i zajednica za klimatske inovacije ,,EIT Climate-KIC’’ i ove godine sprovodi inicijativu za održivu mobilnost gradova.

Cilj ovog poziva je podrška prelasku na čistiji, zeleniji i inkluzivniji transport, u skladu sa ciljevima Evropskog zelenog dogovora, Okvira za urbanu mobilnost, Nove evropske Bauhaus inicijative i EU misije za gradove.

Kako se navodi na sajtu EU mogućnosti, ove godine posebno se podržavaju projekti koji kreiraju ulične prostore za zdraviju i aktivnu mobilnost, uz elemente ozelenjavanja (poput drveća, žardinjera, žbunja i vrtova). Ovakvi projekti istovremeno donose koristi za klimu, kvalitet života, biodiverzitet i održivi transport.

Pravo na prijavu imaju gradovi i opštine sa najmanje 25.000 stanovnika u zemljama članicama EU i pridruženim zemljama programa Horizon Europe, uključujući i Srbiju.

Projekti treba da ispune nekoliko kriterijuma, odnosno da doprinose zaštiti prirode i životne sredine, održivosti, borbi protiv klimatskih promena i unapređenju znanja u ovim oblastima – u širem javnom interesu. Takođe, treba da budu predloženi od strane lokalnih vlasti – prijave podnose gradske/opštinske uprave ili organizacije u njihovom vlasništvu. Prijave moraju imati podršku lokalnih političkih lidera.

Prijave su otvorene do 12. marta 2025. godine, a završetak projekata očekuje se do 31. decembra 2026. godine.

Više informacija možete da pronađete ovde.

Energetski portal

Turske aukcije OIE: Veliki projekti suočavaju se s izazovima, ali rešenje leži u reformama

Foto-ilustracija: Freepik (tawatchai07)

Turska je 2016. godine pokrenula aukcije za Obnovljive energetske resursne zone (YEKA), sa ciljem razvoja velikih projekata solarne i energije vetra, uz pojednostavljenje dodele pogodnih zemljišta i podsticanje domaće proizvodnje opreme za obnovljive izvore energije. Iako YEKA projekat predstavlja značajan korak ove zemlje u ostvarivanju njenih ciljeva u oblasti obnovljive energije, rezultati njegove realizacije pokazuju da postoje određeni izazovi, navodi EMBER.

Naime, prva YEKA aukcija održana je 2017. godine sa dodelom 1 GW solarne energije. Do kraja 2024. godine ukupno je dodeljeno 5,8 GW – 3 GW solarnih i 2,8 GW vetro kapaciteta. Početkom 2025. godine, najnovije aukcije dodale su 800 MW solarne i 1,2 GW vetro kapaciteta, čime je ukupno dodeljen kapacitet porastao na 7,8 GW.

U okviru Mape puta za obnovljive izvore energije, Ministarstvo energetike i prirodnih resursa Turske (MENR) postavilo je ambiciozan cilj za 2035. godinu, prema kojem bi u okviru YEKA aukcija trebalo da se dodeli ukupno 2 GW kapaciteta svake godine, sa dodatnim ciljem da se do kraja 2025. godine realizuje još 2 GW kapaciteta.

Pored toga, Turska je povećala i ciljeve za kapacitete vetra i sunca za 45 odsto u Nacionalnom energetskom planu, kako bi se trenutni kapacitet od 32 GW gotovo utrostruči na 120 GW do 2035. godine. Ako MENR ispuni svoj cilj po 1 GW za solarne i vetro projekte svake godine kroz YEKA aukcije, ovi projekti mogli bi doprineti samo jednoj petini potrebnog kapaciteta za solarnu energiju i trećini ciljeva za vetroenergiju. Zbog toga je postavljen novi cilj od 2 GW godišnje.

Pročitajte još:

Izazovi u realizaciji

Foto-ilustracija: Pixabay (Michael_Pointner)

Iako je kroz YEKA aukcije postavljen dobar plan, postoje problem u realizaciji projekata, s obzirom na to da je u rad pušteno svega nešto manje od četvrtine ukupnog kapaciteta. Do februara 2025. godine, YEKA projekti doprineli su povećanju instalisanog kapaciteta samo sa devet odsto za solar i pet odsto za vetroenergiju. Da su svi dodeljeni kapaciteti do sada pušteni u rad, stope rasta iznosile bi 18 odsto za solar i čak 47 odsto za vetar.

Kao glavna prepreka u realizaciji, ističe se prekomerni birokratski apparat u procesima izdavanja dozvola, ali i kašnjenja koja su usledila tokom samih procedura. Dobijanje potrebnih tehničkih odobrenja, licenci za korišćenje zemljišta, procena uticaja na životnu sredinu i građevinskih dozvola može da traje godinama.

Jedan od dodatnih izazova predstavljaju obavezni zahtevi za domaću proizvodnju postavljeni od strane YEKA aukcija. Ovi zahtevi podstiču proizvodnju opreme za obnovljive izvore energije u Turskoj, što znači da deo opreme mora biti proizveden lokalno, a ne uvezen. Međutim, broj fabrika koje mogu ispuniti ove zahteve je ograničen, što investitore stavlja u poziciju da se oslanjaju na samo nekoliko kompanija. Ovaj nedostatak konkurencije povećava troškove i stvara pritisak na lanac snabdevanja.

Rešenje leži u reformama

Kako bi se rešili neki od izazova, Turska je krajem 2024. godine izmenila YEKA regulaciju. Neke od izmena uključuju izuzeće od naknada za prenos energije, podršku MENR-a u obezbeđivanju dozvola i inicijativu “super dozvola” koja skraćuje proces izdavanja dozvola sa četiri na manje od dve godine. Dodatno, s obitom na to da Turska ima veliki potencijal za rast korišćenjem plutajućih solarnih panela, koji bi mogli doneti 53 GW energije, promene su napravljene i u ovom segmentu. Regulatorne promene iz maja 2024. godine omogućavaju razvoj objekata za OIE na moru, rezervoarima i jezerima, čime se otvara mogućnost za nove projekte bez potrebe za planom prostornog uređenja. Ova područja mogu da budu označena kao YEKA zone i dodeljena za projekte.

Ukoliko iskoristi ove prilike i reši prethodne izazove, Turska može da obezbedi najbrže moguće sprovođenje projekata smanjenjem birokratskih procesa i rokova za dozvole, kao i pružanjem fleksibilnih opcija za prodaju električne energije. YEKA aukcije 2025. godine biće ključni test za nove promene i mogu oblikovati budućnost tržišta obnovljivih izvora energije u Turskoj.

Energetski portal

Budućnost solarne energije na Balkanu

Foto: SolarSK
Foto: SolarSK

Obnovljivi izvori energije postaju temelj globalne tranzicije ka održivijoj budućnosti, a kompanije poput SolarSK igraju ključnu ulogu u tom procesu. Kao lider u industriji solarne energije u Istočnoj Evropi, SolarSK prednjači u razvoju inovativnih rešenja, usklađenih sa specifičnim potrebama lokalnih tržišta i izazovima modernog doba.

O ključnim prekretnicama u razvoju kompanije, njihovom pristupu upravljanja projektima, prilagođavanju lokalnim tržištima i dugoročnoj viziji kompanije razgovarali smo sa Jevgenijem Jaremenkom, direktorom i osnivačem kompanije SolarSK. On nam je govorio o tome kako ostaju posvećeni kvalitetu, inovacijama i održivosti, čak i u izazovnim okolnostima, kao i na koji način doprinose energetskoj tranziciji na Balkanu i šire.

Koje ključne prekretnice biste istakli kao prelomne tačke u razvoju kompanije SolarSK i kako su one oblikovale vaše trenutne poslovne operacije?

– Od našeg osnivanja 2012. godine kao Solar Steelconstruction, dosledno smo se fokusirali na pružanje visokokvalitetnih i pouzdanih rešenja u solarnoj energiji. Počevši kao kompanija za obradu čelika, brzo smo se razvili u lidera u sektoru obnovljivih izvora energije u Istočnoj Evropi. Ključne prekretnice uključuju proširenje našeg asortimana na preko 30 vrsta sistema za montažu, uključujući sisteme za montažu na tlu, rešenja za krovove, natkrivene parkinge, sisteme za poljoprivredu i prateće sisteme. Uspešno smo isporučili više od četiri gigavata sistema u 30 zemalja. Naš prelazak na EPC i Light-EPC usluge omogućio nam je da pružimo kompletna rešenja, uključujući instalaciju projekata. Danas poslujemo širom Skandinavije, Baltika, Istočne Evrope i Balkana, uz podršku posvećenog tima od preko 400 stručnjaka i 100 specijalizovanih mašina. Ove prekretnice su nas pozicionirale kao pouzdanog partnera za projekte obnovljivih izvora energije na različitim tržištima, uključujući i Balkan.

U FOKUSU:

Kako SolarSK osigurava da proizvodi i sistemi za montažu ispunjavaju stroge evropske standarde kvaliteta i bezbednosti i kako sertifikati doprinose izgradnji poverenja klijenata?

– SolarSK je u potpunosti posvećen održavanju najviših evropskih standarda kvaliteta i bezbednosti. Naši procesi i proizvodi sertifikovani su prema ISO 9001, ISO 14001, ISO 45001, EN 1090-1,4 i SA 8000 standardima. Ovi sertifikati potvrđuju našu posvećenost kvalitetu, odgovornosti prema životnoj sredini i bezbednosti na radu, pružajući klijentima sigurnost u našu posvećenost izvrsnosti. Stalno ulažemo u novu tehnologiju, procese i obuku zaposlenih kako bismo osigurali usklađenost sa strogim industrijskim zahtevima i optimizaciju procesa. Ovaj pristup nam je pomogao da izgradimo dugoročno poverenje sa klijentima i partnerima na Balkanu i širom Evrope, pružajući pouzdana i održiva rešenja za projekte obnovljivih izvora energije.

Možete li objasniti proces upravljanja solarnim projektima, od faze dizajna do izgradnje i dugoročnog održavanja, kao i kako vaše garancije pružaju sigurnost klijentima?

– Naš EPC pristup osigurava neometano izvođenje projekata, pokrivajući ceo životni ciklus solarnih instalacija — od početnog dizajna do izgradnje, monitoringa i dugoročnog održavanja. Tokom faze dizajna blisko sarađujemo s klijentima kako bismo prilagodili rešenja njihovim specifičnim potrebama. Tokom izgradnje fokusiramo se na upravljanje vremenom, bezbednost i kontrolu kvaliteta. Nakon izgradnje pružamo sveobuhvatne garancije i kontinuiranu podršku, čime osiguravamo dugoročnu pouzdanost sistema. Sa preko 500 MW završenih projekata, uključujući instalaciju od 100 MW u Poljskoj i 120 MW koji su trenutno u toku u Letoniji, usavršili smo svoje procese za postizanje izuzetnih rezultata. Naša dobro koordinisana logistička mreža osigurava pravovremenu isporuku na bilo koju lokaciju na Balkanu ili van njega.

Intervju vodila: Milena Maglovski

Intervju u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala ODGOVORNO POSLOVANJE

Struja u Sloveniji pojeftinila za 22 odsto

Photo-illustration: Pixabay

Vlada i Narodna skupština Republike Slovenije preduzele su dodatne mere kako bi zaštitile domaćinstva od značajnijih povećanja troškova komunalija tokom zimske sezone. Januarski računi za struju potvrdili su da su preduzete mere bile efikasne, jer su iznosi za prosečnog potrošača domaćinstva u januaru i februaru smanjeni za oko 22 odsto u odnosu na novembar i decembar prošle godine. Prosečan kućni potrošač sada plaća oko 55 evra mesečno.

Kako bi ublažila posledice uvođenja novog sistema mrežnih naknada, Vlada je od novembra prošle godine do februara ove godine sprovela regulaciju cena električne energije i produžila oslobađanje od plaćanja doprinosa za obnovljive izvore energije (OIE) i kogeneraciju toplotne i električne energije (CHP) za domaćinstva, navedeno je u saopštenju Vlade.

Pročitajte još:

Ipak, primena novog sistema mrežnih naknada nesrazmerno je uticala na domaćinstva koja su prethodno investirala u čiste tehnologije i doprinela energetskoj tranziciji Slovenije. Zbog toga je Narodna skupština usvojila interventni zakon kojim se smanjuje plaćanje mrežnih naknada za januar i februar, čime se dodatno podržavaju već usvojene mere Vlade.

Takođe, tržišne cene električne energije su pale, što je primoralo snabdevače da prilagode svoje maloprodajne cene. Kako bi osigurala da se konačni računi za prosečne potrošače vrate na nivo iz septembra prošle godine ili niže, Vlada je odlučila da produži oslobađanje od plaćanja doprinosa za kogeneraciju i OIE za domaćinstva i u narednim mesecima.

Ove mere imaju za cilj da dodatno olakšaju troškove života građana i obezbede stabilnost u snabdevanju energijom tokom energetske tranzicije.

Energetski portal

Isplativost proizvodnje cveća u Srbiji

Foto: pixabay

Zasejane površine pod cvećem i ukrasnim biljem iznose oko 550 hektara i imaju trend rasta, saopšteno je u Privrednoj komori Srbije. Potrošnja i prodaja cveća rastu godišnjom stopom od 20 odsto, tako da je trenutna vrednost domaćeg tržišta u ovoj oblasti oko 43 miliona evra. Okolina Vrnjačke Banje jedna je od najznačajnijih regija za uzgoj cveća u Srbiji, jer tamošnji proizvođači, iako suočeni sa brojnim izazovima i poteškoćama, iz godine u godinu povećavaju proizvodnju i plasman svojih proizvoda.

Površine pod cvećem u Srbiji znatno su veće nego što pokazuju zvanični podaci, smatraju u Udruženju za biljnu proizvodnju i prehrambenu industriju PKS-e. Za plantažnu i plasteničku proizvodnju cveća opredeljuje se sve više poljoprivrednika. Najznačajniji, u okolini Vrnjačke Banje, su i veliki izvoznici. Radoljub Seočanac se 25 godina bavi proizvodnjom cveća. Njegovi zasadi u Novom Selu kod Vrnjačke Banje prostiru se na 3.000 metara kvadratnih. Tržištu isporučuje oko 100.000 biljaka godišnje. Biljke, koje će isporučiti na tržište uoči 8. Marta, zasadio je u avgustu prošle godine, kada su mu dobavljači iz Italije, Nemačke i Holandije isporučili rasadni materijal.

„Proizvodnja traje celu godinu. Sada je prvi deo, taj prodajni, a uporedo sa tim ide prolećni deo, gde je sve, i to dobrim delom, spremno. Posejali smo semena za te male biljke. Sve je to u fazi nicanja tako da, za sada, sve ide kako treba. Nadamo se i vreme će da nas posluži do kraja da to izvedemo sve sa, što se kaže, 100 posto kvaliteta”, kaže Radoljub Seočanac iz Novog Sela.

Radoljub tvrdi da su ulaganja u proizvodnju cveća velika. Prosečan plastenik košta oko 2.500 evra. Za kvalitetan sadni materijal, prihranu, ogrev i održavanje potrebno je uložiti dodatnih 5.000 evra. Uloženo se vrati tek za devet meseci. Treba pratiti i trendove u prozvodnji i kada je reč o nabavci novih mašina i opreme.

„Uvek smo za to da se investira i moramo, da bi pratili trendove. Prošle godine smo konkretno investirali u jedan brejker za big bale. Naravno uzeli smo kredit za to. Predali smo za subvencije. Subvencioniše nas država do milion i po. Čekamo odluku. Nadamo se povoljnom ishodu i za to”, dodaje Radoljub Seočanac.

Proizvođači cveća smatraju da su podsticaji države evidentni, ali neophodno je pokretati i nove. Država i poljoprivrednici moraju zajedno da rade na povećanju površina, smatraju članovi grupacije za proizvodnju cveća i ukrasnog bilja pri komori Srbije. Tržište cveća je specifično. Garden centri za distribuciju moraju da imaju dovoljne količine na stanju u tačno određenom periodu godine.

„Sav taj proces proizvodnje je dug. Moramo uvek da imamo veliku količinu na stanju, jer nikada ne znamo kolika će biti potražnja. Očekujemo iz godine u godinu da će potražnja biti sve veća”, objašnjava Jovana Seočanac, iz Garden centra Vrnjci.

Srbija je veliki konzument cveća. Domaći proizvođači ne podmiruju potrebe tržišta. Svake godine na uvoz cveća potrošimo oko 37 miliona evra. Izvoz, iako raste, iz godine u godinu iznosi tek šest miliona evra.

Izvor: RTS

Skladišta električne energije mogu doprineti stabilnosti energetskog sistema u regionu

Foto: Energetski portal

Drugog dana Balkan Solar Summita, koji se održava u Banja Luci, neizbežna tema bila je integracija obnovljive energije u elektroenergetski sistem sa rešenjima za skladištenje – Energy Storage System.

Pitanja kako će izgledati budućnost elektroenergetskog sistema, da li treba ulagati u mreže kako bi se povećali kapaciteti za integraciju obnovljivih izvora energije, i(li) uvoditi nove tehnologije koje će mreže učiniti fleksibilnijim, te deo energije skladištiti, bila su u fokusu učesnika panela.

Miloš Kostić, direktor kompanije MT-KOMEX, istakao je da je region daleko iza Evrope po kapacitetima vetroelektrana, solarnih elektrana i drugih varijabilnih izvora energije, te naglasio kako ćemo, nakon izgradnje neophodnih kapaciteta, morati raditi i na skladišnim rešenjima.

„Skladištenje energije u vidu baterijskog sistema najjednostavniji je izbor, koji se vrlo lako i brzo može montirati na željenoj lokaciji. Trenutno je to najprihvatljiviji sistem na tržištu. Svedoci smo da tokom leta postoji višak električne energije u čitavoj Evropi, što utiče i na nas u regionu. Naše elektroprivrede i trgovci električnom energijom radije će kupiti energiju na nekom drugom tržištu, nego onu iz solarne elektrane na našem području“, objasnio je Miloš Kostić.

Dodao je da je njegova kompanija učesnik prvih aukcija u Republici Srbiji, gde su dobili fiksnu cenu od 89,7, koja se svake godine niveliše sa koeficijentom inflacije, te je govorio o načinima skladištenja energije na većim projektima kompanije.

Pročitajte još:

„Presudan je odabir baterija i pratećeg battery management sistema koji kontroliše postrojenje, način plaćanja, te prepoznavanje kvara na ćelijskom nivou, a kvar može rezultirati požarom unutar samog postrojenja“, objasnio je on.

Ivan Mrljajević iz Elektroprivrede Crne Gore govorio je o povećanju broja prozjumera kroz projekte koje sprovode i procesu pripreme tendera za nabavku baterijskih sistema.

„U fazi smo pripreme za nabavku baterijskog sistema. Sve ono što nas čeka vidimo kao priliku za uspostavljanje regionalnog tržišta sistemskih i pomoćnih usluga“, istakao je ovom prilikom.

Tokom panela razmatrani su i vehicles-to-grid tehnologija, kao i načini na koje električni automobili utiču na potrošnju električne energije.

„Primera radi, ako se 2.000 vozila priključi na energetski sistem, oni značajno menjaju sliku potrošnje. Razvili smo mrežu punjača u Srbiji i trenutno imamo oko 80 ultrabrzih punjača, što znači da u kapacitetima već imamo preko 10 MW snage. Danas smo pokrenuli firmu Charge&GO u Banja Luci, tako da ćemo krenuti sa ulaganjima u razvoj ultrabrzih punjača i u BiH. Naš je cilj da u naredne dve godine dostignemo preko 250 ultrabrzih punjača, što je više od 30 MW praktično u našem vlasništvu“, naveo je takođe Miloš Kostić, dodajući da će to značajno umanjiti emisiju CO2.

Energetski portal

Nemačka instalirala najviše vetroturbina u Evropi 2024. godine

Foto-ilustracija: Unsplash (jason-mavrommatis)

Tokom prethodne godine Nemačka je potvrdila svoju poziciju u Evropi kada je postavila više vetroturbina nego bilo koja druga zemlja na kontinentu. Kako pokazuju podaci organizacije WindEurope, nova postrojenja na kopnu i na moru premašila su 4 GW, dok se Nemačka našla ispred Ujedinjenog Kraljevstva (oko 1,9 GW), Francuske (1,7 GW) i Finske (1,4 GW).

U Evropskoj uniji je tokom 2024. godine instalirano 13 GW novih kapaciteta vetroenergije, što je manje od očekivanog, a stručnjaci iz WindEurope pad su objasnili određenim izazovima sa kojima se industrija suočila – zagušenje mreže, problematične procedure dobijanja dozvola i nepovoljne finansijske uslove.

Rast energije vetra na moru dodatno su usporili ograničeni kapaciteti luka i nedostatak adekvatnih plovila koja bi služila za transport i postavljanje turbina.

Pročitajte još:

Bez obzira na pomenute prepreke, kontinent je tokom 2024. godine ukupno dobio 16,4 GW vetroenergije, čime je ukupan kapacitet dostigao 285 GW.

Ipak, kako ističe WindEurope, da bi se dostigli klimatski ciljevi EU do 2030. godine, neophodno je da godišnja stopa izgradnje vetroelektrana bude 30 GW.

Energetski portal

Šta se desi kada u skoro celoj zemlji nestane struja – policijski čas za Čile

Foto-ilustracija: Unsplash (Bailey Hall)

Čile je pretrpeo jedan od najtežih nestanaka struje u poslednjoj deceniji, kada je 25. februara 2025. godine, u poslepodnevnim satima došlo do iznenadnog kolapsa elektroenergetskog sistema što je dovelo do prekida napajanja u više od 90 odsto zemlje, uključujući i glavni grad Santijago.

Milioni građana ostali su bez električne energije gotovo devet časova, što je izazvalo saobraćajni haos, otežalo rad hitnih službi i dovelo do privremenog zatvaranja metroa i brojnih prodavnica.

Foto-ilustracija: Freepik (rorozoa)

Vlada je brzo proglasila vanredno stanje i uvela policijski čas. Svi glavni bolnički centri i zatvori imali su rezervne generatore, čime je izbegnut potpuni kolaps. Međutim, metro u Santjagu, koji dnevno preveze više od dva miliona putnika, morao je hitno da evakuiše ljude iz vozova i obustavi vožnju, kako prenose svetski mediji.

Pročitajte još:

U mnogim delovima zemlje, ljudi su ostajali u liftovima. U bankama i drugim finansijskim institucijama prekinute su gotovo sve operacije, što je izazvalo zabrinutost zbog mogućih ekonomskih gubitaka.

Struja je, prema zvaničnim podacima, vraćena u oko 90 odsto domaćinstava već u prvim satima srede, 26. februara, dok su neke oblasti i dalje ostale bez stabilnog napajanja.

Dok zemlja čeka zvaničan izveštaj, mnogi ističu da bi ovaj incident mogao da dovede do preispitivanja trenutnog modela privatnog upravljanja energetskim sektorom i većih državnih ulaganja u sigurnost mreže.

Energetski portal

Petrović otkriva hoće li struja u RS ponovo poskupeti i od čega to zavisi

Foto-ilustracija: Unsplash (Nikola Johnny Mirkovic)

Generalni direktor Elektroprivrede Republike Srpske (EPRS), Luka Petrović, rekao je da preduzeće kojim rukovodi nalazi pred velikim izazovima te da će od racionalizacije troškova zavisiti hoće li struja poskupeti.

On je, međutim, istakao da promena cena električne energije jeste jedan od modela koji će omogućiti dalje sprovođenje investicija, ali ne i jedini. Elektroprivreda Republike Srpske radi na privlačenju partnera koji će osigurati neophodna sredstva za izgradnju novih proizvodnih kapaciteta, tako da nije sigurno hoće li poskupljenja uopšte biti.

Na pitanje novinara za koliko procenata će struja poskupeti, ukoliko do toga dođe, Petrović odgovara da će struja poskupeti tri odsto ukoliko se izvrši određena racionalizacija troškova, a ukoliko se ne izvrši nikakva racionalizacija, poskupljenje će iznositi devet odsto.

„Ono što je važno reći jeste da su 2025. i 2026. godina izazovne za Elektroprivredu Republike Srpske, a razlog tome je što tek 2027. možemo očekivati nove megavat-časove iz naših proizvodnih objekata. Vlada će uskoro održati tematsku sednicu na kojoj će se doneti odluke važne za stabilizaciju Elektroprivrede Republike Srpske”, rekao je Petrović i dodao da se investicije ne smeju zaustavljati te da EPRS mora pronaći sredstva.

Pročitajte još:

Ministar rudarstva i energetike Republike Srpske, Petar Đokić, takođe je najavio nova poskupljenja električne energije jer, kako kaže, proces proizvodnje struje postaje sve skuplji, a elektrane su stare i oslanjaju se na opremu u koju je potrebno ulagati, piše CAPITAL.

„Troškovi u rudarskoj proizvodnji su visoki i stalno rastu – od energenata do opreme i mehanizacije. To sve povećava troškove ERS-a. Moramo prihvatiti promene cene, ali naša politika i dalje ostaje da imamo najnižu cenu električne energije u odnosu na zemlje regiona”, rekao je Đokić.

U januaru 2025. godine, struja u Republici Srpskoj već je poskupela u proseku za 7,9 odsto, a kako CAPITAL nezvanično saznaje, nova poskupljenja mogla bi ići i do 20 odsto.

Energetski portal

Zajedno za zdravije okruženje: kompanija dm raspisuje konkurs za podršku održivim projektima

Foto: New Moment

U duhu dugogodišnje posvećenosti održivom razvoju i društveno odgovornom poslovanju, kompanija dm pokreće konkurs {ZAJEDNO} za održive ideje. Na ovaj način, dm će pružiti podršku onima koji svojim idejama žele da doprinesu zaštiti životne sredine i održivosti. Ovim konkursom biće podržani projekti koji donose konkretne promene i inspirišu članove naše zajednice da se uključe u očuvanje prirode. Konkurs počinje 28. februara 2025. godine, a prijave su otvorene do 28. marta 2025, do 23 sata i 59 minuta.

Svoje projekte iz oblasti zaštite životne sredine, edukacije o održivosti i razvoja održivog preduzetništva mogu da prijave: nevladine organizacije, javne ustanove, jedinice lokalne samouprave i preduzetnici registrovani u Republici Srbiji.

„Verujemo da svaki korak ka održivosti, ma koliko bio mali, može da pokrene velike promene. Zato smo odlučili da konkursom {ZAJEDNO} za održive ideje pružimo podršku svima koji imaju viziju bolje i zdravije budućnosti. Želimo da njihove ideje pretočimo u konkretne akcije koje će doneti dugoročni boljitak. Pozivamo sve one koji žele bolje i zdravije okruženje za buduće generacije da se prijave na naš konkurs – zajedno možemo da učinimo mnogo”, poručila je Svetlana Jovanović Mitić, rukovodilac Marketinga i komunikacija dm Srbija i Severna Makedonija.

Pročitajte još:

Prijavljeni projekti mogu da obuhvataju širok spektar aktivnosti usmerenih na zaštitu životne sredine, što uključuje i čišćenje i uređenje javnih površina, očuvanje biološke raznolikosti, smanjenje otpada i podsticanje cirkularne ekonomije. Posebno se ohrabruje prijavljivanje edukativnih programa koji podižu svest o ekološkim pitanjima, kao i inovativnih rešenja u oblasti održivog preduzetništva, koja doprinose efikasnijem korišćenju resursa i smanjenju ekološkog otiska.

Stručni žiri, sastavljen od predstavnika dm-a i eksternih stručnjaka, ocenjivaće prijave prema kriterijumima korisnosti, dugoročne održivosti, inovativnosti i efektivnosti korišćenja sredstava.

Sve informacije o konkursu, pravilima, načinu prijave i kriterijumima za odabir projekata dostupne su na platformi kompanije dm www.dm-zajedno.rs.

Energetski portal

Golovi za zelenilo – novih 50 stabala

Foto-ilustracija: Pixabay (RosZie)

Javno komunalno preduzeće „Zelenilo – Beograd” i Fudbalski klub „Grafičar”, udružili su snage kako bi obogatili park kod Vojne gimnazije sadnjom 50 stabala, čime su simbolično proslavili svaki postignuti gol u protekloj godini. Ova inicijativa, nazvana „jedan gol, jedno stablo”, namenjena je da postane godišnja tradicija sa ciljem širenja zelenog fonda grada.

Odabrane su sorte biljaka koje uključuju ljubičaste magnolije, crvenolisne šljive i japanske trešnje, odražavajući boju dresova kluba. Specifične biljke ne samo da upotpunjuju izgled parka, već doprinose i biodiverzitetu i poboljšanju kvaliteta vazduha.

Pročitajte još:

Misija „Grafičara” se ne zaustavlja samo na fudbalu; klub je posvećen i očuvanju životne sredine, što uključuje sadnju stabala, procese reciklaže, smanjenje potrošnje energije i korišćenje obnovljivih resursa. Klub takođe teži da edukuje nove generacije fudbalera o važnosti očuvanja prirode.

„Zelenilo – Beograd” izražava zahvalnost klubu „Grafičar” za prepoznavanje i doprinos važnosti ekoloških inicijativa.

Takođe, pozivaju pojedince i društveno odgovorne kompanije da iskoriste preostale dane sadne sezone i doprinesu zelenilu Beograda. Kontakt za zainteresovane je putem email adrese info@zelenilo.

Energetski portal

Đubrivo poskupelo za 50 do 100 evra po toni: Kako će se to odraziti na srpske poljoprivrednike?

Foto-ilustracija: Unsplash (Markus Spiske)

Biti poljoprivrednik u Srbiji, u poslednje vreme, nije baš zavidna uloga. Na sve probleme poskupelo je đubrivo, a rastu i cene semena kukuruza i drugih kultura. Uz sve češće sušne periode, teško je biti optimističan za predstojeću sezonu.

Kako se bliži mart i proleće, zahuktava se i poljoprivredna sezona, a ono bez čega setva nije zamisliva, jeste upotreba đubriva.

Međutim, poljoprivrednici će ove sezone morati da izdvoje bogatstvo za finansiranje tog đubriva, čija je cena prema procenama agroanalitičara porasla za oko 30 odsto.

Pored đubriva, poskupela su i semena, pa će celokupan trošak za poljoprivrednike biti značajno veći, a prinos upitan.

Poljoprivrednicima ostaje samo da se zaduže da bi kupili potrebne materijale, a potom da se mole za kišu, koja već nedostaje.

Svetlana Antić Mladenović sa Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu za Danas objašnjava da je došlo do rasta cena mineralnih đubriva, što će neminovno uticati na poslovanje poljoprivrednika.

„Kod azotnih đubriva, kao što su UREA ili AN, koja se koriste u ovom periodu godine u prihrani ozime pšenice i, eventualno, kukuruza, došlo je do promene u ceni od 50 do 100 evra po toni u odnosu na prethodnu godinu“, navodi ona.

To će se, kako dodaje, odraziti na proizvodnju, jer proizvođači neće imati dovoljno sredstava da kupe potrebnu količinu đubriva.

Pročitajte još:

Antić Mladenović podseća da poljoprivrednici, u primarnoj proizvodnji, već, najmanje, čitave prethodne dve decenije imaju problema sa rentabilnošću proizvodnje.

„Ni prethodnih godina sitaucija sa cenama mineralnih đubriva nije bila povoljna i zato količine đubriva koje su primenjivane, posebno od strane manjih proizvođača, nisu bile one koje su potrebne za postizanje optimalnog prinosa određene kulture, već su u startu bile niže ili je primena đubriva u potpunosti izostajala“, upozorava ona.

Kako dodaje, ono što se javlja kao dodatni problem je to što je, trenutno, vrlo teško uopšte pronaći azotna đubriva u prodaji.

„Nema ih u nabavci, pa samim tim i ko hoće da kupi po toj višoj ceni, ne može“, ukazuje naša sagovornica.

Ona pojašnjava da upotreba manje količine azotnih đubriva nego što je potrebno, automatski znači i manji prinos, dok primena nedovoljne količine kalijuma iz đubriva može da se odrazi na lošiji kvalitet prinosa pojedinih kultura, na primer niži sadržaj šećera i drugih ugljenih hidrata u organima prinosa voćarskih i povrtarskih biljaka.

„Takođe, ako biljka nije u optimalnom režimu ishrane, onda je osetiljivija na delovanje stresnih uslova, kao i manje otporna na bolesti i štetočine. Zatim, biljka može da bude manje otporna na delovanje spoljašnjih činilaca, kao što su visoke temperature i suša u letnjim mesecima, a dodatno može doći i do pojave fizioloških bolesti, kao što je, na primer, trulež vrha korena šećerne repe, trulež vrha ploda paprika i slično“ upozorava Antić Mladenović.

Poljoprivrednik i predsednik udruženja „Stig“ Nedeljko Savić, takođe, za Danas potvrđuje da su cene đubriva skočile i navodi primer.

„Za UREA-u je cena bila 48 dinara po kilogramu, a sada je 62 dinara“, naglašava naš sagovornik.

Za podizanje cena, on krivi uvoznike.

„Mi nemamo dokaze, ali smatramo da su se uvoznici đubriva udružili, a država to nije prepoznala kao problem i nije pokušala to da spreči. Mi smatramo da je monopol to što se dešava“, ukazuje Savić.

Uvoznici su, kako tvrdi, „videli da je država malo podigla subvencije i oni su našli način da nam uzmu taj deo“.

Ipak, poljoprivrednici će, kako kaže, morati to sve da plate, jer nemaju izbora.

„Đubriva koja se sada nabavljaju idu na zaduženja, a sutra će se razduživati u robi“, objašnjava on.

Taj mehanizam poskupljenja nije novi, dodaje Savić, ali tvrdi da to nikada nije bilo ovoliko.

„To će svakako uticati i na to da će naša proizvodnja biti skuplja, što znači da će ono što mi treba da zaradimo biti manje“, ukazuje naš sagovornik.

Tekst u celosti pročitajte ovde

Izvor: Danas

Nuklearna alijansa EU i Srbija: Paralelni putevi ka nuklearnoj budućnosti

Foto-ilustracija: Unsplash (dan-meyers)

Evropska komisija i Plan pristupačne energije, zamišljen je da obezbedi niže troškove, veću konkurentnost i bezbednost snabdevanja, ali i da ubrza put ka održivom i ekološki prihvatljivom energetskom sistemu. Plan, čije se predstavljanje i očekivalo krajem februara, trebalo bi da ponudi konkretne mere za brzu i efikasnu reakciju na poskupljenje energenata, kao i da otvori vrata daljim ulaganjima u inovativne tehnologije koje će ujedno sačuvati životnu sredinu.

Neposredno uoči ove najave, 18. februara održan je sastanak na kome su članice tzv. Nuklearne alijanse Evropske unije – njih jedanaest, među kojima su Belgija, Bugarska, Hrvatska, Češka, Francuska, Mađarska, Holandija, Rumunija, Slovačka, Slovenija i Švedska – apelovale na Evropsku komisiju da nužno uvrsti nuklearnu energiju u skori paket mera. U zajedničkoj izjavi ukazale su na to da nuklearni reaktori obezbeđuju stabilnost mreže i omogućavaju pouzdano snabdevanje niskougljeničnom energijom i van granica država koje ih poseduju. U tom kontekstu, ocenile su da će bez nuklearne energije biti teško, ako ne i nemoguće, ostvariti klimatske ciljeve i dostići neto nultu emisiju ugljenika do 2050. godine, a da pri tome energija ostane cenovno pristupačna za građane. Nuklearna energija je bazna energija, stabilna, i ne zavisi od vremenskih prilika, zbog čega i jeste postalo jasno da je potrebno obezbediti energiju koja će biti kontinuirana.

Predlog alijanse podrazumeva i da Evropska komisija uspostavi okvir za olakšanu izgradnju novih nuklearnih postrojenja, uz jačanje i svega propratnog – od proizvodnje goriva, preko istraživanja i inovacija, do obrazovanja i razvijanja stručnih veština. Poseban akcenat stavljen je na ubrzani razvoj i uvođenje malih modularnih reaktora (SMR), za koje se veruje da mogu biti ključna karika u balansiranju proizvodnje i potražnje energije na kontinentu. 

Pročitajte još:

Ko su partneri Srbije u razvoju nuklearnog energetskog programa?

Uporedo sa ovim dešavanjima, i Srbija ispituje sopstvene mogućnosti u oblasti energetike, vodeći računa o globalnim trendovima i potrebama domaćeg tržišta. Naime, Srbija je prošle godine u Francuskoj potpisala Memorandum o razumevanju, kojim je definisan okvir za dugoročnu saradnju u tranziciji ka niskougljeničnim tehnologijama. Nastavak zajedničkih projekata sa Francuskom, posebno kroz angažovanje kompanije EDF, mogao bi da bude važan korak ka energetskoj stabilnosti Srbije.

U Srbiji je do sada održana jedna radionica o obuci kadra potrebnih za nuklearnu energiju, a druga radionica o tome kako uključiti energetski sektor Srbije u projekat izgradnje nuklearne elektrane biće održana uskoro, što znači da Srbija otpočinje saradnju sa francuskim EDF-om, kako objašnjava i navodi Danas.

Nacrt strategije za razvoj energetike u Republici Srbiji, koji je prošao kroz javnu raspravu, uvodi ambiciozne ciljeve u pogledu obnovljivih izvora energije (OIE), predviđajući da do 2040. godine čak 70 odsto energetskog miksa bude pokriveno iz obnovljivih izvora. Najveći deo tog plana obuhvata jačanje kapaciteta vetroelektrana i solarnih parkova, koji bi zajedno trebalo da premaše 10 GW. Uz to, strategija otvara mogućnost razvoja nuklearnog programa, iako konkretni ciljevi za sada nisu definisani. 

Razmatrajući dugoročna rešenja, za Magazin Energetskog portala, direktor Instituta za nuklearne nauke „Vinča”, objasnio je tom prilikom da smatra da bi Srbija trebalo da se pripremi za postepeno napuštanje uglja, koji trenutno dominira domaćom proizvodnjom električne energije. Ipak, potpuno oslanjanje isključivo na obnovljive izvore nije lako zamislivo bez dodatnih pouzdanih tehnologija, a upravo tu, po mišljenju pomenutog stručnjaka, nuklearna energija može poslužiti kao stabilna baza. Imajući u vidu trenutni deficit struje, koji iznosi između 1,2 i 1,5 GW, logično je, kako tvrdi, da se orijentišemo na iskustva zemalja iz okruženja, i da nam je jedan do dva reaktora dovoljno. Naime, Srbija je okružena ruskim reaktorima druge generacije snage oko 1 GW, dok je nama realno dostupna opcija treće generacije, a svet već radi na razvoju četvrte, torijumske generacije reaktora.

Energetski portal