Home Blog Page 656

“Wizz Air” do marta obustavlja letove od Niša do Malmea

Photo-illustration: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Pandemija koronavirusa, slabije kretanje ljudi i manje putovanja uslovili su i manju potražnju za avio-prevozom, pa je Wizz Air odučio, piše portal Fly from Niš, da obustavi letove sa “Konstantina Velikog” do Malmea od 19. septembra ove do 30. marta sledeće godine.

Šareni avioni mađarske kompanije koji saobraćaju na liniji NišMalme trebalo bi ponovo da se vide tek sledeće letnje sezone.

Letovi do švedskog grada iz Niša su već redukovani, a od 19. septembra ih više neće biti.

U Wizz Air-u kažu da nisu imuni na krizu koju je prouzrokovao koronavirus. Umesto sa 80 odsto kapaciteta, kako su planirali, leteće sa svega 60 odsto.

Inače, ovo nije prvi put da avio-prevoznik ukida baš ovu liniju iz Niša. Tako je bilo i u septembru 2018. godine, ali su već na proleće naredne godine letovi do Švedske obnovljeni.

Foto: Wikipedia/Jaba1977

Wizz Air je prva kompanija koja je nakon karantina zbog kovida vratila sve linije i sve letove sa niškog aerodroma.

Pored Malmea, avioni Wizz-a lete i do Dortmunda, Bazela, Memingema i Beča.

Sa druge strane, ukrajinska avio-kompanija “SkyUp Airlines” krajem oktobra uvodi direktan let na relaciji Kijev-Beograd, saopštila je ambasada Ukrajine u Srbiji.

Od Kijeva do Beograda će se stizati za manje od dva sata, kažu u ambasadi i ističu da će ponovno uspostavljanje direktnog leta između Kijeva i Beograda značajno olakšati održavanje poslovnih, privrednih, kulturnih i međuljudskih ukrajinsko-srpskih odnosa.

Kako je navedeno, reč je o privatnoj ukrajinskoj avio-kompaniji, koja je jedan od pet najvećih prevoznika putnika u Ukrajini i jedna od najdinamičnijih avio-kompanija u Evropi.

Kompanija posluje u skladu sa hibridnim modelom odnosno obavlja čarter letove i redovne niskobudžetne letove u odnosu 50/50.

Izvor: Južne vesti / RTS

Gradonačelnik pokrenuo kampanju „Pešači i recikliraj”

Foto: Grad Beograd
Foto: Grad Beograd

Gradonačelnik Beograda prof. dr Zoran Radojičić i Nemanja Komatović iz Fondacije „Recan” ozvaničili su početak kampanje „Pešači i recikliraj” na Trgu republike, gde je postavljena skluptura umetnika Viktora Kiša – tricikl namenjen popunjavanju limenkama. Događaj je deo ovogodišnjeg obeležavanja Evropske nedelje mobilnosti, koja promoviše pešačenje, biciklizam i javni prevoz, odnosno ekološke vidove saobraćaja.

Kako je istakao gradonačelnik, cilj je da se s jedne strane skrene pažnja na nemotorizovane načine transporta u Beogradu, a s druge da se ukaže na značaj čistijeg i zdravijeg grada. On je istakao da je zaštita životne sredine važan aspekt Evropske nedelje mobilnosti.

“Samo recikliranjem limenki ostvaruje se čitav niz koristi, od kojih je najvažnija zaštita životne sredine i zdravlje svih nas, ali ne treba zanemariti ni finansijsku korist. Reciklažom se štedi energija, a čak 75 odsto aluminijuma održava se i ostaje u prirodi zato što se ne koriste nove količine, već upotrebljene”, rekao je Radojičić.

O svemu ovom gradonačelnik je razgovarao sa đacima OŠ „Drinka Pavlović”, koji su ubacivali prikupljene limenke, a sama skulptura nalaziće se na ovoj lokaciji do 22. septembra. Prikupljene limenke biće donirane u humanitarne svrhe Udruženju „Živimo zajedno”.

Foto: Grad Beograd

Radojičić je zahvalio svima koji učestvuju u ovoj kampanji, skrećući pažnju na pešačenje, biciklizam, zdraviji život, čistiji grad, reciklažu i uopšte ekologiju.

“Pozivam sve Beograđane da daju svoj doprinos razvoju reciklaže, da što više pešače i voze bicikl tokom čitave godine i pomognu da grad bude zdraviji i čistiji”, naglasio je Radojičić.

Nemanja Komatović je zahvalio gradonačelniku i čitavom njegovom timu zato što su prepoznali suštinu reciklaže – svojstvo metala jeste da se reciklira beskonačno, bez gubitaka na kvalitetu.

“Simbolika tricikla jeste u tome da je on jedan od prvih prevoznih sredstava, a recikliranjem limenki iz ove skulpture može da nastane novi bicikl. To je ta permanentnost metala, koja datira još iz srednjeg veka. Zato su te dve teme u kampanji veoma lepo ukomponovane “, naveo je Komatović.

Izvor: Grad Beograd

Kako da ne budete žrtva greenwashinga?

Foto-ilustracija: Unsplash (Freestocks)
Foto-ilustracija: Unsplash (Freestocks)

Jedan trgovinski lanac je nedavno izbacio kolekciju odeće od recikliranog poliestera i drugih materijala i u promotivne svrhe je zavio u “zelenilo”.

Reklamna kampanja mi odaje utisak da ćemo noseći njihove haljine, čak i ako smo u prošlosti donosili odluke kojima smo se možda ogrešili o planetu, preporoditi čovečanstvo u poboljšanom obliku sa prefiksom “eko” – izniknuće stabla koja smo posekli, ptice umrle u letu zbog porasta temperature će naprasno oživeti, vaskrsnuće i druge izumrle vrste, ugljen-dioksid će ispariti u nepovrat… Ma iskreno mi deluje kao da ćemo, ukoliko kolektivno kupimo dovoljni broj odevnih komada, okajati i izvorni greh. Kao velike gubitnike u ovoj priči vidim kineske prodavnice koje nam već godinama unazad nude opciju da, na plus trideset, neprijatno mirišemo u majici od spaljenih plastičnih flaša, ali usled izostanka marketinške strategije kojom bi taj akt prikazali kao dobročinstvo prema Zemlji ne uspevaju da se u jednakoj meri istaknu među potrošačima željnim opravdanja za njihov preterani konzumerizam.

Talas zabrinutosti zbog klimatskih promena učinio je da se svi – od avio-prevoznika i energetskih preduzeća preko proizvođača automobila do restorana i stadiona – okrenu zaštiti našeg prirodnog okruženja.

Termin greenwashing ili eko-manipulacija koristi se za prakse kompanija ili organizacija koje više novčanih sredstava i vremena utroše na ubeđivanje javnosti da su ekološki nastrojene, nego na sprovođenje aktivnosti za smanjenje negativnog uticaja na životnu sredinu u okviru svog poslovanja. Same sebe farbaju u zelenu boju, koja simboliše očuvanje prirode, iako ona u realnosti ne oslikava njihovu pojavu. Na sličnim osnovama počiva i linija održive garderobe pomenuta na početku.

Nekoliko brzinskih činjenica o tom proizvodno-prodajnom lancu:

  • Svake godine na tržište “izbaci” više od 600 miliona proizvoda, a tek mali postotak trenutno vodi poreklo iz plastike i otpada, što svakako nije dovoljno da se reši globalni problem zagađenja;
  • Spaljuje neprodate artikle;
  • Prema istrazi međunarodne organizacije Greenpeace, odlaže toksične hemikalije u azijske reke među kojima je i Jankcekjang;
  • Optužen je da radnici u njegovim fabrikama primaju toliko niske plate da njima ne mogu da prehrane svoje porodice – okončanje eksploatacije radnika i modernog robovlastištva je svakako deo šire društvene odgovornosti, kako eksploatatora i robovlasnika, tako i pojedinaca koji bi trebalo da bojkotuju sve one čiji rad počiva na tlačenju i zloupotrebi drugih ljudi;
  • Naš današnji protagonista – odnosno, preciznije rečeno, antagonista – imao je i rasističke ispade…

Ako nešto zvuči suviše dobro da bi bilo savršeno, Google je tu da vam otkrije “prljav veš”. Samo objektivno informisan, a ne obmanut, kupac može da donosi “conscious” izbore.

Svaki mali korak se računa, osim u slučaju kada neko želi da ga predstavi kao spasonosni kako bi doveo u zabludu onoga od koga ima potencijalnu korist. Kako biste vi sami načinili isti, kupujte i bacajte manje, a popravljajte i štedite više.

Jelena Kozbašić

Gradonačelnik Beograda otvorio izložbu posvećenu urbanoj mobilnosti

Foto-ilustracija: Unsplash (Jacek Dylag)
Foto: Grad Beograd

Gradonačelnik Beograda prof. dr Zoran Radojičić otvorio je izložbu posvećenu urbanoj mobilnosti u Beogradu, čime je počelo obeležavanje Evropske nedelje mobilnosti u Beogradu, koja traje od 16. do 22. septembra.

On je ovom prilikom istakao da se od 2002. godine u Evropi obeležava nedelja mobilnosti, a u Beogradu već dvanaesti put.

“Suština nedelje mobilnosti je da se popularizuje saobraćajna hijerarhija prema kojoj je na prvom mestu pešačenje i vožnja bicikla, a zatim slede prevozna sredstva koja koriste obnovljive izvore energije i najmanje zagađuju životnu sredinu. Za razvoj grada u tom pravcu važno je da imamo razvijenu infrastrukturu, ali i da podižemo svest ljudi kako bi se polako menjale naše navike. Grad Beograd je u prethodnih osam godina mnogo uradio u tom pravcu i izložba koju danas otvaramo prikazuje infrastrukturne projekte koji su urađeni u prethodnom periodu, a doprinose uspostavljanju ove „zelene” hijerarhije”, rekao je Radojičić.

On je istakao da je deo izložbe posvećen silasku Beograda na reke, kao važnom strateškom pravcu razvoja prestonice.

“Prikazuje se Savski park, Savski kej i povezanost tog dela grada sa centralnim delom preko pasarele na Kalemegdanu. Važan deo izložbe su i pešačke zone u užem gradskom jezgru, kao što su one na Topličinom vencu, Obilićevom vencu i Trgu republike i njihova uvezanost. Imamo odlične predispozicije za unapređenje mobilnosti u našem gradu i nadam se da ćemo sa građanima i stručnjacima dalje razvijati Beograd u tom pravcu”, rekao je gradonačelnik.

Foto: Grad Beograd

On je naglasio da je među značajnim projektima, koji će se ubrzo realizovati, i pešačko-biciklistički most koji će povezivati Adu sa Novim Beogradom.

“Na izložbi je prikazan segment grada u kojem ćemo razvijati linijski park. Na ovom planu imamo mnogo zadataka koje je potrebno rešiti da bi se taj deo grada razvijao i izgradilo 4,8 kilometara pešačke i biciklističke staze“, kazao je Radojičić i pozvao sve Beograđane da iskoriste priliku i pogledaju izložbu.

Glavni urbanista Marko Stojčić istakao je da izložba prikazuje samo deo onog što je Grad do sada uradio.

“Linijski park daje pešacima i biciklistima prostor koji do sada nisu imali. Realizacija tog projekta započeće od druge polovine sledeće godine i u naredne tri i po godine će biti završen. Beograd će time dobiti oko 16 kilometara pešačko-biciklističke zone, koja će, umesto ranije odsečenosti reke od urbanog izgrađenog tkiva, imati prostor koji nije značajan samo u ekološkom smislu već i Beograđanima omogućava zdraviji život. U planu je nekoliko projekata, a jedan od njih je proširenje pešačke zone Knez Mihailove ulice. To su projekti koji su krenuli od rekonstrukcije Obilićevog venca, Topličinog venca i svih onih ulica sa savske strane uz Knez Mihailovu ulicu. Takođe je uređen Kosančićev venac i izgrađena pasarela, čime je ostvarena fizička veza između Knez Mihailove ulice i reke Save, a što je više od 150 godina bila glavna tema za one koji su se bavili izgradnjom Beograda”, kazao je Stojčić.

On je istakao da u Gradu Beogradu ima oko 650 hiljada automobila.

“Svake godine povećava se broj automobila za 11 hiljada. Na osnovu tuđih iskustava, znamo da će nam najveći problem biti zagušenost gradskih ulica automobilima”, kazao je Stojčić.

Foto: Grad Beograd

On je naglasio da je pokrenuta i rekonstrukcija Ulice Strahinjića bana i Palmotićeve.

“Rekonstrukcija ovih ulica je pokrenuta u cilju smanjivanja kolovoza, koji će biti tri i po metra, te drastičnog proširenja trotoara kako bi pešaci, majke sa kolicima i osobe sa posebnim potrebama bez problema mogli da prošetaju. Aktuelno je mnogo projekata, a svakako najvažniji i najskuplji je izgradnja metro sistema u skladu sa kojim i radimo sve gradske projekte. Onog dana kada bude profunkcionisao metro, sve će se preokrenuti. Na svima nama je da se prilagodimo vremenu koje je ispred nas, a to je vreme sa znatno manje automobila na ulicama našeg grada”, rekao je Stojčić.

Sekretar za saobraćaj Dušan Rafailović je istakao da ovogodišnja poruka poslata iz Beograda, ali i cele Evrope jeste „mobilnost bez zagađenja”.

“Naš saobraćajni sistem se upostavlja u pravcu koji podrazumeva da prethodno pomenuta hijararhija treba da bude naša vodilja. Na ovaj način će se smanjiti količina izduvnih gasova na ulicama i omogućiti Beograđanima kvalitetniji i zdraviji život. Prošle godine izradili smo dokument „Plan održive urbane mobilnosti Grada Beograda do 2030. godine”, koji Skupština grada treba da usvoji i koji će uspostaviti pravac za dalje aktivnosti”, rekao je Rafailović.

Izvor: Grad Beograd

Deklaracija građana Vrbasa o nemotorizovanom saobraćaju

Foto: Wikipedia/Novosivački
Foto: Ekološki polret Vrbasa

Ekološki pokret Vrbasa je u saradnji sa grupom građana “Кritična masa – biciklisti Vrbasa” i uz učešće aktivnih građana Vrbasa, organizovao tribinu “Urbana mobilnost u Evropskoj nedelji mobilnosti i građanski aktivizam” u hotelu “Bačka” u Vrbasu.

Uvodničari na tribini su bili diplomirani saobraćajni inženjeri Aleksandar Nikolić iz Vrbasa i Dejan Stojković iz Novog Sada, dok je noderator skupa bio Ratko Đurđevac.

Koordinator grupe građana “Кritična masa – biciklisti Vrbasa” Aleksandar Nikolić predstavio je perspektivu razvoja nemotorizovanog transporta u Vrbasu kroz aktivnosti grupe “Кritična masa – biciklisti Vrbasa”, koja ovih dana obeležava godinu dana promocije biciklizma kroz organizovanje redovnih mesečnih biciklističkih karavana.

Nikolić je skrenuo pažnju na pripremu izmena Zakona o bezbednosti saobraćaja sa oštrijim pravilima za bickliste kroz obavezno nošenje kaciga i flouroscentnih prsluka i danju i noću, što bi moglo destimulativno da utiče na povećanje biciklista na ulicama.

Dejan Stojković je izneo mnoštvo pozitivnih primera iz prakse Novog Sada, koji se na sasvim drugačiji način odnosi prema ovoj grani transporta i koji s ponosom nosi epitet grad biciklista.

Foto: Ekološki polret Vrbasa

Na tribini je izglasana i Deklaracija o nemotorizovanom saobraćaju u kojoj su izražene želje građana o strateškim dokumentima, planovima i projektima koji sadrže viziju lokalne zajednice kao sredine koja razvija održiv način kretanja i transporta, sa infrastrukturom koja je pristupačna, povezana, bezbedna za ljude i životnu sredinu i koja promoviše kvalitet i humanost prostora uzimajući u obzir različite potrebe građana opštine Vrbas.

Učesnici tribine aktivno su se uključili u debatu sa mnoštvom ideja za pojačani građanski doprinos razvoju zajednice u oblasti saobraćaja. Ocenjeno je da je potrebno češće organizovati ovakve skupove građana sa prilikom da se edukuju i formiraju stav po problemima iz lokalne zajednice i da procene kapacitet ličnog doprinosa, kao i potencijal umrežavanja civilnih aktera.

Tribina je sastavni deo kampanje koju podržava Ministarstvo zaštite životne sredine i poslovni operateri Кarneks, Vital, Šećerana Crvenka, Sunoko, Reahem i Medela.

Deklaraciju građana Vrbasa o nemotorizovanom saobraćaju u celosti, možete pročitati OVDE.

Izvor: Ekološki pokret Vrbasa

Pomor ptica na jugozapadu Amerike

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Građani su uočili veliki broj mrtvih ili letargičnih ptica na raketnom poligonu Vajt Sends u Novom Meksiku (SAD) još sredinom avgusta, kaže Marta Desmond, profesorka na Odeljenju za ribu, divljinu i očuvanje ekologije Državnog univerziteta u Novom Meksiku.

Ornitolozi su događaj tretirali kao izolovan incident sve do 9. septembra,  kada je počela masovna migracija sa zapada na jug.

„Neobično jeste, ali dešava se da vidimo odumiranje ptica na proleće ili na jesen u skladu sa vremenskim prilikama tj. u skladu sa promenom klime koju iskuse ptice tokom migracija“, objašnjava Desmond.

Vremenski događaji poput snežnih oluja mogu da ubiju na hiljade ptica, kaže ona, a požari koji gore na zapadu kontinenta mogli bi naterati ptice da promene put migracije, krenu ranije ili udahnu dim i tako oštete pluća, kaže ona, što može prouzrokovati neobično ponašanje i veliki broj smrtnih slučajeva.

Istraživači su primetili da po desetak lastavica ugine dok se odmara po gnezdima. U blizini termalnih izvora sumpora, na severu Novog Meksika, ptice umiru u malim grupama po pećinama ili rupama u zemlji.

Odumiranje se ne dešava samo u Novom Meksiku. Prema The Guardianu, različite grupe ptica (kos, muholovka, lastavica, plava ptica, vrabac i crnoglaka), primećene su kako umiru po saveznim državama Kolorado, Teksas, Arizona i Nebraska.

“Negde su ptice postale tako letargične da samo sede na zemlji i možete im slobodno prići “, kaže profesorka Desmond.

Foto-ilustracija: Pixabay

Ptice koje se obično hrane insektima po krošnjama drveća, sada trče unaokolo po zemlji tražeći hranu. Niko ne može da potvrdi da ovaj fenomen ima veze sa klimatskim promenama, ali sušna godina u Novom Meksiku stvara problem pticama koje se hrane insektima i time preusmerava njihovu migraciju.

“Viđamo ptice koje obično ne vidimo u ovim krajevima. Ako slete negde gde nema dovoljno izvora hrane, najčešće su u pitanju insekati, mnoge ptice bi, nažalost, mogle da umru od gladi. Za sada verujemo da nema drugog razloga, osim objašnjenja da je ovaj fenomen povezan sa sušom“, kaže Desmond.

Skoro 3 milijarde ptica uginulo je od 1970. godine u Severnoj Americi. Drastičan pad populacija insekata na kontinentu mogao bi imati ogroman efekat na pernata stvorenja i u budućnosti.

Kada toliko ptica ugine među populacijama koje su pred izumiranjem ili kada stres koji nosi sama migracija uzme danak, može samo da se očekuje ogroman uticaj i na životnu sredinu, upozorava profesorka.

Jovana Canić

Piroćanac sam očistio kej

Foto ilustracija: Pexels
Foto: Južne vesti/Vid Marjanović

Četrnaest velikih kesa različitog đubreta sakupio je pirotski pesnik i muzičar Vid Marjanović samo sa jedne strane keja na Nišavi, a kako kaže narednih dana čistiće i drugu stranu.

Pirotski kej važi za jedan od najlepših u Srbiji, ali svoju lepotu nesavesni građani često znaju da upropaste bacanjem smeća van kanti i kontejnera.

“Dragi Piroćanci, uporni ste vi, ali uporan sam i ja – tijabarski deo keja je očišćen pod konac, za pazarski deo nemam snage, ali i tamo ću da počistim nekom drugom prilikom”, poručio je Marjanović.

Kaže da je ovo četvrti put da čisti ceo kej i apeluje pre svega na mlade ljude da ne bacaju smeće na, kako kaže, “najlepši kej na svetu”. Ako se nesavesno ponašanje njegovih sugrađana nastavi, opet će čistiti.

“Živim na keju i ne mogu da gledam kako se svakodnevno gomila sve veća količina smeća. Šetam psa ovom trasom, pa mi je i u ličnom interesu da kej bude čist”, kaže Piroćanac.

Kej je čistio sam, ranije kada je čistio imao je pomoć jedne sugrađanke, a kako kaže, dosta ljudi se javilo za sledeću akciju čišćenja.

Foto: Južne vesti/Vid Marjanović

“Meni nije teško da idem sam u ovakve akcije, ali svakako bi bilo brže kada bi postojalo organizovano skupljanje smeća, recimo jednom mesečno”, objašnjava Marjanović.

Dodaje da deo mlađih sugrađana ostavlja sve iza sebe i ništa ne počisti, a da je osim smeća, problem i galama, preglasno puštanje muzike i bahato ponašanje u saobraćaju.

“Nije moja generacija bila bolja od ove, zato neću ni ja njih da osuđujem. Mladost – ludost, ali treba barem da se mi stariji malo više angažujemo, da sredimo za njima”, kaže Marjanović.

Smatra da nije toliki problem u radu komunalnih službi, već se u najvećem broju slučajeva radi o bahatosti dece. Ipak, potrebno je postaviti i veći broj kanti.

“Nedostatak kanti za đubre na keju i u sporednim ulicana je očigledan. Takođe, nema dovoljno kanti ni u školskim dvorištima – više puta sam zvao komunalce i zbog mene su ubacili kante i u Ekonomskoj ispred Tehničke škole”, kaže Piroćanac.

Za njega je Pirot najlepši grad u Srbiji i kaže da tako treba i da ostane.

Izvor: Južne vesti

Trećina namirnica iz ugostiteljskog sektora završi na deponijama

Foto-ilustracija: Unsplash (Jay Wennington)
Foto-ilustracija: Pixabay

U Srbiji se godišnje baca gotovo 250.000 tona hrane ili 35 kilograma po stanovniku, saopštila je Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj (NALED). Istraživanje o poznavanju procedura za odgovorno upravljanje otpadom od hrane pokazalo je da ugostiteljski objekti na dnevnom nivou prosečno “proizvedu” oko osam kilograma otpada od hrane, a u zdravstvenim ustanovama u kojima se priprema i služi hrana svakodnevno čak tri i po puta više – do 28 kilograma.

“U ugostiteljskom sektoru se naručuje oko 120.000 tona namirnica od kojih jedna trećina završi na deponiji gde oslobađaju velike količine štetnih gasova umesto da budu upotrebljene za proizvodnju energije, hrane za životinje ili komposta“, rečeno je na konferenciji za novinare na kojoj je predstavljen projekat za odgovorno upravljanje otpadom od hrane koji zajednički sprovode NALED, Nemačka organizacija za međunarodnu saradnju – GIZ i kompanija Esotron.

Samo petina ispitanika je potvrdila da poznaje procedure za upravljanje tim otpadom. Oko 65 odsto ugostitelja i zaposlenih u zdravstvenim ustanovama u kojima se sprema i služi hrana sav otpad od hrane odvaja, a 19 odsto firmi i ustanova priznaje da taj otpad baca u kontejner.

“Najveći broj ustanova u kojima se otpad od hrane ne zbrinjava na adekvatan način kao glavni preduslov da bi počeli da ga odvajaju navode potrebu postojanja odgovarajuće infrastrukture, obavezujućeg zakonskog okvira, ali i uvođenje podsticajne politike kojom bi se nagradilo pravilno upravljanje otpadom – umanjenjem poreza ili naknada za odnošenje otpada”, rekao je šef Jedinice za zaštitu životne sredine NALED-a Slobodan Krstović.

Foto-ilustracija: Pixabay

Kao jedan od prvih koraka u informisanju ugostiteljskih objekata i drugih velikih kuhinja o zbrinjavanju otpada, NALED, Esotron i GIZ su kreirali Vodič za pravilno upravljanje otpadom od hrane koji nudi praktične savete.

“Trebalo bi najpre sprečiti stvaranje otpada smanjenjem porcija ili boljim planiranjem nabavke, a kada otpad nastane raditi na njegovoj separaciji i kontaktirati ovlašćenog operatera koji će ovaj otpad zbrinuti na adekvatan način koji nije štetan po životnu sredinu“, objasnio je Bojan Gligić, jedan od autora vodiča i regionalni menadžer kompanije Esotron koja se bavi prikupljanjem i obradom otpada.

Načelnica Odeljenja za upravljanje otpadom u Ministarstvu zaštite životne sredine Radmila Šerović najavila je da će uskoro biti izmenjen Zakona o upravljanju otpadom, što će otvoriti prostor da se posebnim pravilnikom o upravljanju biorazgradivim otpadom unapredi oblast zbrinjavanja otpada od hrane.

Pravilnik bi obavezao sve koji imaju otpad od hrane da ga predaju registrovanom operateru, što je jedan od predloga NALED-a koji je izradio i predlog nacrta pravilnika.

Izvor: Beta/Euractiv

Sistem navodnjavanja kap po kap najisplativiji – uštedi do 30 odsto vode

Foto-ilustracija: Pexels
Foto-ilustracija: Pexels

U svom najnovijem izvešću, Evropski opservatorijum za sušu (EDO) upozorio je da su određene regije kontinenta suočene s jakim suvim razdobljem nakon slabih kiša tokom aprila i maja. Zaključeno je da su posebno pogođene središnje i severozapadne zemlje, uključujući Nemačku, Belgiju, Holandiju, Irsku i veći deo Velike Britanije pa da trenutna suša već treću godinu zaredom donosi neočekivano suve uslove širom Evrope.

Prema izdanju iz avgusta o praćenju useva Zajedničkog istraživačkog centra u Evropi, prognoze roda za gotovo sve letnje useve u EU revidirane su na niže u odnosu na julske, zbog suše. Poljoprivrednicima jedino ostaje da se oslone se na navodnjavanje kako bi ubuduće spasili svoju letinu.

U EU 44 odsto vode odlazi na poljoprivredu?

Prema Evropskoj komisiji, 44 odsto ukupne potrošnje vode u Evropi odlazi na poljoprivredu, a zemlje na jugu kontinenta uopšteno čine više od dve trećine te količine. Iako teret najviše pada na klimatski toplije predele, u svim državama u većoj ili manjoj meri poljoprivreda se oslanja na navodnjavanje radi poboljšanja produktivnosti useva i profitabilnosti.

Međutim, to je i razlog za brigu kada je reč o okolini jer se na taj način preterano iscrpljuju podzemne vode, povećava se erozija i zaslanjenost zemlje. Zaštita vodnih resursa stoga je visoko na dnevnom redu Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) i strategije EU-a “Od njive do trpeze” koja ima za cilj očuvanje slatkovodnih izvora i izbegavanje zagađenja otpadnim vodama iz poljoprivrede, uključujući nitrate.

Sistem kap po kap može da uštedi i do 30 odsto vode

“Većina sistema za navodnjavanje u EU i dalje koristi pištolje za prskanje i prskalice, što je stvarno najneefiksniji način zalivanja”, rekao je za EurActiv Andre Van Spengen, tehnički direktor u kompaniji “Netafim”, naglasivši da se voda gubi i oticanjem i isparavanjem.

“Većina vode udari o zemlju i otiče u pogrešnom smeru, ali pomoću navodnjavanja kap po kap prodire duboko u tlo”, rekao je dodajući da se tako može uštedeti do 30 odsto vode.

Foto-ilustracija: Pexels

Iako ova vrsta sistema zahteva veće početno ulaganje, dugoročno donosi značajne koristi. Uz znatne uštede u vodi, sprečava širenje bolesti, posebno gljivičnih, oštećenje lišća uzrokovana suncem i održava biljke suvim, a može i da se koristi za đubrenje.

“Konvencionalni sistemi raspršivanja zahtevaju puno posla, teže ih je postaviti, a neophodan je i nadzor”, kazao je Spengen istakavši da oni često rade pod pritiskom od 10 bara, ispumpavajući 80 kubika vode na sat, što znači da jedna pukotina može da stvori ozbiljne posledice.

Suprotno tome, navodnjavanje kap po kap deluje pod pritiskom od samo jednog bara, što znači da ga poljoprivrednici mogu pustiti da radi dok obavljaju druge važne zadatke.

Portparol udruženja poljoprivrednika iz EU-a Copa-Cogeca kaže da je veliki broj njihovih članova uložilo novac u ovakav model i da su imali izvrsne rezultate, kao i kod većine novih tehnologija precizne poljoprivrede koje omogućavaju bolje upravljanje resursima.

Napominje da je ključno obezbediti većem broju farmera ulaganje u ovakav način rada.

Izvor: Agroklub

Požar u RTB Bor istog dana kada je i zvanično zatvoren zbog zagađenja

Foto ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Topioica RTB Bor sinoć je prekinula rad zbog požara na cevi koje vode od topionice do fabrike sumporne kiseline. Požar je lokalizovan posle nekoliko sati koji je gasilo pet vatrogasnih vozila, a povređenih nije bilo.

Istog dana je zbog višednevnog prekomernog zagađenja vazduha, lokalna samouprava u Boru podnela  krivičnu prijavu protiv odgovornih u kineskoj kompaniji Ziđin.

Osnovno javno tužilaštvo je našem portalu odgovorilo da je “Gradska uprava grada Bora dana 14.09.2020. godine podnela krivičnu prijavu protiv rukovodećih odgovornih stručnih lica u Topionici kompanije “Serbia Zijin Copper DOO Bor” zbog krivičnog dela zagađenje životne sredine iz čl.260. КZ. Postupajući po navedenoj krivičnoj prijavi OJT Bor je tražilo postupanje Republičkog ekološkog inspektora za Zaječarski upravni okrug u skladu sa Zakonom, te je postupanje po zahtevu OJT Bor u toku”, navodi se u meju.

Prijavu je potpisao gradonačelnik Bora Aleksandar Milikić i ona se odnosi na odgovorna lica borske topionice bakra koja posluje u sastavu Ziđina.

Zagađenje u Boru poslednje dve godine, od kada je Vlada Srbije prodala RTB Bor, često prelazi dozvoljene granice, a podaci Agencije za zaštitu životne sredine (SEPA) pokazuju da je ekordna koncentracija SO2 u poslednjih 3o dana zabeležena 28. avgusta – 2.285 mikrograma po kubnom metru.

Ipak, najveće koncentracija sumpor dioksida u gradskom parku zabeležena je četvrtog avgusta, kada je zagađenost dostigla čak 3.800 mikrograma po m3.

Podsetimo, prema Uredbi o uslovima za monitoring i zahtevima kvaliteta vazduha maksimalna jednosatna koncentracija tj. granična vrednost, tolerantna vrednost i granica tolerancije za sumpor dioksid, azot dioksid, suspendovane čestice (PM10, PM2.5), olovo, benzen i ugljen monoksid  tokom jednog sata ne sme prekoračiti 350 mikrograma po kubnom metru, više od 24 puta u jednoj kalendarskoj godini.

Foto ilustracija: Pixabay

Kvalitet vazduha u Boru ugrožava zdravlje ljudi i takva situacija izaziva jak revolt građana. Više puta je zahtevano od Ziđina preduzimanje mera u cilju smanjenja zagađenja vazduha, međutim kako niko u kompaniji nije reagovao, morala je da reaguje lokalna samouprava i podnese kriviču prijavu.

Ni u jednoj od situacija kada je bilo prekomernog zagađenja Ministarstvo za zaštitu životne sredine nije reagovalo, a u Boru je još početkom 2020. godine završena izrada kratkoročnog akcionog plana za smanjenje aerozagađenja, koji je, posle javne rasprave početkom februara, upućen u ministarstvo, ali je odgovor stigao je tek osmog avgusta.

Ministar rudarstva i energetike Aleksandar Antić rekao je da je Ziđin brzo reagovao i započeo remont za koji očekuje da će trajati nekoliko nedelja, a u okviru kojeg će biti detektovani kvarovi na opremi koji su doveli do ispuštanja gasova.

Prema rečima ministra Antića, do kraja decembra 2022. godine Ziđin planira da da završi tehničku rekonstrukciju i delimičnu izgradnju topionice, pri čemu će se prioritet dati završteku sistema za sakupljanje dimnih gasova i sistema za odusmporavanje do kraja decembra 2021. godine.

Jovana Canić

Uskoro porez na CO2 na granicama EU

Foto ilustracija: Pexels
Foto ilustracija: Pixabay

Francuska se već godinama zalaže za uvođenje poreza na emisiju ugljen-dioksida na spoljnim granicama Evropske unije, a sada je tu ideju prihvatila i Evropska komisija koja namerava da je uključi u svoj razvojni plan.

Evropski parlament je 16. septembra dao zeleno svetlo za nove poreske prihode. Jedan od izvora prihoda bilo bi i oporezivanje proizvoda iz zemalja sa blažim ekološkim zakonodavstvom, a EU bi na taj način trebalo da dođe do dodatnog novca za fond za oporavak od pandemije koronavirusa vredan 750 milijardi evra.

Dugoročni ciljevi francuske inicijative su dvojaki – borba protiv klimatskih promena i zaštita evropskih pravila tržišne konkurencije.

Takav potez bio bi prvenstveno prst u oko Pekingu, ali su i Rusija i SAD već stavile do znanja da su protiv takvog evropskog poreza. Brisel je, međutim odlučan i insistira da je odluka konačna.

“EU neće prihvatiti da roba koja ne odgovara ekološkim standardima, na nefer način konkuriše evropskim proizvodima i istovremeno nanosi štetu našoj planeti”, naglasio je predsednik Evropskog saveta Šarl Mišel početkom septembra na Ekonomskom forumu u Briselu.

Mišel je rekao da je EU “spremna da u kombinaciji sa oštrijim sistemom trgovine dozvolama za emisiju, uspostavi i mehanizam za granično prilagođavanje emisije CO2, da bi zaštitila jednake uslove takmičenja” na evropskim tržištima.

Foto ilustracija: Pixabay

Evropska komisija planira da, u okviru svog Zelenog plana, već u drugom kvartalu 2021. godine predloži odgovarajuću direktivu. To bi ujedno bio i važan izvor prihoda, pošto Komisija, da bi podmirila dugove nastale zbog fonda za obnovu, “postepeno mora da uveća sopstvena sredstva”, rekao je evropski komesar za unutrašnje tržište Tijeri Breton.

Glavni cilj mehanizma za granično prilagođavanje CO2 (Border Carbon Ađustments, BCA), bio bi da ograniči takozvano “curenje ugljenika” (Carbon Leakage). Tako se naziva proces kada delovi industrije sa visokom emisijom štetnih gasova svoju proizvodnju sele u zemlje sa blažim ekološkim zakonima.

Porez na CO2 na eksternim granicama EU prvi je predložio francuski predsednik Žak Širak. Ideju je prihvatio i njegov naslednik Nikola Sarkozi, koji je 2007. godine izjavio: “Ko prlja, mora i da plati”. Zamisao je, međutim, kod evropskih partnera Francuske uglavnom nailazila na podozrenje.

Za nju se ipak, iako bez mnogo uspeha, zauzeo i Sarkozijev naslednik Fransoa Oland, a važan je deo politike i sadašnjeg predsednika Emanuela Makrona. Inicijativu Francuske sada je po svoj prilici prihvatio i Brisel.

Erik Moris, direktor briselske kancelarije Fondacije Robert Šuman, smatra da je diskusija o uvođenju poreza na CO2 deo šireg geopolitičkog konteksta, i da EU postaje sve svesnija sopstvenih strateških interesa.

“Granični porez CO2 omogućava EU da se dokaže i da demonstrira da se brani od klimatskog dampinga. Na taj način ispunjava dva cilja: Onaj koji se tiče Zelenog plana i zaštitu trgovinske politike”, izjavio je Moris za portal Euraktiv Francuska, dodajući da “više nije najvažnije da se komercijalni interesi stave iznad svega” i da je to znak “kraja evropske naivnosti”, posebno u odnosima sa Kinom.

Kako će mehanizam izgledati i funkcionisati još je nejasno

Janik Žado, poslanik Zelenih u Evropskom parlamentu i izvestilac na temu oporezivanja CO2, kaže da se na tome “još radi”. “EU mora da dokaže svoj kredibilitet i legitimitet u borbi protiv klimatskih promena i u promeni naših ekonomskih modela”, rekao je Žado na sastanku odbora EP za ekonomska i socijalna pitanja.

Evropska komisija je 22. jula pokrenula javnu raspravu koja će trajati do 28. oktobra i podnela formular sa opcijama za realizaciju poreza.

Foto-ilustracija: Pixabay

Prva opcija je carina na robu čija proizvodnja izaziva veliku emisiju CO2 i na sektore u kojima preti “curenje ugljenika”. Druga bi bila proširenje evropskog tržišta emisijama CO2 i na uvoz, što bi značilo da uvoznici ili proizvođači iz trećih zemalja moraju da kupuju dozvole iz sistema trgovine emisionim jedinicama EU (ETS).

Opcija bi bila i kupovina emisionih dozvola izvan sistema ETS, i konačno uvođenje potrošačkih poreza ili PDV na upotrebu evropskih ili uvoznih proizvoda iz industrijskih sektora sa velikim “curenjem ugljenika”.

Pred Evropskom komisijom je velik posao, pošto mora da uzme u obzir i vrstu emisije gasova, da li je reč o direktnoj emisiji ili indirektnoj koja je povezana sa potrošnjom struje, zatim i emisiju štetnih gasova izazvanu transportom robe, i mnoge druge faktore.

Nemačka i dalje uzdržana

U Nemačkoj i dalje postoje brojne rezerve prema francuskom planu, iako su predsednik Makron i nemačka kancelarka Angela Merkel dažbine na CO2 na spoljnim granicama Unije sredinom maja predstavili kao jedan od elemenata u zajedničkom predlogu Fonda za obnovu EU.

“U teoriji, zamisao je sjajna, ali mora da se dalje razvije da bi mogla da se sprovede. To mora biti učinjeno na način da granična dažbina na CO2 bude podnošljiva i za našu privredu”, ocenio je direktor odeljenja za ekonomsku politiku u nemačkom ministarstvu privrede Filip Štajnberg.

Štajnberg je rekao da i nemačka vlada razmatra različite modele kako bi dažbina na CO2 na granicama mogla da se primeni.

Foto-ilustracija: Pixabay

Uticajno Udruženje nemačkih štedionica i žiro banaka (DSGV) ocenilo je daleko manje diplomatski da je cilj “hvale vredan”, ali da postoje ozbiljne poteškoće da se takav porez primeni na pošten i efikasan način. Udruženje je navelo i da je potpuno nejasno kako bi nekakav granični mehanizam mogao da se uskladi sa pravilima Svetske trgovinske organizacije i izrazilo sumnju da bi on donosio značajnije prihode.

Nikola Bergmans, stručnjak za energetsku i klimatsku politiku u Institutu za održivi razvoj i međunarodne odnose (IDDRI), sa sedištem u Parizu, misli, naprotiv, da su granične dažbine na CO2 važan elemenat ambiciozne politike dekarbonizacije industrije.

Bergmans veruje da bi perspektiva poreza na CO2 na spoljnim granicama EU mogla da podstakne globalnu diskusiju o dekarbonizaciji određenih grana privrede sa visokim emisijama. Taj mehanizam mogao bi postepeno, prema njegovoj oceni, da postane i važna poluga međunarodne klimatske politike.

“Čim nacrt bude o formulisan i predočen, EU bi mogla da se potrudi da izađe u susret trgovinskim partnerima i da im predloži saradnju u dekarbonizaciji pogođenih industrijskih sektora – kao verodostojnu alternativu plaćanju poreza na CO2 na njenim granicama”, ocenio je Bergmans.

Izvor: Euractiv/Beta

Zbog suše u Evropi očekuju se niži prinosi

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Zajednički istraživački centar (JRC), osnovan od strane Evropske komisije, smanjio je prognoze prinosa za letnju setvu. Trend smanjenja najveći je kod kukuruza i suncokreta ali i šećerne repe, krompira i soje, piše u septembarskom izdanju JRC MARS Biltena – Praćenje useva u Evropi.

Rumunija, Bugarska i Ukrajina trpe zbog jake suše u jugoistočnoj Evropi, koja je uticala na prinose kukuruza i suncokreta. Suša se proširila i na severoistočnu Grčku i to na najvažniju regiju koja proizvodi tu suncokret u toj zemlji.

U središnjoj Ukrajini trajni deficit padavina negativno utiče na prinose kukuruza, ali i ozimih žitarica. Tamo su vremenski uslovi najgori u poslednjih deset godina, objavio je APK-Inform konsultantska kuća. Zbog toga će ta zemlja koja je među vodećim svetskim uzgajivačima i izvoznicima žitarica, verovatno smanjiti žetvu na oko 68 miliona tona ove godine sa rekordnih 75 miliona tona 2019. Osim toga, i setvu bi mogli da odlože do kraja septembra, ili čak početka oktobra.

U zapadnoj Evropi temperature su pale nakon talasa vrućina u avgustu. U velikim delovima Francuske, Belgije, Luksemburga, zapadne Nemačke i južne Holandije deficit padavina se nastavlja. To i dalje smanjuje očekivanja od prinosa za letnje useve u tim regijama.

Suprotno tome, u Irskoj i delovima Ujedinjenog Kraljevstva česte i obilne kiše od sredine avgusta negativno su uticale na sazrevanje i žetvu. I u severnoj Italiji, Austriji, Slovačkoj, Češkoj i Poljskoj zabeležen je višak padavina. Međutim, u srednjoj i severnoj Evropi uslovi su bili povoljni.

U Nemačkoj treća sušna godina zaredom 

Kiša u avgustu i septembru nije bila dovoljna da značajno poboljša vlagu zemljišta za letinu u zapadnoj i centralnoj Nemačkoj, a ovo je treća sušna godina zaredom u toj državi.

Prognoza za kukuruz je blago smanjena, na 9,15 t/ha u odnosu na avgusta. Nije bilo promena u procenama prinosa za krompir i šećernu repu. Ove godine oni su za te kulture osrednji, ali ipak malo veći u odnosu na poslednje godine.

Avgust je u proseku u Nemačkoj bio topliji nego obično, uglavnom podstaknut kratkim, ali intenzivnim toplotnim talasima koji su se smenjivali s oštrim padovima temperature na jugu.

Suprotno tome, sever je odlikovalo duže toplo razdoblje. Broj kišnih dana tokom izveštajnog razdoblja bio je uglavnom oko ili ispod proseka. Nivo padavina smatran je zadovoljavajućim za setvu uljane repice, a trenutno se tamo seje ozimi ječam.

Francuska: Previše suva i otežana setva uljane repice 

Evropska agencija za praćenje useva izveštava da su u Francuskoj očekivanja prinosa smanjena. Vremenski uslovi od početka avgusta povećali su učinke sušnih razdoblja zabeleženih od početka jula. Iako uslovi žetve pokazuju velike prostorne razlike.

Foto-ilustracija: Pixabay

Padavine od sredine marta često su raspoređene na prostorno vrlo raznolik način. Prognoze prinosa za kukuruz, soju, krompir i šećernu repu vrlo su blizu onim lošim iz 2018. i 2019. godine. Setvu uljane repice omela je suva i zbijena zemlja, a radi toga je i odložena.

U Rumuniji manje kukuruza i suncokreta

Vruće i suve prilike u istočnom i južnom području Rumunije imale su negativan uticaj na prinos kukuruza i suncokreta. Međutim, na zapadu te zemlje uslovi su bili relativno dobri zahvaljujući kiši. Uprkos tome, prognoze su smanjile očekivanja.

Vreme je bilo posebno vruće u južnim i istočnim područjima, gde su maksimalne temperature dosezale i do 39°C, a broj vrućih dana bio je vrlo visok. Zapadna, severna i središnja područja su bila malo toplija nego inače.

Padavine su prvih dana septembra bile nešto pojačane, ali su za useve došle prekasno. Toplo vreme ubrzalo je razvoj biljaka, što je rezultiralo i vrlo ranim početkom žetve, posebno u istočnim područjima.

Osim toga, jaka i dugotrajna suša u južnim i istočnim regijama u avgustu prouzrokovala je velike probleme snabdevanjem vode i to s vrlo negativnim uticajem na rod. Prognoze prinosa za sve letnje useve stoga su smanjene, posebno za kukuruz, ali i za suncokret i šećernu repu, jer su najvažnija područja za njih u regijama koje su najviše pogođene nepovoljnim vremenskim uslovima.

Izvor: Agroklub

Kuće na Marsu gradiće se uz pomoć rakova i riba?

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: Pixabay

Naučnici smatraju da bi zgrade na Marsu mogle biti napravljene od supstance koja se nalazi u ribljim krljuštima i gljivama zvane hitin.

Kada se hitin pomeša sa česticama iz tla Marsa, mogao bi se dobiti dovoljno čvrst materijal za izgradnju objekata i nekih predmeta, navode stručnjaci.

Hitin bi mogao da se dobije na Marsu iz bio-konverzije organskog otpada od insekata ili gljiva koje bi se tamo gajile na farmama.

U preliminarnim ispitivanjima materijala, stručnjaci su konstruisali maketu stambenog objekta na Marsu, za koji se pokazalo da poseduje dovoljno elastičnosti.

Hitin bi tako mogao da pomogne kompanijama poput „Spejs eksa”  i NASA koje planiraju da u narednih 20 godina uspostave ljudske kolonije na Marsu, prenosi portal diazhub.com.

„Proizvodnja inspirisana prirodnim materijalima i održivom tehnologijom, je proizvodnja koja omogućava novu paradigmu”, rekao je autor studije dr Havier Fernandez sa singapurskog Univerziteta za tehnologiju i dizajn.

„Pokazali smo da su takvi materijali, ali i koncept održivosti ključni ne samo za naš opstanak na Zemlji, već i za jedno od sledećih najvećih dostignuća čovečanstva – našu transformaciju u međuplanetarnu vrstu”, dodao je Fernandez.

Hitin je prisutan u mnogim organizmima i primarna je komponenta ćelijskih zidova gljiva, egzoskeleta rakova i insekta, a ima ga i u krljušti riba i kod vodozemaca.

Već se koristi u proizvodnji hrane i kao sredstvo za zgušnjavanje.

Tehnika istraživača, kada je u pitanju proizvodnja potrebnih predmeta pa i građevinskih elemenata na Marsu, uključuje kombinovanje hitina i minerala regolita.

Izvor: RTS

EIB i IRF potpisale ugovor o pozajmici vrednoj 50 miliona evra

Foto ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Mala i srednja preduzeća (MSP) i preduzeća sa srednjom tržišnom kapitalizacijom koja posluju u sektoru turizma i drugim sektorima u Crnoj Gori koji su najteže pogođeni pandemijom koronavirusa moći će da koriste sredstva iz kredita vrednog 50 miliona evra po osnovu ugovora koji je Evropska investiciona banka (EIB) danas zaključila sa Investiciono-razvojnim fondom Crne Gore (IRF). Kredit će pružiti podršku za brži oporavak crnogorske privrede kroz povoljnije finansiranje za MSP, preduzeća sa srednjom tržišnom kapitalizacijom i javna preduzeća kako bi se sačuvala radna mesta i likvidnost preduzeća.

Kredit je deo programa podrške Tima Evropa za oporavak Zapadnog Balkana od koronavirusa, koji je najavljen na samitu EU-Zapadni Balkan održanom u Zagrebu u aprilu. Ovaj program preduzećima pruža povoljno finansiranje kako bi se obezbedio nastavak njihovog poslovanja i brži i održiviji oporavak od pandemije. Ova kreditna linija takođe predstavlja prvi deo iz programa kreditiranja vrednog 500 miliona evra koji je Upravni odbor EIB odobrio u junu 2020. godine, a koja je namenjena javnom sektoru i nacionalnim promotivnim bankama u regionu Zapadnog Balkana.

Potpredsednik EIB Dario Skanapieko je izjavio:

“MSP i preduzeća sa srednjom tržišnom kapitalizacijom u Crnoj Gori su teško pogođena pandemijom koronavirusa. S obzirom na to da je turizam glavni pokretač ekonomskog rasta, EIB će pomoći Crnoj Gori da se suoči sa ovim do sada neviđenim izazovima, te će pružiti podršku primarnom izvoru prihoda u zemlji, bržem oporavku i razvoju otpornije ekonomije. Naši povoljniji krediti pružiće podršku drugim ključnim sektorima, kao što su trgovina, transport i građevinarstvo. Ponosni smo što možemo da pružimo ovu ključnu komponentu paketa podrške Tima Evropa za Crnu Goru, zemlju kandidata za pridruživanje Evropskoj Uniji.”

Zoran Vukčević, predsednik Investiciono-razvojnog fonda Crne Gore, je izjavio:

“Evropska investiciona banka je još jednom pokazala da je pravi prijatelj Crne Gore i strateški partner Investiciono-razvojnog fonda time što je pružila dodatnu podršku u ovim kriznim i izazovnim vremenima koja su pred crnogorskom ekonomijom, ali i pred drugim ekonomijama širom svijeta. Saradnja Investiciono-razvojnog fonda sa Evropskom investicionom bankom, ne samo u ova krizna vremena, od velikog je značaja za IRF, a pre svega za crnogorsku ekonomiju. Sredstva iz kredita za odgovor na krizu izazvanu pandemijom koronavirusa namenjena su za očuvanje likvidnosti i radnih mesta, ali takođe i za razvojne projekte koji će doprineti stvaranju nove ekonomske vrednosti u Crnoj Gori i podržati transformaciju naše ekonomije u cirkularni i održivi sistem u postpandemijskom periodu koji sledi. Do sada, ova sredstva upotrebljena su za podršku preko 750 projekata koji su stvorili i/ili sačuvali preko 25.000 radnih mesta u Crnoj Gori. Verujem da su ovi projekti dali poseban impuls razvoju ekonomije Crne Gore i jačanju njenog puta evropskih integracija.”

Foto ilustracija: Pixabay

Oana-Kristina Popa, ambasadorka EU i šefica Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, izjavila je:

“MSP predstavljaju okosnicu crnogorske ekonomije i generišu više od tri četvrtine radnih mesta i skoro 70 odsto dodate vrednosti. Čak i pre krize izazvane pandemijom koronavirusa, MSP bila su suočena sa brojnim izazovima, kao što su slab pristup finansiranju, birokratija, neodgovarajuća infrastruktura i nedovoljno kvalifikovana radna snaga. EU tradicionalno podržava sektor MSP, te pomaže preduzećima da se izbore sa ovim izazovima i povećaju konkurentnost crnogorske ekonomije. U ovo vreme zdravstvene i ekonomske krize bez presedana, pomoć EIB je još dragocenija dok se MSP bore da očuvaju likvidnost i radna mesta. U kombinaciji sa planiranom pomoći Delegacije EU za podršku mikro i malim preduzećima u borbi sa posledicama pandemije koronavirusa, ovaj ugovor o kreditu pruža značajnu osnovu za brži oporavak crnogorske ekonomije.”

Kredit EIB biće dostupan pojedinačnim preduzetnicima, privrednim društvima i javnim preduzećima iz različitih sektora preko IRF. Ova operacija posebno ima za cilj da pomogne u rešavanju izazova u pogledu obrtnog kapitala, likvidnosti i investicionih ograničenja sa kojima se suočavaju MSP i preduzeća sa srednjom tržišnom kapitalizacijom u Crnoj Gori u kontekstu pandemije koronavirusa. Kreditna linija će omogućiti veću fleksibilnost za ubrzanje isplate sredstava i rešavanje najhitnijih problema koji se tiču likvidnosti i zapošljavanja. Sredstva će podstaći otvaranje novih radnih mesta i izvođenje obuka za mlade u okviru Evropske inicijative za zapošljavanje i obuku mladih za Zapadni Balkan (EYET) koja ima za cilj unapređenje zapošljavanja mladih u Crnoj Gori.

Do današnjeg dana, EIB i IRF su zaključili pet sporazuma i isplatili 320 miliona evra za potrebe crnogorske ekonomije, što je sačuvalo više od 25.000 radnih mesta.

Izvor: EIB

Završen izveštaj Operativnog monitoringa podzemnih voda

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Ministarstvo zaštite životne sredine, u okviru trećeg ciklusa projekta „Operativni monitoring površinskih i podzemnih voda Republike Srbije“, završilo je realizaciju Operativnog monitoringa podzemnih voda koji je za potrebe Projekta sproveo Rudarsko-geološki fakultet Univerziteta u Beogradu, a završni izveštaj o rezultatima sprovedenog monitoringa možete preuzeti ovde.

Projekat je pokrenut 2017. godine, a jedan od ciljeva projekta je ispitivanje kvantiteta i kvaliteta podzemnih voda na odabranim lokalitetima i izvorištima za koje je ocenjeno da se nalaze pod pritiskom ili su potencijalno pod pritiskom koji ugrožava ili može ugroziti njihovo dalje korišćenje i upotrebu. U okviru Projekta primenjeni su standardi i zahtevi Okvirne Direktive o vodama Evropske unije i Direktive o zaštiti podzemne vode od zagađivanja i pogoršavanja kvaliteta, koji su usklađeni i sa opštim tendencijama poboljšanja stanja životne sredine i važni za proces pristupnih pregovora Republike Srbije sa EU, posebno u okviru poglavlja 27 – Životna sredina.

S obzirom na vanrednu situaciju prouzrokovanu pandemijom koronavorusa, realizacija ugovorenih obaveza odvijala se u otežanim uslovima i što se tiče mogućnosti rada i merenja na terenu, uzorkovanja i izrade analiza voda u laboratoriji IZJZ Kragujevac, kao i prikupljanja i dostave podataka od strane stručnih službi pojedinih vodovoda uključenih u projekat. Ipak, u celini su ostvareni zacrtani ciljevi i omogućena ocena stanja podzemnih vodnih resursa u odabranim vodnim telima.

Ovaj fazno realizovani projekat sprovođen od 2017. godine, u okviru tri sprovedena ciklusa obuhvatio je monitoring mrežu od ukupno 50 vodnih tela podzemnih voda, dok je broj osmatranih hidrogeoloških objekata i pojava bio 63. Izveštaj o sprovedenom prvom ciklusu Projekta možete preuzeti ovde, a Izveštaj o sprovedenom drugom ciklusu Projekta možete preuzeti ovde.

Podaci prikupljeni Projektom omogućiće neophodno proširenje stalne osmatračke mreže za podzemne vode na nacionalnom nivou, izveštavanje o stanju kvaliteta i kvantiteta ovog prirodnog resursa i uključivanje u međunarodnu mrežu razmene informacija, a takođe će doprineti i unapređenju nacionalnih propisa u oblasti zaštite podzemnih voda. Po mišljenju članova stručnog tima, Projekat je u potpunosti opravdao ulaganja i očekivanja i doprineo boljem i pouzdanijem sagledavanju hidrogeoloških uslova i primeni propisa EU u vodnoj praksi.

Izvor: Ministarstvo zaštite životne sredine

“Paklenih 500” u svojoj prvoj avanturi po Banatu

Foto: Privatna arhiva/Vladimir Savić
Foto: Privatna arhiva/Vladimir Savić

Vladimir Savić, naš trofejni triatlonac i trener, konstantno je u potrazi za novim avanturama i izazovima. Zbog specificne novonastale situacije, izazvane koronavirusom, čitava sezona je imala mali broj sportskih mainfestacija, pa je Vladimir došao na ideju da bi makar završnica mogla da se obeleži na specifičan način – ambiciozno, ali i da se dugo prepričava i pamti.

“Vozio sam nekoliko puta po Banatu, menjajući trase i intenzitet vožnje, ali uglavnom samostalno i nikada kilometražu koju sam sada imao na umu. Spomenuo sam nekolicini prijatelja svoju ideju i iste večeri smo dogovorili  datum polaska. Ideja je bila do vožnja bude lokalnog karektera, a 500 je lep i okrugao broj, pa sam izmerio na Google mapi asfaltne puteve koji vode obodom Banata i ispostavilo se da je to to – malo preko 500 kilometara. Moja prethodna najduža vožnja, po Banatu, bila je 401 kilometar, tako da je i meni realizacija ove ideje bila pravi izazov”, započeo je priču Vladimir.

U smeli poduhvat upustili su se iskusni triatlonci i biciklisti: Marjan Lukić, Damir Andrić, Miloš Matić, Marjan Marjanović i Danijel Ulijan na čelu sa Vladimirom Savićem i oni su ti koji su prešli svih 500 kilometara staze, dok je samo sto kilometara manje odvezao Mihajlo Novakov, a Aleksandar Prešern, Srđan Stojkov, Nikola Vincer, Ivan Bon, Petar Ivačković, Vladimir Stojisavljević, Danilo Jovanović i Miloš B. Matić došli su do tristotog kilometara na svojim dvotočkašima. Ni malo zanemarljivo, svoj doprinos dao je i Zoran Bunčić koji je prešao 100 kilometara. Na svom putu prošli su kroz Zrenjanin, Vršac, Kikindu, Belu CrkvuKanjižu

“Startovali smo 5. septembra, oko pola sata iza ponoći, iz Pančeva, sa idejom da vožnju završimo pre mraka narednog dana, kada već budemo umorni. Nas osmorica započeli smo vožnju po mraku i verovatno smo izgledali kao pokretni luna park sa svim mogućim svetlima koje smo imali po sebi”, šaljivo je objasnio Savić.

“Vožnja noću je drugačije iskustvo za sve nas koji bicikl inače vozimo danju, dok ima dosta prirodnog svetla. Već u prvom selu bili smo svedoci incidenta – prevrtanja automobila na krov. Stali smo da pomognemo, ali nam je veseli i vidno pijani vozač, odmah pošto je izašao iz vozila rekao da je sve ok i da je dobro – i to sa takvom lakoćom i samouverenošću, kao da tako nešto izvodi svakog vikenda. Na sreću, tokom noći i narednog dana, nismo više bili svedoci bahate vožnje. Birali smo puteve koji nisu opterećeni saobraćajem, a svi vožaci sa kojima smo se susreli bili su strpljivi, pažljivi i poštovali su propise”, zadovoljno objašnjava Vladimir.

Poznati sportista vozi bicikl već tri decenije i kaže kako je zadovoljan u kom smeru ide poštovanje propisa i solidarnost na putu između biciklista i vozača motornih vozila. Može, i treba da bude još bolje, ali svi zajedno treba da radimo na tome, konstatuje on.

Foto: Privatna arhiva/Vladimir Savić

Tokom noći najveći izazov im je bila neočekivano niska temperatura. U par navrata su pojačavali intenzitet vožnje, samo da bi se zagrejali. Za svoj trud tokom noći bili su nagrađeni veličanstvenim izlaskom sunca iza Vršačkih bregova – prema rečima Vladimira, bio je to prizor koji se  pamti.

“Prijatan prizor i zbog svoje lepote i zbog topline sunčevih zraka! Kada smo prešli 200 kilometara, čekao nas je kombi sa našim stvarima i deo ekipe koji je vozio preostalu deonicu od 300 km. Nasmejana prijateljska lica, kombi pun hrane i opreme i dan koji se budio vratili su nam snagu i dali novu energiju da krenemo dalje. Najzad smo videli kuda vozimo, tj. nešto više od samog asfalta i senki oko nas. Surova poetika banatske ravnice”, i dalje pun utisaka prepričava Vladimir.

Prema njegovim rečima upravo su jako sunce, karakterističan vetar i monotoni pejzaži ono što ovu vožnju čini pravim paklenim izazovom, pa su u šali i nazvali čitavu turu “Paklenih 500”.

Kombi koji ih je čekao na putu ostao je uz njih sve do samog kraja. Na svu sreću bio im je potreban samo za okrepu i osveženje tokom pauza koje su pravili – čitavih 500 kilometara prošlo je bez ikakvih povreda učesnika. Pauze su rasporedili na 200 km, 350km i 460 km, uz nekoliko kraćih, po potrebi.

Foto: Privatna arhiva/Vladimir Savić

Iako sa aspekta promocije turizma i ekologije manifestacije ovog tipa imaju ogroman potencijal, ovog puta je cela organizacija bila samo sportska avantura grupe prijatelja. Nikome se nisu obratili za pomoć, ali je veliko interesovanje koje je usledilo po završetku vožnje pokazalo da Banat 500 može da bude i više od toga.

Cilj na početku je bio da se izbegne mrak, što se na kraju vožnje i postiglo – biciklisti su u 8 sati uveče stigli do cilja, a samo poslednjih desetak kilometara trajala je vožnja po mraku.

Kornavirus je bio jedan od ključnih razloga zašto nismo pompeznije najavljivali akciju i što smo sve držali u tajnosti do samog početka. Nismo želeli da ovo bude masovno okupljanje, zbog propisanih mera predostrožnosti”, objasnio je Savić.

Svi zainteresovani za organizovanje vožnje poput Tour de Kop, Banat 500 i slične, mogu da zaprate “Tour de Fun by Ivan Stević” na društvenim mrežama i da se informišu o budućim akcijama i avanturama. Veći deo akcija otvoren je za sve učesnike, ali uvek postoje i eksperimentalne, pilot avanture i isprobavanje novih formata, koji su zbog organizacionih i bezbednosnih razloga rezervisani samo za mali broj proverenih i prekaljenih pojedinaca.

Jovana Canić