Home Blog Page 495

Prodaja SUV vozila oborila rekord u 2021. godini – zašto to nisu sjajne vesti?

Foto-ilustracija: Unsplash (Bram Van Oost)
Foto-ilustracija: Pexels

Međunarodna agencija za energetiku (IEA) saopštila je da je prodaja SUV vozila dostigla novi rekord u 2021. godini čineći 45 odsto od globalne prodaje automobila. Iako je sve više električnih SUV modela, 98 odsto SUV vozila na svetskim putevima koristi fosilna goriva čime se ovi automobili svrstavaju među najveće izvore ugljen-dioksida kada je reč o transportu.

Dobra vest je to što je u 2021. godini broj električnih SUV vozila na tržištu uvećao na 55 odsto u odnosu na 45 odsto pre dve godine.  Po prvi put u istoriji, odnos elektrifikacije SUV vozila odgovara stepenu elektrifikacije automobila koji nisu SUV, saopštila je IEA.

Ipak, većina globalne prodaje električnih automobila u 2021. i dalje su bili ne-SUV modeli, a razlog za to delom leži u činjenici da su SUV vozila teža i troše 20 odsto više energije od modela srednje veličine. U Kini, najvećem svetskom tržištu električnih automobila, popularni su mali električni automobili koji se mogu kupiti za manje od 10.000 dolara.

Globalna flota SUV vozila se brzo povećala – sa manje od 50 miliona u 2010. godni na oko 320 miliona u 2021. što je ekvivalent ukupnom voznom parku u Evropi. Samo u 2021. ukupan broj SUV vozila uvećao se za preko 35 miliona, što je povećalo godišnju emisiju CO2 za 120 miliona tona, navodi IEA.

Rast SUV vozila i dalje je snažan u nekoliko zemalja, uključujući Sjedinjene Države, Indiju i širom Evrope. U nekim drugim zemljama, kao što je Kina, rast SUV vozila stagnira usled intenzivne prodaje malih električnih automobila.

Milena Maglovski

Francuzi ulaze u 2022. sa nizom novih propisa za jačanje ekološke svesti

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Fikri Rasyid)

Niz novih propisa stupiće na snagu u Francuskoj u 2022. godini, sa ciljem da građani promene svakodnevne navike koje štete životnoj sredini.

Između ostalog, više neće biti dozvoljeno korišćenje plastične ambalaže za većinu voća i povrća, dok će reklame za automobile morati da sadrže poruke koje promovišu šetnju i vožnju bicikla.

Mere koje je usvojila vlada predsednika Emanuela Makrona imaju za cilj smanjenje zagađenja i uticaja automobila na emisije gasova staklene bašte.

Praziluk i šargarepa, paradajz i krompir, jabuke i kruške, i još oko 30 artikala, od danas više neće biti prodavani u plastici, već u materijalima koji se mogu reciklirati.

Plastika će i dalje biti dozvoljena za određene vrste voća poput bresaka, ali će postepeno biti zabranjivana u narednim godinama.

Vlada je izrazila očekivanje da će novi propisi eliminisati oko milijardu komada plastičnog otpada godišnje.

Časopisi i druga izdanja takođe će morati da budu prodavani bez plastične ambalaže, a restorani brze hrane više neće moći da nude deci besplatne plastične igračke.

Reklame za automobile moraće da sadrže poruku koja ljude podstiče da razmisle o više ekološkim načinima prevoza.

Od marta će u tim reklamama morati da stoji jedna od sledeće tri poruke: “Za kratka putovanja, radije izaberite šetnju ili bicikl”, “Razmislite o zajedničkom prevozu” ili “Svakodnevno koristite javni prevoz“.

Prema uredbi objavljenoj ove nedelje, novi propisi će obuhvatiti i reklame na televiziji, radiju, novinama, bilbordima i internetu, a za oglašivače koji ne budu poštovali pravila predviđena je kazna do 50.000 evra.

Sektor saobraćaja u Francuskoj učestvuje u emisiji gasova staklene bašte sa oko 31 odsto, od čega polovina dolazi od privatnih automobila.

Foto-ilustracija: Unsplash (Andrew Roberts)

Takođe, francuski telefonski operateri i internet provajderi moraće u 2022. godini da saopštavaju korisnicima procenu količine emisija gasova staklene bašte koje stvaraju njihove aktivnosti na internetu i upotreba mobilnih telefona.

Taj potez ima za cilj znatno podizanje svesti javnosti o uticaju digitalne tehnologije na životnu sredinu.

Emisije gasova staklene bašte naročito dolaze iz centara za obradu podataka koji koriste energiju za skladištenje podataka u “oblaku” (cloud).

Prema prošlogodišnjem izveštaju Senata, sektor digitalne tehnologije učestvovao je sa dva odsto u emisiji gasova staklene bašte u Francuskoj 2019. godine.

Izvor: Beta Zelena Srbija

Za Bosnu bez smeća

Fotografija: ljubaznošću Safeta Kubata
Fotografija: ljubaznošću Safeta Kubata

Safet Kubat iz Zenice već duže od 12 godina bavi se raznim vrstama aktivizma, ali i ozbiljnim na-učnim metodama rešavanja različitih društveno-ekoloških problema. Dugo je u njemu gorela želja da se pozbavi rešavanjem problema životne sredine, da praktično primeni znanje koje ima i mobiliše zajednicu. Jer, čvrsto je uveren da je besmisleno govoriti o EU ili NATO integracijama, a da se nismo rešili smeća, i to smeća u negovoj najopširnijoj formi. Tako je početkom 2020. pokrenuo FB grupu Rijeke Bosne i Hercegovine – Budi promjena koja sad već broji 53.000 članova i postala je pre-poznatljiv fenomen i faktor.

EP: Kako ste došli na ideju da pokrenete ovu grupu na Fejsbuku?

Safet Kubat: Dugo vremena tinja u meni želja za rešavanjem otpada, divljih deponija, i na kraju krajeva, Bosna bez smeća, jer boli me to. Iskustva sa Zapada nas uče da se otpad tretira kao resurs. Recimo, Švedska koja se greje na otpad, kupuje otpad iz Norveške. Drugo, tu je i ljubav prema pojednim delovima BiH, ljubav prema rekama, prema Uni. Ipak, jedan događaj je bio inicijalna kapisla. Dok smo jednom prilikom mapirali divlje deponije u Zavidovićima, pokušavajući da nateramo nadležne da rade svoj posao, pored nas je naišao čovek sa punim kolicima smeća, prošao je pored kontejnera za smeće, i otišao uz brdo nekih 100 metara, kozjom stazom u šumu, da bi istresao smeće. I vratio se sav srećan, kao da je doživeo neko olakšanje. Pitam ga ja: Pa, ljudino valja li to? Kaže on meni: Mojoj sreći nema kraja kakvo sam olakšanje osetio. Ostao sam zatečen i dugo razmišljao o tom događaju. Kad sam ga pitao zna li šta je učinio prirodi, koliko je zagadio šumu i vodu koju i sam pije, gledao me je zbunjeno. Naravno, morao sam da ga prijavim, ali ni danas ne znam da li je sankcionisan ili nije, ali to je već drugi problem. I onda sam kreirao grupu, bez opterećenja brojnošću, ali u nameri da budemo vidljivi i imamo neki alat za rešavanje ekoloških problema.

EP:  Ko vas sve podržava, kakve su povratne reakcije?

Fotografija: ljubaznošću Safeta Kubata

Safet Kubat:  Što se tiče podrške, naša grupa je i po tome specifična. Ne primamo ni od koga nikakve donacije, niti radimo bilo kakve komercijalne programe ili prihvatamo sponzorstva. Sve u cilju da bi grupa zadržala autonomiju pokreta, što uveliko i postajemo. Naša najveća snaga su građani aktivisti, kao novi vid aktivizma, koji ne dolazi sa strane tipičnog civilnog sektora. Ovde moram spomenuti i podršku medija, koji su mahom na našoj strani i podržavaju naše eko aktivnosti. A povratne reakcije su fenomenalne i one ponajviše dolaze od građana, što nam daje snagu, ali povećava odgovornost. Jer, građani su ipak željni pravih društvenih promena i rešavanja problema, a ne samo puste priče. Aktivisti zavrnu rukave i rade, bez puno filozofije. I to je rezultiralo sa više od 2.500 različitih akcija čišćenja.

EP:  Grupa ima sve više pratilaca koji virtuelno podržavaju vaš rad i ono za šta se zalažete. Kakva je stvarna situacija kada se izađe na teren?

Safet Kubat: Da naša grupa nije samo mesto za puko komentarisanje i objavljivanje članaka, navešću neke brojke koje će najbolje dati odgovor na vaše pitanje. Između ostalog, izdvajam 2.560 akcija čišćenja na raznim lokalitetima, više od 60.000 zasađenih stabala, kao i više od 55.000 ribe u akcijama poribljavanja reka i pritoka. Prijavili smo inspekciji više od 500 zagađivača, od građana do firmi, a tu su i brojne peticije, protesti, predlozi izmena zakona i aktivno učešće u javnim raspravama. Snimili smo više od 10.000 video-priloga i objavili 22.000 postova u grupi koji imaju više od 450 miliona pregleda. Pomenuću i veliku ekoakciju u Zenici kada smo za samo nekoliko sati izveli na ulice više od 850 ekoloških aktivista, prikupili oko 30 tona smeća i postavili 12 velikih tabli sa eko-porukama.

Intervju vodila: Milena Maglovski

 Tekst u celosti možete pročitati u Magazinu Energetskog portala RECIKLAŽA.

Neizvesnost na tržištu struje i gasa kočnica za industriju

Foto-ilustracija: Unsplash (Matthew Henry)
Foto-ilustracija: Pixabay

Situacija na tržištu energenata ne daje mnogo povoda za optimizam. I prva radna nedelja ove godine donela je poskupljenja – barel nafte ponovo je dostigao 80 dolara, ugalj je za dan poskupeo više od 7 odsto, a gas i struja su zadržali visok prošlogodišnji nivo. To stvara najveću neizvesnost u Evropi gde neke firme već najavlju otpuštanja i zatvaranje pogona. Kod nas privrednici lakše dišu uz šestomesečno ograničenje cene struje, ali traže i dugoročno rešenje.

Od oktobra čeličana u Holandiji, zbog skupog gasa i struje, obustavila je proizvodnju, topi samo uvozni aluminijum. Gubici se gomilaju pa su u strahu da će morti da zaustave mašine.

“To znači da ima manje posla za 325 zaposlenih. Još se nadamo da ćemo moći da nastavimo rad, ali raspoloženje je sada pomalo depresivno, jer će 120 kolega dobiti otkaz”, kaže radnik čeličane “Al Del”.

Finansijski direktor te kompanije kaže da će i rezerve presušiti.

“Možemo da nastavimo ovako neko vreme ali se svi nadamo da će cene pasti na normalan nivo”, kaže.

Najugoženije su industrije koje troše velike količine energije – crna i obojena metalurgija, petrohemija, proizvođači automobila. Poskupeo je i transport i sve se već reflektuje na cene njihovih finalnih proizvoda.

“Svi imamo razlog za strah, pogotovu zato što se ovo dešava samo u Evropi. U celom svetu imamo poskupljenje energenata ali ne na ovom nivou. Ovo je, da kažem, sada evropski problem i sada evropska industrija postaje nekonkurentna na svetskom tržištu, koji Evropa mora nekako da reši”, kaže predsednik Asocijacije menadžera Srbije Dragoljub Damljanović.

“Nekako se sve to skupilo u ovom kovid vremenu. Posledice na ekonomiju se manifestuju pre svega preko visoke inflacije koja će svakako trajati”, kaže Ivan Nikolić sa Ekonomskog instituta.

Za našu privredu situacija je nešto izvesnija – na preporuku Vlade EPS je na 6 meseci ograničio cene struje za privredu.

“Mislim da će srpska vlada kako i druge vlade pokušati nekim administrativnim načinima da ublaži taj udar da bi održala konkurentnost te industrije. Međuttim, to ne može dugo da traje, ovo se nikada neće vratiti, cene neće biti kao što su bile nikada više, znači mora strateški da se razmišlja”, kaže Dragoljub Daljanović.

Za dugočnim rešenjima traga čitava Evropa, jer se energetska kriza samo produbljuje. Neke ranije prognoze međunarodnih finansijskih institucija ukazuju na to da će rekordno visoke cene energije i energenata potrajati bar do kraja proleća.

Izvor: RTS

Kina ukida subvencije za kupovinu električnih automobila

Foto-ilustracija: Unsplash (Markus Spiske)
Foto-ilustracija: Unsplash (Ben Mater)

Kina je najveće tržište novih automobila i godinama unazad rade na tome da raznim pogodnostima i subvencijama podstaknu građane na kupovinu vozila na električni i hibridni pogon. Na to su se odlučili kako bi smanjili zagađenje vazduha, jer je električni automobili, za razliku od onih sa SUS motorima, nemaju emisije štetnih gasova.

Čini se da je Kina uspela u svom planu i da na ulicama ove države saobraćaju vozila na e-pogon, jer vlasti najavljuju da će ukinuti subvencije za kupovinu ovih automobila. 

Kako prenose svetski mediji krajem 2022. godine biće ukinute subvencije. Naime, i tokom ove godine biće subvencija za kupovinu električnih vozila, ali one će biti umanjenje za 30 odsto.

„S obzirom na razvoj industrije vozila na novu energiju, na tendenciju prodaje i postepenu tranziciju proizvođača, subvencije će se završiti 31. decembra 2022. godine“, navodi se u saopštenju vlasti ove zemlje.

Prvobitni cilj Kine bio je da do 2025. godine čak 20 odsto vozila čine automobili na električni pogon, ali prema najnovijim podacima i pretpostavkama on će biti premašen. Tako će do 2025. više od 30 odsto vozila u saobraćaju činiti električna vozila.

Možda je ovome doprinelo i to što se u Kini proizvode neki od najjeftinijih modela elektičnih automobila. Honguang Mini i Čangli EV, električni pikap, samo su neki od modela koji se mogu kupiti za 4.500, odnosno 2.000 dolara.

Milica Radičević

Ministarstvo rudarstva nije odgovorno za ugrožavanje energetskog sistema

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: Vlada Srbije

Ministarka rudarstva i energetike Zorana Mihajlović izjavila je da je neistina da je zbog postupanja ovog ministarstva u bilo kom trenutku bio ugrožen energetski sistem zemlje i da se ponovnim obmanjivanjem javnosti pokušava prebaciti odgovornost za probleme u EPS-u sa onih koji upravljaju tom kompanijom na Ministarstvo.

Saopštenje prenosimo u celosti.

„Tvrdnja da je zbog boje pečata vraćena dokumentacija je najobičnija laž. Laž je i da je Ministarstvo „odugovlačilo” sa izdavanjem odobrenja. EPS je taj koji je dostavljao dokumentaciju sa ozbiljnim nedostacima i tek krajem 2021. godine, posle nekoliko meseci je to uradio u skladu sa svim zakonima Republike Srbije i dobio odobrenje za površinski kop polja E u „Kolubari”.

Laž je i da je ova dozvola bila razlog za nedovoljne zalihe uglja na deponijama, jer je EPS sve vreme radio na polju E, a Ministarstvo je samo insistiralo na poštovanju svih zakona prilikom izrade investicione i tehničke dokumentacije.

“Sve ove laži zajedno nisu ništa drugo nego pokušaj pojedinaca da krivicu za stanje u elektroenergetskom sektoru prebace na druge, u ovom slučaju na Ministarstvo. Nismo svi isti, nismo svi krivi. Zna se ko je odgovoran i ne dozvoljavam da Ministarstvo i mene uvlačite u blato koje ste sami zamesili”, navodi se u saopštenju.

Vršenje eksploatacije uglja na kopu površine 10 kilometar kvadratnih bez dozvola jeste ozbiljno kršenje zakona i govori o neodgovornosti onih koji vode ovo strateški važno preduzeće.

To je jednako kao da se gradi auto-put bez papira i dovodi nas u situaciju da se eksploatacija uglja vrši bez ikakvog reda, raubujući na taj način opremu vrednu desetine miliona evra.

“Takođe je pitanje koje količine se zaista eksploatišu sa polja E, koji je kvalitet tog uglja, gde je tačno isporučen i ko ima korist od toga da se eksploatiše ugalj bez ikakve dozvole. Kad nema osnovne dokumentacije onda je sve drugo upitno”, navodi se u saopštenju.

Ministarka je istakla da svi zainteresovani mogu pronaći dokumente u kojima su date sve primedbe koje je ovaj resor dao na dokumentaciju koju je podnosio EPS, zajedno sa hronologijom postupanja.

Više o tome pogledajte ovde.

Izvor: Ministarstvo rudarstva i energetike

Park prirode “Stari Ulcinj” treće zaštićeno morsko područje

Foto: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Vlada Crne Gore je proglasila treće zaštićeno morsko područje – Park prirode “Stari Ulcinj”. Time su, kako je saopšteno iz Ministarstva ekologije prostornog planiranja i urbanizma postignuti važni nacionalni i međunarodni ciljevi u oblasti zaštite prirode.

“Kao i u slučajevima parkova prirode “Platamuni” i “Katič”, Park prirode “Stari Ulcinj” je predložen za stavljanje pod zaštitu zbog vrednosti njegovog biodiverziteta, a posebno onih vrsta i staništa koje su značajne za zaštitu, u prvom redu vrste zaštićene nacionalnim zakonodavstvom, kao i vrste u kategorijama ugroženosti definisanim od strane Evropske unije i međunarodnim konvencijama”, navodi se u saopštenju.

Proglašenjem i ovog zaštićenog područja u moru, površina zaštićenih područja u Crnoj Gori se u 2021. godini uvećala za 4.764,7 hektara.

“Posebnu zahvalnost dugujemo Institutu za biologiju mora iz Kotora, Agenciji za zaštitu životne sredine, JP “Morsko dobro”, NVO i civilnom sektoru, kao i UNEP-ovom projektnom timu GEF-ovog projekta “Promovisanje upravljanja zaštićenim područjima kroz integrisanu zaštitu morskih i priobalnih ekosistema u obalnom području Crne Gore”, i svim stručnjacima koji su učestvovali u izradi Studije zaštite. U prazničnom duhu, u 2022. godini želimo da zajedničkim snagama čuvamo još više našu prirodu, a mi ćemo nastaviti da predano radimo na uspostavljanju zaštite biodiverziteta, svesniji dragocenosti svakog lista i svake kapi”, navodi se na sajtu Vlade Crne Gore.

Energetski portal

Kompanija Ball reciklažom osvaja svetsko tržište

Foto: Ball
Foto: Ball

Reciklaža je proces koji obuhvata skupljanje i obradu materijala, koji bi u suprotnom završio na deponiji, a sa ciljem da se od njega napravi novi proizvod. Reciklažom štitimo prirodna staništa biljaka i životinja, smanjujemo zagađenost vode, štedimo energiju, smanjujemo emisije uglje-dioksida i količinu smeća na deponijama.

I dok se neki materijali retko i teško recikliraju, postoje i oni koji se mogu reciklirati bezbroj puta. Aluminijum spada u grupu metala koji se mogu nebrojeno puta reciklirati. Tokom ovog procesa aluminijum ne gubi ništa od svojih karakteristika, niti se oštećuje njegova metalna struktura.

Reciklirani aluminijum se ne razlikuje od izvornog, a posebno je zanimljiva činjenica da je svaka druga limenka u prodavnici bar jednom reciklirana i dolazi iz kompanije Ball Packaging Europe. O ovoj kompaniji, reciklaži, zaštiti životne sredine i planovima za budućnost razgovarali smo sa Jelenom Kiš, menadžerkom za održivost i regulatorne poslove za Centralnu i Istočnu Evropu u kompaniji Ball Packaging Europe.

EP: Koliko dugo vaša kompanija ulaže napore da stvori čistije okruženje u Srbiji?

Jelena Kiš: Kompanija Ball posluje već 16 godina u Srbiji i od prvog dana kontinuirano doprinosi rastu naše privrede i očuvanju životne sredine. Sa ekonomske strane, istakla bih da sa više od 250 naših radnika godišnje proizvedemo oko 1,5 milijardi limenki, od čega 80 odsto ide u izvoz, na više od 20 tržišta širom sveta. Naročito smo ponosni na činjenicu da je Beograd postao operativni centar za čitav tim Ball EMEA globalnih biznis usluga (GBS). Razvoj proizvoda, tehnologije i ljudi, pre svega, čini suštinu naših planova, uz dugoročan prioritet kao što je posvećenost održivosti u svim segmentima poslovanja.

Neprofitna organizacija za reciklažu limenki Recan je osnovana 2005. godine. Fondacija je podržala međunarodni program „Svaka limenka se računa“, koji predstavlja partnerstvo između proizvođača limenki, pića, reciklažne industrije i organizacija za zaštitu životne sredine. Već 1.000 lokacija je uključeno u sistem, zahvaljujući aktivnostima fondacije i stalnim regionalnim kampanjama. Nakon što se limenke prikupe, a pre nego što odu na reciklažu, od njih se pravi i nastaje autentično umetničko delo – pixelata. Ona predstavlja mural od iskoriščenih limenki, sa kojima se kreativci igraju i uklapaju ih, kako bi dobili pravi vizuelni doživljaj. Već godinama, na različitim muzičkim festivalima i dešavanjima širom države i regiona, pixelata ima svoje značajno mesto i zajedno sa fondacijom, podiže svest o značaju reciklaže među stanovništvom, naročito mlađom populacijom. To nam je svakako prioritet, i na tome ćemo uporno i predano raditi i u budućem periodu.

EP: Da li vidite prostor za napredak u ovoj oblasti u Srbiji, kada je vaša kompanija u pitanju?

Foto: Ball

Jelena Kiš: Kao jedan od najvećih globalnih proizvođača “ambalaže budućnosti” svesni smo odgovornosti koju imamo i koju smo prihvatili na najvišem mogućem nivou. Zajedno sa interesnim grupama širom našeg sektora, pokrećemo niz akcija kako bismo uveli rešenja za klimatsku krizu i razvili i promovisali najbolje metode, politike i postupke za ostvarivanje potpuno cirkularnog sistema aluminijumske ambalaže za piće.

Objavili smo viziju celog sektora pod nazivom „Ka savršenom krugu“, koja definiše kako zajedničkim radom možemo da premašimo stopu reciklaže od 90 odsto najrecikliranije ambalaže za piće na svetu, aluminijumske limenke, boce i čaše, u odnosu na sadašnjih 69 odsto i povećamo globalni prosek recikliranog materijala na čak 85 odsto.

Potrošači širom Evrope i sveta sve više traže istinski održivu ambalažu koja može beskonačno da se reciklira, naglašavajući da bi bili spremni da za nju plate više zbog njenog pozitivnog uticaja na ekologiju. U Srbiji je čak 74 odsto ispitanika izjavilo da želi da učini više po pitanju reciklaže, što nije iznenađujući podatak, imajući u vidu da je na našim prostorima započeto prvo topljenje metala u svetu. U pitanju je svetski poznato arheološko nalazište u Vinči, na Belom brdu sa ostacima iz perioda između 5300. i 4600. godine pre nove ere. Na tom području je posejano seme industrijske revolucije i dan danas cirkulišu molekuli prvi put pretopljeni u Vinči, s obzirom na to koliko puta su se metali reciklirali kroz istoriju.

EP: Zaštita životne sredine je jedan od veoma bitnih segme- nata kompanije Ball. Koje korake preduzimate u ovoj oblasti?

Jelena Kiš: Briga o sredini u kojoj živimo je fokus našeg poslovanja, a to želimo da prenesemo i na naše potrošače. Oni su nam glavni saveznici u ostvarivanju vizije i sa pravom očekuju od nas i naših partnera iz sektora da im obezbedimo održiviju budućnost. Oni žele da vide svoje omiljeno piće u ambalaži koja neće naneti štetu okruženju u kom žive. Zato stalno edukujemo tržište o značaju i prednostima limenke, kao što je znak Metal recycles forever koji nose svi naši proizvodi. U odnosu na 1980. godinu, kada je proizvedena prva limenka za piće, danas je njena težina za 45 odsto manja, a napravljena je od samo jednog materijala koji se može beskonačno recilklirati bez narušavanja kvaliteta. Prostora za napredak uvek ima i naš put ka cirkularnoj ekonomiji je jasno definisan.

Intervju vodila: Milica Radičević
Intervju u celosti možete pročitati u Magazinu Energetskog portala RECIKLAŽA.

Blokada puteva u nekoliko gradova Srbije

Foto: Printscreen/Youtube

U organizaciji Saveza ekoloških organizacije Srbije danas u 13 časova počele su blokade puteva širom zemlje u znak protesta protiv projekta “Jadar” i kompanije “Rio Tinto”.

Mosta Gazela u Beogradu bio je blokiran oko pola sata, za to vreme okupljeni su propuštali vozila Hitne pomoći. Kako nije bilo obaveštenja da će blokada biti i u Beogradu, okupljeni nisu hteli duže da blokiraju saobraćajnicu, međutim, njih je policija ipak legitimisala.

U Novom Sadu građani su blokirali jednu od najprometnijih raskrsnica. Blokada je počeka na uglu Futoške ulice i Bulevara oslobođenja, a zatim su prošetali do centra grada. Okupljeni su nosili transparente “Ne damo Jadar” i “Novi Sad poručuje Rio Tinto marš iz Srbije”.

U ovom gradu je došlo i do incidenta, naime jedno vozilo se zaletelo na čelo kolone, nakon koškanja sa okupljenim, vozač se udaljio sa mesta i samo pukom srećom nije bilo povređenih.

Magistralni put na izlazu iz Užica, ka Beogradu i Zlatiboru bio je blokiran oko sat vremena. Na ovoj blokadi nije bilo incidenata.

Na oko sat vremena su blokirane i saobraćajnice u Vranju, Šapcu, na putu od Požege do Kosjerića i Preljini gde je jedno vozilo pokušalo da probije blokadu i tada je udario jednu ženu.

U Brezjaku kod Gornjih Nedeljica građani su blokirali put Loznica-Valjevo i najavili su da će njihovi naredni koraci zavisiti od odluka Vlade Srbije.

Današnji protesti održani su u znak protivljenja otvranja rudnika litijuma kod Loznice i dolaska kompanije “Rio Tinto” u našu zemlju. Rok za povlačenje projekta “Jadar” je do 7. januara, a ukoliko do toga ne dođe i dalje će biti organizovane blokade širom zemlje.

Milica Radičević

Za poljoprivrednike u 2022. subvencije na klik

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Scott Goodwill)

Digitalna platforma E-agrar, softversko rešenje koje će omogućiti da se više od 400.000 gazdinstava registruje onlajn, počeće sa radom u julu 2022. godine.

Poljoprivredna gazdinstva imaće mogućnost da podnose zahteve za direktna plaćanja, podsticaji po površini i podsticaji za životinje. Portal je sredstvo i za uvezivanje sistema sa svim relevantnim javnim evidencijama i automatsko preuzimanje potrebnih podataka“, kažu u Ministarstvu poljoprivrede, piše na sajtu Privredne komore Srbije.

Kroz E-agrar biće omogućena razmena podataka sa drugim registrima koji vode jedinstvene matične brojeve građana, podatke o prebivalištu, podatke o zemljištu i životinjama… 

„Kada bude uspostavljen E-agrar, a očekujemo da će prva faza početi sa radom jula 2022. godine, poljoprivrednici će na jednostavan način elektronskim putem podnositi zahtev za direktne podsticaje i osim zahteva koje će moći da podnose elektronskim putem, neće morati da prikupljaju dodatnu dokumentaciju i šalju je u Upravu za agrarna plaćanja“, ističu u resornom ministarstvu. 

Uspostavljanje E-agrara će, kažu, omogućiti poljoprivrednicima da za kraće vreme dobiju podsticaje, jer će obrada predmeta znatno kraće trajati, vršiće se automatska obrada predmeta, razmena podataka i provera podataka između registara biće automatizovana.

Čitav proces finalno će se odraziti i na promenu načina rada Uprave za agrarna plaćanja jer će na taj način doći do bržeg odobravanja podsticaja kao i brže isplate zahteva. 

E-agrar će postati jedinstvena, elektronska i centralizovana evidencija svih registrovanih poljoprivrednih gazdinstava, svih zahteva za direktna plaćanja i omogućiće efikasnije izveštavanje o registrovanim poljoprivrednim gazdinstvima i direktnim podsticajima. Takođe, biće uspostavljena razmena informacija (softverska) sa drugim državnim organima i organizacijama, u oba smera.

Izvor: Privredna komora Srbije

Runda koju ne smemo da izgubimo

Foto-ilustracija: Unsplash (Murat Onder)
Foto: Ljubaznošću Luke Strezoskog

Luka Strezoski nastoji da, rame uz rame za svetskim imenima iz sveta nauke, doprinese potpunom prelasku na obnovljive izvore energije i ukidanju fosilnih goriva jer, nasuprot sportskom geslu „nije važno pobediti, važno je učestvovati”, ovu rundu ne smemo da izgubimo.

Fosilna goriva, kao epicentar klimatskih potresa, trebalo bi što pre zameniti obnovljivim izvorima energije. Sa ovom tvrdnjom slaže se i Strezoski ističući da će svoju karijeru smatrati uspešnom samo ukoliko sa svojim timom doprinese ostvarenju energetske tranzicije.

Kao docent i šef Katedre za elektroenergetiku i primenjeno softversko inženjerstvo na novosadskom Fakultetu tehničkih nauka, Luka se bavi razvojem modela, algoritama i metoda koji će omogućiti elektroenergetskim preduzećima nadzor, kontrolu i zaštitu elektroenergetskih sistema zasnovanih na proizvodnji velike količine električne energije iz obnovljivih izvora.

Naš sagovornik sa ponosom ističe da je njegov tim, zajedno da Katedrom za energetsku elektroniku i pretvarače na novosadskom FTN-u, u izboru velikog broja evropskih univerziteta, odabran da bude domaćin najvećeg evropskog naučnog skupa na temu Pametnih elektroenergetskih sistema. Reč je o konferenciji „IEEE Innovative Smart Grid Technologies (IEEE ISGT)” koja će se održati u Novom Sadu, u oktobru sledeće godine.

„Održavanje ove konferencije predstavlja ogromnu stvar za naš Univerzitet, za grad Novi Sad, pa i za celu našu državu, s obzirom na to da ćemo na ovaj način u Novom Sadu imati priliku da slušamo najveće svetske stručnjake iz oblasti elektroenergetskih sistema, i time se zaista pozicionirati kao centralno mesto u svetu elektroenergetike i integracije OIE. Ovo je kao kada biste u tenisu doveli Vimbldon turnir u Novi Sad”, kaže Strezoski.

Korak po korak do prelaska na OIE

Foto-ilustracija: Pixabay

Ma koliko ubrzani prelazak na OIE bio primamljiv, Strezoski napominje da su čisti izvori zasnovani na potpuno drugačijim tehnologijama od tradicionalnih naizmeničnih mašina, pa samim tim njihova integracija nosi mnoštvo izazova. Ovo je posebno izraženo sa aspekta celog elektroenergetskog sistema i velike količine OIE rasutih svuda po sistemu, pa Strezoski napominje da nas do potpunog ukidanja fosilnih goriva očekuje dugačak i težak put.

„Izazovi i problemi su potpuno drugačiji nego kada razmatramo jedan OIE i samo njegovu tačku priključenja (o čemu se mnogo češće govori u javnosti). Želim da naglasim da je potpuno zasebna oblast posmatrati da li će jedan OIE ugroziti rad u svojoj tački priključenja na elektroenergetski sistem, od analize kompletnog elektroenergetskog sistema sa ogromnom količinom OIE, i njihov uticaj na rad celog sistema. Tu su problemi potpuno drugačije prirode i mnogo ih je više. Time se mi bavimo”, ističe mladi naučnik.

On upozorava na to da ne smemo biti zavedeni isključivo koristima zelene energije i srljati u neplansku integraciju ogromne količine OIE vođeni nerealnim ciljevima kao što su „100 odsto OIE do 2030. godine”.

Iako naglašava da je zamena elektrana na fosilna goriva sa onima koje koriste OIE jedno od najvažnijih pitanja današnjice koje će spasiti milione života ugroženih prekomernim zagađenjem vazduha, energetsku tranziciju potrebno je izvršiti tako da ne ugrozi stabilnost i pouzdanost elektroenergetskih sistema.

„Moramo pristupiti oprezno i planski, pa postepeno zamenjivati elektrane na fosilna goriva obnovljivim izvorima, deo po deo. U suprotnom ćemo napraviti više štete nego koristi”, istakao je mladi naučnik.

Spoj nauke i privrede garantuje uspeh

Strezoski veruje da je bavljenje naukom bez praktične primene rezultata nije potpuni uspeh, dok je privreda bez nauke osuđena na stagnaciju, a kompaniju, koja to ne shvata, konkurencija će pregaziti u vrlo kratkom roku.

Prema njegovim rečima, ideal kome treba težiti je skladan spoj nauke i privrede, gde nauka prednjači razvijajući inovativna rešenja, a zatim se najbolja od tih rešenja primenjuju u industriji, odnosno u realnom svetu.

„Na taj način, nauka i privreda jedna drugu značajno unapređuju. Nauka pružaju privredi inovacije i napredak, a privreda usmerava nauku u pravcu koji je realan i primenljiv”, dodaje Strezoski.

Pored svoje akademske vokacije, Strezoski se trenutno nalazi i na poziciji glavnog konsultanta razvojnog centra kompanije Schneider Electric u oblasti integracije velike količine obnovljivih izvora energije u elektroenergetske sisteme, kao i na mestu člana tehnološkog odbora u istoj kompaniji.

Foto-ilustracija: Pixabay

„Od početka moje saradnje sa kompanijom Schneider Electric, ja se bavim razvojem sveobuhvatnog softverskog rešenja za nadzor, upravljanje, kontrolu i zaštitu elektroenergetskih sistema sa puno OIE, odnosno razvojem sistema Distributed Energy Resource Management – DERMS. Reč je o centralizovanom softverskom rešenju namenjenom kontrolnim centrima elektroenergetskih preduzeća, koje operatorima i inženjerima omogućava kompletan nadzor, komunikaciju i mogućnost optimalnog vođenja elektroenergetskih sistema sa velikom količinom OIE, kao i alate za zaštitu ovakvih elektroenergetskih sistema od kvarova i drugih neželjenih pojava. Ovo je vrlo kompleksan softverski alat, zasnovan na najmodernijim tehnologijama, i s obzirom na ogromne i vrlo dinamične promene u elektroenergetskim sistemima, i softvere DERMS je potrebno konstantno adaptirati i unapređivati, razvijajući konstantno nova i inovativna rešenja. Ovakav pristup je po mom mišljenju jedan savršen primer spoja nauke i industrije”, kaže Luka.

On dodaje da je pre nešto više od godinu dana u kompaniji oformljen Tehnološki odbor. U sklopu ovog Odbora, on vodi nekoliko radnih grupa sa ciljem spajanja nauke i industrije kako bi podstakli mlade eksperte da razvijaju inovativna rešenja i učestvuju na svetskim naučnim skupovim. Najbolja od tih rešenja bila bi primenjena u komercijalnim proizvodima.

Svetski, a naš

Ne iznenađuje podatak da je Luka stekao brojna znanja i veštine u inostranstvu, Ipak, sve što je naučio, odlučio je da primeni u svojoj zemlji.

Tokom master studija mladi naučnik je dobio stipendiju da jedan deo školovanja provede u Londonu, na univerzitetu City University of London, dok je tokom doktorskih studija boravio u Americi gde istraživanja nastavio na jednom od najboljih univerziteta na svetu Case Western Reserve University, u Ohaju. Po povratku u rodni grad, Strezoski je odbranio doktorsku disertaciju i postao najmlađi doktor nauka na novosadskom FTN-u.

On otkriva da mu je školovanje u inostranstvu mnogo značilo jer je, između ostalog, zavirio u svet elektroenergetike danas i upoznao se sa globalnim problemima koji i dalje nisu rešeni.

„Stekao sam vrlo važne i jake kontakte sa nekim od najznačajnijih naučnih institucija u svetu, koji će svakako pomoći da se naša Katedra, Fakultet i Univerzitet, pozicioniraju na globalnoj sceni elektroenergetskih sistema”, objašnjava mladi doktor nauka.

Strezoski ističe da mu je inostranstvo donelo drugačije poglede na svet elektroenergetike, na odnos prema studentima, kao i na samo izvođenje nastave, eksperimenata i drugih naučnih poduhvata.

„Smatram da mi moramo izaći u svet, pokazati se u najboljem svetlu na svetskoj sceni i kroz saradnju sa svetskim naučnim institucijama dokazati da smo jedan od najjačih istraživačkih timova u oblasti elektroenergetskih sistema na svetu.”

U zdravom telu zdrav duh

Ono što je Strezoski u nauci, to je i u sportu – profesionalac koji ređa uspehe. Priznaje da je sportska karijera imala ogroman uticaj na razvoj njegove ličnosti jer, kako kaže, svaki sport, a natočito borilačke veštine, najbolje izgrađuje i kasnije održava „oštrinu”, karakter i disciplinu u čoveku.

Kao jedan primer koji to najbolje oslikava, Luka navodi činjenicu da je pred svaki meč morao da izgubi po 15 kilograma kako bi mogao da se bori u svojoj kategoriji do 77 kilograma. To znači da je svaki meč zahtevao izuzetno naporne pripreme, kako fizički, tako i psihički, a mlad čovek koji stekne ovakvu disciplinu i kasnije je pravilno primeni u životu, imaće gotovo zagarantovam uspeh.

„Zato je moj savet svim roditeljima da svoju decu upisuju na sport (posebno borilački) u što mlađem uzrastu, jer smatram da će im taj „ulog” doneti neverovatno velike koristi kasnije u životu”, zaključuje Luka.

Priredila: Milica Radičević

Tekst u celosti možete pročitati u Magazinu Energetskog portala RECIKLAŽA.

RERI – Razbijanje mita: hronologija upotrebe uglja u Srbiji

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Nedavni kolaps energetskog sistema Srbije koji se bazira na uglju podriva mit o pouzdanosti ovog izvora energije. Dana 12. decembra 2021. stala je termoelektrana Nikola Tesla, energetski oslonac Srbije. Da li je mokar sneg mogao biti uzrok poremećaja u snabdevanju ugljem? Brojni pokazatelji potvrđuju da je prvenstveno reč o lošem planiranju i upravljanju energetskim sistemom Srbije, naime termoelektranama na ugalj.

Sve to se događa usred globalne energetske krize na tržištu energenata, pa Srbija skupo plaća kolaps svog energetskog sistema jer uvozi struju po veoma visokim berzanskim cenama.

Hiljade domaćinstava ostalo je bez struje usred zime. Krajnje je vreme da se donesu zaključci i ozbiljno promisli kako obezbediti najbolji put daljeg razvoja. Potrebno je da odgovorni za razvoj energetskog sektora u Srbiji stvore platformu za dijalog svih važnih aktera, koji treba da razrade delotvoran i izvodljiv plan postepenog prelaska sa uglja na obnovljive izvore energije. U tom kontekstu želimo da, nakon uvida u prošle i sadašnje prilike u energetskoj politici, ponudimo preporuke za buduću održivu energetsku politiku.

Prošlost: ugalj kao okosnica proizvodnje električne energije

Prve sijalice su upaljene na beogradskim bulevarima u septembru 1893. godine, kada je na Dorćolu počela s radom prva termoelektrana. Skoro četrdeset godina bilo je potrebno da struja stigne u sve gradove Srbije (1931), a tek nakon 1945. godine i do varošica i većine sela. Elektrifikacija cele Srbije je završena krajem sedamdesetih, nakon što je puštena u pogon termoelektrana Nikola Tesla u Obrenovcu. Danas termoelektrane u sastavu EPS-a proizvode 71 odsto električne energije, što Srbiju čini veoma zavisnom od uglja.

Prosečna starost termoelektrana u Srbiji je 49 godina, pri čemu je najstarija Kolubara A (239 MW) izgrađena 1956. godine, a ‘najmlađa’ je Kostolac B (697 MW) koja je počela s radom 1987. godine. U svetu je prosečna starost ugašenih termoelektrana 46 godina, iako im je radni vek 50 do 60 godina.

Uz eksponencijalni rast učešća novih i održivih tehnologija u proizvodnji električne energije, Srbija postaje sve manje efikasna, i to skupo plaća jer bezrazložno održava status izvan globalnih tokova energetske tranzicije.

Nema nikakve sumnje da je krajnje vreme da Srbija krene putem dugoročne održivosti svog energetskog sistema u korist građana, i da s punom odgovornošću pristupi ispunjavanju svojih međunarodnih obaveza.

Sadašnjost: popularni mitovi o uglju

Ugalj je pouzdan

Nedavni kolaps termoenergetskog sistema u Srbiji je pokazao koliko je neosnovan mit o pouzdanosti uglja. Uprkos tvrdnjama o velikim rezervama kvalitetnog uglja koje su garancija stabilnosti energetskog sistema, nedavno isporučeni ugalj nije bio dovoljno kvalitetan za napajanje termoelektrana. Uz sve izgovore o snegu, potrebno je suočiti se s činjenicama. Lignit, najniža klasa uglja, prolazi kroz proces vađenja, pripreme, spaljivanja i odlaganja. Proces je dugotrajan i veoma štetan jer dugoročno zagađuje zemlju, vodu i vazduh.

Zbog složene prirode elektromreža i dalekovoda, koji su povezani između zemalja, regija i kontinenata, neophodno je usaglasiti sve nacionalne sisteme da bi se obezbedilo stabilno snabdevanje strujom. Kada je u proleće 2020. pandemija koronavirusa dovela do zastoja brojnih sistema, energija proizvedena iz obnovljivih izvora je pokazala fleksibilnost i otpornost.

Foto-ilustracija: Unsplash (Eduardo Jaeger)

Štaviše, naširoko je potvrđeno da je trenutnu energetsku krizu podstakla industrija fosilnih goriva, odnosno uglja i gasa. Od početka 2021. stalni rast cena fosilnog gasa, usled sve veće potražnje i uslovima ograničenog snabdevanja, uzrokovao je skok cena električne energije. U pripremama za zimu, veliki dobavljači poput Rusije dali su prioritet domaćim tržištima. Zbog oslanjanja na gas, evropske zemlje poput Italije i Španije su se našle u veoma neizvesnoj situaciji.

Istovremeno treba reći da je proizvodnja energije iz obnovljivih izvora i izvora bez uglja smanjila troškove ove krize i spustila ukupni račun za gas u EU na 7 milijardi evra, umesto potencijalne 33 milijarde evra.

Naime, u novonastalim globalnim i nacionalnim okolnostima, ugalj nije više toliko pouzdan.

Ugalj je jeftin

U prvoj polovini 2021. cene električne energije za domaćinstva u Srbiji su bile relativno niske – 0,098 eura po kWh, u poređenju s prosekom EU od 0,2192 eura po kWh. Kada je energetska kriza u Evropi u septembru i oktobru 2021. godine uzimala maha, predsednik Srbije Aleksandar Vučić je uveravao građane da u Srbiji neće biti poskupljenja struje zahvaljujući stabilnom energetskom sistemu, termoelektranama pre svega, kao i javnim subvencijama.

Treba reći da su subvencije električne energije u periodu od 2015. do 2019. godine iznosile skoro 400 miliona evra. Iako to drži račun za struju stabilnim čak i kompanijama u privatnom vlasništvu, razliku u odnosu na realnu cenu i sav trošak koji nastaje usled zagađenja pada na teret javnih prihoda, odnosno na teret građana. Dakle, niska cena struje koju vidimo na računu za struju nije konačna, jer ne pokriva brojne subvencije.

Drugi trošak koji direktno snose ne samo građani Srbije, već i susednih i zemalja EU je trošak zagađenja. Oslanjanjem na ugalj Srbija ne uspeva da sledi Nacionalni plan za smanjenje emisija zagađujućih materija iz termoenergetskih postrojenja, čiji je cilj ograničiti emisiju specifičnih zagađivača prvenstveno iz elektrana na fosilna goriva, a to su azotni oksid (NOx), sumpor-dioksid (SO2) i praškaste materije (čestice, PM). Srpske termoelektrane na ugalj su 2020. godine ispustile 6,1 puta više sumpor-dioksida od nacionalne gornje granice za ovu zagađujuću materiju, dok je emisija ostalih zagađujućih materija, (oksida azota i prašine) bila relativno visoka u odnosu na nacionalne gornje granice. Procenjeni uticaj na zdravlje i smrtnost usled zagađenja iz termoelektrana u Srbiji bio je u 2020. godini: 2.326 smrtnih slučajeva, 666.939 izgubljenih radnih dana, 5,16 milijardi evra.

Za razliku od zemalja članica EU i drugih zemalja sveta, emisija štetnih gasova (gasova staklene bašte) u Srbiji se ne oporezuje, što je dodatni razlog da je cena električne energije iz termoelektrana i dalje niska. Ako bi se na emisiju ugljen-dioksida primenili porezi od 20 evra po toni, Elektroprivreda Srbije bi morala plaćati 600 miliona evra na godišnjem nivou. U vreme pisanja ovog članka cena jedne tone emitovanog ugljen-dioksida u EU je iznosila 80 evra.

U takvoj situaciji Srbija će se veoma teško, pod jednakim uslovima, integrisati u EU tržište kroz Ugovor o Energetskoj zajednici. Važno je napomenuti da gornje cifre ne uzimaju u obzir ekološke i društvene troškove, koji bi dodatno uvećali račune za struju.

Dakle, kada uračunamo sve troškove, ugalj nije jeftin.

Ugalj obezbeđuje radna mesta

Zajednički narativ koji političari koriste u vreme izbora kako u Srbiji, tako i u ostatku Zapadnog Balkana je da će nastaviti ulagati u ugalj i otvarati radna mesta.

Foto-ilustracija: Unsplash (Pedro Henrique)

Brojke govore suprotno: od 2017. do 2019. godine broj zaposlenih u Rudarskom basenu Kolubara smanjen je za 3000; u Kostolcu je od 2000. do 2009. godine broj zaposlenih smanjen za preko 500. Gubitak radnih mesta se dogodio uprkos širenju ugljenokopa i povećanju proizvodnje uglja.

Bez obzira na sistemsko smanjenje radnih mesta u industriji uglja, političari uporno obećavaju rast zarada i otvaranje novih radnih mesta. U maju 2020., samo mesec dana pre parlamentarnih izbora u Srbiji, predsednik Vučić je posetio Rudarski basen Kolubara, gde je garantovao ne samo da će nedavno proširenje tog rudnika snabdevati energetsku industriju Srbije narednih 60 godina, već je uveravao rudare da neće biti otpuštanja, dodajući da bi moglo doći do povećanja plata ukoliko Srbija bude ‘ekonomski uspešna’.

To se dogodilo samo nekoliko dana pre nego što je ministarka energetike Zorana Mihajlović uputila dopis direktoru EPS-a u kojem traži da se zaustavi izrada planova izgradnje elektrane Kolubara B, zbog neusklađenosti s planovima dekarbonizacije Srbije. Istovremeno, planirano je zatvaranje nekoliko blokova termoelektrana Kolubara A i Morava tokom 2022. i 2023. godine, o čemu radnici nisu bili obavešteni, a ni upoznati s tim da li postoji ikakav plan za njihovu prekvalifikaciju i buduće zapošljavanje.

Najnovija istraživanja potvrđuju da se građani koji žive u područjima oko kopova uglja i koji su zaposleni u ovoj industriji, drže u limbu između obećanja o stabilnosti posla i zarada, i zatvaranja ovih rudnika u Srbiji. Isto istraživanje pokazuje da zaposleni u rudnicima i termoelektranama, članovi sindikata kao i relevantni akteri i ostali građani nisu uključeni u procese planiranja i razvoja energetskog sektora. Javna rasprava o energetskoj budućnosti Srbije i celog regiona ne postoji.

Dakle, poslovi u sektoru uglja su neizvesni.

Budućnost: planiranje održive i pravedne energetske tranzicije

Ulaganje u izgradnju elektrana na ugalj već sada nije ekonomski isplativa opcija. Brzi pad cene instaliranja obnovljivih izvora energije čini ulaganja u ugalj sve više i više zastarelim. Takođe, nijedna verodostojna međunarodna finansijska institucija više ne podržava ulaganja u fosilna goriva. Zato su jedini trenutni investitori u projekte termoelektrana u Srbiji kineske banke, čije investicije neretko zaobilaze ne samo procedure javnih nabavki, već i primenu standarda i propisa zaštite životne sredine. Nedavni novinski naslovi, koji su obišli svet, o postupanju prema vijetnamskim radnicima u projektu iza koga stoje kineske investicije u Srbiji, posljednji je u nizu skandala koji prate kineska ulaganja.

Foto-ilustracija: Unsplash (Karsten Würth)

Za Srbiju, koja je preuzela niz obaveza na međunarodnom nivou u pitanjima energetike i klimatskih promena, ključ pravedne energetske tranzicije je u pristupu odozdo prema gore, s vrlo jasno definisanim dugoročnim ciljevima. S tim u vezi, u Srbiji je potrebno:

– Razviti dugoročnu strategiju s jasnim ciljevima i preciznim rokovima zatvaranja termoelektrana na ugalj: u novembru 2020. Srbija je potpisala Sofijsku deklaraciju o Zelenom planu za Zapadni Balkan, obvezujući se da će do sredine ovog veka postati klimatski neutralna zemlja. To zahteva sinergiju između svih relevantnih razvojnih strategija u Srbiji.

– Što pre fazno ukinuti ugalj: evidentno je da su zastareli kapaciteti eksploatacije uglja neefikasni, skupi za rad, da narušavaju zdravlje građana i uništavaju prirodne resurse. Istekao im je vek trajanja i predstavljaju direktnu pretnju energetskoj stabilnosti Srbije, što su pokazali nedavni događaji. Potvrđuje se da je uvođenje mehanizma određivanja cena i naplate taksi za ugljen-dioksid ključni podsticaj za fazno ukidanje uglja i za stvaranje pretpostavki za prelaz na obnovljive izvore energije. U izgradnji zamenskih kapaciteta potrebno je okrenuti se obnovljivim izvorima i na taj način fazno isključiti ugalj iz upotrebe.

– Razviti pouzdan nacionalni energetski i klimatski plan: Srbija je potpisnica Ugovora o energetskoj zajednici, koji je pravno obvezujući, sa ciljem da omogući panevropsko energetsko tržište – pan-European energy market. U tom okviru Srbija izrađuje svoj Nacionalni energetski i klimatski plan (National energy and climate plan), desetogodišnji plan s ciljem da se ostvari određeno smanjenje emisije štetnih gasova staklene bašte do 2030. godine; to podrazumeva i da će Srbija imati i jasne ciljeve o količini obnovljive energije u svom energetskom miksu, kao i ciljeve vezane za energetsku efikasnost. Ti ciljevi moraju biti dovoljno ambiciozni kako bi Srbija ostvarila klimatsku neutralnost do 2050. godine.

– Povećati energetsku efikasnost: finalna potrošnja energije u Srbiji stalno je u porastu u poslednjih 25 godina. Odnosno rast od 30 odsto u poslednjih deset godina, a glavni sektor potrošnje su domaćinstva, koja čine oko 34 odsto finalno potrošene energije; sledi industrijski sektor sa 31 odsto i sektor saobraćaja sa 23 odsto. Ove brojke pokazuju da postoji mnogo prostora za poboljšanje i kontrolu potražnje za energijom. Nedostatak energetske efikasnosti je jedan od uzroka sadašnjeg energetskog siromaštva, stoga je imperativ da se Srbija fokusira na smanjenje energetskih gubitaka, kao što je rekonstrukcija zgrada i poboljšanje sistema grejanja.

– Upotreba obnovljive energije: oko 28 odsto električne energije sastoji se od obnovljive energije, pri čemu su hidroelektrane dominantni proizvođači i čine oko 25 odsto sve proizvedene struje. Većina hidroenergetskih kapaciteta u Srbiji starija je od 40 godina, što ukazuje da postoji prostor za poboljšanje efikasnosti ovih kapaciteta. Ipak, imperativ je da se Srbija fokusira na diversifikaciju i razvoj obnovljive energije prvenstveno iz vetra i sunca, te drugih izvora poput održive biomase, koji su iz dana u dan sve jeftiniji. Cene solarnih fotonaponskih modula pale su za 90 odsto od 2009. godine, dok su troškovi vetroturbina pali za 60 odsto od 2010. godine. Diverzifikacija izvora energije obezbediće stabilnost i fleksibilnost snabdevanja energijom.

– Energetska integracija: integrisana energija je jedna od ključnih komponenti energetske tranzicije, jer obezbeđuje efikasnost na taj način što stvara prostor za kombinovanje više izvora energije – sunca, vetra, vode i biomase.

– Pravedna energetska tranzicija: energetska tranzicija u Srbiji zahteva da se izgrade čvrste pretpostavke za ekološku i društvenu prilagođenost, tj. spremnost društva na temeljne promene u svim sektorima društva. Ovaj proces treba da omogući da oni koji trenutno rade i žive od eksploatacije uglja sutra nađu posao u zelenom sektoru i da to bude na dobrobit celog društva, koje će uživati prednosti energetski stabilnog i održivog ekonomskog sistema.

Zaključak: budućnost je u našim rukama

Izvesno je da će sledeća zima doći, a i mnoge druge nakon nje, kao i vrela leta kada su nam sve više potrebni klima-uređaji. Da li ćemo se opremiti za te prilike i postaviti stabilan energetski sistem zavisi od odluka koje danas donesemo. Kako bismo obezbedili budućnost u kojoj smo snabdeveni pouzdanom proizvodnjom energije iz čistih izvora, po ceni koja ne ugrožava ekonomski napredak, niti životnu sredinu i zdravlje građana, potrebno je da danas donesemo jasan i realan plan, u transparentnom i participativnom okviru uz učešće javnosti i svih zainteresovanih strana, koji nas vodi u datom pravcu. I naravno, da taj plan sprovedemo u delo, što neće biti lak zadatak. Pitamo se koji drugi izbor možemo da načinimo?

Autori Mirjana Jovanović (BOŠ – Beogradska otvorena škola), Mirko Popović (RERI – Regulatorni institut za obnovljivu energiju i životnu sredinu), Viktor Berishaj (CAN Europe – Evropska Mreža za klimatsku akciju)

Izvor: RERI

Subotica dobija novu solarnu elektranu Bikovo na skoro 80 hektara

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Zbynek Burival)

Novosadska kompanija Untermolo planira da u Subotici izgradi solarnu elektranu Bikovo. Reč je o delu parcele bivše Azotare, između koridora železničke pruge Beograd-Novi Sad-Subotica, opštinskog puta Subotica-Čantavir i vodotoka Čikera, u ataru naselja Bikovo.

Obuhvat plana detaljne regulacije koji je Grad Subotica stavio na rani javni uvid iznosi nešto manje od 80 hektara zemljišta, a reč je o neizgrađenom zemljištu.

Na ovoj lokaciji predviđena je izgradnja kompleksa solarnog postrojenja, odnosno postrojenja za proizvodnju električne energije iz energije sunca i plasiranje proizvedene energije u prenosni sistem. Prema planiranoj koncepciji, predviđeno je postrojenje maksimalne moguće instalisane snage, preko 50 MW i njegovo priključenje na prenosnu mrežu.

FN paneli biće postavljeni severno i južno od postojećeg glavnog internog puta koji kompleks povezuje sa spoljnom saobraćajnom mrežom. Unutar ovih površina paneli će biti grupisani u blokove između kojih je potrebno formirati pristupne puteve koji će služiti i kao koridori podzemne sabirne srednjenaponske mreže koja proizvedenu električnu energiju treba da dovede do glavnog transformatorskog postrojenja – trafo stanice.

U okviru kompleksa planirane solarne elektrane predviđena je i izgradnja komandno-nadzorne zgrade u koju se smešta potrebna oprema za upravljanje sistemom. Ovaj objekat će biti lociran u blizini trafo stanice, kako bi se formirala racionalna mreža internih komunikacionih vodova do FN panela.

Priključenje solarne elektrane Bikovo na postojeći DV 110 kV broj 133/3 planirano je izgradnjom nadzemnog visokonaponskog dalekovoda.

Plan koji je izradilo Javno preduzeće za upravljanje putevima, urbanističko planiranje i stanovanje Subotica, biće na ranom javnom uvidu do 19. januara 2022. godine.

Izvor: eKapija

Čistom okolinom do titule ekološke opštine

Foto-ilustracija: Unsplash (Gorana B)
Foto: Ljubaznošću Milana Stamatovića

Opština Čajetina zacrtala je veoma jasan i ambiciozan cilj. Žele da ponesu zvaničnu titulu prve ekološke opštine u Srbiji. U trenutku kada se naši problemi čine nerešivim, budući da se borimo sa divljim deponijama, plastikom u rekama i jezerima, a sa početkom grejne sezone i zagađenim vazduhom, pojam ekološke opštine u Srbiji zvuči kao misaona imenica.

Ipak, prema rečima Milana Stamatovića, prvog čoveka opštine Čajetina, kod njih je situacija drugačija. Na teritoriji ove opštine nema divljih deponija. Zato imaju postrojenje za preradu otpadnih voda. Osim toga, intenzivno rade na projektima upravljanja otpadom, redovno vrše pošumljavanje, edukuju najmlađe i rado slušaju predloge vezane za zaštitu životne sredine. 

EP: Kako će opština Čajetina postati prva eko-opština u Srbiji?

Milan Stamatović: Ovo obećanje smo dali meštanima ali i svim gostima Zlatibora, a rukovodstvo naše lokalne samouprave vredno radi na njegovom ispunjenju. Nedavno je otvoreno postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, reciklažna ostrva postavljena su u naselju Zlatibor, rešen je problem odlaganja čvrstog otpada, a kao što znate, kod nas nema ni divljih deponija. Korak dalje ka pomenutom cilju predstavljaju napori da se promovišu i zeleni (ekološki) vidovi prevoza.

Jedan od takvih je zlatiborska gondola, a odnedavno je moguće iznajmiti i ekološke automobile. Komunalno Javno Preduzeće „Zlatibor” Čajetina u saradnji sa lokalnom samoupravom trenutno sprovodi dva projekta: Projekat Primarne selekcije otpada na teritoriji opštine Čajetina i Projekat pošumljavanja pretovarne stanice na Zlatiboru. Kada je reč o projektu Primarne selekcije otpada na teritoriji opštine Čajetina, lokalna samouprava sa KJP „Zlatibor” je od 2017. godine uključena u Program podrške lokalnim samoupravama na putu ka Evropskoj uniji u cilju unapređenja oblasti zaštite životne sredine.

Program, uz pomoć Vlade Švedske, sprovode Stalna konferencija gradova i opština – Savez gradova i opština Srbije (SKGO) i Švedska asocijacija regiona i opština (SALAR). Kada je 2017. godine lokalna samouprava Čajetina izabrana za dobijanje paketa podrške, imala je jasan cilj – da postane ekološka opština. To podrazumeva uspostavljanje kontrole nad svim vrstama otpada na celokupnoj teritoriji opštine i ponovno korišćenje otpada kao resursa, kao doprinos održivom društvenom razvoju. Cilj je da se izgrade reciklažno dvorište i reciklažna ostrva, da se uspostavi primarna selekcija otpada na celoj teritoriji opštine, smanji količina biorazgradivog otpada u ukupnom komunalnom otpadu, izgradi sistem za bezbedno upravljanje otpada koji pripada posebnim tokovima i edukuje stanovništvo o uticaju otpada na čoveka i životnu sredinu. Da bi se krenulo u realizaciju postavljenih ciljeva, radna grupa izradila je Lokalni Plan upravljanja otpadom, strateški dokument kojim su definisane brojne mere i aktivnosti.

EP: Šta sve predviđa Lokalni Plan upravljanja otpadom?

Milan Stamatović: Lokalni Plan upravljanja otpadom predviđa ukupno pet mera. Uprkos otežanim okolnostima, koje je prouzrokovala pandemija koronavirusa, otpočelo se sa realizacijom svih predviđenih aktivnosti. Prva mera odnosi se na jačanje tehničkih i ljudskih kapaciteta KJP „Zlatibor” Čajetina. To podrazumeva obezbeđivanje odgovarajuće stacionirane komunalne infrastrukture, redovno obnavljanje komunalne opreme i jačanje ljudskog resursa. Sve su to preduslovi za realizaciju ostalih mera i aktivnosti. Druga mera se odnosi na izgradnju efikasnog i održivog sistema selekcije dnevnog otpada na mestu nastanka po principu suvi otpad – mokri otpad i predaja visokokvalitetnog suvog otpada u centar za završnu selekciju u Regionalni centar za upravljanje otpadom Duboko. Treća mera obuhvata tretman otpada. U opštini Čajetina planiraju se tri načina zbrinjavanja biorazgradivog otpada: u kućnim komposterima i u urbanom delu opštine gde god je to prihvatljivo, za ishranu domaćih životinja na seoskom području i na centralnoj kompostani. Četvrtom merom je planirana izgradnja sistema za bezbedno prikupljanje posebnih vrsta otpada PVO i obezbeđenje odgovarajućih posebnih tokova u skladu sa zakonom. Peta mera se odnosi na podizanje nivoa znanja, svesti o uticaju otpada na čoveka i životnu sredinu, lične odgovornosti, međusobnog poverenja i kreiranje pozitivnih navika svih učesnika u procesu zbrinjavanja otpada. 

Foto: Opština Čajetina

EP: Šta se trenutno radi na projektu Primarne selekcije otpada?

Milan Stamatović: Trenutno se radi na izradi projekta i pribavljanju građevinske dozvole za izgradnju reciklažnog dvorišta. To je prostor na koji će se na bezbedan način dovoziti sve vrste otpada, prihvatati u posebnim kontejnerima i tu predavati ovlašćenim operaterima na konačan tretman, a u skladu sa zakonom. Pri kraju je izrada studije izvodljivosti kojom će biti data rešenja za izbor tehnologije i kapaciteta centralne kompostane. Kompostana je postrojenje za biološki tretman mokrog otpada (zeleni otpad iz dvorišta i sa javnih površina, otpad od pripremanja hrane, higijenski ulošci, pelene za jednokratnu upotrebu, upotrebljavane maramice za jednokratnu upotrebu, pepeo svih vrsta, opušci) i otpadnog mulja iz postrojenja za tretman upotrebljavanih komunalnih voda. Do sada su izgrađena tri, a u planu je da do kraja godine budu završena još dva reciklažna ostrva. To je prostor koji je izgrađen za privremeni prihvat primarno selektovanih vrsta otpada, koji je skladišten u posebnim posudama, a do upućivanja na reciklažno dvorište.

Opština Čajetina je obezbedila lokaciju (deponija Bregovi) za bezbedno odlaganje inertnog građevinskog otpada i inertnog otpada od rušenja građevinskih objekata. U toku je završna faza izrade studije opravdanosti i priprema projekta za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju međuobjekta za pretovar otpada životinjskog porekla, koji će se dalje transportovati u ovlašćene kafilerije. Intenzivno se radi na izgradnji poslovnog objekta KJP „Zlatibor” koji obuhvata: upravno administrativni prostor, radionice za održavanje komunalne opreme, prostor za garaže i kontejnere, privremenu prihvatno pretovarnu stanicu za sve vrste otpada koje su u nadležnosti KJP „Zlatibor” (do izgradnje reciklažnog dvorišta) i prostor za skladištenje agregata za zimsku službu za održavanje puteva. Sve ovo su preduslovi za pokretanje sistema primarne selekcije otpada koji će započeti u narednoj godini.

Intervju vodila: Milica Radičević

Tekst u celosti možete pročitati u Magazinu Energetskog portala RECIKLAŽA.

Srećna Nova godina!

Foto: EP
Foto-ilustracija: Pixabay

Godinu za nama obeležilo je usvajanje novih zakona iz oblasti energetike i rudarstva, otvaranje Klastera 4, osnivanje udruženja OIE Srbija, ali i ekološki protesti, kako zbog zagađenja vazduha, tako i zbog poslovanja kompanije Rio Tinto u našoj zemlji i otvaranja rudnika litijuma.

Vlada Republike Srbije najavljuje ulaganja u veću energetsku efikasnost, pošumljavanje, postrojenja za preradu otpadnih voda, zaštitu životne sredine, smanjenje zagađenja i upravljanje otpadom.

Zakon o energetskoj efikasnosti i racionalnoj upotrebi energije ima za cilj stvaranje uslova za efikasno korišćenje energije i unapređenje energetske efikasnosti. Donosi novine, poput subvencionisanja poboljšanja energetske efikasnosti (zamena stolarije).

Zakon o obnovljivim izvorima energije omogućuje građanima da proizvode i prodaju zelene kilovate. Zahvaljujući ovom zakonu raste interesovanje građana za postavljanje solarnih panela na krovove kuća i gotovo svi su zainteresovani da postanu kupci-proizvođači.

Foto: Printscreen/Fejsbuk/Ne davimo Beograd

Osnivanjem udruženja “Obnovljivi izvori energije Srbije” naša zemlja našla se mapi globalne energetike. Udruženje je osnovano sa ciljem da doprinese unapređenju poslovnog ambijenta u oblasti obnovljivih izvora energije, tranziciji sa fosilnih na obnovljive izvore energije, podizanju svesti o značaju zelene energije i zaštite životne sredine, otvaranju zelenih radnih mesta, dekarbonizaciji Srbije, kao i globalnoj borbi protiv klimatskih promena. Članovi udruženja su i lideri u igradnji i projektovanju solarnih elektrana, kompanija MT-KOMEX, kao i Solaris Energy – najveća solarna elekrana u domaćem vlasništvu u Srbiji.

“Čista Srbija” jedan je od najvećih projekata izgradnje i rekonstrukcije komunalne infrastrukture u okviru kog će biti izgrađeno 26 postrojenja za preradu otpadnih voda i blizu 700 kilometara potpuno novе kanalizacionе mrеžе u 14 opština i gradova.

Na Međuvladinoj konferenciji o pristupanju Republike Srbije Evropskoj uniji u Briselu otvoren je Klaster 4 – Zelena agenda i održiva povezanost, koji obuhvata četiri poglavlja: Poglavlje 14 – Transportna politika, Poglavlje 15 –  Energetika, Poglavlje 21 – Trans-evropske mreže i Poglavlje 27 – Životna sredina i klimatske promene. Otvaranje Klastera 4 pruža se mogućnost za dovođenje novih investicija iz EU u Srbiju i to u oblasti zaštite životne sredine, energetike i održive poveznosti.

Foto: EP

Tokom godine građani Srbije nekoliko puta su izašli na ulice kako bi protestvovali što zbog zagađenja vazduha, što zbog zaštite prirode, zemljišta, voda. Čini se da su najviše odjeka imali protesti protiv Zakona o eksproprijaciji. Naime kao glavni razlog izmena i dopuna ovog zakona, aktivisti su navodili kompaniju Rio Tinto koja je do sada uspela da otkupi manje od trećine predviđenog zemljišta, a ukoliko predlog zakona bude usvojen, strana kompanija lako će doći do svih neophodnih parcela. Sporni zakon povučen je i nije usvojen. 

Kako kompanija Rio Tinto i dalje nastavlja sa svim aktivnostima kada je reč o otvaranju rudnika litijuma u Srbiji, ekološke organizacije i udruženja najavljuju proteste i za 2022. godinu.

U Glazgovu je održan samit Ujedinjenih nacija o klimatskim promenama COP2 na kom je trebalo doneti odluke koje će ubrzati realizaciju Pariskog sporazuma, kao i da se postave novi ambiciozni ciljevi kako bi se zauzdalo globalno otopljavanje. Svetski moćnici su razgovarali, odlučivali, potpisivali nove sporazume, a koliko će se globalna situacija promeniti ostaje nam da vidimo.

Do tada, u želji da do promena dođe, SREĆNU NOVU 2022. GODINU želi vam tim Energetskog portala!

Milica Radičević

Ozelenjavanje tradicionalnog energetskog sektora – ključ za pravednu energetsku tranziciju

Foto-ilustracija: Unsplash (Noah Buscher)
Foto-ilustracija: Pixabay

U zemljama, čija se energetika bazira pretežno na uglju, energetska tranzicija deluje kao nedostižan cilj. Ipak, čak ni zemlje u razvoju ne mogu da izbegnu obavezu smanjenja emisija štetnih gasova, te tako upadaju u rascep između hitnog prelaska na zelene tehnologije i potrebe za stabilnim snabdevanjem električnom energijom.

Na sreću, ovaj problem rano je prepoznat, a brojne kompanije širom sveta ponudile su rešenja koja energetsku tranziciju čine pravednijom i lakšom, a tradicionalnim tehnologijama dodaju željenu zelenu notu.

Do modernizacije konvencionalnih elektrana uz RAFAKO

Srbija je jedna od zemalja pred kojom je trnovit put do dekarbonizacije. Termoelektrane i toplane važe za jedne od najvećih zagađivača vazduha, ali je njihov kontinuirani rad preko potreban kako bi se održala energetska bezbednost i stabilnost.

Poljska kompanija RAFAKO nudi tehnologije koje prelazak na niskougljeničnu ekonomiju čine društveno prihvatljivom i ekonomski racionalanom.

Jedno od brojnih proekoloških rešenja omogućava promenu radnih parametara postrojenja od preko 200 MW tako da budu bolje prilagođena dinamički promenljivim uslovima koproizvodnje sa OIE, odnosno sa većom varijabilnošću opterećenja i velikim brojem brzih isključenja i pokretanja.

Zahvaljujući RAFAKO tehnologiji, moguće je povećati efikasnost proizvodnje energije uz poštovanje restriktivnih mera za smanjenje emisije štetnih gasova. Projekat obuhvata i izgradnju instalacije za uklanjanje emisije žive, čime se omogućava ispunjavanje ekoloških kriterijuma koji proizilaze iz zaključaka o BAT-u (Best Available Techniques).

Takođe, uz RAFAKO rešenja moguće je izvršiti konverziju energetskih jedinica na ugalj snage preko 200 MW u gasna postrojenja što doprinosi smanjenju emisije CO2 na ispod 550 g/kWh i povećanju efikasnosti jedinice.

Kompanija trenutno razvija inovativne tehnologije koje omogućavaju modernizaciju postojećih sistema za grejanje korišćenjem OIE tehnologija. “Toplanu budućnosti“, kako se naziva novi koncept koji je predstavila kompanija RAFAKO, predviđa udeo od preko 80 odsto  obnovljive energije u sistemu daljinskog grejanja.

RAFAKO intenzivno pomaže investitorima da se prilagode zahtevima “Fit for 55” i postanu deo tranzicije Evropske unije na putu ka postizanju klimatske neutralnosti.

Kada pepeo postane visokokvalitetan proizvod

Velike količine pepela predstavljaju još jedan ekološki problem koji dolazi sa upotrebom fosilnih goriva. Samim tim, rešavanje ovog problema umnogome će rasteretiti  energetska postrojenja koja koriste ugalj i učiniti ih ekološki prihvatljivijim.

Poljska kompanija EKOTECH razvila je proizvod TEFRA baziran na pepelu koji se koristi za drenažu, poboljšanje i stabilizaciju zemljišta radi izgradnje putne i železničke infrastrukture. Takođe, TEFRA je pogodna za pripremu zemljišta koje će biti pod visokim opterećenjem kao što je izgradnja tržnih centara ili fabrika.

Foto-ilustracija: Pixabay

TEFRA se do sada pokazala nepogrešivim izborom prilikom izgradnje preko 1.000 kilometara puteva u Poljskoj. Umesto da završi na deponiji, više od 1,5 miliona tona pepela lignita iskorišćeno je za poboljšanje kvaliteta zemljišta, smanjivši ugljenični otisak investicija za približno 794.000 tona CO2.

Upotreba jedne tone TEFRA proizvoda, umesto tradicionalnih materijala za sušenje i stabilizaciju zemljišta, redukuje emisije ugljen-dioksida za pola tone.

TEFRA efikasno drenira, stabilizuje i povećavaotpornost tla na vodu i mraz.Posebno se preporučuje za transportnu infrastrukturu i građevinu velikih razmera, gde je veća nosivost tla neophodna.

Milena Maglovski