Home Blog Page 169

Nemačka: Dok solarni kapaciteti rastu, proizvodnja opreme opada

Foto-ilustracija: Pixabay (atimedia)
Foto-ilustracija: Pixabay (Michael_Pointner)

Nemačka ostvaruje veoma dobre rezultate u kontekstu razvoja obnovljivih izvora energije. Nemački Savezni zavod za statistiku – Statistisches Bundesamt, potvrdio je prethodno napisano iznošenjem podataka o kapacitetu solarne energije.

Kako su naveli, u Nemačkoj je u aprilu 2024. godine bila instalisano oko 3,4 miliona solarnih sistema na krovovima i parcelama, sa ukupnom maksimalnom snagom od oko 81.500 megavata. U poređenju sa istim mesecom 2023. godine, ostvareno je povećanje broja sistema za 29,8 odsto, a u pogledu instalisane snage porast se beleži za 20,5 odsto.

Ovde su obuhvaćene gotovo sve solarne instalacije koje doprinose javnim energetskim mrežama i koje imaju strujno brojilo koje meri količinu proizvedene struje. Ipak, manje instalacije, kao što su takozvani balkonski solarni sistemi, nisu uključeni u statistiku. Pojašnjenja radi, ovakvi solarni sistemi su dizajnirani za upotrebu i privatnim domaćinstvima i obično se postavljaju na terasama ili manjem dvorištu.

Uspeh rada solarnih sistema, potvrđuje se rastom ovako dobijene energije u ukupnoj proizvodnji električne energije. Tokom prošle godine, u mrežu je ubačeno oko 53 miliona megavat-sati električne energije dobijene iz solara. Na ovaj način, njen udeo u ukupnoj proizvodnji bio je 11,9 odsto, čime je oboren dotadašnji rekord.

Pročitajte još:

Uvoz, izvoz i proizvodnja

Nemačka je tokom prvih pet meseci u 2024. godini, zabeležila značajan pad uvoza solarnih sistema. Preciznije, od januara do moja meseca, vrednost uvezenih solarnih ćelija i modula smanjena je za 66 odsto. Kako se navodi, takođe je smanjena i vrednost izvoza solarnih sistema za oko 64 odsto.

U 2023. godini, Kina je bila zemlja iz koje je Nemačka najviše uvozila, čak 86,4 odsto. Poređenja radi, za njom idu Holandija sa 5,4 odsto i Vijetnam sa 2,6 odsto što predstavlja značajno manji uvoz. Kada je reč o izvozu, to su činile najviše zemlje Evrope. Na prvom mestu Australija sa 17,8 odsto, Italija sa 11,4 odsto i Švajcarska sa devet odsto.

U Nemačkoj je takođe zabeležen i značajan pad proizvodnje solarnih modula u prvom kvartalu 2024. godine i to za više od 50 odsto u poređenju sa istim periodom prethodne godine. Pored toga, opala je i proizvodnja solarnih kolektora i to za oko 67 odsto.

Energetski portal

Porodične solarne elektrane smanjuju račune za struju i do 70 odsto

Foto-ilustracija: Pixabay (Hans)
Foto-ilustracija: Pixabay (NxTide)

U Srbiji se isplati biti kupac-proizvođač, jer na računima za električnu energiju može da se uštedi i do 70 odsto, prema iskustvima prozjumera koji su bili gosti nove epizode podkasta ELEKTRIFIKACIJA 2.0 koji je pokrenuo Centar za unapređenje životne sredine.

Miloš Đukanović, Nenad Maričić i Miloš Đorić, koji su postali prozjumeri 2022. godine, saglasni su da u Srbiji postoje dobri uslovi za proizvodnju električne energije za sopstvene potrebe, ali da uvek postoji prostor za unapređenje.

Đukanović, koji na porodičnoj kući u Zemunu ima solarnu elektranu snage 11,7 kilovata, izjavio je da je u njegovom slučaju ušteda na računu za električnu energiju na godišnjem nivou bila 68 odsto, odnosno 1.650 evra.

“U Srbiji se definitivno isplati biti prozjumer”, rekao je Đukanović, dodajući da će se njegova investicija u solarnu elektranu isplatiti za šest i po do sedam godina.

Sličan period povraćaja investicije očekuje i Maričić za svoju solarnu elektranu u Rumi snage 7,36 kilovata.

„Prvi računi su pokazali da će se investicija isplatiti za oko 20 godina što je bilo poražavajuće, ali kako je vreme prolazilo struja je poskupljivanja, promenjeni su zakoni i došli smo do toga da se danas isplati za šest-sedam godina, što je drastična razlika i promena za samo dve godine“, kazao je Maričić.

On je na računu uštedeo oko 65 odsto, ili oko 900 evra za godinu dana.

Đorić je zahvaljujući solarnoj elektrani na svojoj kući u Grockoj, snage 10 kilovata, smanjio račune za struju za 65 do 70 odsto, što na godišnjem nivou iznosi između 1.200 i 1.500 evra.

On procenjuje da će mu se investicija isplatiti za manje od šest godina i ističe da oni koji više troše električnu energiju, koji ulaze u crvenu zonu, mogu da ostvare znatno veće uštede.

Svi sagovornici su saglasni da je najisplativija direktna potrošnja, odnosno električna energija koja je direktno potrošena u trenucima proizvodnje, a koja je kod njih iznosila 30 do 40 odsto od ukupno proizvedene struje.

Dodatna ušteda se očekuje i posle nedavnog donošenja Uredbe Vlade o naknadi za podsticaj povlašćenih proizvođača iz obnovljivih izvora energije, kojom je smanjena cena povlačenja predatih viškova električne energije.

Pročitajte još:

Kupci-proizvođači su u prethodnom periodu plaćali naknadu za podsticaj povlašćenih proizvođača na ukupno preuzetu električnu energiju, dok je sada ta osnovica promenjena na utrošenu električnu energiju, odnosno razliku između predate i preuzete električne energije.

Đukanović očekuje da će time uštedeti u proseku 800 dinara mesečno, a Đorić oko 100 evra na godišnjem nivou.

Međutim, pošto se svuda u Evropi sada menja sistem neto-merenja u načinu obračuna za domaćinstva što se može očekivati i u Srbiji, Maričić je istakao da je sada najbolji trenutak da se postane prozjumer.

Da bi investicija bila što isplativija, sagovornici su istakli da je potrebno da se elektrana pravilno dimenzioniše i da se struja što više troši onda kada se proizvodi, odnosno kada ima sunca.

Maričić je rekao da postoji mogućnost da se preko aplikacije na telefonu prati proizvodnja i u skladu s tim, pomoću pametnih utičnica, podešava uključivanje uređaja u kući.

Foto-ilustracija: Pixabay (pasja1000)

Đukanović savetuje prozjumerima da, ukoliko imaju preveliku solarnu elektranu i previše viškova, kućne uređaje koriste danju i da nađu način da povećaju potrošnju, tako što će na primer ugraditi toplotne pumpe i grejati se na struju umesto drva i pelet.

Svi viškovi koji se predaju u elektrodistributivnu mrežu prozjumeri mogu da iskoriste do 31. marta, što je prema mišljenju Đukanovića, idealno za grejanje, jer preko leta akumuliraju kilovate koje onda mogu da stignu da iskoriste tokom grejne sezone.

Đorić, koji pored solarne elektrane ima i toplotnu pumpu, rekao je da ga je cela grejna sezona prošle zime koštala malo više od 100 evra za kuću od 150 kvadratnih metara koja se, kako kaže, greje 24 časa dnevno.

On je pre ugradnje elektrane i toplotne pumpe zamenio kompletnu stolariju i obložio kuću stiroporom sa svih strana, što je značajno poboljšalo toplotnu i zvučnu izolaciju, a potrošnja peleta je prepolovljena.

„Tada smo uradili i elektranu a kasnije, uz pomoć opštinskih subvencija, ugradili smo toplotnu pumpu. Te prve zime bilo je fenomenalno. Ništa ne ložite, ne brinete da li ćete na vreme kupiti drva ili pelet, a pri tome je značajno jeftinije. Te pumpe su dobre čak iako nemate elektranu, opet je jeftinije grejanje nego na bilo koji drugi vid energenata“, kazao je Đorić.

Sa iskustvom od gotovo dve godine proizvodnje električne energije za sopstvene potrebe, sagovornici su zaključili da se odluka da postanu prozujmeri pokazala kao dobra.

U tom procesu nisu imali veće izazove ali, prema njihovom mišljenju, postoje mogućnosti da se ceo sistem unapredi, kao na primer dodatne stimulacije za prozjumere, ukidanje ograničenja veličine elektrane ili smanjenje naknada za pristup distributivnom sistemu (mrežarine).

„Zadovoljstvo je imati solarnu elektranu iz više razloga – zato što je to zelena energija, manje zagađujemo životnu sredinu i lepo je kada na kraju meseca stigne manji račun“, kazao je Đorić.

Izvor: Centar za unapređenje životne sredine

Lokalni otpori protiv rudnika litijuma – Pojava u celom svetu

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Dion Beetson)

Litijum je glavna tema već duže vreme ne samo u našoj zemlji, već i u drugim zemljama sveta. Nije reč o nekoliko dana i meseci, već su u pitanju godine aktivizma. U Evropi ima nekoliko zemalja koje imaju velike količine litijuma, a jedna od tih zemalja je i Španija, koja se po svojim zalihama nalazi u samom vrhu liste najopskrbljenijih.

Na području Španije, konkretno u regionu Ekstremadura, iz tog razloga odvijaju se protesti protiv eksploatacije. Vlada ove pokrajine podržava projekat izgradnje rudnika litijuma u blizini Kaseresa, poznatog po svojim lepotama. Planirani rudnik nalazi se blizu naseljenog grada, a očekivanja su da bi mogao da proizvede preko 16.000 tona litijum-hidroksida za baterije godišnje tokom perioda od 30 godina. To znači da se prema određenim podacima u ovom rudniku može proizvesti čak preko pola miliona tona ove sirovine kroz tri decenije. Lokalno stanovništvo se, uprkos odlukama viših instanci, opire ovakvom projektu. Ekološke grupe su posebno zabrinute zbog mogućeg zagađenja vode i vazduha, kao i uništenja lokalne flore i faune, naročito jer je ovaj prostor dom brojnim zaštićenim vrstama biljaka i životinja. Gradonačelnik Kaseresa je 2020. godine odbio mogućnost otvaranja rudnika, ali šta će se dalje dešavati sa jednim od najvećih evropskih nalazišta ostaje pitanje.

Protiv nalazišta litijuma pokušavali su da se bore i u Latinskoj Americi. Bolivija, Čile i Argentina su među najvećim svetskim nalazištima litijuma. U januaru 2023. godine, domorodački narodni savet Atakame (CPA) organizovao je blokade puteva kako bi izrazili nezadovoljstvo zbog nedostatka konsultacija u vezi sa dogovorom između državne kompanije i rudarske kompanije, a upravo je nedostatak dogovora problem i u drugim delovima sveta. Iako su blokade naknadno ukinute nakon postizanja dogovora, napetost ne jenjava.

Pročitajte još:

Tokom 2024. godine, protesti protiv rudarenja litijuma nastavili su se širom Latinske Amerike, posebno u okviru ovog “Litijumskog trougla”. U Čileu su, osim protesta ovog tipa, u lukama ovog proleća organizovani i protesti koji su ometali izvoz litijuma i drugih sirovina, tražeći bolje uslove rada i veću sigurnost.

Na drugom kraju sveta, litijum je takođe aktuelna tema. Australijska vlada je blokirala otvaranje rudnika uranijuma na lokaciji unutar jednog nacionalnog parka. Ova odluka je usledila nakon dugogodišnjeg spora oko eksploatacije jednog od najvećih svetskih nalazišta visokokvalitetnog uranijuma. Kompanija Energy Resources Australia (ERA), u većinskom vlasništvu Rio Tinta, planirala je obnovu rudarenja, ali je naišla na snažno protivljenje lokalne zajednice Mirara, a vlada je upravo svojom odlukom okončala dugogodišnji problem. Prvobitni plan razvoja rudnika zaustavljen je pre oko 30 godina nakon masovnih protesta, a sadašnja odluka vlade je potvrdila isto.

Foto-ilustracija: Unsplash (Jonny Caspari)

Međutim, i u Australiji je izbio incident 2020. godine, kada je Rio Tinto uništio 46.000 godina stare svetinje Aboridžina tokom rudarenja, što nije prvi put da se neka autohtona zajednica pobuni zbog uticaja rudarenja na njihovu zemlju.

S druge strane sveta, Sjedinjene Američke Države suočavaju se sa velikim prilikama u eksploataciji litijuma, s obzirom na to da imaju bogate neiskorišćene zalihe, a trenutno postoji samo jedan aktivan komercijalni rudnik u Nevadi. Kako bi smanjile zavisnost od stranih izvora, SAD planiraju povećanje domaće proizvodnje. Početkom godine pisali smo kako je Ministarstvo energetike SAD-a potvrdilo da je Solton Si novo veliko nalazište. Jezero se nalazi u Kaliforniji, površine je oko 820 km², a Nacionalna laboratorija Lorensa Berklija u SAD-u predviđa da bi ovaj region mogao da donese 3,4 miliona tona litijuma, što je dovoljno za više od 375 miliona baterija potrebnih za izradu električnih vozila.

SAD nisu jedine koje povećavaju napore u eksploataciji litijuma. Australija, uprkos odluci koju je donela ovih dana, jedan od najvećih proizvođača litijuma na svetu i dominira globalnim tržištem.

U Srbiji su protesti ponovo aktuelni i usmereni protiv projekta kompanije Rio Tinto. Glavni razlozi su ekološke i zdravstvene prirode. Lokalni stanovnici i zajednice često se osećaju isključenim iz procesa donošenja odluka o rudarenju na njihovoj zemlji, baš kao što je bio slučaj i u drugim delovima sveta. Protesti su se raširili po celoj zemlji, uključujući Valjevo, Loznicu, Grocku, Negotin, Šabac, Aranđelovac, Kraljevo, Ljig, Barajevo, koji su okupili ljude iz istog razloga – značajno društveno, socijalno i ekološko pitanje.

Energetski portal

Od trave do struje uz pomoć digestatora

Foto-ilustracija: Unsplash (Chang Qing)
Foto-ilustracija: Pixabay (JanNijman)

Uzgoj dominantnih useva na zemljištu tokom godina može dovesti do niza ekoloških posledica poput gubitka biodiverziteta, erozije zemljišta i emisija gasova staklene bašte. Zbog toga se poljoprivrednicima savetuje da delove svojih parcela pretvore nazad u livadu, ali postavlja se pitanje da li će im to doneti ekonomsku dobit.

Stručnjaci sa Državnog univerziteta u Ajovi nude rešenje koje će, kako kažu, doneti korist svima – poljoprivrednicima, preduzećima i, naposletku, čitavom društu.

Reč je upotrebi travnate biomase za proizvodnju prirodnog biogasa na čijem je proučavanju isrtaživački tim sa pomenutog univerziteta radio punih šest godina.

Profesorka ekologije i upravljanja prirodnim resursima Lisa Šulte Mur je, zajedno sa svojim saradnicima, modelirala ekonomsku izvodljivost proizvodnje gasa iz trave u različitim okruženjima i iz različitih perspektiva.

Njihov rad se koncentriše na optimizaciju i proširenje upotrebe anaerobnih digestora – postrojenja u kojima se odvija prirodni proces biorazgradnje organske materije bez prirustva kiseonika. Uhvaćen u rezervoarima, biogas se može preraditi u gorivo koje ima potencijal da zameni prirodni gas na bazi nafte i koristi se za napajanje električnih generatora.

Pročitajte još:

„Da bismo zamenili prirodni gas resursima koji revitalizuju održivu poljoprivredu, moramo biti u stanju da kvantifikujemo koliko energije možemo da proizvedemo i pokažemo da može biti isplativa i ekološki prihvatljiva“, rekao je ko-autor studije Mark Mba-Rajt.

Obnovljivi prirodni gas kao najisplativiji

U studiji objavljenoj u časopisu BioEnergy Research, istraživači su modelirali kako mreža digestora u gradu Amesu u Ajovi može zadovoljiti gradske potrebe za toplotom i strujom. Prema njihovim procenama, bilo bi dovoljno da na različitim lokacijama bude postavljeno 10 digestatora koji bi koristili stočni stajnjak, nusproizvode biogoriva, otpad od hrane, otpadne vode i travu kao sirovine. Činjenica da se obnovljivi prirodni gas pokazao kao ekonomski najisplativiji može poslužiti čelnicima grada za donošenje odluka, rekao je Mba-Rajt.

U drugoj studiji naučnici su analizrali dva hipotetička digestatora koji koriste travnatu biomasu i došli do zaključka da bi tokom svog očekivanog životnog veka od 20 godina, ova postrojenja donela kombinovani profit od preko 400 miliona dolara pod najboljim uslovima. Istraživači takođe tvrde da bi tokom dve decenije bilo proizvedeno 45 miliona gigadžula obnovljivog prirodnog gasa – što je oko 12,5 milijardi kilovat sati – i to uz 83 odsto manji ugljenični otisak od prirodnog gasa dobijenog iz fosilnih goriva. Emisije bi  takođe bile niže od emisija iz etanola na bazi kukuruza ili biodizela na bazi soje, tvrde stručnjaci.

Milena Maglovski

Bajatović: Cena gasa za domaćinstva se neće menjati do kraja godine

Foto-ilustracija: Pixabay (tudor-radu)
Foto-ilustracija: Unsplash (roman-pentin)

Pune se skladišta gasa. U Nemačkoj su potvrdili da Evropa još nema potpunu alternativu za ruski gas.

Direktor “Srbijagasa” Dušan Bajatović rekao je za RTS da povećanje cene gasa za domaćinstva u Srbiji nije planirano i da se cena neće menjati do kraja godine.

Cena gasa na evropskim berzama od aprila varira između 30 i 36 evra za megavat sat, što znači da je bio skuplji i za petinu nego u prvom tromesečju.

Analize pokazuju da je nerealno očekivati pojeftinjenje, jer je u toku popunjavanje evropskih skladišta za zimu.

Bajatović je naveo da će se i cene za privredu kretati oko sadašnje cene.

Istakao je da u skladištu u Mađarskoj ima 163 miliona metara kubnih gasa, a da je “Banatski dvor” pun.

“Nismo ni mnogo trošili, igrali smo na kartu energetske bezbednosti”, rekao je Bajatović.

Ističe da od 1. novembra možemo da očekujemo milion metara kubnih gasa dnevno od azerbejdžanskog “Sokara”, ali je napomenuo da to ne može da zameni gas koji stiže iz Rusije.

Najavio je i radove na proširenju Banatskog dvora.

Pročitajte još:

“To  je u stvari najvažnija stvar da je najzad dogovoreno kompletno proširenje Banatskog dvora u punoj fazi. Ono će početi već na jesen, odgovarajući sporazumi su dogovoreni i potpisani, tako da krećemo sa radovima već negde od oktobra i biće gotovo za godinu i po dana”, rekao je Bajatović.

Potrošači, kaže, mogu dobro da se planiraju po pitanju energetske situacije u Srbiji.

Bajatović je rekao i da ne treba da očekujemo da će pre kraja prvog kvartala iduće godine cena nafte izaći iz zone 85 do 90 dolara po barelu za “brent”.

Izvor: RTS

Vojvodina: Dodeljeno 150 miliona dinara za poljoprivredu

Foto-ilustracija: Pixabay (Miller_Eszter)
Foto-ilustracija: Unsplash (Towfiqu barbhuiya)

Korisnicima koji su dobili bespovratna sredstva za nabavku kvalitetnih priplodnih grla u Vojvodini, Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo dodelio je ugovore. Za ove svrhe opredeljeno je 150 miliona dinara, a ugovore je dobilo 98 korisnika.

Cilj konkursa je povećanje efikasnosti, konkurentnosti i održivosti proizvodnje na farmama u Vojvodini u 2024. godini, navodi se na sajtu Pokrajinske Vlade.

„Resorni sekretarijat izdvaja sredstva za opremanje stočarskih farmi i preradu mesa i mleka, a vođeni nacionalnim preporukama, ovo je još jedna mera u nizu kojom želimo da podstaknemo naše poljoprivrednike da se bave stočarstvom, ali i da pomognemo onima kojima je to već delatnost“, izjavila je Dragica Ilić, pomoćnica pokrajinskog sekretara za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo.

Kako je podsetila, ova mera podrške prvi put je realizovana prošle godine, ali u u dosta manjem obimu, te da je izmenjena u cilju što većeg doprinosa poboljšanju stanja u oblasti stočarstva.

Pročitajte još:

Prema njenim rečima, maksimalni iznos sredstava za nabavku kvalitetnih priplodnih grla goveda-junica je do tri miliona dinara, dok je na nabavku nazimica, ovaca i koza taj iznos do milion dinara. Minimalni iznos bespovratnih sredstava je 200.000 dinara.

„Nastojaćemo da i u narednom periodu realizujemo ovakve mere podrške jer smatramo da je ovo jedan od uspešnijih konkursa Sekretarijata“, rekla je Ilićeva i dodala da u prilog tome govori činjenica da je prošle godine za ovaj program bilo 122 aplikanta, a da je ove godine čak 405 prijava ispunjavalo uslove konkursa.

Energetski portal

Kako ekstremne temperature utiču na globalnu ekonomiju i zdravlje radnika

Foto-ilustracija: Freepik ( rawpixel.com)
Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Jun 2024. godine, zabeležen je kao trinaesti mesec zaredom koji obara globalne temperaturne rekorde. U publikaciji Ujedinjenih nacija pod nazivom Poziv generalnog sekretara Ujedinjenih nacija na akciju u vezi sa ekstremnim vrućinama (eng United Nations Secretary-General’s Call to Action on Extreme Heat), navodi se da je velika verovatnoća da će 2024. godina biti jedna od najtoplijih, ako ne i najtoplija, godina zabeležena u istoriji merenja.

Kao glavne uzroke klimatske krize, publikacija ističe ljudsko delovanje i fosilna goriva. Ekstremne temperature negativno utiču na sve aspekte društva i prirode. Od prirodnih resursa, biodiverziteta i životne sredine uopšte, preko poljoprivrede, do zdravlja ljudi i ekonomije. Ipak, nisu svi pogođeni jednako.

Govoreći o društvenom aspektu, siromašne zajednice i raseljeni vrlo teško mogu da se zaštite od ekstremnih vrućina. Konkretnije posmatrajući, najugroženiji su najmlađi, stariji, osobe sa invaliditetom, trudnice ali tu je još jedna grupa – radnici na otvorenom.

Pročitajte još:

Globalna ekonomija i zdravlje radnika

Visoke temperature sa kojima se suočava gotovo čitava planeta, imaju ozbiljne negativne posledice na globalnu ekonomiju, sa izraženim uticajem na sektore kao što su poljoprivreda, energetika i infrastruktura. Tu su takođe i zdravstvena zaštita, turizam, ali i međunarodna trgovina i lanci snabdevanja.

Kako je objašnjeno u Publikaciji, poseban uticaj jeste na produktivnost radnika. Kada temperature preko pre 26oC, produktivnost počinje da opada, dok se na visini od 34oC smanjuje za čak 50 odsto. Takozvani toplotni stres, dovodi do gubitaka od oko 280 milijardi američkih dolara, a do 2030. godine se očekuje da će gubici porasti na 2,4 triliona američkih dolara.

Kako bi se smanjili ovi gubici, potrebno je da se implementiraju potrebne mere zaštite na radu za sprečavanje povreda koje su uzrokovane prekomernom toplotom. Na ovaj način, kako se navodi, uštedelo bi se više od 360 milijardi američkih dolara širom sveta. Posebno izloženi ovakvim uslovima jesu radnici na otvorenom, kao što su poljoprivrednici ili zaposleni na građevini.

Kada je reč o povredama na radu, više od 22 miliona ovakvih povreda nastaje usled previsokih temperatura. Dodatno, usled dugotrajne izloženosti može da dođe do oboljenja koja se ne uočavaju odmah, a kao primer se navode hronične bolesti bubrega. Takođe, vredno pažnje je i mentalno zdravlje zaposlenih na koje utiču ovakvi vremenski uslovi, te se beleži povećan nivo stresa, anksioznosti i depresije.

Katarina Vuinac

Zašto su tropske noći u gradovima neizdržive – sve manje zelenila, a sve više betona

Foto-ilustracija: Unsplash (Mike Benna)
Foto-ilustracija: Pixabay

Iza nas su ne samo najtoplija godina i najtopliji jun u istoriji merenja, već i jedan od najintenzivnijih i najdugotrajnijih toplotnih talasa u istoriji merenja u Srbiji. Tropske noći su zabeležene širom zemlje, a najteže se podnose u gradovima. Prognoze su da će biti još toplije. Zbog toga treba da pronađemo način kako da se prilagodimo, a stručnjaci apeluju da je neophodno povećati površine pod zelenilom u gradovima.

Preko 60 odsto stanovnika Srbije živi u gradovima. Tamo gde je najviše betona i asfalta i najmanje zelenila, najviše je urbanih toplotnih ostrva pa i tropskih noći, kada se temperatura ne spušta ispod 20 stepeni.

„Toplotno ostrvo je, termin koji se koristi da se opiše situacija da u centru grada, gde postoji visoki stepen urbanizacije, mikroklimatski uslovi se razlikuju od oboda gradova. Ako su vam blizu zgrade koje izračuju dodatnu toplotu, ako ste kao u nekoj betonskoj kutiji, onda to može još dodatno da poveća temperaturu. Onda temperature mogu da budu veće i za četiri, pet stepeni. Dodatno, ako ste direktno izloženi suncu, onda i sunce dodatno greje vaše telo i onda vaš osećaj toga što je temperatura bude daleko veća“, kaže klimatolog sa Fizičkog fakulteta, prof. dr Vladimir Đurđević.

Na tropskim vrelinama mnogi traže spas pored reka, u parkovima, hladovini. Lakše se kreće ulicama sa drvoredima. Ali nema dovoljno ni parkova ni drvoreda, a betona je sve više.

Pročitajte još:

„U poslednjih 20 godina šest odsto teritorije je zapečaćeno, 4.400 hektara novih imamo pod prostorima koji ne dozvoljavaju ono što zovemo prirodne procese u gradu. Najverovatnije ćemo u jednom trenutku morati cele blokove da podredimo nekim novim parkovima. Planeri i urbanisti moraju da imaju na umu da postojanje takve zelene infrastrukture je neophodno. Samo oni prostori koji imaju direktnu vezu sa zemljom, odnosno parkovi i drveće u parku i ostala vegetacija koja struktuira park može da značajno utiče na smanjenje temperature“, navodi pejzažni arhitekta sa Šumarskog fakulteta, prof. dr Nevena Vasiljević.

Po Planu generalne regulacije Sistema zelenih površina predviđeno je povećanje udela zelenih površina u Beogradu sa 12 odsto na preko 22 odsto, odnosno za preko 8.000 hektara, a javnih zelenih površina sa 2,83 odsto na preko šest procenata.

„Puno gradova sada pokušava da vrate stanje iz prošlosti i da na neki način relaksiraju centar grada od tih velikih vrućina. Zeleni zidovi, zeleni krovovi, što više nekih fontana, vodenih površina, lokacija na kojima je puno zelenila. Posebno je važno ovo visoko zelenilo, stabla. Treba gradnja da bude takva da se što više otvara prostor, ventilacija je isto zbog vetra veoma važna“, ističe prof. dr Đurđević.

Po podacima Evropske agencije za životnu sredinu, Beograd se nalazi na 28. mestu od 37 analiziranih glavnih gradova u Evropi po udelu zelenih površina.

Izvor: RTS

Kakva je uloga sporta u zaštiti prirode?

Foto-ilustracija: Unsplash (Braden Collum)
Foto-ilustracija: Unsplash (Kalen Emsley)

Ovogodišnje Olimpijske igre mnogo su više od sporta jer, dok se na glavnoj sceni sportisti nadmeću za medalje, iza kulisa se vodi borba za životnu sredinu.

Međunarodni olimpijski komitet (MOK) i Organizacioni komitet Olimpijskih i Paraolimpijskih igara u Parizu obavezali su se da preduzmu mere za očuvanje prirode, saopštila je Međunarodna unija za zaštitu prirode (IUCN).

“Sport za prirodu” (S4N) predstavlja zajedničku inicijativu IUCN-a, MOK-a, Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP), Sekretarijata Konvencije o biološkoj raznolikosti i švajcarske filantropkinje Done Bertareli.

Cilj inicijative je da sprovede transformativnu akciju za životnu sredinu do 2030. godine i kasnije, kao i da ukaže na važnu ulogu sporta u zaštiti i obnovi prirode. S4N treba da pruži plan organizacije sportskih događaja na svim nivoima u skladu sa principima održivog razvoja i inspiriše druge da zaštite prirodu.

Okvir inicijative traži od sportskih organizacija da rade na četiri cilja koji će im pomoći da unaprede zaštitu prirode.

Tako S4N zahteva od sportskih aktera da zaštitite prirodu i izbegavaju oštećenja prirodnih staništa i vrsta, da obnove i regenerišitu prirodu gde god je to moguće. Zatim, da razumeju i smanje rizike po prirodu u lancima snabdevanja, kao i da obrazuju i inspirišu pozitivne akcije za prirodu širom i izvan sporta.

Pročitajte još:

„Inicijativa Sport za prirodu stavlja prirodu i biodiverzitet u srce sportske agende. Njegovo uključivanje u planove za Olimpijske igre, i njegovo nasleđe iz toga, inspirisaće akcije za biodiverzitet kod generacija koje dolaze”, rekla je Gretel Agilar, generalna direktorka IUCN-a

Uoči ceremonije otvaranja Olimpijskih igara, oko 500 predstavnika vlada, sportskih tela i aktera civilnog društva okupilo se na samitu podrške Pariskom sporazumu za sport i održivi razvoj. Među 10 obaveza sporazuma je i ona koja nalaže veću održivost svih budućih sportskih događaja.

Milena Maglovski

Potrebna obnova registracije gazdinstava pre podsticaja za poljoprivrednike

Foto-ilustracija: Unsplash (evangelos-mpikakis)
Foto-ilustracija: Unsplash (giga-goriashvili)

Pre podnošenja zahteva za subvencije, potrebno je da poljoprivredni proizvođači obnove registraciju svojih poljoprivrednih gazdinstava u elektronskom Registru poljoprivrednih gazdinstava za tekuću godinu.

Time ispunjavaju jedan od osnovnih uslova za ostvarivanje prava na subvencije u poljoprivredi i ruralnom razvoju, navodi se u saopštenju Uprave za agrarna plaćanja.

Postupak obnove registracije pokreće se putem eAgrar-a. Na portalu eAgrar potrebno je izabrati opciju „Obnova poljoprivrednog gazdinstva“ (https://erpg.eagrar.gov.rs/).

Nakon provere podataka upisanih u elektronski Registar, klikom na dugme „Podnesi zahtev za obnovu“ završava se obnova gazdinstva za tekuću godinu.

Pročitajte još:

Poljoprivredni proizvođači koji su podneli zahtev za podsticaje putem portala ePodsticaji treba redovno da proveravaju svoje eSanduče na portalu eUprava i prihvate i preuzmu rešenja, koja time postaju pravosnažna i izvršna, jer se na taj način obezbeđuje isplata sredstava. Ukoliko nemaju primedbe, mogu se odreći prava na žalbu saglasno Uputstvu za odustanak od žalbi.

Dodatne informacije su dostupne i na zvaničnim veb prezentacijama Uprave za agrarna plaćanja (uap.gov.rs) i eAgrar-a (eagrar.gov.rs).

Energetski portal

Pozder o gradnji MHE na Uni: Ovo je životno pitanje za BiH

Foto: Wikipedia (Предраг Божић)
Foto-ilustracija: Unsplash (Lucas Cetti)

Nakon saznanja o izgradnji mini hidroelektrane u blizini samog vrela reke Une na području Republike Hrvatske, Federalno ministarstvo životne sredine i turizma, kontaktiralo je Nacionalni park Una.

Kako se navodi na sajtu Federalnog ministarstva, iz NP-a su alarmirali i nadležna kantonalna ministarstva, kao i inspekcije. Nakon intervencije i akta Federalnog ministarstva životne sredine i turizma od 15. jula 2024. godine, inspekcijski nadzor su već 16. jula izvršili kantonalni inspektor za zaštitu životne sredine i građevinsko urbanistički inspektor, uz koordinaciju osoblja NP Una, nakon čega su konstatovali da nisu uočene nikakve promene u boji vodotoka Une pre i posle ušća Krke.

Prema rečima Nasihe Pozder, federalne ministarke, vrlo aktivno i glasno za zaštitu Une uključili su se građani, nevladine organizacije i aktivisti i smatram ovo zajedničkom borbom. Hrvatska, kao zemlja EU, mora da poštuje međunarodne konvencije, a vlasti Bosne i Hercegovine na sve načine moraju alarmirati vlast u Hrvatskoj kao i EU.”

Kako je dodala, odmah po saznanju da se odvijaju građevinski radovi reagovali su i prema državnom Ministarstvu spoljne trgovine i ekonomskih odnosa.

,,Oni su hitno, putem Ministarstva spoljnih poslova BiH, prosledili dokumentaciju vlastima Republike Hrvatske i čeka se odgovor. Hrvatska strana je očigledno, namerno ili ne, propustila da sprovede postupak procene uticaja na životnu sredinu u prekograničnom kontekstu, što im je obaveza u ovom slučaju. Naime, bilo kakvi radovi na ovom izvoru podrazumevaju izradu Strateške procene uticaja na životnu sredinu u skladu sa Konvencijom o proceni uticaja na životnu sredinu u prekograničnom kontekstu (Espoo konvencija)’’, izjavila je federalna ministarka Pozder.

Pročitajte još:

Takođe, iz Ministarstva navode da Konvencija o vodama koja je usvojena 1992. u Helsinkiju, koju je ratifikovala Bosna i Hercegovina kao i zemlje EU, među njima i Hrvatska, propisuje nacionalne mere i međunarodnu saradnju u području ekološkog upravljanja i zaštite prekograničnih površinskih i podzemnih voda.

,,Vlasti Hrvatske moraju da reaguju kako bi se poštovala Helsinška konvencija o vodama, a posebno i spomenuta Konvencija o proceni uticaja na životnu sredinu u prekograničnom kontekstu, kao i drugi međunarodni propisi u ovoj oblasti, jer mora da se štiti Una i njen vodotok i ekosistem koji su proglašeni Nacionalnim parkom u Bosni i Hercegovini. Takođe, informisani smo da je i Jasmin Emrić, zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH, postavio pitanje u državnom Parlamentu o ovoj problematici’’, ističu u Federalnom ministarstvu životne sredine i turizma.

Federalna ministarka je izradila zadovoljstvo da su u budžetu Federacije mogli da osiguraju 750 hiljada KM za Nacionalni park Una i njegovo poslovanje, a učestvovali su u još nekoliko projekata koji doprinose razvoju ovog jedinog nacionalnog parka.

Energetski portal

Ministarstvo: Na teritoriji Aranđelovca, Topole, Rače, Knića i Kragujevca nema istražnih polja kritičnih sirovina

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Nicolas J Leclercq)

Ministarstvo rudarstva i energetike, povodom, kako ističe, širenja neistinitih informacija i pogrešnog tumačenja zvaničnih podataka, saopštava da je na teritoriji Aranđelovca, Topole, Rače, Knića i Kragujevca aktivno ukupno i samo šest istražnih polja, na kojima se istražuju mermer, gips, tehničko građevinski kamen, a ne kritične mineralne sirovine, u koje spada litijum.

Broj istražnih polja u tim lokalnim samoupravama je čak deset puta manji od broja koje, napominje Ministarstvo, ,,pogrešno navode pojedini takozvani aktivisti koji su zakazali proteste protiv iskopavanja litijuma u ovim opštinama”.

,,Na teritoriji Aranđelovca i Topole istražuju se mineralne sirovine kao što su mermer i mermerisan krečnjak, koji se koriste pre svega kao tehničko ili arhitektonsko građevinski kamen, zatim keramička glina, granitmonconit, gips i anhidrid”, navodi se u saopštenju.

Pročitajte još:

Dodaje se da na teritoriji Rače i Kragujevca nema aktivnih istražnih polja.

,,Iz svega navedenog jasno je da u ovim opštinama nema mesta polemici o mogućem istraživanju i eksploataciji litijuma i da se na ovaj način pre svega vodi jedna politička kampanja. Ono što je veoma opasno je da se u isto vreme nanosi šteta rudarstvu i rudarskoj struci i na njima zasnovanim industrijskim granama”, ističe se u saopštenju.

Iz Ministarstva navode i da je rudarstvo bazna grana koja obezbeđuje sirovine na kojima se zasniva građevinska industrija, metalska industrija, hemijska i farmaceutska industrija, dok se zahvaljujući geološkim istraživanjima pronalaze, između ostalog, izvorišta vode bez koje nema života na zemlji.

,,Bez peska i šljunka nema građevinarstva, a bez toga ni kuća, stanova, puteva, bolnica, škola…”, navedeno je u saopštenju.

Takođe, dodaje Ministarstvo, minerali se koriste i za pravljenje preko potrebnih lekova.

Izvor: Ministarstvo rudarstva i energetike

Kako su napori za očuvanjem vrste vratili tigrove u Nepal

Foto-ilustracija: Pixabay
Photo-illustration: Pixabay

Nizijski region Teraj u Nepalu bogat je divljim životinjama, ali je takođe dom za skoro osam miliona ljudi koji se oslanjaju na njegove prirodne resurse i poljoprivredu. Tokom godina su ljudske aktivnosti dovele do degradacije životne sredine, stavljajući tigrove, slonove i nosoroge na listu ugroženih vrsta, piše Program UN za životnu sredinu (UNEP).

Zbog toga je Vlada Nepala, u saradnji sa UNEP-om, 2001. godine pokrenula inicijativu Terai Arc Landscapes sa namerom da obnovi šume Teraja i zaustavi gubitak biodiverziteta tako što će obezbediti stanište za ugrožene vrste, uključujući većeg jednorogog nosoroga, azijskog slona, kao i kraljevskog bengalskog tigra.

Inicijativa, koja uključuje mere za smanjenje sukoba između ljudi i divljih životinja, kao i mere podrške ruralnim ekonomijama, nedavno je prepoznata kao vodeća inicijativa UN-a u svetskoj obnovi.

Pročitajte još:

Do sada je obnovljeno žarište biodiverziteta koje pokriva 2,47 miliona hektara i predstavlja dom za 7,5 miliona ljudi. Mnoga ruralna područja, posebno ona izvan nepalskih nacionalnih parkova, bila su ozbiljno degradirana kao rezultat krčenja šuma, fragmentacije staništa i krivolova.

U koridorima između zaštićenih područja pošumljeno je oko 65.000 hektara degradiranog zemljišta – 13 puta veće površine od nepalske prestonice Katmandu. Oko 40.000 članova lokalne zajednice udružilo se sa vladom i grupama civilnog društva kako bi vodili aktivnosti uključujući patrole protiv krivolova, praćenje divljih životinja i ekoturizam. Oko 500.000 domaćinstava je imalo koristi od projekta.

Zahvaljujući ovim naporima, priroda se brzo oporavila i sada ponovo skladišti ugljenik, čuva vodu i povećava otpornost ljudi i divljih životinja na klimatske promene.

Prema najnovijem nacionalnom istraživanju, populacija tigrova u Nepalu se utrostručila, sa 121 jedinke u 2009. gofini, na 355 u 2022. godini.

Energetski portal

Udružene ruke planetu čine zelenijom

Foto: Čisteći Medvjedići
Foto: Čisteći Medvjedići

Snaga i volja koju čovek nosi u sebi možda se najjače ispolji u težim trenucima koje nosi život. Prvi dani pandemije korona virusa podstakli su nas da promenimo neke životne navike. Više slobodnog vremena ljudi su doživljavali drugačije svako za sebe. Perici Štefanu, period pandemije onemogućio je da se bavi svojim poslom, ali ujedno ga je naveo da shvati da je slobodno vreme njegov najvredniji resurs. Tokom šetnje šumom sa sestrićem, zapazio je ono čemu svakodnevni užurbani život ne dozvoli da posvetimo pažnju – priroda je bila ispunjena smećem. Dan kasnije, pozvao je da im se pridruže njegova sestra i sestričina i zajedno su skupljali razbacano đubre. Malo selo Nova Kapela, nedaleko od Slavonskog Broda, upravo je bilo tlo na kojem je u vreme pandemije započeto čišćenje prirode u okviru porodice, a koje je nedugo zatim nastavilo da se razvija u šire akcije. Simbolično, na Dan planete Zemlje sa svojim prijateljima na Fejsbuk profilu podelili su zabeležene trenutke sa akcija i pozvali ih da im se pridruže. Nakon povratka u Zagreb, Perica je počeo da dobija prvobitno podršku najbližih ljudi, a zatim je priča i medijski propraćena. Četiri godine kasnije više od 1.700 ljudi, koji su sa njim makar jedanput čistili, čine zajednicu Čisteći Medvjedići, čiji je Perica osnivač i predsednik.

Iako su ih u početku čudno gledali, to ih nije omelo da posustanu, već ih je podstaklo da nastave još sigurnije dalje. Kako Perica navodi, kontinuitet se pokazao kao najvažniji faktor, zbog čega su do sada sproveli u delo više od 400 akcija čišćenja. Veliki oslonac i podrška bila im je logistička pomoć opštine, gradova, komunalnih službi i drugih, bez čije pomoći ne bi bilo moguće da se prikupljeni otpad odvozi i skladišti. Kroz vreme i razvoj njihove priče, počeli su da se javljaju prvi sponzori i firme koji su želeli da sarađuju sa njima, što je novčano olakšalo nabavku potrebne opreme za sprovođenje akcija. Takođe, saradnja je ostvarena i sa brojnim organizacijama, školama, vrtićima, knjižarama, a svakodnevno pristižu nova javljanja i ideje u vezi sa čišćenjem.

 U FOKUSU:

Veće grupne akcije organizuju se gotovo svakog vikenda širom Hrvatske, ali treba istaći da su brojna čišćenja realizovana i u drugim zemljama od Gruzije do Kipra, preko Tunisa i Gibraltara pa do Grčke i Estonije. Prema rečima Perice, ono što ih posebno raduje i što je i bila početna ideja, jeste da se ljudi u različitim mestima gotovo spontano i samoinicijativno okupljaju, a neretko članove grupice čine i najmlađi. Iako je radost videti da se odaziva veliki broj ljudi, Perica kaže da su najlepše akcije koje čini do 20 ljudi, gde nije potrebno naglasak staviti na koordinaciju, već sama akcija prerasta i u druženje i mogućnost da se sa svakim porazgovara.

Pored akcija koje sprovode, pažnju su posvetili i edukaciji dece u vrtićima i školama, za šta su ove ustanove sve više zainteresovane. Ipak, i dalje je uglavnom reč o entuzijazmu pojedinih prosvetnih radnika, rekao je Perica i dodao da bi ovo trebalo da bude sistemski uređeno i da ne zavisi od nadahnutih pojedinaca.

Baci čik u koš – 100.000 opušaka

Mart je bio mesec u kojem je zajednica Čisteći Medvjedići proslavila svoj četvrti rođendan, ali i obeležila uspeh kampanje pokrenute u septembru prošle godine − Baci čik u koš. U trenutku kada je sakupljeno simboličnih 100.000 opušaka cigareta, od njih je napravljen natpis BACI ČIK U KOŠ i izložen je na Trgu bana Jelačića, što je izazvalo veliko interesovanje. Brojni hrvatski mediji ispratili su ovu akciju, a nedavno su za kampanju dobili i nagradu Zeleni leptir koju dodeljuje Rezolucija Zemlja, ekološki projekat Večernjeg lista.

Priredila: Katarina Vuinac

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala OČUVANJE PRIRODE.

Završetak Moravskog koridora krajem 2025. ili početkom 2026. godine

Foto: Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture
Foto:
Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture

Moravski koridor u potpunosti će biti završen krajem 2025. ili početkom 2026. godine, a do kraja ove godine u saobraćaj će biti pušteno 30 kilometara tog koridora, čime će u saobraćaj biti uključeni Trstenik i Vrnjačka banja kao i deo deonice Preljina – Adrani najverovatnije do Mrčajevaca.

Goran Vesić, ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture istakao da je dužina Moravskog koridora 112,4 kilometara.

,,Ovde imao dve deonice, od Preljine do Mrčajevaca i od Mrčajevaca do Adrana, jedna je 12 kilometara, a druga je 18 kilometara. Radimo da bude završena i neka od tih deonica. U svakom slučaju krajem 2025. i početkom 2026. imaćemo još tih dodatnih 25 kilometara od Vrnjačke banje do Adrana i to je onda kompletno završen Moravski koridor”, rekao je Vesić.

Moravski koridor je, kako kaže, značajan za razvoj lokalnog turizma i lokalnih investicija, a radi se i izmeštanje gotovo 30 kilometara Zapadne Morave.

Kako je naveo, ovde živi skoro 500.000 ljudi, imamo velike gradove kao što su Kraljevo, Kruševac, Vrnjačka banja i Trstenik, a neophodno je da se u Kraljevo dovedu još neke fabrike.

Pročitajte još:

Obilazeći radove na petlji Adrani sektori 3 Moravskog koridora, naveo je da će na toj petlji početi brza saobraćajnica ka Novom Pazaru.

Kako je objasnio, reč je o 84 kilometara koji se sada projektuju. Brza saobraćajnica Kraljevo – Raška – Novi Pazar, povezaće Novi Pazar i Rašku na brzu saobraćajnicu. Na ovaj način od Novog Pazara do ovog mesta stizaće se recimo za 20-25 minuta.

Foto:
Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture

,,A gore, malo iznad, ima još jedna petlja Katrga prema Preljini. Tu će se uključivati obilaznica oko Kragujevca. Sada radimo 22 kilometara obilaznice, treba da se radi još 36 kilometara “, rekao je Vesić.

Ministar dodaje da će to pružiti direktnu vezu prema auto-putu Beograd – Niš, čime će ovaj deo Srbije biti premrežen mrežom auto-puteva i brzih saobraćajnica.

Kako navodi, Moravski koridor je prvi pametni auto-put u Srbiji sa opremom koja omogućava da softver automobila direktno komunicira sa softverima na pametnom auto-putu. Rekao je da je i toku projekat koji rade Telekom Srbija i Institut Mihailo Pupin koji će svih postojećih hiljadu kilometara auto-puteva u Srbiji pretvoriti u pametne auto-puteve.

,,Nova direktiva Evropske komisije nalaže da svi novi automobili proizvedeni u EU imaju ugrađenu opremu za direktnu komunikaciju sa softverima na auto-putu. Tako da narednih godina više nećete moći da vozite brže nego što je dozvoljeno, pošto će automobil čitati znake umesto vas”, rekao je Vesić.

Energetski portal

Turizam u eri klimatskih promena – da li je Skandinavija nova Španija

Foto-ilustracja: Unsplash (enes-f)
Foto-ilustracija: Unsplash (nathan-hurst)

Klimatske promene pogađaju sve sektore privrede, turizam pogotovo. Otvaraju se nove destinacije, hladniji krajevi Evrope postaju primamljivi turistima. Tradicionalna letovališta i destinacije suočavaju se sa brojnim promenama, Atina je više puta ove godine zatvarala Akropolj zbog vrućine. U kom smeru će se zbog toga razvijati turizam i kako bi Srbija trebalo dalje da razvija svoju turističku ponudu?

Iz godine u godinu svedoci smo promena vremenskih uslova, leta su toplija, imamo više talasa tropske vrućine, blage zime. Čak i Moskva, pa i skandinavske i baltičke zemlje beleže neuobičajeno visoke temperature. Profesor na Geografskom fakultetu u Beogradu Dobrica Jovičić kaže za RTS da će se zbog toga u srednjem ili dužem periodu turizam morati da se preorijentiše i da će tokovi biti usmereni ka severu evropskom kontinenta.

„Mediteran je i dalje vodeći, najsvežiji podaci to pokazuju – Španija je u drugom kvartalu ove godine zabeležila oko 14 miliona inostranih turista tako da te neke trendove nije lako preokrenuti bez obzira na izražene toplotne talase. Navike od strane turista su formirane i ono što se može očekivati jeste da turisti na srednji rok krenu da biraju destinacije poput južne obale Britanije, Severno more u Nemačkoj ili švedska jezera“, navodi profesor.

Ukazuje i da prva posledica klimatskih promena može biti promena špica letnje sezone.

„Turisti imaju veliki adaptivni kapacitet pogotovo kada je reč o njihovom slobodnom vremenu, mogu da biraju vreme koje je najpogodnije”, navodi Jovičić.

Pročitajte još:

Agencija Blumberg prenela je da u skandinavskim zemljama raste broj turista i noćenja za čak 27 posto. Sa druge strane, jug Evrope, Italija npr. ima rast od tri odsto.

„Treba imati u vidu da zemlje Mediterana imaju visoku polaznu osnovu, Italija je prošle godine registrovala oko 55 miliona inostranih turista za razliku od Skandinavije gde je mnogo manje i uglavnom se vezuje za obilaske koji imaju kulturni karakter, ne uključuju kupališni turizam“, objašnjava profesor.

Kada je reč o Srbiji, navodi da naša zemlja ne spada u grupu zemalja koja na dalji i kraći rok može da ima posledice zbog klimatskih promena. To, kako kaže, proističe iz strukture našeg turističkog prometa jer se turizam u Srbiji vezuje za gradove, pre svega za inostrane turiste dok domaći turisti najviše posećuju planine i banje.

Jedna od destinacija koja je već pogođena je Kopaonik.

„Kopaonik je već respektibilna destinacija sportskog turizma, ali tokom proteklih godina beleži se nedostatak snežnih padavina i visoke temperature, pa ni rad snežnih topova ne može mnogo pomoći. To može da pogodi taj sektor turizma. Ne treba očekivati promene u gradskom turizmu“, napominje gost Dnevnika.

Izvor: RTS