Home Blog Page 159

Kako inovativna tečnost uklanja 98 odsto nanoplastike iz vode?

Foto-ilustracija: Freepik (rorozoa)
Foto-ilustracija: Unsplash (Naja Bertolt)

Nakon što komad plastike dospe u vodeni sistem, kao što je more, okean, reka ili jezero, kroz proces uticaja sunca, vetra i vode, dolazi do njegove razgradnje.

Krupan komad razgrađuje se na mikro i dalje na nanoplastiku. Iako je nanoplastika nevidljiva ljudskom oku, a za poređenje se daje primer da je mnogo tanja od ljudske dlake, njenim nagomilavanjem stvara se ozbiljna pretnja za vodene ekosisteme.

Zbog svoje male veličine, nanoplastika lako ulazi u organizme poput planktona, koji je gutaju zajedno sa vodom. Kada se veća morska bića hrane planktonom, oni nesvesno unose i nanoplastiku. Na taj način, nanoplastika se prenosi kroz lanac ishrane.

Naučnici sa Univerziteta u Misuriju (eng University of Missouri), razvili su inovativno rešenje za uklanjanje nanoplastike iz vode. Reč je o posebnom rastvaraču, odnosno tečnosti, koji je hidrofoban. Rastvarivač je napravljen od prirodnih, netoksičnih sastojaka, zbog čega je siguran za životnu sredinu, ali ključ njegovog dejstva nalazi se upravo u tome što je hidrofoban, odnosno što odbija vodu.

Da bi bolje objasnili proces, naučnici su uporedili ovu tečnost sa uljem, koje se ne meša sa vodom, već pluta na njenoj površini. Proces funkcioniše tako što se tečnost prvo meša sa vodom, omogućavajući joj da dođe u kontakt s nanoplastičnim česticama i veže ih za sebe, delujući na njih poput magneta. Nakon mešanja, tečnost se prirodno odvaja od vode i uzdiže na površinu, noseći sa sobom nanoplastiku. Kada se ovaj sloj podigne na površinu, lako se može ukloniti, ostavljajući za sobom čistu vodu.

Pročitajte još:

Ipak, ceo proces za sada ostaje na laboratorijskom nivou. Naučnici su u takvim uslovima koristili pipetu kako bi pažljivo uklonili rastvarivač sa površine vode, zajedno sa nanoplastikom. Rezultati su pokazali da na taj način ukloni čak 98 odsto nanoplastike iz vode.

Iako je metoda još uvek u fazi ispitivanja, dalja istraživanja mogu značajno doprineti smanjenju ove vrste zagađenja u realnim uslovima.

Katarina Vuinac

Od otpada banana do čiste energije

Foto-ilustracija: Unsplash (Alistair Smailes)
Foto-ilustracija: Pixabay (Ben_Kerckx)

Svake godine, milioni tona poljoprivrednog otpada nastaju u Pakistanu, usled uzgoja banana i drugih poljoprivrednih kultura. Kako bi se iskoristio ovaj otpad i donela korist lokalnom stanovništvu, naučnici su se udružili u razvoju rešenja koje će pretvoriti ovaj otpadni materijal u korisne proizvode.

Akademici sa Univerziteta Nortumbrija (eng. Northumbria University) iz Velike Britanije udružili su se sa kolegama iz Pakistana kako bi stvorili novo rešenje. Zajedno razvijaju inovativni dvodelni sistem – prvi deo će koristiti novu tehnologiju za pretvaranje otpada od banana u tekstilna vlakna, dok će drugi deo koristiti otpad nastao iz tog procesa za proizvodnju obnovljive energije.

To će doprineti smanjenju ekološkog uticaja tekstilne industrije Pakistana, ali i obezbediti čistu energiju za 50 odsto stanovništva iz ruralnog područja koje nema pristup mreži i oslanjaju se na fosilna goriva.

Istraživački tim je osmislio postupak za izdvajanje vlakana iz ostataka biljaka banane, koji se obično bacaju. Ta vlakna mogu poslužiti za proizvodnju tekstila koji je ne samo ekološki prihvatljivi, već i izdržljivi i višenamenski. Moguća upotreba uključuje sve, od odeće do kućnih potrepština, pružajući održivu alternativu tradicionalnim materijalima.

Pored toga, preostala biomasa iz biljaka banane koristila bi se za generisanje obnovljive energije. Ovaj dvostruki pristup ne samo da olakšava upravljanje poljoprivrednim otpadom, već i doprinosi proizvodnji čiste energije.

„Proces ima potencijala i može biti primenljiv na skoro bilo koji oblik poljoprivrednog otpada, što znači da bi mogao biti korišćen širom sveta, donoseći koristi zajednicama i životnoj sredini kroz snabdevanje obnovljivim tekstilom i energijom“, saopštili su sa Univerziteta Nortumbrija.

Pročitajte još:

Projekat pod nazivom „Poboljšanje pristupa održivoj energiji u ruralnom Pakistanu korišćenjem agro-otpada od hrane i vlakana kao obnovljivog goriva (SAFER)“ dobio je oko 300.000 funti putem nacionalne agencije za inovacije Ujedinjenog Kraljevstva.

Procenjuje se da industrija uzgoja banana u Pakistanu svake godine proizvodi oko 80 miliona tona poljoprivrednog otpada. Ovo bi moglo rezultirati proizvodnjom preko 57.488 miliona kubnih metara sintetičkog gasa, poznatog i kao sin-gas (gas koji se stvara hemijskim procesima koristeći otpadne proizvode), kao i 30 miliona tona azotom obogaćenih biofertilizera.

Ekološka revolucija već je pokrenuta u Ugandi, gdje se otpad od banana pretvara u održive tekstile, biorazgradive ekstenzije, vegansku kožu ili ugljenisane ostatake u brikete bez dima, nudeći rješenja za čistu energiju.

Energetski portal

PV elektrane na ravnim krovovima

Foto-ilustracija: Unsplash (angie-warren)
Foto-ilustracija: Unsplash (chuttersnap)

Projektovanje i planiranje PV elektrana na krovovima je jedan od najizazovnijih koraka koji vodi ka ostvarenju vaših snova da imate zelenu energiju proizvedenu sunčevom svetlošću. Teško da je bilo koji projekat na krovu zahtevniji od projektovanja i postavljanja PV elektrana na ravne površine. Ravnim krovovima smatraju se oni nagnuti do 3°, većina je prekrivena membranama (PVC, TPO ili na bazi bitumena) ili čak betonom, tako da stručnjaci solarne industrije izbegavaju da ih buše.

Dakle, kada govorimo o ravnim krovovima, mislimo na PV sisteme sa niskim balastom, gde se montažni sistemi koji drže PV module balastiraju, a ne pričvršćuju na ravni krov kao što je slučaj sa nagnutim krovovima. Koncept iza dizajna fotonaponskih sistema na ravnim krovovima je povezivanje PV modula u grupe, koristeći njihovu težinu kao i balast za otpornost silama vetra – kao grupa u celini. Razvoj solarne industrije pokazao je da je najoptimalniji nagib PV modula na ravnim krovovima 10° i 15°, što je tek nedavno postalo industrijski standard. To znači aerodinamičniji sistem koji zauzvrat zahteva manje balasta nego što bi bio pod optimalnim uglom nagiba koji bi u velikom delu Evrope bio 30°. Najoptimalniji ugao nagiba PV modula na taj način ustupa mesto aerodinamičkoj ravnoteži i stoga razumnoj količini balasta koju sama krovna konstrukcija i dalje može da izdrži. Istraživanja su pokazala da nagib PV modula veći od 15° dovodi do eksponencijalnog rasta količine balasta.

Količina balasta u K2 Systems se izračunava pomoću softvera za planiranje K2 BASE ON koji uzima u obzir sve parametre koji utiču na verifikaciju konstrukcije montažnih sistema na ravnim krovovima: brzinu vetra, opterećenje snegom, kategoriju terena (prema Eurocode normi), visinu zgrade, visinu parapeta nadstrešnice, nagib krova i koeficijent trenja između krovne membrane i samog montažnog sistema koji se mora meriti svaki put na licu mesta.

U FOKUSU:

Kao i u automobilskoj industriji, softver za planiranje K2 BASE ON uzima u obzir i rezultate dobijene testiranjem u aerotunelu – veoma sofisticiran postupak za dobijanje referentnih vrednosti o tome kako se PV sistemi ponašaju na ravnom krovu. PV sistemi na ravnim krovovima moraju da izdrže sve sile opterećenja vetrom i snegom tokom čitavog veka trajanja, koji bi trebalo da bude 30 godina. Da bi se izbeglo potencijalno oštećenje krovne membrane, ovi sistemi za ravne krovove moraju biti ojačani specijalnim gumenim zaštitnim prostirkama koje štite krovnu membranu.

To je potrebno kako bi se sprečilo direktno trenje PV sistema o membranu tokom vibracija kada se pojave sile vetra. Najveći izazov za fotonaponsku industriju u oblasti ravnih krovova poslednjih godina bio je određivanje dozvoljenog ugla nagiba krovova. Do kojeg nagiba se ravan krov još uvek smatra ravnim? Kako su rešenja za montažu na ravan krov došla na poslednje mesto na PV tržištu, bilo je manje povratnih informacija u vezi sa ovim problemom. Iskustvo poslednjih pet godina pokazalo je da se prihvatljiva i dozvoljena ugradnja na ravne krovove može vršiti na nagibu krova do 3°.

Instalacije koje su bile izvedene na nagibu većem od 3° su pokazale značajne probleme jer je fotonaponski sistem bio pomeren ili je skliznuo iz prvobitnog položaja. Pojava je pojačana u kombinaciji sa efektima termičkog širenja aluminijuma, koji je glavni materijal svih sistema za montažu fotonaponskih modula. Svi ovi novi uvidi su naterali proizvođače kao što je K2 Systems da savetuju instalatere da ne postavljaju na nagib krova veći od 3° – osim ako sistem može biti na bilo koji način mehanički pričvršćen ili naslonjen na nešto. Međutim, ne postoji univerzalni recept kako pričvrstiti ili nasloniti na nešto. Kako to uraditi zavisi od slučaja do slučaja. U K2 Systems to je urađeno nekoliko puta, ali isključivo uz blisku saradnju sa investitorom i lokalnom kompanijom za pokrivanje krovova. Ovakva rešenja dovode projekat na drugi nivo gde se moraju uzeti u obzir mnogi drugi faktori, a sprečavanje curenja vode je samo jedan od njih.

K2 Systems

Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala  AGOSOLARNA ENERGIJA I OIE.

Inovativna metoda za dugotrajnije gorivne ćelije

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)
Foto-ilustracija: Pixabay

Istraživači sa Tehnološkog univerziteta Čalmers u Švedskoj napravili su značajan korak napred u razvoju efikasnijih i dugotrajnijih gorivnih ćelija, što bi moglo postati ključ za budućnost teških vozila na vodonik.

Vozila koja koriste gorivne ćelije kao pogonski sistem imaju potencijal da postanu održiva alternativa vozilima na fosilna goriva.

Za razliku od konvencionalnih goriva, vozila na vodonik emituju samo vodenu paru, čime značajno smanjuju negativan uticaj na životnu sredinu. Ako se vodonik proizvodi korišćenjem obnovljivih izvora energije, vozila na vodonik mogu biti potpuno bez emisije ugljen-dioksida. Još jedna prednost je što ova vozila ne opterećuju električnu mrežu, jer se vodonik može proizvoditi i skladištiti u periodima kada je struja jeftina.

Međutim, izazov koji ostaje je relativno kratak životni vek gorivnih ćelija. Komponente kao što su elektrode i membrane vremenom se degradiraju, smanjujući efikasnost i pouzdanost vozila. Upravo se ovim problemom bavi nedavna studija istraživača sa Tehnološkog univerziteta Čalmers, koji su razvili inovativnu metodu za praćenje degradacije gorivnih ćelija tokom njihove upotrebe.

Prethodne studije su rađene na takozvanim polućelijama, koje su slične (ali ne i iste) kao polovina gorivne ćelije i sprovedene su pod uslovima koji se značajno razlikuju od stvarnih gorivih ćelija.

Istraživači su, zahvaljujući naprednim elektronskim mikroskopima, sada uspeli da istraže kako se materijal u gorivnoj ćeliji razgrađuje na nano i mikro nivou, i tačno odrede kada i gde dolazi do degradacije. Ovo pruža dragocene informacije za razvoj novih i poboljšanih gorivnih ćelija sa dužim vekom trajanja.

Pročitajte još:

„Sada znamo više o procesima koji se odvijaju unutar gorivnih ćelija i možemo precizno odrediti u kom trenutku tokom životnog veka dolazi do degradacije,“ izjavio je Bjorn Vikman, vođa istraživanja i vanredni profesor na Odseku za fiziku u Čalmersu.

U budućnosti, ova metoda će biti ključna za razvoj novih materijala koji će omogućiti dugotrajniji rad gorivnih ćelija, što će dodatno unaprediti održivost vozila na vodonik.

Američko ministarstvo energetike istaklo je da je produženi životni vek gorivnih ćelija jedan od ključnih ciljeva za komercijalni uspeh vozila na vodonik. Kamioni, na primer, moraju da izdrže između 20.000 i 30.000 sati vožnje tokom svog životnog veka, što trenutno nije dostižno za vozila na vodonične gorivne ćelije.

Sa ovim napretkom, vozila na vodonik sa gorivnim ćelijama postaju sve bliža realnosti kao održiva i dugoročna alternativa u transportnom sektoru, posebno za teška vozila koja zahtevaju visoke performanse i dug radni vek.

Milena Maglovski

Usvojen Zakon o korišćenju energije iz obnovljivih izvora u Crnoj Gori

Foto-ilustracija: Unsplash (karel-vh)
Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Crna Gora je usvojila Zakon o korišćenju energije iz obnovljivih izvora, čime je iskoračila ka unapređenju održivosti energetskog sektora.

Prvi takav zakon u zemlji sa sobom nosi novi okvir za podsticanje investicija u oblasti obnovljivih izvora energije, sa ciljem smanjenja emisija ugljen-dioksida i povećanja proizvodnje energije iz čistih izvora.

Ministar energetike Crne Gore, Saša Mujović, istakao je da ovaj zakon postavlja Crnu Goru na mapu zemalja posvećenih prelasku na obnovljive izvore energije. Novi zakon zamenjuje prethodni model podsticaja, gde je država imala obavezu da otkupljuje proizvedenu energiju iz obnovljivih izvora.

Kako je objasnio, država je bila u obavezi da otkupljuje struju od proizvođača energije iz obnovljivih izvora, pri čemu je 85 odsto sredstava obezbeđivala Elektroprivreda Crne Gore, a preostalih 15 odsto građani. Umesto toga, sada su uvedene tržišne premije koje će omogućiti plasman energije na slobodno tržište, uz manje troškove za građane, navodi OIE Srbija.

Pročitajte još:

Jedna od ključnih odredbi zakona odnosi se na uvođenje sistema aukcija za projekte obnovljive energije, koje se očekuju do 2025. godine. Ove aukcije će otvoriti vrata za nove investicije u energiju iz obnovljivih izvora, omogućavajući bolju integraciju ovih izvora u energetski sistem Crne Gore.

Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) pružila je značajnu podršku u razvoju ovog zakona, između ostalog i u vidu pomoći za pripremu Zakona. Aukcije su ključne za privlačenje investicija, a EBRD je još ranije saopštila da očekuje da će prve aukcije za obnovljive izvore energije biti objavljene do sledeće godine.

Energetski portal

Protestni skup u Užicu, zahteva se zatvaranje deponije “Duboko”

Foto-ilustracija: Pixabay (vkingxl)
Foto-ilustracija: Unsplash (katie-rodriguez)

Pod sloganom “Tuđe nas smeće trovati neće”, inicijativa “Da (ne) dišemo duboko” organizovala je skup “Stanje na deponiji i šta dalje” pred gradskom kućom u Užicu.

,,Deponiju nećemo širiti, litijum nećemo kopati” – pisalo je na transparentu postavljenom ispred gradske kuće, a glavna tema skupa je regionalna sanitarna deponija “Duboko”.

Članovi Udruženja “Da(ne) dišemo Duboko” Jovica Topalović, Dragan Grujičić i Radoš Petrović su naveli da deponija nije sanitarna već obično smetlište i ekološka pretnja okolnim naseljima i gradu Užicu jer je na nekoliko kilometara od grada.

Zato je, kažu, trenutno najvažniji zadatak ne dozvoliti deponovanje smeća, jer ona i nema potrebne dozvole za rad.

Podsetili su i na zahteve sa dosadašnjih protesta – zatvaranje deponije, procesuiranje odgovornih za stanje na deponiji i smena onih koji su nestručnim radom doveli do ekološke katastrofe na deponiji.

Takođe, pozvali su Užičane da im se pridruže na blokadi deponije koju su započeli 9. avgusta.

Pročitajte još:

Na regionalnoj deponiji Duboko u koju stiže smeće iz dva grada i sedam opština Zlatiborskog i Moravičkog okruga, požar koji je zahvatio četiri hektara i dimom obavio ogromno područje, izbio je početkom maja, a ugašen dvadesetak dana kasnije.

Od tada je na deponiji uvedena vanredna situacija, a pre desetak dana najavljeno je da ponovo počinje sa radom za deponovanje bezopasnog otpada iz lokalnih samouprava koje su izmirile svoja dugovanja.

Meštani, članovi Udruženja “Da (ne) dišemo Duboko” od tada blokiraju pristup deponiji kamionima iz drugih mesta, osim iz Užica.

Izvor: RTS

Kakva je uloga međunarodne saradnje u dostizanju cilja utrostručenja kapaciteta OIE

Foto-illustracija: Freepik (freepik)
Foto-ilustracija: Freepik (atlascompany)

Konferencija Ujedinjenih nacija o klimatskim promenama održana 2023. godine, a poznatija kao COP28, postavila je globalni cilj o utrostručenju kapaciteta obnovljivih izvora energije do 2030. godine. Iako je cilj na svetskom nivou, ne mogu sve zemlje da ga postignu istom brzinom i intenzitetom. U negativnom kontekstu, razlike u sposobnosti za ostvarenje ovog cilja najviše pogađaju one manje razvijene regione. Zbog toga je Međunarodna agencija za obnovljive izvore energije (IRENA), istakla važnost pojačanja međunarodne saradnje i pružanje finansijske podrške.

Kako se navodi, povećanje kapaciteta obnovljivih izvora energije zahteva ne samo nacionalne napore, već i koordinisane međunarodne akcije između javnog i privatnog sektora. Pomenute akcije treba da unaprede upravljanje održivošću, zatim finansiranje klimatskih i energetskih projekata, kao i prevazilaženje tehnoloških i inovacionih prepreka.

IRENA je iznela nekoliko hitnih mera kroz koje mogu da se sprovedu različiti oblici međunarodne saradnje. Kao prva, navodi se reformisanje multilateralnih finansijskih mehanizama i povećanje protoka međunarodnih javnih sredstava i finansiranja sa niskim kamatama. Druga podrazumeva da se kao prioritet postavi pravedan i ravnopravan razvoj na globalnom jugu, u koje spadaju mnoge zemlje u Africi, Aziji, Karibima i druge. U okviru ovoga navodi se i podrška politikama za industrijalizaciju i stvaranje lokalne vrednosti. Na kraju, kao mera se ističe i podrška razvoju institucionalnih i ljudskih kapaciteta kroz deljenje znanja i iskustava.

Govoreći o ulaganju u obnovljive izvore energije, najveći deo dolazi iz nacionalnih budžeta, dok je onaj iz međunarodne saradnja relativno ograničen. Međutim, kroz međunarodnu saradnju došlo bi do povećanja finansijskih tokova koji bi smanjili nejednakosti i ostvarili trajnije koristi.

Pročitajte još:

Takođe, iako je globalno posmatrajući došlo do povećanja međunarodnih javnih sredstava za podršku čistoj energije, sredstva su uglavnom koncentrisana u određenom broju zemalja. Preciznije, kako se navodi, 80 odsto ovih sredstava odlazi u 25 zemalja, dok ostale dobijaju veoma malo ili čak uopšte ne dobijaju sredstva. Zbog toga se ističe potreba da se bolje raspodeljuju sredstva uz veću pažnju na postizanje cilja univerzalnog pristupa energiji (SDG 7), kako bi sve zemlje može da napreduju prema energetskoj tranziciji.

Zemlje u podsaharskoj Africi dobile su najmanje investicija u obnovljive izvore energije, iako imaju veliki potencijal za njihov razvoj i visoke troškove energetske tranzicije. Istraživanje koje je sprovela IRENA, pokazalo je da zemlje G7 mogu da imaju ključnu ulogu u podršci Africi, identifikujući prilike za saradnju u oblastima kao što su infrastruktura, pristup finansijama, jačanje kapaciteta i institucionalnih okvira, i bolje upravljanje kritičnim mineralima za energetsku tranziciju.

Afrika poseduje kritične materijale koji su potrebni za sektor obnovljivih izvora energije, zbog čega ima potencijal za stvaranje zelenih radnih mesta i održivog lokalnog razvoja, od čega može da profitira. Međutim, njena uloga u ovom trenutku svodi se samo na rudarenje i izvoz tih sirovina drugim zemljama. Međunarodna saradnja u izgradnji kapaciteta i transferu tehnologije može da pomogne Africi da napreduje u lancu vrednosti, ojača svoju ulogu u globalnim energetskim tranzicijama i podstakne socio-ekonomski rast.

Malim ostrvskim državama u razvoju takođe je potrebna međunarodna podrška za postizanje ciljeva energetske tranzicije, i to kroz prilagođena finansiranja kako bi se dostigli ciljevi iz Nacionalno utvrđenih doprinosa (NDC).

Energetski portal

Od 2018. u Velikoj Britaniji u potpunosti sprovedeno samo 20 odsto politike otpada

Foto-ilustracija: Unsplash (shane-rounce)
Foto-ilustracija: Unsplash (Jack Blueberry)

Revizija Strategije resursa i otpada iz 2018. koju je sprovela Ovlašćena institucija za upravljanje otpadom (Chartered Institution of Wastes Management – CIWM), vodeće stručno telo za sektor upravljanja resursima i otpadom u Ujedinjenom Kraljevstvu, Irskoj i drugim zemljama, pokazala je da je u potpunosti sprovedeno samo 20 odsto politika navedenih u Strategiji, dok je daljnjih 54 odsto samo delimično sprovedeno. U CIWM-u navode kako sprovođenje više od četvrtine (26 odsto) politika, detaljno opisanih pre više od šest godina, tek treba započeti.

Razlozi za ovaj spor napredak uključuju česte promene ministara nakon 2018. godine, pripreme za izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Evropske unije i odgovor na pandemiju Covid-19.

Potreba za novom strategijom upravljanja otpadom

Iako se ističe važnost prioritetnog sprovođenja određenih politika Strategije resursa i otpada iz 2018., kao što su proširena odgovornost proizvođača i dosledno odvojeno prikupljanje otpada, u CIWM-u smatraju kako je ova strategija zastarela i ne omogućava postizanje ekonomije nultog otpada koja može osigurati znatan rast BDP-a Ujedinjenog Kraljevstva, povećanje zaposlenosti i maksimalnu efikasnost resursa. Stoga se ističe hitna potreba za novom strategijom otpornosti resursa koja ima za cilj postizanje cirkularne ekonomije.

Pročitajte još:

„Članovi CIWM-a pokrenuli su sveobuhvatnu reviziju Strategije za resurse i otpad iz 2018. i analize potvrđuju da je napredak u sprovođenju politika bio neverovatno spor, kao što su već ranije isticali mnogi iz našeg sektora.“ – kazao je Lee Marshall, CIWM-ov direktor za inovacije i tehničke usluge.

„Činjenica je da je politička neodlučnost, između ostalih i britanskog ministarstva za zaštitu okoliša, hranu i ruralna područja (DEFRA), izvorne vremenske okvire učinila besmislenim u mnogo slučajeva. Postoji hitna potreba za donošenjem određenih politika, uključujući proširenu odgovornost proizvođača i odvojeno prikupljanje otpada, koje će direktno povećati stope recikliranja, dok će digitalno praćenje otpada i reforme prevoznika, posrednika i trgovaca pomoći regulatorima u rešavanju kriminala u vezi sa otpadom i dodatno povećati standarde. S obzirom na ukupan pregled koji nam omogućava ova revizija, vreme je da se izradi nova strategija koja će pomoći u ostvarenju vladinih ambicija o privredi bez otpada.” – zaključuju u CIWM-u.

Izvor: Ekovjesnik

Kamioni na vodonik budućnost transporta robe

Foto-ilustracija: Pixabay (chapay)
Foto-ilustracija: Unsplash (jay huang)

Kako bi saobraćaj imao što manji uticaj na životnu sredinu, osim prema električnim automobilima, teži se jeftinim i održivim alternativama za javni prevoz ali i transport robe. Do sada smo već videli da evropski gradovi imaju linije autobusa koji koriste vodonik, ali je ovaj energent u upotrebi i za kamione.

Tehnologija upotrebe vodonika u saobraćaju doprineće smanjenu emisija ugljen-dioksida i transformisati transport i teretne usluge na dugim relacijama. Međutim, ova tehnologija ima i manu, a to je nedostatak stanica za punjenje vodonikom kojih nedostaje u celom svijetu. Sa tim problemom susrela se američka kompanija „Nikola“, koja se bavi komercijalnom proizvodnjom kamiona koji kao gorivne ćelije koriste vodonik.  Samo prošle godine su proizveli nekoliko desetina kamiona klase 8 na vodonične gorivne ćelije (FCEV), dok je u 2024. potražnja dosta veća.

Ova kompanija veruje da njihov kamion ima jedan od najdužih dometa među komercijalno dostupnim kamionima klase 8 bez emisija iz izduvnih cevi, sa raznovrsnim primenama, od transporta tereta u lukama i intermodalnog transporta do metro-regionalnog transporta i specijalizovanih slučajeva upotrebe.

Pročitajte još:

Kamioni „Nikola“ na vodonične gorivne ćelije poseduju modul od 200 kW koji omogućava kontinuiranu snagu od 530 konjskih snaga. Ukupan kapacitet baterije od 164 kWh omogućava da kamioni imaju domet do 500 milja, dok je procenjeno vreme punjenja svega 20 minuta.

„Naš cilj je da predstavimo bolji, čistiji način za isporuku robe na tržište Severne Amerike u pouzdanom paketu. Naši pilot programi sa FCEV kamionima pokazali su snažne rezultate, sa dostupnošću kamiona od 98 odsto – što je ključno za efikasno korišćenje flote“, poručili su iz kompanije.

Kamioni su sastavljeni u Arizoni, a serijska proizvodnja FCEV-a je počela 31. jula 2023. godine, dok je komercijalno lansiranje usledilo 28. septembra. Među kupcima nalazi se IMC, prepoznat kao najveći pružalac usluga transporta robe iz luka u SAD.

Jasna Dragojević

Razorna oluja im uništila useve – 93 poljoprivrednika čeka odštetu. Da li će je dobiti?

Foto-ilustracija: Pixabay (jrperes)
Photo-illustration: Unsplash (Josep Castells)

Početkom juna ove godine, baš u vreme kad su usevi soje, kukuruza i suncokreta lepo napredovali, a ratari se spremali za žetvu ozimih useva, jako nevreme praćeno kišom, vetrom i ledom nanelo je velike štete u ataru Bačke Palanke i okolini. U dužini od oko 10 kilometara i širini više od dva kilometra stradalo je sve što se našlo na udaru leda: soja, kukuruz, voće, povrće. Ukratko, bilo je dramatično.

U zoni delovanja gradonosnog oblaka štete su bile i 100 posto. Sudeći po tadašnjim prvim procenama, razarajući efekat nevremena bio je na površini većoj od 2.000 hektara. Nadležni iz Ministarstva poljoprivrede i predstavnici lokalne samouprave odmah su obišli to područje, pozvali oštećene da prijave štetu i obećali pomoć. Od tada je prošlo više od dva i po meseca, ali informacija o bilo kakvoj pomoći još uvek nema.

Čeka se odgovor nadležnih 

Tražeći odgovor na pitanje da li će neko pomoći poljoprivrednicima obratili smo se nadležnima u lokalnoj samoupravi. Konkretno, predsedniku Komisije za evidenciju nastale štete na poljoprivrednim usevima Stevanu Pilipoviću koji nam je uputio dopis sledeće sadržine:

,,Što se tiče prijave štete na poljoprivrednim usevima usled vremenske nepogode koja je pogodila teritoriju Opštine Bačka Palanka 3.6.2024. godine, formirana je tročlana komisija za evidenciju štete  čiji zadatak je bio da primi prijave oštećenih lica. Prijave su bili dužni da dostave do 1.7. na zvaničnom obrascu za prijavu, uz priložene fotografije oštećenih useva”, navodi Pilipović i dodaje:

,,Pomenuta komisija je zaprimila 93 prijave od strane oštećenih lica. Nakon izvršene obrade pristiglih prijava utvrđena je prijava štete na ukupno 324,82 ha. Koliko sam ja upoznat sa situacijom, sve navedeno je prosleđeno nadležnima na dalje odlučivanje i još uvek se očekuje odgovor. Ista je sudbina i sa štetom od prošlogodišnjeg nevremena.”

Pročitajte još:

Mrtvo slovo na papiru

Bačku Palanku i okolna sela prošle godine je pogodila superćelijska oluja i nanela ogromne gubitke. Nevreme je i tad došlo i prošlo, ali ostala je ogromna materijalna šteta i nada poljoprivrednika da će im bar neko pomoći. Tada im je opštinska uprava prosledila zapisnik koji je načinila Komisija za procenu štete gde su navedene procentualne štete na svim usevima i na svim parcelama. Mnogi poljoprivrednici su se nadali da će bar pred prolećnu setvu dobiti neku vrstu pomoći, ali ispostavilo se, kako kažu, da je to samo mrtvo slovo na papiru.

Foto-ilustracija: Unsplash (meric Tuna)

Poljoprivrednik iz Bačke Palanke Milan Jovicki kaže da je prošle godine oluja kod njega povaljala 30 jutara kukuruza. Teško ga je bilo pokositi, šteta je bila velika, a ove godine oluja i led naneli su ogromnu štetu na više od 100 jutara useva.

,,Ječam na površini od sedam jutara je potpuno uništen i nije bio osiguran, dok su parcele sa pšenicom i sojom osigurane. S obzirom na to da za štetu od prošlogodišnje oluje niko nije imao sluha ni pomogao, ove godine nisam ni podnosio zatev. Nema od toga ništa. Nadležni su mogli bar da nam umanje porez, ali baš nikakave pomoći nema”, rekao nam je Jovicki, spremajući se za žetvu suncokreta.

Suša otežala situaciju

Stevici Gajiću iz Bačke Palanke nevreme je u junu potpuno uništilo 40 jutara ječma, 50 jutara pšenice, 120 jutara soje i 100 jutara kukuruza. Parcele je samo potanjirao da ne raste trava.

“Situacija je trenutno jako teška, rod će zbog suše biti smanjen, a cene su jako niske. Neće se tako lako povratiti uloženo ni na svojoj njivi, a gubitak je tek veliki ako je u pitanju zakup. Još pamtimo gubitke od prošlogodišnje oluje”, kaže on i dodaje da bi pomoć države dobro došla.

“Brzo će setva pšenice, treba nabavljati repromaterijal, deklarisano seme koje je skupo”, zabrinut je ovaj ratar.

Izvor: Agroklub

U toku izgradnja postrojenja za preradu otpadnih voda u Sečnju

Foto: Ministarstvo zaštite životne sredine
Foto: Ministarstvo zaštite životne sredine

U toku su radovi na izgradnji postrojenja za preradu otpadnih voda u Sečnju koje će, kada bude završeno, omogućiti rad u punom kapacitetu ranije izgrađene kanalizacione mreže i uspostavljanje kompletnog sistema za odvođenje i zbrinjavanje otpadnih voda.

Prilikom obilaska radova, Irena Vujović, ministarka zaštite životne sredine navela je da se postrojenje gradi po savremenim standardima, što će podići stepen zaštite životne sredine u ovom kraju.

Kako je podsetila, opština Sečanj ima veliki procenat izgrađenosti kanalizacione mreže, a to je jedan od preduslova da se krene i u izgradnju postrojenja.

Završetak radova očekuje se u januaru 2026. godine, što znači da će prečišćena i tehnički ispravna voda sa ove teritorije odlaziti u recipijent, reku Tamiš.

Ministarka je dodala da će opština Sečanj u narednim mesecima raditi i na sekundarnoj kanalizacionoj mreži, kako bi domaćinstva i svi koji će gravitirati ka prečistaču, mogli što lakše da se priključe.

Pročitajte još:

Prema njenim rečima, razgovaraće se i sa industrijskim preduzećima, jer je njihova obaveza da rade predtretman otpadnih voda.

Kako je istakla, kada sve bude gotovo, postojaće sistem koji dobro funkcioniše kao i bolji standardi zaštite životne sredine u Sečnju.

Ministarka je najavila da će se u narednom periodu razgovarati i o drugim projektima, pre svega o upravljanju čvrstim otpadom i dodala da je u planu da Sečanj gravitira ka regionalnom centru za upravljanje otpadom u Inđiji, za koji uskoro počinje izrada dokumentacije.

Energetski portal

Štete od suše i požara ogromne – ugroženi pčelinjaci, voćari računaju na gubitak trećine roda

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-iliustracija: Unsplash (Samuel Jeronimo)

Izuzetno visoke temperature i leto bez kiše izveli su kombajne u žetvu mesec dana ranije. Žega je smanjila rod suncokreta, kukuruza i soje, a nije pošteđeno ni voće. Kolika je šteta, tek računaju i proizvođači i država.

Zbog dugotrajne suše i rekordno visokih temperatura, atari su goreli i figurativno i bukvalno. Na udaru požara našlo se i selo Melenci kod Zrenjanina. Zapalili su se i trava i kukuruz, a najveću štetu pretrpeli su pčelari.

,,Šteta je negde oko sedam hiljada evra. Izgorele su 54 košnica od 93 koje su bile ovde. Zahvaljujući mojim kolegama pčelarima koji su prisutni, uspeli su da spasu 39 košnica. Požar je izbio iznenada, kad sam došao oni su već spasili, uradili i puno im hvala na tome”, kaže pčelar Siniša Topalov.

Pčelar Milovan Mijatov, koji je izmeštao košnice, kaže da je bilo zastrašujuće jer je plamen zahvatio pčelinjak.

,,Prilazite pčelinjaku koji je u plamenu, koji gori intenzivno. Kad se vosak i pčele upale, tu spasa nema. Jednostavno smo odvojili deo koji se mogao spasiti od onog dela koji je intenzivno goreo, i eto šta je ostalo”, kaže Mijatov.

Pročitajte još:

Smanjen rod uljarica i kukuruza

Ni biljka sa suncem u imenu nije mogla da izdrži ovogodišnju žegu. I kvalitet i rod suncokreta smanjeni su, i to gotovo 40 odsto, pokazuju prve procene. U srednjem Banatu kažu da je situacija loša, ali ne onoliko koliko su strepeli da će biti.

Foto-ilustracija: Unsplash (Nadine)

,,Skoro mesec dana je ranije vršidba, ali mi smo se plašili da će i rod biti gori. Prva njiva koju smo ovršili izgorelo je 16 metara po jutru. Juče 18, tako da mislim da u ovoj situaciji treba da budemo zadovoljni”, objašnjava poljoprivrednica iz Nove Crnje Eržebet Halupka Dunai.

Iako će rod biti manji, cena žitarica neće biti veća, kažu na Produktnoj berzi u Novom Sadu.

,,S obzirom na to da SAD imaju rekordan rod kukuruza i soje, konstantno se vrši pritisak na svetsko tržište, tako da i pored nižih prinosa u našem regionu, cene na svetskom tržištu su nižem nivou”, navodi direktor Produktne berze Vlado Kovačević.

Očekivani problemi i u narednoj sezoni

Koliko tačno je suša umanjila rod znaćemo kada Ministartvo poljoprivrede završi procenu. Institut za voćarstvo računa sa gubitkom od najmanje 30 odsto roda voća.

,,Direktno su sada ugrožene voćne vrste kod kojih je berba u toku, kao što je šljiva. Nakon toga sledi berba jabuke, gde takođe očekujemo velike probleme. Ove štete će se odraziti ne samo na ovu sezonu već i na narednu vegetaciju, jer se voće neće pripremiti za rod u vegetaciji”, ističe direktor Instituta za voćarstvo u Čačku Darko Jevremović.

Procene stručnjaka su da ćemo zbog suše samo na izvozu kukuruza zaraditi minimum 300 miliona evra manje nego prošle godine. Pojedina poljoprivredna udruženja traže uvođenje vanredne situacije, kako bi mogli da dobiju nadoknadu štete.

Izvor: RTS

EU:  Deset najčešćih proizvoda od plastike koji završe na plažama

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Freepik (frimufilms)

Proizvodi od plastike za jednokratnu upotrebu koriste se jednom ili kratko vreme, a potom se bace, pa ne treba da iznenađuje činjenica da oko 80 odsto morskog otpada čini plastika. Osim što plaže izledaju neuredno, to ima i dugotrajan uticaj na našu planetu.

Prema pravilima EU o plastici za jednokratnu upotrebu, deset proizvoda od plastike za jednokratnu upotrebu koji se najčešće nalaze na plažama Evrope su štapići za uši, pribor za jelo (tanjiri, slamke i kašičice), baloni i štapići za balone, ambalaža za hranu, čaše za piće, ambalaža za piće, opušci cigareta, plastične kese, paketi i omoti, vlažne maramice i sanitarni proizvodi.

Za druge proizvode od plastike za jednokratnu upotrebu, EU se fokusira na ograničavanje njihove upotrebe, na primer, uvođenjem zahteva za dizajn. Jedna od mera, uvedena je od 3. jula, plastične flaše za jednokratnu upotrebu koje se prodaju u EU moraju imati čepove ili poklopce pričvršćene za flašu.

Pročitajte još:

„Ovo može izgledati kao mala promena, ali njen uticaj može biti ogroman. Plastični čepovi ili poklopci su deo skoro 26 miliona tona plastičnog otpada koji se svake godine generiše u Evropi, od kojih mnogo završava na plažama širom sveta. Oko 80 odsto morskog otpada čini plastika. Zašto je uvedena promena sa čepovima? To je samo jedan od rezultata EU zakona o plastici za jednokratnu upotrebu“, navode iz Evropske komisije (EK).

EU strategija za plastiku, ima za cilj zaštitu životne sredine i zdravlja ljudi smanjenjem zagađenja plastikom i morskog otpada i ubrzavanje prelaska na kružnu i resursno efikasnu ekonomiju plastike. Strategija definiše kako EU planira da smanji plastični otpad u celokupnom spektru proizvodnje plastike.

Direktiva o plastici za jednokratnu upotrebu nije “protiv plastike”, već protiv neodržive upotrebe i bacanja plastike.

Pravila EU o ambalaži ima za cilj da se do 2025. reciklira 50 odsto plastične ambalaže, a do 2030. 55 odsto. U 2023. godini, Evropska komisija je usvojila REACH ograničenje na mikroplastiku namerno dodatu proizvodima i predlog zakona o sprečavanju gubitaka plastičnih peleta u životnu sredinu. Cilj EU je da smanji ispuštanje mikroplastike za 30 odsto do 2030. godine.

Energetski portal

Zabrana radova na Uni dokaz da građani mogu zaštiti prirodu

Foto: Green Team Novi Grad
Foto: Green Team Novi Grad

Inspekcija zaštite prirode Državnog inspektorata Hrvatske zabranila je investitoru izgradnju hidroelektrane na izvoru reke Une u Donjoj Suvaji.

Iz Državnog inspektorata navode, kako prenose hrvatski mediji, da je provedenim radovima došlo do štetnog uticaja na prirodu te da se ne može isključiti daljnji negativan uticaj provođenja zahvata, kako na ciljeve očuvanja i celovitosti područja ekološke mreže, tako i na bioraznolikost.

Informacija o zabrani daljih radova na Uni zatekla je i aktiviste, koji poručuju da je ovo dokaz da građani mogu stati u odbranu prirode.

„Una i svi oni koji su svojim telima branili reku Unu od tzv “investitora”, su dobili prvu bitku za očuvanje vrela Une. Međutim, dug je put do potpunog otklanjanja pretnje. Ne treba gubiti iz vida ni to da ništa nije gotovo dok se odgovorni za ovu situaciju dovedu pred lice pravde, kao i da se koliko je moguće sanira nastala šteta. Jedna bitka je dobijena, čestitke ljudima sa vrela Une, ovo nešto što uliva nadu i pokazuje da građani mogu stati i istrajati protiv devastacije životne sredine“, rekao je Mario Crnković iz  Udruženja građana Green Team.

Crnković je za Energetski portal dodao da je Una svojim čitavim tokom pod različitim pretnjama i devastacijama.

Pročitajte još:

„Od velike je važnosti da građani stanu u zaštitu životne sredine, jer očuvana i nezagađena životna sredina jeste u direktnoj vezi sa zdravljem čoveka. U Donjoj Suvaji se pokazalo da reke bolje od ičega ujedinjuju ljude, a da borba za život, kao i kada je u pitanju slučaj Trgovska gora, prevazilazi sve granice“, poručio je on.

Izgradnja hidroelektrane „Una-mlin“ odvijala se unutar područja Natura 2000, zaštićene mreže koja je ključna za očuvanje biološke raznolikosti u Evropi, a od samog početka radova okupila je brojne aktiviste u borbi za očuvanje ovog prirodnog bisera.

Treba dodati da pored MHE na vrelu Une, pretnja nad životima građana i životom ove reke je potencijalno odlaganje radioaktivnih i drugih opasnih otpada na Trgovskoj gori, neposredno uz reku Unu.

Jasna Dragojević

Italija ponovo otvara rudnike u potrazi za kritičnim mineralima

Foto-ilustracija: Pixabay (stafichukanatoly)
Foto-ilustracija: Freepik (VecMes)

Italijanska vlada donela je odluku o ponovnom otvaranju ranije zatvorenih rudnika i pokretanju novih kako bi obezbedila pristup ključnim mineralima, poput litijuma i kobalta, koji su neophodni za proizvodnju električnih automobila i drugih tehnologija obnovljive energije, prenose svetski mediji.

Ovaj potez usklađen je sa strategijom Evropske unije za smanjenje zavisnosti od Kine i podršku tranziciji na zelenu energiju.

Uredbom, koju su predstavili ministar industrije Adolfo Urso i ministar zaštite životne sredine Gilberto Pičeto Fratin, pojednostavljuju se procedure za dobijanje dozvola za rudarstvo, a predviđeno je da proces izdavanja dozvola traje najviše 18 meseci. Ova inicijativa ima za cilj ubrzanje istraživanja i eksploatacije mineralnih resursa, sa posebnim fokusom na litijum, nikl, kobalt i retke metale.

Italija planira da koristi savremene tehnologije za istraživanje i ekstrakciju minerala, što uključuje ažuriranje nacionalne rudarske karte i identifikaciju potencijalno vrednih napuštenih rudnika. Ovaj program biće finansiran sa 3,5 miliona evra i rukovodiće ga Ministarstvo zaštite životne sredine.

Nova uredba takođe uvodi promene u sistemu koncesionih naknada, gde će kompanije plaćati od pet do sedam odsto prihoda od izvađenih minerala, što će omogućiti državi i regionima da podele dobit od rudarskih aktivnosti. Ove mere su deo šire strategije za ubrzanje energetske tranzicije i podršku nacionalnoj ekonomiji u kontekstu globalnih promena na tržištu kritičnih sirovina.

Pročitajte još:

Italija bogata ključnim sirovinama

Veruje se da Italija poseduje rezerve najmanje 15 od 34 sirovine koje Evropska unija smatra ključnim za strateški razvoj. Međutim, mnogi od tih resursa nalaze se u rudnicima koji su zatvoreni pre mnogo decenija jer su tada smatrani neisplativim, istakao je ministar Urso.

Prema italijanskoj agenciji za zaštitu životne sredine (ISPRA), potencijalni resursi uključuju litijum u blizini Rima, olovo i cink u Lombardiji, kobalt u Pijemontu, titan u Liguriji, kao i različite rude na Siciliji i Sardiniji.

Foto-ilustracija: Unsplash (Michael Fousert)

ISPRA ima zadatak da do maja 2025. godine obezbedi ažuriranu mapu mineralnih resursa, koristeći savremene tehnologije poput satelita i dronova za otkrivanje minerala duboko pod zemljom, kako bi se što bolje iskoristio njihov potencijal.

„Ne smemo dozvoliti da zavisnost od ruskog uglja zamenimo zavisnošću od kritičnih sirovina iz Kine. Italija ima značajne rezerve minerala, poput kobalta u Pijemontu i Liguriji, i sada je vreme da ih iskoristimo za dobrobit naše ekonomije i građana“, izjavio je ministar Urso.

Energetski portal

Nov problem u poznatoj nuklearnoj elektrani

Foto-ilustracija: Unsplash (Dan Meyers)
Foto-ilustracija: Unsplash (kilian karger)

Nuklearna elektrana Fukušima Daiči, smeštena na severoistoku Japana, postala je svetski poznata nakon katastrofe koja ju je zadesila 2011. godine, kada je više od deset metara visok cunami je preplavio oblast od 560 km² i ostavio iza sebe katastrofu, ruševine i oštećenja u fabrici, izazvavši oslobađanje radioaktivnih materijala.

Tokio Electric Power Company (TEPCO) intenzivno je radio na sakupljanju i skladištenju kontaminirane vode da bi se sprečilo dalje zagađenje životne sredine. Kao deo ovih napora, TEPCO je uveo napredni sistem za obradu tečnosti (ALPS) s ciljem smanjenja radioaktivnosti u vodi, i pre otprilike godinu dana otpočelo je ispuštanje prečišćene vode u okean.

U februaru je kompanija imala određenih tehničkih problema koji su rešeni, a ovog puta je Tepco, kompanija koja upravlja ovom elektranom, otkrila novi problem u zgradi reaktora bloka 2, koji je bio jedan od najteže pogođenih tokom nesreće 2011. godine. Reč je o curenju približno 25 tona vode iz sistema koji hladi upotrebljeno nuklearno gorivo. Korišćeno gorivo, iako više ne proizvodi energiju, ostaje izuzetno vrelo i mora se stalno hladiti u specijalnim bazenima kako bi se izbegla opasnost.

Smanjenje nivoa vode u rezervoaru koji se koristi za održavanje nivoa vode u bazenu sa upotrebljenim gorivom, ukazivalo je na moguće curenje. Tepco je odmah reagovao, odlučivši da isključi glavnu pumpu sistema za hlađenje.

Pročitajte još:

Iako je isključivanje pumpe dovelo do postepenog povećanja temperature u bazenu za upotrebljeno gorivo, Tepco je procenio da će temperatura rasti za samo 0,06°C na sat, dostigavši maksimalno 46°C, što je znatno ispod bezbednosne granice od 65°C. Dakle, nije postojala neposredna opasnost po sigurnost, kako objašnjava World Nuclear News.

Voda koja je procurila je završila u odvodu na podu prostorije, koji je usmeravao tečnost u sabirnu jamu u podrumu. To znači da je curenje bilo kontrolisano i da nije predstavljalo pretnju po okolinu.

Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) je obaveštena o ovom incidentu, uz napomenu da, prema trenutnim podacima, curenje nije zahvatilo druge prostorije. Ovaj incident, iako značajan s obzirom na istoriju elektrane Fukušima Daiči, bio je upravljan na kontrolisan način, bez većih posledica.

Energetski portal