Home Blog Page 149

Poziv na Samit cirkularne ekonomije Zapadnog Balkana

Foto-ilustracija_ Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Samit cirkularne ekonomije Zapadnog Balkana biće održan u petak 16.06.2023. godine sa početkom u 10 časova u Privrednoj komori Srbije. Samit će okupiti klјučne aktere iz regiona Zapadnog Balkana kako bi zajedno ukazali da se primenom principa cirkularne ekonomije naš region može transformisati u održivi i konkurentni. Programom Samita predviđeno je sagledavanje rezultata tri godine primene Zelene agende sa aspekta nadležnih državnih organa, međunarodnih institucije i privrednih komora, predstavljanje cirkularnih rešenja koje kompanije primenjuju u svom poslovanju, kao i mogućih izvora finansiranja zelene tranzicije.

Kao prateći događaj Samita, Festival cirkularne ekonomije biće održan u subotu, 17. juna 2023. godine sa početkom u 12 časova na Cvetnom trgu u Beogradu. Programom Festivala obuhvaćene su razne vrste zabavno-edukativnih aktivnosti za decu i građane, u cilju podizanja svesti o klimatskoj krizi i značaju primene principa cirkularne ekonomije. Više informacija u agendi u prilogu.

Prijavu učešća možete pronaći na linku ovde 

Link za online praćenje Samita možete pronaći ovde

Izvor: PKS

Ekstremne godine: šta su one, i zašto ih ima sve više?

Foto-ilustracija: Unsplash (Nazrin B Va)

Šta godine 2000, 2001, 2014, 2018. i 2019. imaju zajedničko? Kako ukazuje savremena meteorologija, ove godine su one koje su u poslednjih četvrt veka bile – ekstremne. Preciznije: tokom njih bilo je zabeleženo između 30 i 50 odsto više ekstremnih prilika (suša, toplotnih talasa, obilatih padavina) u odnosu na prosek druge polovine 20. veka, objašnjava za Klima101, Milica Tošić, doktorantkinja na Fizičkom fakultetu u Beogradu.

Poređenja radi, pre 2000. godine na ovaj način se izdvaja jedna jedina ekstremna godina – 1991.

Ovaj porast uzrokovale su klimatske promene, i on se može precizno opisati na sledeći način: u poslednjih 70 godina, godine su postajale ekstremnije u proseku za 1,1 odsto po deceniji, što praktično znači oko četiri ekstremna dana više, u proseku, svake decenije. I taj porast se, naravno, ubrzava usled klimatskih promena.

Ali zašto merimo godine na ovakav način?

Foto: Klima101 (Prema savremenoj metodologiji, ekstremna godina predstavlja fenomen koji se odlikuje učestalijim i intenzivnijim ekstremnim vremenskim događajima poput visokih i niskih temperatura, obilnih padavina i suše. Sve ove pojave integrisane su u jedan klimatski indeks koji pokazuje da je od 2000. naovamo došlo do drastičnog porasta ekstremnih godina kod nas.)

Ekstremni događaji prate se naizgled jednostavno, u odnosu na uobičajene meteorološke vrednosti

Prema dokumentima Međunarodnog panela za klimatske promene (IPCC), ekstremni vremenski događaj je definisan kao „događaj koji je redak na određenoj lokaciji i u određenom trenutku u toku godine“, a ekstremni klimatski događaj kao „obrazac ekstremnog vremena koji traje neko duže vreme (npr. tokom godišnjeg doba)“.

I jedni i drugi ekstremi su retki događaji, sa velikim odstupanjima u odnosu na klimatologiju za dato mesto i vreme – u pitanju su, naravno, događaji poput poplava, suša, toplotnih talasa, ekstremno visokih (ali i niskih) temperatura i sl. koji imaju najveći uticaj na različite sektore društva, od poljoprivrede do energetike i zdravstva.

Premda su retki, ekstremni događaji predstavljaju jedan od najkompleksnijih problema za izučavanje u klimatologiji. S obzirom da ih je izuzetno teško predvideti, u naučnoj zajednici definisani su indikatori ovih pojava koji se određuju na osnovu meteoroloških parametara (izmerene temperature, brzine vetra, količine padavina) i koji se nazivaju klimatski indeksi.

Pročitajte još:

Klimatski rizik se povećava kada postoji kombinovani uticaj više ekstremnih pojava

Definicije indeksa uglavnom su zasnovane ili na verovatnoći pojavljivanja određene vrednosti ili na premašivanju apsolutnog ili percentilskog praga. Primera radi, jedan takav indeks je broj letnjih dana u toku godine, to jest broj dana tokom kojih je izmerena maksimalna dnevna temperatura veća od 25 stepeni Celzijusa.

Foto: Proglas

Pošto se temperatura vazduha beleži decenijama, imamo neke poprilično jasne uvide koji ukazuju na uticaj klimatskih promena. Evo jednog takvog pokazatelja: ako gledamo prosečan broj letnjih dana u toku godine za period od 1961. do 1990. godine, poslednja godina koja je imala manji broj letnjih dana od tog proseka bila je davna 1995. Svaka naredna godina bila je iznadprosečna, a posebno se izdvaja 2012, koja je imala gotovo 60 letnjih dana više nego što je to (nekada bio) prosek.

Rekli bismo: u pitanju je relativno jasna stvar, zar ne? Ali ako želimo da osmotrimo posledice vremenskih uslova, a posebno onih ekstremnih, stvari postaju daleko kompleksnije.

Naime, klimatski rizik se povećava kada postoji kombinovani uticaj više ekstremnih pojava, bilo da se one dešavaju jedna za drugom u kratkom vremenskom periodu ili se dešavaju istovremeno.

Na primer, sa stanovišta uticaja na zdravlje, veoma topli i vlažni uslovi predstavljaju veći stres za ljudski organizam nego kada bi oni bili topli i suvi; sa druge strane, upravo topli i suvi, kada su združeni, povećavaju rizik od pojave požara. Kombinacija obilnih padavina i jakih vetrova može dovesti do intenzivnih poplava i stvaranja klizišta.

Srbija je poslednjih godina imala nekoliko slučajeva ovakvih složenih ekstrema, gde se naravno nameću poplave 2014. godine kao najrazornije. Po savremenim meteorološkim merenjima, Srbija je u poslednjih 20 godine osetila češće i intenzivnije toplotne talase, suše i poplave.

Pošto su ekstremni događaji najuticajniji (ili: najopasniji) po funkcionisanje društva, od suštinskog je značaja da se razmotri njihov združeni efekat, kako bi se steklo sveobuhvatno znanje o našoj sadašnjoj i budućoj izloženosti na takve događaje. Upravo zbog toga su osmišljeni indikatori kombinovanih ekstremnih vrednosti.

Ako ne bismo preduzeli nikakve klimatske akcije, do kraja veka imali bismo ekstremne pojave na svaka četiri dana

To su, ukratko, ekstremne godine: jedan klimatski indeks u koji je integrisano više pojedinačnih klimatskih ekstrema poput broja dana sa ekstremno visokim i ekstremno niskim temperaturama, broja dana sa veoma obilatim padavinama i indeks suše, i sve to u godišnjim vrednostima. U pitanju su one godine kada je sveukupno ovakvih klimatskih ekstrema bilo značajno više od dugogodišnjeg proseka.

Foto-ilustracija: Pixabay

Ovakav kombinovani indeks nam na jednostavan i neposredan način ukazuje na posledice klimatskih promena i može biti važan alat u osmišljavanju strategija za borbu protiv klimatskih promena, kao i za adaptaciju na promenjene uslove.

Učestalost ekstremnih događaja i ekstremnih godina nastaviće da raste u 21. veku – koliko tačno, zavisi od zaustavljanja emisije gasova staklene bašte.

Prema pesimističnom scenariju, rezultati regionalnih klimatskih modela nam ukazuju da u proseku, do kraja dvadeset prvog veka, možemo očekivati povećanje od 20 odsto u združenim klimatskim ekstremima. To bi onda značilo da bismo u toku jedne godine u proseku osećali ekstremne meteorološke uslove svakog četvrtog dana.

Srećom, pesimistični scenario je sve manje verovatan, a posebno sa aktuelnim najavama velikih projekata zelene tranzicije. Ali važno je znati šta bi nam se tačno desilo kada bismo nastavili „sve po starom“.

Izvor: Klima101

PRODUKTIVNOST I ODRŽIVA BUDUĆNOST NA ABB NAČIN

Photo: ABB
Photo: ABB

Brojni merni instrumenti, senzori, aktuatori, elektronski transmiteri i drugi uređaji, sakriveni u dubini nekog postrojenja, neprestano beleže podatke o protoku vazduha, gasa, vode ili toplotne energije. Sa pojavom novih tehnologija i kompanija koje su se specijalizovale za digitalnu transformaciju, stvorili su se uslovi da ovaj izvor dragocenih informacija bude polazna tačka za prelazak industrije na održivo poslovanje.

Nasuprot konvencionalnom proizvodnom procesu, u kom je bezbrižan odnos prema resursima kao što su voda, toplotna ili električna energija, odražavao opšti duh vremena, danas stoji novi model zasnovan upravo na merenjima potrošnje raznih resursa u samim postrojenjima. Taj savremeni proizvodni proces podrazumeva da su sve operacije potpuno povezane, fleksibilne i samooptimizujuće, a među kompanijama koje mogu sve zahtevnijim industrijama to i da obezbede ističe se ABB, vodeća svetska inženjering kompanija. Njihova softverska rešenja u oblastima elektroenergetike, robotike, automatizacije i elektromotornih pogona primenjena su u mnogim fabričkim postrojenjima, elektranama i drugim pogonima, čime su ostvarene veća produktivnost, bezbednost i pouzdanost, uz smanjenje ugljeničnog otiska.

U FOKUSU:

ABB u borbi protiv posledica klimatskih promena

Poznato je da bez merenja nema ni dobrog upravljanja, a postizanje održivosti u industriji se zasniva upravo na pažljivom prikupljanju podataka o potrošnji. Istraživanja su pokazala da bi se globalna potrošnja električne energije mogla smanjiti do 10 odsto ako bi se 300 miliona industrijskih sistema sa elektromotornim pogonima u svetu zamenilo optimizovanom opremom visoke efikasnosti. Međutim, to ne bi bila jedina dobrobit. Posledično bi se smanjile i emisije štetnih gasova koji su, inače, glavni uzročnici globalnog zagrevanja.

Kao svetski lider u efikasnosti korišćenja resursa, ABB pruža mogućnost energetske tranzicije u fabrikama, elektranama i drugim industrijskim postrojenjima. Njiho va rešenja pomažu u smanjenju emisija štetnih gasova i očuvanju prirodnih resursa u industriji. Svojim ekološkim težnjama dali su i vremenski okvir. Planiraju da pomognu svojim klijentima da do 2030. godine smanje godišnje emisije CO2 za 100 miliona tona, što je količina godišnjih emisija koju ispušta 30 miliona vozila sa motorom sa unutrašnjim sagorevanjem.

Priredila: Jovana Marković

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE.

ABB pomaže u obezbeđivanju održive energije na 75. trci Formule E

Foto: ABB

ABB FIA Svetsko prvenstvo u Formuli E obeležio je svoju 75. trku kao glavni sponzor u Džakarti. 

Staza duga 2,37 kilometara, namenski je izgrađena, postavljena u senci zaliva Džakarta u severnom delu grada. Ima 18 okreta i dugačku, brzu startno-ciljnu stazu koja će dovesti do uzbudljivih trka na indonežanskoj vrućini.

ABB sarađuje sa indonežanskom državnom elektroenergetskom kompanijom PLN, na efikasnom, bezbednom i praktičnom snabdevanju električnom energijom iz geotermalne i hidroelektrane. 

Pročitajte još:

Karin Lepasoon, glavna direktorka za komunikaciju i održivost ABB-a, rekla je:

„Važno je imati na umu ovu prekretnicu održivosti naše 75. trke kao nacionalnog sponzora u najnaseljenijem gradu, u kom radimo da obezbedimo tehnologiju i rešenja koja pomažu u borbi protiv pitanja vezanih za klimatske promene. Ključne oblasti su elektrifikacija i energetska efikasnost – dve teme koje se savršeno uklapaju u seriju trka električnih motora, gde je efikasno upravljanje energijom ključ uspeha.”

Foto: ABB

ABB pruža rešenja koja doprinose tekućoj energetskoj tranziciji i donose značajno smanjenje emisije i uticaja na životnu sredinu u Džakarti i širom Indonezije. Primer za to je kompanijsko besprekidno napajanje (UPS) PoverVave33 koji je PLN koristio za samit G20 na Baliju prošle godine kako bi garantovao dostupnost električne energije sa malim otiskom.

ABB ove sezone preuzima ulogu zvaničnog partnera za punjenje. Kao lider na tržištu, ABB je do danas instalirao oko 400 punjača u Indoneziji i omogućio niz prvih ovakvih instaliranih punjača u zemlji, poput Južne DŽakarte gde je u jednoj stambenoj zgradi instaliran prvi elektropunjač.

Kao prvo na svetu potpuno električno FIA Svetsko prvenstvo i jedino sportsko sertifikovano neto nulta ugljenik takmičenje, trke u Formuli E donose dramatične trke u srce najpoznatijih gradova na svetu koji pružaju platformu za moto trke novog doba, od strane proizvođača automobila koje će ubrzati inovacije električnih vozila.

Izvor: ABB

UMETNOST KROZ PRIZMU EKOLOGIJE

Foto: Nebojša Babić

Kad na zelenim površinama niknu deponije, a plutajući otpad istisne ribe iz reka, umesto lepote pejzaža dobijamo ruglo, koje može dugo da čeka da mu se vrati čisto, zelenoplavo ruho. Čini se da novonastala slika šalje snažnu poruku. Iako to nije uvek dovoljno za promenu, ponekad se ipak javi tračak nade kad se prepletu ekologija i umetnost, pa se u toj novoj simbiozi stvori jedinstvena energija. Takva je umetnost koju živi muralista Andrej Josifovski, docent na Departmanu za arhitektonske tehnologije na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, koji je javnosti možda poznatiji po nadimku Pijanista. S njim smo razgovarali o njegovim umetničkim stvaralaštvima posvećenim ekologiji i snazi poruke koje nose u sebi.

„Zadatak umetnosti je da svojim stvaralaštvom oplemenjuje ljude, budeći lepa i uzvišena osećanja, čime ujedno ukazuje i na sve ono što je ružno i što treba menjati da bi svet bio lepši i bolji“, kaže Andrej.

Jedan od njegovih velikih projekata je Zlatni kontejner kojim je, polazeći od sociološkog aspekta siromaštva, trebalo skrenuti pažnju na ideju da je odnos prema đubretu zapravo gledanje na svet i njegovu budućnost. Sa ovim radom učestvovao je, kao deo autorskog tima arhitekte Branka Stojanovića, na Bijenalu Arhitekture u Veneciji 2018. godine predstavljajući Republiku Srbiju.

U FOKUSU:

Iako je priroda „bogata“ otpadom koji je ovom umetniku potreban za rad, do njega nije uvek lako doći, zbog čega mu značajnu podršku pružaju njegovi pomoćnici, kao i organizacije koje se bave otpadom kao što su EkoStar PAK i KappaStar Recycling.

Rezultat zajedničkog truda je rad Save Our Home, u kom je od plastičnih flaša skupljanih po reci napravio lik Jovana Memedovića, velikog borca za očuvanje zdrave životne sredine. Jovan je u javnom nastupu prvi skrenuo pažnju na zagađenost naših reka, navodi Andrej.

Foto: Nebojša Babić

Projekat Eko čikice privukao je posebnu pažnju građana. Inspiracija za projekat potekla je od Andrejeve omiljene dečje zabave – slaganja lego kockica napravljenih od plastike.

,,Plastičnog otpada je najviše, i to je najveća pretnja planetarnom ekosistemu, a time i opstanku živog sveta na Zemlji. Igra je tako dizajnirana da razvija kreativnost i maštu, budući da slaganjem jednoličnih kockica oživljava jedan nov, lep dečji svet budućnosti. Početak igre uvek je nov izazov, a da bi igra mogla da se ponavlja i traje, na kraju se sve razgrađuje i kockice se pakuju u svoje kartonske kutije“, kaže Andrej.

Reč „lego“ je složenica dveju reči danskog jezika „leg“ i „godt“ i znači „lepo se igraj“. ,,Tako sam i vaspitavan, da se lepo igram i u tom duhu bi trebalo da se deca vaspitavaju, jer budućnost sveta pripada njima“, kaže Andrej.

Nakon višednevne izrade Eko čikice našle su mesto na divljim deponijama da odatle poruče da razbacivanje otpada nije lepa dečja igra, već ružna i opasna navika. Ono što važi za decu treba da važi i za odrasle i dokle god bude trebalo, Andrej će to svojim radovima isticati, a tome se kraj još ni izdaleka ne vidi.

Priredila: Katarina Vuinac

Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE.

Zelena ekonomija – Pokretač održivog razvoja privrede Republike Srpske

Foto: EP

Na konferenciji ,,Zelena ekonomija – Pokretač održivog razvoja privrede Republike Srpske’’, koja je održana u Trebinju, panel diskusija bila je posvećena finansiranju zelene ekonomije i zelenih projekata malih i srednjih preduzeća.

Cilj panela bio je da se daju odgovori na pitanja kako obezbediti finansiranje za projekte koji dolaze iz OIE, odnosno zelene projekte, jer kada kompanije imali ideju da mogu da naprave uštede u vezi energije i kada krenu da pišu projektni plan i dođu do pitanja budžeta nailaze na problem.

Miloš Milošević iz Inovacionog centra Mašinskog fakulteta u Beogradu, kao moderator, na početku panela istakao je da su Razvojna agencija Republike Srpske, Inovacioni centar i Privredna komora Republike Srpske partneri na projektu Evropske mreže za preduzetništvo, koja takođe pruža podršku ovakvim preduzećima.

Hamdija Mujezin, project manager projekta URBANLED u UNDP-u, predstavio je njihova pozitivna iskustva u podršci malim i srednjim preduzećima. Kako je naveo, pažnja je usmerena na preduzeća iz karbonski intenzivnih industrija, a podrška im je pružana kroz direktnu tehničku i finansijsku asistenciju. To je podrazumevalo, između ostalog, i pripremu predloga za mere za investicije, izradu tehničke dokumentacije, samo finansiranje kao i praćenje implementacije investicije.

Pročitajte još:

Mujezin je približio učesnicima kroz primer i ESCO model finansiranja, koji kompanijama omogućava ujedno uštedu energije i drugoročni profit, objašnjavajući da postoje varijabilne i garantovanje uštede. Govoreći o varijabilnim, na mesečnom niovu se mere uštede i dogovara se koliku uštedu zadržava firma, a koliku ESCO. Kod garantovanih ušteda, primera radi, ESCO firme investiraju u fotonaponsku elektranu određenog preduzeća i narednih pet godina sve ostvarene uštede, kada je reč o energiji, idu ESCO firmi. Nakon isteka tog perioda, naredne tri godine preduzeće i ESCO firma dele uštedu, nakon čega ESCO izlazi iz ugovornog odnosa i sve ušede od tog trenutka su samo za preduzeće.

Njihova dosadašnja iskustva u podršci ovakvim preduzećima su uspešna. Kako Mujezin objašnjava, kada su uzeli u obzir trenutnu cenu takse CO2 u Evropskoj uniji, sve investicije su se isplatile kroz uštede CO2, investirajući u čistiju energiju.

Zihnija Hasović iz Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), rekao je da banka značajno investira u BiH i objasnio koliki značaj imaju kreditne linije. Naime, kao primer je naveo finansiranje malih i srednjih preduzeća gde ona mogu da podignu kredit uz koji dobiju podsticaj od 15 odsto. To znači da će nakon završetka investicije dobiti povraćaj od 15 odsto. Projekti koje EBRD podržava jesu svi oni okrenuti resursima od energetske efikasnosti do izrade projekata OIE.

Andrijana Marić iz Nemačkog društva za međunarodnu saradnju (GIZ), govorila je o načinu na koji pružaju podršku ovakvim preduzećima. Kako je istakla, okrenuti su preduzećima u izvozno orijentisanim sektorima – drvo i metal, ali i turizmu. U javnim pozivima grant sredstva usmerena su upravo prema ovakvim preduzećima, zato što se ona prva suočavaju sa zahtevima za prilagođavanje proizvodnje od strane kupaca iz Evropske unije. Kroz grant sredstva podržavaju se mere resursne energetske efikasnosti, zatim implementacije sistema upravljanja zaštitom životne sredine i sistema upravljanja energijom, kao i segment cirkularnih poslovnih modela, odnosno implementacije jednog takvog modela. Preduzeća su uglavnom najviše zainteresovana za resursnu energetsku efikasnost, što je donekle i jasno, kako Andrijana navodi, zbog ekonomskih efekata. Na osnovu javnog poziva, GIZ je odabrao šest kompanija kojima će pružiti podršku.

Tijana Marjanac iz Fonda za zaštitu životne sredine Republike Srpske, rekla je da njihov Fond kroz prethodnih 10 godina finansira jedan do dva projekata godišnje, a sredstva koja dodeljuju kreću se u rasponu od 50 do 100 hiljada maraka uz obavazno učešće korisnika u nivou od 30 odsto. Kako navodi, najčešće se finansiraju mere energetske efikasnosti kroz postavljanje izolacije, PVC stolarije, zatim LED rasvete i drugo.

Foto: EP

U toku ove godine biće raspisan još jedan javni poziv, koji bi trebalo da bude propraćen i kampanjom koja će približiti javni poziv potencijalnim korisnicima. Javni poziv odnosiće se na spoljnu zaštitu objekata, odnosno na postavljanje termoizolacije, zatim povećanje efikasnosti sistema grejanja i hlađenja, unapređenje energetske efikasnosti u unutrašnjoj rasveti…

Na kraju panel diskusije, učesnicima se obratio Miloš Kostić, direktor kompanije MT-KOMEX, koji je predstavio dugogodišnje iskustvo svoje kompanije i objasnio značaj grantova za mala i srednja preduzeća.

Prema njegovim rečima, glavna delatnost kompanije MT-KOMEX do 2010. godine bila je mašinski sektor, delatnost zavarivanja. U tom periodu dolazi do transformacije preduzeća, nakon što su uvideli da počinje tranformacija i energetskog sektora i da će solarna energija biti budućnost energetskog mix-a.

,,Tada sam čitao studiju koju je radio Greenpeace, a koji je predvideo da će do 2050. godine gotovo cela zemaljska kugla moći da se snabdeva dominantno iz dva izvora energije – solarne i energije vetra’’, rekao je Kostić.

Kako je objasnio, ni danas nije jednostavno razviti jedan projekat solarne elektrane, a naročito to nije bilo 2012. godine, kada su započinjali sa prvim projektima. Govoreći o prvim projektima, Kostić je podelio iskustvo njihove kompanije, kada je reč o finansijskim investicijama. Naime, u tom periodu Srbija je dozvolila izgradnju ukupno pet megavata, od čega je kompanija MT-KOMEX izgradila dva. Tada je investicija po megavatu iznosila 1,9 miliona evra, dok je danas, zahvaljujući tehnološkom razvoju, došlo do pojeftinjenja i investicija po megavatu iznosi između 650 i 700 hiljada evra.

Kompanija MT-KOMEX imala je finansijski izazov, kako da investira u solarnu elektranu koja je zahtevala sredstva između osam i devet miliona evra, uključujući i kupovinu zemljišta i troškove priključenja. Prema rečima Kostića, počeli su samostalnim sredstvima, sa oko 70 odsto, a u trenutku kada su banke prepoznale da će projekat moći da bude realizovan ušli su u proces odobrenja kredita koji je trajao više od četiri meseca.

Govoreći o podršci malim i srednjim preduzećima, Kostić navodi da je 15 odsto granta za ova preduzeća prisutno u Srbiji. Naveo je i primer, gde je prošle godine njihova kompanija sarađivala sa četiri banke u izgradnji oko 30 megavata solarnih panela na krovu, gde su korisnici dobili 15 odsto granta kao keš povraćaj nakon investicije, što je njima smanjilo ulaganja.

,,U proseku, računali smo, povratak investicije sa novim cenama električne energije u Srbiji, negde je između četiri i pet godina, što je vrlo prihvatljivo za industrijska preduzeća’’, kaže Kostić.

Na kraju izlaganja, Kostić je istakao da imaju prijatelje u Republici Srpskoj i Federaciji, zbog čega su odlučili da predstavništvo kompanije MT-KOMEX otvore i na tom području. U ovom trenutku imaju dvoje zaposlednih, dok u Srbiji u njihovim firmama imaju skoro 100 zaposlenih, od čega je 30 inženjera.

,,Želimo da budemo deo tržišta i ovde, i prisustvovaćemo i u investicionom smislu, ali želimo i da resurse koje imamo iskoristimo i pomognemo u razvoju i izgradnji projekata’’, zaključio je Kostić.

Energetski portal

OBJAVLJENE NOVE CENE GORIVA

Foto-ilustracija: Pexels
Foto-ilustracija: Pixabay (PublicDomainPictures)

Nove najviše maloprodajne cene derivata nafte za period od 15 časova 9. juna 2023. godine do 16. juna 2023. godine iznosiće:

EVRO DIZEL, u iznosu 184,00 dinara za jedan litar i

EVRO PREMIJUM BMB 95 u iznosu 178,00 dinara za jedan litar.

Takođe, u skladu sa članom 3 stav 5 navedene uredbe, obaveštavaju se privredni subjekti koji obavljaju delatnost trgovine motornim i drugim gorivima na stanicama za snabdevanje prevoznih sredstava da su dužni da utvrđene maloprodajne cene derivata nafte primene odmah po objavljivanju na zvaničnoj internet stranici Ministarstva turizma i omladine.

Energetski portal

Evropska zelena nedelja u Novom Sadu

Foto: EUIP NS
Foto: Pexels (Arthur Ogleznev)

Povodom Evropske zelene nedelje održaće se šesti po redu Grad humanost – Rastemo uz EKO stvaralaštva, 10. juna od 10 sati, na platou ispred Promenade, u organizaciji EU info pointa i Čepom do osmeha, a uz podršku Grada Novog Sada

Građani mogu da ponesu plastične čepove i ubace ih u postavljene kante. Sakupljeni čepovi se recikliraju, a prikupljena novčana sredstva koriste se za kupovinu pomagala deci sa smetnjama u razvoju i/ili invaliditetom, kao i njihovim porodicama, kako bi im se omogućilo lakše funkcionisanje u svakodnevnom životu i obrazovanju, pa tako akcija, osim što ima humanitarni karakter, podupire ekološko osvešćivanje društva i unapređivanje sistema odvajanja čvrstog otpada u Srbiji.

Pored sajamskog programa, najmlađi posetioci će moći da učestvuju u kreativnim radionicama, dečjim predstavama, recitacijama, kao i pravljenju mozaika od plastičnih čepova. Takođe, prisutni će moći da se upoznaju sa udruženjima i pojedincima koji svojim radom utiču na bolji položaj osoba sa invaliditetom i dece i odraslih sa smetnjama u razvoju. 

Evropska zelena nedelja, koja se održava od 3. do 11. juna, fokusiraće se na veštine za održive, otporne i socijalno pravedne zajednice. Ona je svedočanstvo podrške EU ovom sektoru u Srbiji i njene saradnje sa nacionalnim i lokalnim institucijama. 

Evropska unija je svetski lider u zaštiti životne sredine i podržava Srbiju na njenom putu ka zdravijoj životnoj sredini. Sa preko 580 miliona evra bespovratnih sredstava uloženih u zaštitu životne sredine i klimatske akcije u Srbiji, EU je najveći donator u ovoj oblasti u zemlji.

Izvor: EUIP NS

NOVA ZAKONSKA REŠENJA UPRAVLJANJA AMBALAŽNIM OTPADOM MORAJU DA DOPRINESU STVARNOM SMANJENJU OTPADA I POVEĆANJU RECIKLAŽE

Foto: Alijansa za cirkularna pakovanja
Foto: Alijansa za cirkularna pakovanja

U javnu raspravu koja se odnosi na donošenje novog zakonskog okvira kojim će biti regulisano pitanja upravljanja ambalažnim otpadom u Srbiji, aktivno se uključila i Alijanska za cirkularna pakovanja, koju čine lideri u proizvodnji ambalažnog pakovanja – Alpla, Srpska fabrika stakla, Greiner Packaging, Tetra Pak, Ball Packaging, Smurfit Kappa. Alijansa je ponudila svoje znanje i iskustvo iz ove oblasti i poručila da nova sistemska rešenja treba da donesu dugoročne pozitivne efekte i da ne smeju biti nepovoljna za neki od materijala koji se koriste u pakovanjima, jer kompletni proizvodni kapaciteti u Srbiji mogu biti ugroženi.

Prema rečima Nenada Đurđevića, predsednika Alijanse, nova zakonska rešenja treba da doprinesu stvarnom smanjenju otpada, povećanju cirkularnosti, kao i povećanju stope reciklaže kada je reč o ambalažnim pakovanjima.

Dodao je i da nova zakonska rešenja ne smeju nikako biti mrtvo slovo na papiru ili lista želja koju nije moguće sprovesti u delo.

,,Upravo iz tog razloga Alijansa želi sa nadležnima, pre svega Ministarstvom za zaštitu životne sredine, da podeli svoje znanje po ovom pitanju, bogato iskustvo kada je reč o reciklaži i cirkularnosti koje, kompanije koje čine Alijansu, imaju. Isto tako želimo da ukažemo na moguće rizike, ali i da ponudimo efikasna rešenja i mehanizme koji će omogućiti povećanje stope cirkularnosti i reciklaže. Želimo da se izbegne mogućnost donošenja neadekvatnih zakonskih rešenja koja bila imala dugoročne negativne efekte na životnu sredinu kao i na ekonomiju“, kaže Đurđević.

Kako navode u Alijansi, ovo pitanje je od velikog značaja za Srbiju na više nivoa. Pored ekološkog aspekta koji je Alijansa stavila u prvi plan, jer zakon mora da obezbedi efikasnost u prikupljanju ambalažnog otpada koja će nakon toga omogućiti da se prikupljena ambalaža reciklira, ukazali su i na ekonomski aspekat. Istakli su da je usklađivanje sa novom zakonskom regulativom EU od izuzetne važnosti, jer je to jedini način da domaći proizvodi (ambalažno pakovanje proizvedeno u Srbiji) i dalje bude konkurentno na drugim tržištima.

Foto: Alijansa za cirkularna pakovanja

Najveći deo kompanija koje su osnovale Alijansu proizvode pakovanja od jednog materijala (staklo, aluminijum, kartonska i papirna ambalaža, višeslojna kartonska ambalaža, PET i ostala plastična ambalaža) i ukoliko nova rešenja budu nepovoljna za neki od navedenih materijala, kompletni proizvodni kapaciteti mogu biti ugroženi.

Procena je da kompanije okupljene u Alijansi za cirkularna pakovanja pokrivaju 65 odsto celokupnog tržišta ambalažnih pakovanja, a njihov godišnji obrt je veći od 660 miliona evra.

Srbija se u oblasti zaštite životne sredine obavezala da do 2030. godine ispuni ciljeve Evropske unije koji je obavezuju da reciklira 85 odsto otpada od kartona i papira, 75 odsto od stakla, 60 odsto od aluminijuma i 55 odsto plastičnog otpada. Da bi dostigla zacrtane količine fokus treba da bude na prikupljanju otpada od građana, kao i da se postojećem sistemu produžene odgovornosti proizvođača (EPR) doda i depozitni sistem (DRS) koji donosi visoke procente u reciklaži. Uvođenje depozitnog sistema za prikupljanje ambalažnog otpada u okviru kojeg bi građani za svaku vraćenu flašu, limenku ili višeslojnu kartonsku ambalažu dobili natrag na primer 5 dinara, pomoglo bi da se prikupi oko 90 odsto ove vrste otpada i udvostruči trenutna stopa reciklaže, što je oko 40 odsto ukupnog otpada od posmatranih materijala.

Pored depozitnog sistema članice Alijanse podržavaju stav Eunomija studije koja je preporučila prikupljanje ambalaže u dva toka. Jedan tok prikuplja plastiku, metal, staklo i kartonsku ambalažu koja nije obuhvaćena depozitom, dok je drugi tok za papir i karton.

Kompanije u Alijansi posvećene su principu cirkularnosti što potvrđuju i ciljevi koje su pred sebe postavile zaključno sa 2030. godinom. Ball Corporation planira da do zadatakog roka reciklira  90 odsto proizvedenih aluminijumskih limenki, stopa recikata na svim tržištima na kojima Ball posluje treba da dosegne 85 odsto, kompanija ALPLA je postavila cilj od najmanje 25 odsto rPET-a u proizvodima, Greiner teži 100 odsto cirkularnom poslovanju kada je reč o plastičnoj jednokratnoj ambalaži, ambalaži za višekratnu upotrebu i kompostabilnoj ambalaži, Staklarna Hrastnik – Srpska fabrika stakla je postavila cilj da ima najmanje 50 odsto sadržaja post-recikliranog stakla, Tetra Pak želi da postignemo stopu recikliranja od najmanje 70 odsto do 2030. godine, a Smurfit Kappa doo bavi se proizvodnjom isključivo recikliranog papira.

Izvor: Alijansa za cirkularna pakovanja

Ukupne štete u državnim šumama Srbije u 2022. iznose preko 150.000 m3

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay (Kapa65)

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, ukupne štete u državnim šumama Republike Srbije u 2022. godini, iskazane po zapremini drveta, iznose 151 708 m3.

Od toga su elementarne nepogode – vetar, kiša, grad i sneg, prouzrokovale najveću štetu i to od oko 92.000m3 zapremine drveta.

Visoke temperature prošle godine dovele su do brojnih požara širom sveta, a u Srbiji ih je evidentirano 45 u državnim šumama, usled čega je oštećena zapremina drveta od 6.267 m3.

Oštećena zapremina drveta u šumama na koje postoji pravo svojine iznosi 3 690 m3, a štete od biljnih bolesti u državnim šumama u 2022. godini iznose oko 20 000 m3, navodi se na sajtu RZS. Kao posledica uticaja čovekovog delovanja, oštećeno je oko 21.000m3.

Pročitajte još:

Govoreći o pošumljenosti, Srbija spada u srednje šumovite zemlje, dok AP Vojvodina zauzima mesto najsiromašnije regije u Evropi kada je reč o pošumljenosti i to sa samo 7,1 odsto.

Iako nije istaknuto da je reč o seči drveća iz područja šuma, treba podsetiti na informaciju da je u 2022. godini došlo do porasta seče drveća, zbog čega svaki podatak o dodatnom oštećenju drveća zabrinjava. U Vojvodini koja je već siromašna kada je reč o pošumljenosti, seča drveća uvećana je za 13 odsto.

Energetski portal

Nova era u Elektroprivredi Srbije: Imenovani članovi novog Nadzornog odbora

Foto: Ministarstvo rudarstva i energetike
Foto: Ministarstvo rudarstva i energetike

Ministarstvo rudarstva i energetike Republike Srbije predstavilo je članove novog Nadzornog odbora Elektroprivrede Srbije (EPS). Imenovanje profesionalaca iz Srbije i sveta označava početak nove ere za EPS, sa ambicijama da kompanija postane snažna, moderna, uspešna i lider u regionu.

Nadležna ministarka Dubravka Đedović naglasila je da transformacija EPS-a neće biti samo reforma na papiru. Umesto toga, cilj je da se postignu konkretni rezultati kroz veću odgovornost i depolitizaciju. Prema njenim rečima, Vlada Srbije, kao vlasnik EPS-a, definiše ciljeve kompanije, a novi Nadzorni odbor imaće važnu ulogu u sprovođenju energetske strategije zemlje.

PROČITAJTE JOŠ:

Ministarka je izjavila da je strateška odluka Vlade da sarađuje sa Norveškom, što se odražava na sastavu novog Nadzornog odbora, u kojem su troje od sedam članova iz norveških energetskih sistema. Oni su doneli iskustvo iz svoje zemlje gde energetska preduzeća u državnom vlasništvu efikasno posluju i često dominiraju na energetskom tržištu, posebno u oblasti obnovljive energije.

Novi članovi Nadzornog odbora su Oluf Ulset, Vladan Živanović, Per Sanderud, Dejan Ostojić, Hilde Baken, Igor Petković i Miodrag Ranković.

Energetski portal

Štampana hrana – budućnost ljudske ishrane?

Foto-ilustracija: Pixabay (Divily)
Foto-ilustracija: Pixabay (smilingpixell)

,,Dobar dan komšija, daćete mi sveže ištampanih 300 grama mesa’’. Možda mislite da ovog jutra nisam popila kafu i razbudila se, ali ova rečenica mogla bi svakodnevno da se čuje u mesarama i ribarnicama budućih generacija.

Znamo da se planeta suočava sa dva velika problema. Međusobno povezani, problem prehrane sve većeg broja stanovništva i ekološki kao što su klimatske promene. Među njima provlači se i pitanje dobrobiti životinja. Mogla bih ceo blog da posvetim ovoj temi, ali hajde ukratko da se osvrnemo. Porast broja ljudi na planeti zahteva i veći uzgoj stoke, a time i žitarica od kojih se proizvodi stočna hrana. To dalje zahteva veću potrošnju vode, učestalije obrađivanje poljoprivrednog zemljišta tokom čega se oslobađaju emisije koje doprinose efektima staklene bašte. Ujedno ovakvog zemljišta je sve manje usled urbanizacije – opet potrebom sve većeg broja ljudi na planeti. Kako je postojeće poljoprivredno zemljište iskorišćeno, krče se šumska područja, isušuju močvare i uništavaju drugi ekosistemi za potrebe proizvodnje hrane za ljude. Time se ugrožava biodiverzitet, lanac ishrane, osobađaju dalje emisije… I za kraj ovog osvrta napisala bih da ljubitelji mesa znaju koliko je teletina mekana i ukusna. Uzgojem krava doprinosi se emitovanju emisija metana, kroz njihov izmet – a metan značajno više doprinosi klimatskim promenama od ugljen-dioksida.

Niz je dodatnih razloga zbog čega čovekova prehrana namirnicama životinjskog porekla predstavlja problem. Ako bih pomenula ribe, među kojima je popularna tunjevina, otvorila bih jednu potpuno novu priču prekomernog lova, usputnog ulova u kojem stradaju druga morska bića koja su važna za lanac ishrane i tako dalje.

No, naučnici i zagovornici dobrobiti životinja godinama unazad aktivno rade na pronalasku rešenja za alternativnu prehranu kao što su vegetarijanski i veganski proizvodi ili makar drugačiji, održiviji načini uzgoja životinja. Među inovativnijim rešenjima nalazi se 3D štampa mesa i ribe.

Kako funkcioniše?

Moje prvo pitanje bilo je – da li ljudi na tanjiru dobiju pravi komad mesa i ribe? Odgovor do kojeg sam došla kaže – da. Na tanjiru se nalazi pravo održivije meso i riba. Reč je o 3D bioštampačima, a proces je sledeći: Od životinja se uzimaju matične ćelije koje se u kontrolisanim uslovima razmnožavaju, a kada dostignu dovoljan broj sledi njihova diferencijacija u mišićne i masne ćelije. Ovo je proces u kojem se ćelije menjaju morfološki i fiziološki. Nakon toga sleduje jednostavno njihova prerada u uobičajene mesne proizvode kao što su recimo ćevapi ili biftek. Biomastilo, što bi prema ovome trebalo da budu prerađene ćelije, stavlja se u mašinu i kroz nekoliko minuta štampa se hrana.

Iako je predstavljeno kao tako jednostavno, za mene je i dalje neshvatljivo. Ostaje još dugo vremena dok ovakva proizvodnja ne bude zaživela, naročito na našim prostorima. Ostaje i pitanje čiji me odgovor zanima – kakvog su stava, kada je o ovoj tehnologiji reč, zagovornici dobrobiti životinja, a kako bi je prihvatili pravi ljubitelji mesa?

Ukoliko budem došla do ovog odgovora, podeliću ga rado sa vama.

Katarina Vuinac

SVETSKI DAN OKEANA

Foto-ilustracija: Unsplash (Marek Okon)
Foto ilustracija: Pixabay

Pokrivajući preko 70 odsto naše planete Zemlje, okeani sadrže neverovatno bogatstvo resursa, održavaju život i imaju snažan uticaj na globalne klimatske tokove. S obzirom na broj vrsta u ovim dubinama, doprinos okeana lancu ishrane i klimi je neverovatan, iako deluju daleko i ne toliko uticajno za nas koji živimo u kontinentalnim delovima, ipak nije tako.  

Kako su okeani ogromna riznica biodiverziteta, u njihovim neukroćenim dubinama se nalazi oko dva miliona morskih vrsta, od planktona do plavih kitova, kao i još mnoge neotkrivene vrste.  Upravo plavi kitovi, živeli su u skoro svim okeanima do 20. veka. Lovljeni su preko svih mera, dok skoro nisu bili istrebljeni, kada je to postalo zabranjeno 60-ih godina prošlog veka. 

Okeani su nužni akteri u ekonomiji. Turizam, ribarstvo, brodarstvo, vetro energija, hidro energija, transport, samo su neke od aktivnosti koje se oslanjaju na njih. Olakšavaju preko 90 odsto svetske trgovine putem međunarodnih ruta čiji je značaj važan kao i  kopnena mreža železnica i auto-puteva. Tihi okean je jedan od najprometnijih, jer povezuje neke od najvećih luka u svetu, posebno one u Aziji kao što su Šangaj, Hong Kong, Singapur, a s druge strane Los Anđeles na zapadnoj obali Severne Amerike.

Pročitajte još:

Foto-ilustracija: Unsplash (Francesco Ungaro)

Najveće vodene površine igraju ključnu ulogu u globalnom klimatskom sistemu. Oni apsorbuju oko 30 odsto ugljen-dioksida proizvedenog ljudskim aktivnostima, ublažavajući uticaje klimatskih promena. Alge osim što su hrana mnogim morskim životinjama, one takođe vrše fotosintezu i stvaraju kiseonik. Alge proizvode oko 70 odsto kiseonika, jer koliko god biljaka bilo na kopno ono čini 30 odsto, a voda 70 odsto naše Zemlje. 

Ljudske aktivnosti dovele su do degradacije okeana. Prekomerni ribolov je poremetio ekosisteme, što je dovelo do smanjenja populacije riba i izumiranja nekih vrsta. Kako to izgleda na primeru, pisali smo jednom prilikom – u šumama pacifičkih algi ključna i dominanatna vrsta jesu morske vidre. Kada se vidre prekomerno love, morski ježevi koji su njihova hrana, razmnožavaju se, ima ih sve više i potrebna im je pojačana ishrana, zbog čega dolazi do velike „ispaše“ algi, kojih je onda sve manje, zbog čega se menja ceo ekosistem. Ovo se naročito dešava kada se neobuzdano love pomenute vidre.

Međutim, zagađenje plastikom je golim okom vidljiv problem. Kada kažemo vidljiv, to pokazuju i satelitski snimci. Veliko pacifičko ostrvo smeća je plutajuća masa plastičnog otpada i predstavlja simbol globalne ekološke krize. Smešteno između Havaja i Kalifornije, na preko 1,6 miliona kvadratnih kilometara ovo ”ostrvo” je teško oko 80.000 tona. Ova masa smeća u konstantnom je pokretu na površini vode, jer zbog svoje gustine u odnosu na gustinu vode, plastika ne može da potone. Poređenja radi, veličina ”ostrva” je približno jednaka površini Irana, a gotovo 18 puta veća od površine Srbije.  Mikroplastika infiltrirala se čak i u najudaljenije delove okeana, ulazeći u lanac ishrane.

Foto-ilustracija: Pixabay (giogio55)

Rastuće temperature mora izazivaju izbeljivanje korala, ugrožavajući vodeni život. Otapanje polarnih ledenih kapa dovodi do porasta nivoa mora, ugrožavajući priobalne zajednice i male ostrvske države, poput države Tuvalu, Maldiva, ili priobalja Danske  i Japana. 

Okeani su postali najveće svetske deponije, sa procenom da oko 8 miliona tona plastike ulazi u ove vode godišnje. Svojstva koja plastika ima – njena izdržljivost i otpornost – čine je postojanim i smrtonosnim zagađivačem u okruženju. 

Naši okeani nisu naše deponije, oni su zajednički resursi koji igraju suštinsku ulogu u održavanju života na Zemlji. Slika ove deponije oštar je podsetnik na sebičluk koji je naš životni stil doneo prirodi. 

Milica Vučković

Opasan dim stigao iz Kanade u SAD

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay (toptop54)

Kvalitet vazduha na severoistoku SAD pogoršao se ove nedelje jer više od 150 šumskih požara besni u Kvebeku, prema podacima kanadskog Međuagencijskog centra za šumske požare.

Dok se narandžasti dim od šumskog požara iz Kanade nadvija nad delovima severoistočnih i srednjeatlantskih regiona, zvaničnici države Njujork upozoravaju stanovnike da izbegavaju boravak na otvorenom zbog potencijalnog zdravstvenog rizika.

Njujork je imao najgore zagađenje vazduha na svetu od bilo kog većeg grada tokom utorka, jer se gust dim od više od 100 šumskih požara koji su goreli severno od kanadske granice povlačio prema jugu.

Zbog dima su takođe izdata upozorenja o kvalitetu vazduha u delovima Masačusetsa, Nju Hempšira, Pensilvanije, Merilenda, Virdžinije i Karoline, navodi Nacionalna meteorološka služba.

Pročitajte još:

Foto-ilustracija: Unsplash (Luke Stackpoole)

Alarmantno loš kvalitet vazduha podstakao je gradonačelnika Njujorka Erika Adamsa da zamoli stanovnike da ograniče svoje aktivnosti na otvorenom, a državne službenike za zaštitu životne sredine da izdaju zdravstveni savet u vezi sa kvalitetom vazduha u gradu.

„Deca, odrasli i ljudi sa hroničnim bolestima pluća, kao što je astma, treba da smanje boravak na otvorenom“, savetuju zvaničnici.

Državne škole u Njujorku u sredu su otkazale sve aktivnosti napolju, ali će ostati otvorene. Najmanje 10 školskih okruga u centralnoj državi Njujork otkazalo je događaje na otvorenom u utorak.

Do 7 sati ujutru u sredu, indeks kvaliteta vazduha u Njujorku bio je nešto ispod 180, što je oznaka „nezdravo“. Tokom noći sa utorka na sredu, indeks kvaliteta vazduha u gradu je premašio 200, svrstavajući ga u „veoma nezdrav“ opseg.

Njujork je u utorak u 22 sata zabeležio najgori kvalitet vazduha od bilo koje veće gradske oblasti. Tog dana bio je drugi najzagađeniji grad na svetu, posle Nju Delhija u Indiji, izvestio je IQair. Ostali gradovi na listi bili su Doha, Bagdad i Lahor.

Kvalitet vazduha na severoistoku SAD pogoršao se ove nedelje jer više od 150 šumskih požara besni u Kvebeku, prema podacima kanadskog Međuagencijskog centra za šumske požare.

U pokrajini je do sada ove godine bilo više od 400 požara, što je duplo više od proseka za ovaj period.

Više od 9 miliona hektara je izgorelo u požarima u celoj Kanadi tokom 2023. godine – što je oko 15 puta više od uobičajene spaljene površine za ovaj region tokom jedne godine.

Klimatske promene izazvane aktivnostima ljudi pogoršale su vruće i suve uslove koji podstiču šumske požare. Naučnici su nedavno izvestili da se milioni hektara spaljenih u šumskim požarima na zapadu SAD-a i u Kanadi mogu pratiti sve do zagađenja ugljenikom, od najvećih svetskih kompanija za fosilna goriva i cement.

Foto-ilustracija: Unsplash (Yaroslav Boshnakov)

Zabrinutost za kvalitet vazduha u više država

U sredu se predviđa da će najjači dim zahvatiti severoistok kroz srednji Atlantik i sve do Karoline. Dim bi u tim regionima takođe mogao da se zadrži najmanje do četvrtka.

Očekuje se da će se u gradovima uključujući Njujork, Filadelfiju i Vašington kvalitet vazduha poboljšati tokom dana.

Međutim, predviđa se da će se u sredu pogoršati vazduh iznad Bostona, Pitsburga i Rolija u Severnoj Karolini.

Dim od šumskog požara je posebno opasan jer sadrži sitne čestice, ili PM2,5 – najsitnije zagađivače. Kada se udišu, mogu da uđu duboko u plućno tkivo i krvotok. Ove čestice potiču iz izvora kao što su sagorevanje fosilnih goriva, peščane oluje i šumski požari, a povezan je sa nekoliko zdravstvenih komplikacija uključujući astmu, bolesti srca i druge respiratorne bolesti.

A uticaji bi mogli biti smrtonosni: 2016. godine, oko 4,2 miliona prevremenih smrti bilo je povezano sa ovim česticama, prema podacima Svetske zdravstvene organizacije.

„Ako možete da vidite ili osetite dim, znajte da ste izloženi“, rekao je Vilijam Baret iz Američke asocijacije za plućne bolesti. „I važno je da učinite sve što možete da ostanete u kući tokom tih perioda velikog zagađenja, i da pazite na svoje zdravlje ili bilo kakve simptome“.

Izvor: EURACTIV

Bolje definisanje računa za struju prvi korak ka unapređenju položaja prozjumera

Foto-ilustracija: Pixabay (schropferoval)
Foto: NALED

Gotovo tri četvrtine građana koji su investirali u solarne panele očekivalo je da će im računi za struju biti niži od 40 do 100 odsto. Čak 78 odsto njih instalaciju je finansiralo iz svog džepa. Danas svaki drugi ne bi ulagao u nove kapacitete, a glavni razlog je nepovoljan način obračuna na računima koji im stižu iz EPS-a. To je pokazalo prvo istraživanje NALED-a o prozjumerima, sprovedeno uz podršku USAID-a.

Prvo što bi kupci-proizvođači uradili da poprave svoj položaj jeste usaglašavanje propisa po kojima se obračunavaju osnovice za porez i naknade, kao i jasniji prikaz elemenata na osnovu kojih se obračunava mesečna potrošnja. To se poklapa i sa jednim od ključnih predloga NALED-a, u okviru seta od 15 preporuka kako unaprediti status prozjumera i isplativost njihovih investicija, koji su danas predstavljeni javnosti.

Potrebno je jasno definisati pojam utrošene energije i precizirati da se sve dažbine obračunavaju na višak preuzete energije od EPS-a, umanjen za eventualno ranije ostvarene viškove u sopstvenoj proizvodnji. Nakon što je izmenama Zakona o PDV-u taj problem rešen kada je reč o obračunu poreza, potrebno je isto uraditi i za akcizu i naknadu koje prozjumeri plaćaju.

Pročitajte još:

Foto: NALED

Među glavnim preporukama jeste i donošenje niza mera koje bi omogućile stambenim zgradama da budu kupci-proizvođači, čak i kada nisu vlasnici elektrane, jer predstavljaju veliki potencijal u ovoj oblasti. Potrebno je da im se omogući otplata investicije preko objedinjene naplate (infostana), kao i da se vlasnicima stanova, podstanarima i drugim potencijalnim zakupcima dozvoli zakup dela krova na koji bi postavili panele – izjavio je profesor Pravnog fakulteta Branko Radulović koji je kao jedan od eksperata učestvovao u izradi preporuka.

Na stolu su i preporuke da se obezbede posebni republički podsticaji za ulaganje u solarne panele, osigura da odnos cene za struju koju prozjumeri isporuče EPS-u i preuzmu iz elektromreže bude unapred predvidiv kako bi mogli da izračunaju u kojoj meri će im se investicija isplatiti, kao i preporuke za unapređenje procedura priključenja na elektrodistributivnu mrežu. Prozjumeri su u istraživanju istakli da administrativne procedure u vezi sa izgradnjom elektrane i priključenjem traju u proseku četiri meseca i ono što očekuju jeste da se omogući praćenje toka rešavanja njihovih zahteva elektronskim putem i skraćenje rokova postupanja elektrodistribucija.

Savetnik ministarke rudarstva i energetike Rade Mrdak rekao je predstavljajući nedavno usvojene izmene Zakona o korišćenju obnovljivih izvora energije da su uvedena ograničenja u pogledu instalisane snage solarnih panela za domaćinstva od 10,8 kW, a za privredu 150kW.

Suština definicije kupca proizvođača jeste da on i dalje ostaje krajnji kupac električne energije. Ovaj koncept je zasnovan na principu da kupac-proizvođač  predajom viška proizvedene energije ne prodaje istu, već dobija umanjenje računa za električnu energiju, pri čemu to pravo traje godinu dana, dok  se neutrošeni višak nakon isteka tog perioda predaje snabdevaču bez naknade – objasnio je Mrdak.

Foto: NALED

Istraživanjem su obuhvaćeni i građani koji tek planiraju da postanu prozjumeri, a šefica NALED-ove Jedinice za imovinu i investicije Jasmina Radovanović rekla je da je tek svaki četvrti upoznat sa uslovima za sticanje statusa kupca-proizvođača. Među građanima, čak 60 odsto njih bi investiralo u solarne panele samo ako bi dobili podsticaje dok bi dve trećine privrednika investiciju obezbedilo iz sopstvenih sredstava.  

Kada je reč o lokalnim samoupravama, svaki drugi grad ili opština nisu na svojim zgradama postavili panele, niti je to učinilo 83 odsto njihovih komunalnih preduzeća i službi. S druge strane, građani i privreda su veoma zainteresovani za ulaganje i čak 85 odsto lokalnih samouprava dobijalo je upite o instalaciji. U 60 odsto gradova i opština finansirano je postavljanje panela, ali uglavnom od jedan do pet projekata. Dobra vest je i da 70 odsto lokalnih samouprava ima u srednjoročnim planovima mere podrške građanima za instalaciju solarnih panela.

Istraživanje i izrada preporuka realizovani su u okviru projekta „Podsticanje proizvodnje električne energije iz sopstvenih izvora i poboljšanje položaja kupaca-proizvođača“. To je deo šireg projekta USAID Bolja energija. 

Izvor: NALED

Puni silosi, slab izvoz – gde i kako ćemo čuvati novu pšenicu

Foto-ilustracija: Unsplash (Tomasz Filipek)
Foto-ilustracija: Pixabay (NickyPe)

Za oko mesec dana u Srbiji bi trebalo da počne žetva pšenice. U ovom trenutku nemoguće je znati koliki će biti ovogodišnji rod. Ipak, pretpostavlja se da bi mogao da bude rekordan, ne zbog visokih prinosa, već zbog toga što je jesenas pšenicom posejano oko 720.000 hektara. Stručnjake brine da li će nov rod pšenice moći da bude adekvatno uskladišten, budući da su u silosima velike zalihe ove žitarice od prošle godine.

Krajem juna ili početkom jula kombajni bi trebalo da uđu u njive i požanju pšenicu. Stiže nam nov rod, a prošlogodišnji nam, čini se, zadaje sve veće glavobolje. Muke i probleme proizvođači, trgovci i izvoznici žitarica imaju još od prošlog marta.

„Prošla tržišna godina bila je za pšenicu izuzetno problematična. Prvo zato što smo je započeli u julu sa većim prenetim zalihama nego što je to uobičajeno. Delom je za to kriv rekordno veliki rod 2021. godine koji je bio 3,4 miliona tona, a delom zabrana i ograničenje izvoza koji su značajno omeli izvozne tokove u periodu mart-jul prošle godine i ostavili nas sa zalihama roda 2021. od preko 700.000 tona“, kaže Sunčica Savović iz Udruženja „Žita Srbije“.

„Mi smo ponovo prošle godine imali dobar rod pšenice, na nivou od preko 3,2 miliona tona. U toku prošle godine u Srbiji smo mesečno trošili oko 148.000 tona pšenice, što je na godišnjem nivou potrošnja od oko 1,77 miliona tona“, dodaje naša sagovornica.

Pročitajte još:

Smanjen izvoz pšenice

Od juna prošle godine do maja ove izvezli smo 854.862 tone pšenice i brašna preračunatog na zrno. Od toga 681.431 tonu pšenice i 133.409 tona brašna.

„Ako pretpostavimo da će u junu izaći još oko 70.000 tona pšenice i oko 15.000 tona brašna, što bi bio optimistični scenario, nama na zalihama na početku nove tržišne godine za pšenicu ostaje oko 1,2 miliona tona ove žitarice. To su zalihe koje su za pola miliona tona veće nego godinu ranije“, ističe Savović.

Kada je nakon ukidanja zabrana i kvota izvoz pšenice omogućen, Srbija se našla u problemima – kome da proda svoju robu i kako da je isporuči.

„U tom trenutku imali smo limitiranu mogućnost transporta preko Dunava, budući da nam je to glavni kanal za izvoz. Vodostaj je bio nizak i fizički nije bilo moguće realizovati neki veći izvoz“, kaže Aleksandar Bogunović, sekretar Udruženja za biljnu proizvodnju PKS.

„Mi imamo logistički problem. Nama je glavni koridor za izvoz žitarica rečni transport i sva naša roba koja ide tim rečnim koridorima završava u Konstanci. A tamo završava i velika količina ukrajinske robe, tako da su silosi u Konstanci puni. To je dodatni problem u ovoj situaciji, jer nemate prostor gde biste mogli da lagerujete robu koju dovozite baržama. Aleternativa su nam železnica, kojom ide deo robe u region – Severnu Makedoniju i Italiju. Ali, glavni koridor koji nam je reka je u ovom periodu blokiran zbog punih skladišta u Konstanci“, dodaje naš sagovornik.

Ukrajinska pšenica „zatrpala“ Konstancu

Stručnjaci ne pamte da je godina bila ovako loša za plasman domaće pšenice.

Photo-ilustration: Pixabay

„Izvoz je ove godine katastrofalan. Trenutno nemamo izvozni ventil koji se zove luka Konstanca koja je prepuna ukrajinske pšenice. Ona više nije naša najznačajnija izvozna destinacija. Mi smo ranije imali jednog velikog vlasnika tamo, koji je imao kapacitete i zakupljene terminale, ali to više nemamo. Naš izvoz sada ide drumskim putem i železnicom“, objašnjava Žarko Galetin, agroekonomski analitičar.

„Struktura naših kupaca se promenila. Mi gravitiramo ka zemljama CEFTE i Italiji koja je sada naš najveći uvoznik. Loša vest je da Konstanca nije naše uporište. Prevoz dunavskim tokom je najjeftiniji i tamo smo bili prisutni na velikom svetskom tržištu gde se pojavljuju najveći svetski dileri žitarica. To je važna stvar i za naše izvoznike i za likvidnost našeg tržišta jer su to veliki kupci koji su nam pravili dobre reference na svetskom tržištu. Sada toga nema“, precizira naš sagovornik.

Ipak, treba naglasiti da nema samo Srbija problem sa viškovima stare pšenice pred žetvu nove.

„Situacija je takva da je dobar deo zemalja imao sličnu situaciju kao mi, pa je ostao sa velikim prenetim zalihama, a s druge strane ukrajinske robe ima sve više na tržištu. Iako je crnomorski koridor bio delimično otvoren, a delimično zatvoren to nije predstavljalo problem Ukrajini da plasira svoje žitarice. Ono što sve muči što se to radi po veoma niskim cenama. Ista je situacija i sa ruskom robom. I Rusija ima velike količine i velike viškove koje intenzivno plasira na tržištu po dosta niskim cenama“, navodi Bogunović.

Troškovi transporta značajno utiču na cenu pšenice

U ovom trenutku domaća pšenica cenom ne može da konkuriše ukrajinskoj i ruskoj.

„Mi govorimo o baržama koje rade robu iz Ukrajine i da biste doveli baržu do Srbije treba da platite dosta visoku cenu. Troškovi transporta su otišli gore i do tri puta u odnosu na prethodni period što u mnogome opterećuje cenu naših proizvoda“, objašnjava naš sagovornik.

„Zašto govorimo o baržama zato što one mogu biti nosivosti od 1.000 do 5.000 tona. Poređenja radi brod kojim se transportuju žitarice, što ne radimo mi, već velike multinacionalne kompanije koje su vlasnici i skladišta i pomorske flote, oni robu voze brodovima nosivosti 50.000-60.000 tona. Ako se uzme u obzir plovnost Dunava pitanje je da li se može natovariti svih 5.000 tona. Kompozicija voza je oko 1.000 tona. Postoje i specijlaizovani vozovi do 1.800 tona“, kaže Bogunović.

Proizvođači čekali veću cenu

Za velike zalihe delimično su krivi i proizvođači.

„Recimo, naši proizvođači nisu hteli da prodaju robu kada je cena bila povoljnija. Mislili su da će cena ići gore zbog sitaucije u Ukrajini. To se nije desilo, već su cene otišle dole. Sredinom januara pšenica je koštala 35 dinara po kilogramu, a sada je ispod 20. Čak i kada su robne rezerve raspisale konkurs za otkup pšenice po ceni od 28 dinara u početku je interesovanje bilo jako malo“, podseća naš sagovornik.

„U ovim okonostima, kada je ponuda došla u poslednjem trenutku, jer se čekalo mesecima na ponudu da bi pšenica mogla da se izveze, izvoznici daju sve od sebe da izađe što više robe iz zemlje“, objašnjava Savović.

Ceo tekst pročitajte ovde.

Izvor: RTS