Home Blog Page 14

Pripreme za CBAM: Zemlje članice daleko od ispunjenja kriterijuma za izuzeće

Foto-ilustracija: Pixabay (Couleur)

Evropski Mehanizam za prilagođavanje granica ugljenika (CBAM) trebalo bi da počne s primenom od 2026. godine, ali nijedna od ugovornih strana Energetske zajednice još nije spremna za njegovo izuzeće, odnosno oslobađanje od obaveze plaćanja CBAM naknada prilikom izvoza u EU. Takvo izuzeće mogle bi da ostvare samo zemlje koje uvedu sopstveni sistem određivanja cene ugljenika i usklade se s evropskim tržišnim pravilima, navodi se u Izveštaju o spremnosti za CBAM 2025, koji je objavio Sekretarijat Energetske zajednice.

Izveštaj ističe da zemlje članice još rade na usklađivanju svojih tržišta električne energije s EU, uvođenju emisijskog trgovinskog sistema (ETS) ili drugih instrumenata za određivanje cene ugljenika, kao i na implementaciji zakona i strategija za klimatsku neutralnost do 2050.

Istaknut je i stalni napredak ugovornih strana — Albanije, Bosne i Hercegovine, Gruzije, Kosova*, Moldavije, Crne Gore, Severne Makedonije, Srbije i Ukrajine, kao i zajednički prioritet u ostvarivanju čiste i integrisane energetske tranzicije.

Ovaj napredak odražava osnovni cilj Ugovora o Energetskoj zajednici – stvaranje jedinstvenog regulatornog prostora za trgovinu energijom i saradnju, koji proširuje unutrašnje tržište EU na njene susede, uz istovremeno osiguranje stabilnosti, sigurnosti snabdevanja i ekološke održivosti.

Pročitajte još:

— CBAM bi trebalo da bude most ka Evropskoj uniji, a ne prepreka. Napredak prikazan u ovogodišnjem izveštaju potvrđuje da CBAM može biti pokretač – a ne kočnica – regionalne saradnje u energetskoj tranziciji — izjavio je Artur Lorkowski, direktor Sekretarijata Energetske zajednice.

Pokazatelj ubraznih reformi je i to što je samo tokom 2024. godine, ugljenični intenzitet elektroenergetskog sektora ugovornih strana smanjen  u proseku za 11 odsto, dok je kapacitet obnovljivih izvora energije (bez velikih hidroelektrana) porastao za više od 50 odsto u periodu 2020–2024, dosegnuvši 5,1 GW, uglavnom zahvaljujući konkurentnim aukcijama.

Prema izveštaju, povećanje udela obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije ključno je za ostvarenje ciljeva za 2030. godinu, kako ih postavlja Direktiva o obnovljivim izvorima energije Energetske zajednice i odluke Ministarskog saveta.

Kada je reč o integraciji tržišta električne energije – koja je sama po sebi preduslov za izuzeće od CBAM-a – Srbija, Moldavija, Severna Makedonija i Crna Gora približavaju se „tački bez povratka“ na putu ka povezivanju sa unutrašnjim tržištem električne energije EU, i to čak i prie pristupanja Uniji.

Energetski portal

* Ovaj naziv je bez prejudiciranja statusa i u skladu je sa Rezolucijom Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija 1244 i mišljenjem Međunarodnog suda pravde o deklaraciji o nezavisnosti Kosova

U Sava Centru održana konferencija MPC Echo: Inspiracija za novu eru komercijalnog prostora

Foto: MPC Properties

U prepoznatljivom ambijentu Sava Centra, juče je održana konferencija kompanije MPC Properties, MPC Echo koja je okupila stručnjake, partnere i predstavnike poslovne zajednice kako bi zajedno istražili načine na koje tehnologija, dizajn, održivost i nova iskustva oblikuju komercijalne prostore sutrašnjice.

Foto: MPC Properties

Događaj je započeo na inovativan način: AI moderator je otvorio konferenciju, prikazujući potencijal veštačke inteligencije u komunikaciji i organizaciji događaja. Nakon toga, na scenu je stupila je Edi Mor-Biran (Ady Mor-Biran), direktorka Microsoft Garage programa za Indiju, Bliski istok i Afriku. Kroz inspirativne primere prikazala je kako AI menja svet nekretnina i redizajnira način na koji se projektuju zgrade, pojednostavljuje komunikaciju između agenata i zakupaca, optimizuje upravljanje za vlasnike i unapređuje iskustvo svakog korisnika prostora. Ady je govorila o transformativnoj ulozi AI tehnologija u svim industrijama od zdravstva i proizvodnje, do finansija, obrazovanja i javnih servisa. Veštačka inteligencija, kako je istaknuto i podržano konkretnim primerima, ne menja samo alate kojima radimo, već i način na koji razmišljamo, planiramo i stvaramo, oblikujući temelje budućeg poslovanja.

U nastavku programa, održane su dve inspirativne prezentacije:

Jovana Cvetković, direktorka za razvoj, tehničke operacije i inovacije u MPC – u i Hari Vrumen (Harry Vroeman) direktor TTDesign  iz Holandije predstavili su projekat rekonstrukcije delova UŠĆE Shopping Centra koji ga je redefinisao u živopisnu dnevnu sobu Beograda – otvorenu, iskustveno orijentisanu destinaciju koja spaja kupovinu, zabavu, posao i zajednicu. Sa novim biofilnim dizajnom, proširenim F&B zonama, klasterom za decu i snažnijom povezanošću sa gradom i rekom, projekat kompanija MPC Properties i Atterbury redefiniše maloprodaju kao fleksibilan, održiv prostor za okupljanje, opuštanje i povezivanje ljudi.

Bojan Jevremović, Office Leasing Director u MPC-u i Saša Popović, Co-Founder & CEO kompanije Vega IT istakli su, kroz analizu tržišta poslovnih prostora Novog Sada, potencijal ovog grada kao rastućeg poslovnog centra, koji postaje sve privlačniji domaćim i međunarodnim investitorima. Bojan je ovom prilikom predstavio i projekat Elleven, poslovnu zgradu A-clase u Novom Sadu, koja primenjuje najnovije globalne prakse u razvoju nekretnina, unapređujući svoje okruženje i stvarajući dinamičnu zajednicu inovatora.

Panel diskusiju, koju je moderirao Klaus Štribi (Klaus Striebich), nezavisni konsultant kompanije RaRE Advice, činila su četiri panelista iz različitih industrija: Pinar Jalčinkaja (Pınar Yalçınkaya), CEO u kompaniji MPC Properties, Kristof Papausek (Christof Papousek), CFO u grupaciji Constantin Film i Cineplexx, Gabor Tamas, Retail Managing Director u Bravogroup Holding, kao i Tijana Radulović, Head of HR u kompaniji United Cloud. Fokus razgovora bio je na iskustvima u retail i office prostoru, ali i na tome kako se menjaju potrebe korisnika i način na koji dizajn, fleksibilnost i tehnologija utiču na uspeh poslovnih okruženja.

Inspirativni dan završen je koktelom u neformalnoj atmosferi, uz razmenu ideja i kontakata među učesnicima koji zajedno oblikuju budućnost prostora i poslovanja.

– Kroz ovakve događaje gradimo zajednicu koja deli iste vrednosti – inovaciju, održivost i odgovornost prema prostoru koji stvaramo. Naša vizija nije samo da razvijamo objekte i upravljamo njima, već da stvaramo prostore koji povezuju ljude, tehnologiju i prirodu – izjavila je Pinar Jalčinkaja, izvršna direktorka kompanije MPC Properties.

Izvor: MPC Properties

Lučani dobili nove gasne kotlarnice – završena zamena svih zastarelih javnih kotlarnica

Foto-ilustracija: Pixabay

U opštini Lučani puštene su u rad nove gasne kotlarnice koje će obezbediti grejanje za vrtić „Bambi“ i Osnovnu školu „Akademik Milenko Šušić“ u Guči. Ovim projektom završena je potpuna zamena zastarelih kotlova na čvrsto gorivo u svim javnim objektima na teritoriji opštine, čime je lokalna samouprava u potpunosti prešla na upotrebu ekološki prihvatljivijeg energenta – prirodnog gasa.

Prelazak na gasno grejanje deo je šireg programa usmerenog na poboljšanje kvaliteta vazduha i smanjenje emisija štetnih gasova iz javnih ustanova. Gasne kotlarnice imaju viši stepen iskorišćenja energije i znatno manju emisiju čađi i sumpor-dioksida u poređenju sa starim sistemima na ugalj ili drva.

Istovremeno, opštini Lučani predat je i novi kamion za transport otpada, čime se dodatno unapređuje lokalni sistem upravljanja otpadom. Planirana je i izgradnja transfer stanice, koja će doprineti boljoj organizaciji prikupljanja i odlaganja komunalnog otpada.

Na području ove opštine ulaže se i u zaštitu prirodnih vrednosti. Planina Jelica je proglašena zaštićenim područjem, dok se deo teritorije opštine prostire i unutar Predela izuzetnih odlika Ovčarsko-kablarske klisure. Time se podstiče razvoj održivog turizma i očuvanje prirodnih resursa kroz lokalne inicijative koje povezuju ekologiju i privredu.

Energetski portal

Stav stručnjaka: Da li su solar i baterije ključ naše energetske nezavisnosti?

Foto-ilustracija: Unsplash (Neora Aylon)

Aktuelna situacija sa američkim sankcijama NIS-u, bez ulaženja u pozadinu odluke, pokazuje kako jedna geopolitička i eksterna mera u trenutku postaje domaći rizik. 

To je suština energetske zavisnosti. Kada se oslanjaš na tuđe resurse, prioritete i rokove, samo je pitanje vremena i kvantuma kada će se to preneti na domaće tržiste. 

Ista lekcija važi i za struju, možda još snažnije: što je više domaće, raznovrsne i fleksibilne proizvodnje, to je sistem otporniji na cenovne skokove, nestašice i geopolitičke talase. Energetska nezavisnost, dakle, nije samo današnja cena kilovat-sata, već verovatnoća da će taj kilovat-sat postojati i sutra — po predvidivoj ceni i bez ad hoc političkih ustupaka, piše za Klima101, energetski stručnjak Ljubomir Mitrašević.

Lignit: od samopouzdanja do iluzije

Decenijama je fraza imamo uglja za sto godina davala osećaj sigurnosti. Danas sve češće prikriva realne troškove i rizike. 

Pored ekoloških tema o kojima se već pisalo, kvalitet ležišta opada, otkrivka i logistika poskupljuju, a elektroenergetski bilans se sve češće krpi uvozom — i uglja i struje — naročito kada podbaci hidro ili se poklope veći remonti. 

Poslednjih godina i zvanični planovi računaju na znatan uvoz uglja, dok je uvoz električne energije u 2024. bio primetno viši nego 2023, jer je potrošnja rasla, a domaća proizvodnja kasnila. To više nije incident lošeg vremena, već signal sistemske slabosti: održavanje termičke osnove bez fleksibilnosti zaključava visoke troškove baš dok konkurentske tehnologije pojeftinjuju.

Kada zavisnost postane vidljiva

Prva hladna epizoda početkom oktobra (pad sa tridesetak na oko deset stepeni) ogolila je ranjivosti: uz pad hidro i termičke proizvodnje, uvoz je u satima vršnog opterećenja skakao preko četvrtine potrošnje, povremeno oko 1.000 MW. 

Samo u prvih devet meseci 2025. godine, odstupanje rezultata trgovanja strujom u odnosu na plan kretalo se desetinama miliona evra — i to sa rizikom pogoršanja ako vreme ne pomogne. Iza brojeva stoji jednostavna istina: sistem nema dovoljno fleksibilnosti ni domaćih kapaciteta da glatko ispeglа sezonske i vremenske oscilacije bez oslanjanja na uvoz.

U praksi to znači da nam nedostaje mišić koji radi onda kada je najpotrebnije: mogućnost da jeftinu energiju iz dobrih sati prebacimo u teške sate, da u lošim hidrologijama i vršnim opterećenjima ne kupujemo skupo, i da manje zavisimo od raspoloživosti i prioriteta suseda. U krizama, setimo se, solidarnost brzo ustupa mesto nacionalnim interesima.

Pročitajte još:

Solar i baterije: ekonomija otpornosti

Ako ciljamo na manji uvoz i veću predvidljivost, logično je ubrzati ono što je domaće, brzo gradivo i sve pristupačnije. 

Solar tu prirodno iskače. Cene opreme i skladištenja su znatno pale u 2024, trend se nastavlja i u 2025, a kilovat-sat koji sami proizvedemo — i po potrebi sačuvamo u bateriji — nema valutni rizik ni uvozni trošak goriva.

Baterije pritom nisu skupa igračka, već instrument vrednosti: hvataju dnevni višak sunčeve energije i prelivaju ga u večernji pik, kada su cene najviše. One skraćuju rep volatilnosti, smanjuju skupe nabavke u lošim satima i pomažu mreži. U tandemu sa hidroelektranama (čuvanje vode za kritične momente), pametnim upravljanjem potražnjom i dobrim interkonekcijama, dobijamo miks koji je jeftiniji u krizama i predvidljiviji u mirnim periodima.

I pri tom nismo sami na svetu. U poslednje tri godine region i planeta idu napred, ali ne sa iste startne linije. 

Foto-ilustracija: Pixabay (Markus Spiske)

Mađarska je do sredine 2025. premašila osam gigavata solara — više nego utrostručeno od 2022. — i beleži rekordne letnje udela solara u proizvodnji. Bugarska je krajem 2024. bila oko 4,6–4,7 GW, uz gotovo gigavat novih OIE u jednoj godini. 

Sa druge strane, Srbija je sredinom 2025. imala zanemarljivih 0,28 GW kumulativno (znatan deo na krovovima), što jasno pokazuje koliko prostora za ubrzanje postoji. Globalno, Kina je do kraja 2024. stigla blizu 900 GW solarne energije — ne iz ideologije, nego zato što računica funkcioniše. Što ranije uđete u taj investicioni ciklus, niži su troškovi i brži efekti; što kasnije krenete, veći je oportunitetni trošak i izloženost šokovima.

Često se ističe argument da Srbija može računati na jeftinu dnevnu električnu energiju iz regiona. Zaista, u sunčanim danima cene su često niske zbog rasta solarne proizvodnje kod suseda. 

Меđutim, trajno oslanjanje na takve viškove zasniva se na nizu pretpostavki: povoljnim hidrološkim uslovima i nepostojanju prekograničnih ograničenja ili prioriteta snabdevanja najpre za domaće

Što region brže širi solarto je važnije da Srbija razvija sopstvene baterije i druge vidove fleksibilnosti, jer se vrednost premešta u sate bez sunca — kada regionalnih viškova često nema ili nisu dostupni. 

Interkonekcije su potrebne kao instrument upravljanja rizikom, ali ne mogu da zamene strategiju zasnovanu na domaćim kapacitetima i skladištenju, koji obezbeđuju veću energetsku nezavisnost i predvidljivost. Uprošćeno, interkonekcije su odlično osiguranje, ali osiguranje ne zamenjuje kuću.

Tekst u celosti pročitajte ovde.

Izvor: Klima101

ForestConnect – očuvanje ekoloških koridora velikih zveri Balkana i Karpata

ForestConnect
Foto-ilustracija: Pixabay (Steppinstars)

U regionima Karpata, Balkana i Dinara sprovodi se projekat ForestConnect, koji je usmeren na zaštitu i očuvanje ekoloških koridora velikih zveri – poput medveda, vukova i risova. Projekat omogućava slobodno kretanje ovih životinja između različitih zaštićenih područja i država, čime se doprinosi očuvanju biodiverziteta i jača otpornost šumskih ekosistema na klimatske promene.

Kroz saradnju, preko 20 partnera iz sedam zemalja – Srbije, Bugarske, Crne Gore, Rumunije, Ukrajine, Slovačke i Austrije – razvijaju se novi alati i metode za praćenje velikih zveri, unapređuje upravljanje šumskim staništima i sprovode mere koje podstiču suživot ljudi i divljih životinja. Projekat je finansiran kroz program Interreg VI-B Danube Region, uz sufinansiranje Evropske unije, a realizacija je započeta početkom 2024. godine i planirano je da traje do juna 2026.

ForestConnect u Srbiji i regionu

Kada je reč o Srbiji, aktivnosti se sprovode u Parku prirode Stara planina, koji je deo prekograničnog koridora sa Bugarskom. Na terenu se sprovode istraživanja, sade se autohtone biljke koje obezbeđuju hranu za medvede, a kamere se postavljaju na teško dostupnim lokacijama kako bi se pratilo njihovo kretanje. Ekološki koridori se sastoje od jezgra u kojem velike životinje žive, koridora za traženje hrane i partnera, malih oaza koje im pomažu da prelaze nepristupačne terene, i zaštićenih zona gde ih čuvamo od spoljašnjih uticaja.

Pročitajte još:

U Crnoj Gori, u okviru projekta ForestConnect, važan trenutak zabeležen je u junu ove godine. Naime, u Nacionalnom parku Durmitor uhvaćen je i GPS/GSM ogrlicom obeležen medved. Ovaj je sproveo stručan tim iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP), uz podršku Nacionalnog parka Durmitor i Parka prirode Piva. Prvi podaci praćenja pokazali su da je ovaj medved prešao kanjon Tare i nastavio kretanje prema severoistoku Crne Gore. CZIP planira da do kraja 2025. godine označi još jednog medveda u okviru ovog istraživanja. Pored toga, u Nacionalnom parku Prokletije postavljeni su foto-zamke i hranilice za medvede, čime je već obezbeđen prvi uvid u faunu tog područja. 

Svetski fond za prirodu (WWF) ima posebnu ulogu u realizaciji projekta u svakoj od država, kroz koordinaciju i podršku. Na primer, WWF Bugarska sprovodi kampanju za podizanje svesti na društvenim mrežama, kako bi ljudi naučili kako da se ponašaju prilikom susreta sa medvedima. Jedan od glavnih razloga zbog kojih medvedi silaze među ljude je nedostatak hrane u šumi – između 70 i 90 odsto njihove ishrane u Bugarskoj je biljnog porekla. Na primer, rani mraz u proleće uništio je voće, a godina nije povoljna ni za žir. Takođe, očekuje se topla ili nestabilna zima, pa medvedi možda neće hibernirati.

Projekat ForestConnect pokazuje koliko je važno da ljudi razumeju šta se dešava i zbog čega su životinje ugrožene. Partneri projekta zajednički rade – neki kroz podizanje svesti, drugi na terenu, kako bi očuvali velike zveri i njihove ekološke koridore.

Katarina Vuinac

Pametna zaštita njiva – inovacija mladih iz mostara

Foto: Blaž Perić

Poljoprivreda više nije oslonjena isključivo na ljudski rad i iskustvo, jer tehnologija sve više preuzima ključne zadatke. Inovacije poput autonomnih dronova omogućavaju precizan nadzor useva, bržu reakciju na probleme i efikasnije upravljanje resursima. Ovakav pristup modernizuje svakodnevni rad na njivama, olakšava posao poljoprivrednicima i doprinosi većim prinosima uz manje troškove.

Foto: Blaž Perić

Upravo jednu takvu inovaciju razvili su studenti Univerziteta iz Mostara, pokrećući tehnološki projekat koji će promeniti način na koji se štite poljoprivredne površine. Reč je o autonomnom dronu koji samostalno nadzire useve, a cilj je ponuditi praktično i inovativno rešenje za probleme poljoprivrednika.

Dron uključuje i funkcionalnu aplikaciju, koja poljoprivrednicima omogućava da jednostavno unesu i definišu prostor praćenja na svojoj zemlji. Aplikacija zatim povezuje te podatke sa dronom koji automatski nadzire definisane sektore, detektuje pretnje poput bolesti ili uljeza i izveštava korisnika u stvarnom vremenu.

Iza imena SkyGuard stoji tim od grupa mladih osoba (Vinko Jakeljić, Vedran Marić, Petar Vladić, Oliver Vujica, Nikola Šimunović, Mijo Galić, Mija Sabljić, Magladela Primorac, Antonija Kožul, Juraj Previšić, Ivan Galić, Mate Marić i Blaž Perić), studenata informatike, prava i drugih usmerenja. Ova multidisciplinarnost omogućava im da SkyGuard grade ne samo kao tehnički napredno već i pravno i tržišno relevantno rešenje, prilagođeno stvarnim potrebama poljoprivrednika u regiji. O kakvom projektu se radi, za Magazin Energetskog portala pojasnio je Blaž Perić, vođa projekta.

U FOKUSU:

– SkyGuard je inovativni sistem koji koristi autonomne dronove za zaštitu poljoprivrednih površina od krađe i neovlašćenog pristupa. Sistem se sastoji od drona, bazne stanice i veb-platforme, koja korisnicima omogućava jednostavno upravljanje i praćenje u stvarnom vremenu. Dronovi patroliraju definisanim rutama, koriste naprednu AI analitiku za detekciju uljeza (ljudi, vozila, životinja) i automatski obaveštavaju korisnika o svakoj pretnji putem aplikacije, SMS-a ili mejla – priča Perić.

Cilj im je, kako ističe, da SkyGuard postane više od bezbednosnog sistema.

– Dron je opremljen standardnom kamerom, kamerom za noćno snimanje i termalnom kamerom. Oko poljoprivrednog zemljišta postavljeni su senzori koji, u slučaju detekcije uljeza, aktiviraju dron, koji tada automatski poleće iz baze, leti do lokacije, snima područje i šalje snimak u bazu podataka. Ako je reč o životinji, aktivira se sirena kako bi je oterala – pojašnjavaju iz SkyGuarda.

Priredila: Jasna Dragojević

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala KLIMATSKE PROMENE

Crna Gora: Počeli geološki radovi za izgradnju hidroelektrane Kruševo

Foto-ilustracija: Freepik (wirestock)

U Crnoj Gori su, za potrebe izgradnje hidroelektrane (HE) Kruševo, započeti geološki istražni radovi. Reč je o jednom od najvažnijih energetskih projekata u zemlji, koji se realizuje na osnovu ugovora potpisanog 29. novembra 2024. godine između Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) i Instituta za vodoprivredu Jaroslav Černi, a finansira ga EPCG.

Prema rečima Ivana Bulatovića, izvršnog direktora EPCG, HE Kruševo je jedan od prioritetnih projekata u okviru Nacionalnog energetskog i klimatskog plana Crne Gore. Planirana instalisana snaga iznosi 82 MW, uz godišnju proizvodnju od oko 170 GWh, dok je vrednost investicije procenjena na 160 miliona evra.

Pročitajte još:

Projekat ima i međunarodnu dimenziju — EPCG je sa francuskom kompanijom EDF, jednim od globalnih lidera u energetici, potpisala Memorandum o razumevanju, koji predstavlja osnovu za dugoročnu saradnju u oblasti hidroenergetike i energetske tranzicije.

Značaj početka radova istakao je i ministar energetike Admir Šahmanović, koji je podsetio da je od izgradnje poslednje velike hidroelektrane, HE Piva, prošlo gotovo pola veka. Prema njegovim rečima, ovaj trenutak označava novo poglavlje u razvoju crnogorske energetike.

Buduća hidroelektrana Kruševo vidi se kao jedan od ključnih stubova budućeg elektroenergetskog sistema Crne Gore.

Energetski portal

Beogradski sajam domaćin Međunarodnog sajma energetike i Ecofair-a

Foto-ilustracija: Freepik (atlascompany)

Beogradski sajam će od 20. do 22. oktobra 2025. godine biti domaćin 20. Međunarodnog sajma energetike i 21. Međunarodnog sajma zaštite životne sredine i prirodnih resursa – Ecofair.

Ovogodišnji slogan pod kojim će se održati obe manifestacije glasi Poruka je u prirodi.

Na sajmu će učestvovati više od 100 domaćih i stranih izlagača iz desetak zemalja – energetske i ekološke kompanije, državne institucije, donosioci odluka iz različitih industrijskih sektora, regulatori, proizvođači tehnologija, investitori, univerziteti, nevladine organizacije i lokalne zajednice.

Zajednički cilj učesnika je da stvore konkretne prilike za poslovnu saradnju, tehnološke prezentacije i politički dijalog, navodi se na sajtu Sajma energetike.

Ključna ideja ovog sajamskog koncepta jeste da objedini sve aspekte energetske tranzicije regiona – od razvoja infrastrukture za obnovljive izvore i povećanja energetske efikasnosti, do pametnih mreža, skladištenja energije, zaštite biodiverziteta i smanjenja emisija gasova sa efektom staklene bašte. Poseban akcenat stavljen je i na regionalnu saradnju, održivi transport, uključivanje lokalnih zajednica i podršku inovacijama.

Više informacija pronađite ovde.

Energetski portal

Između ponude i potražnje: nova strateška vrednost, cena i uloga bakra

Foto-ilustracija: Unsplash (Ra Dragon)

Tržište bakra trenutno se nalazi na istorijsko visokim nivoima, a cene na svetskim berzama kreću se između 9.500 i 11.000 dolara po toni, u zavisnosti od kvaliteta metala, lokacije isporuke i tržišnih uslova. To predstavlja jedan od većih raspona u poslednjoj deceniji i signalizuje snažnu neravnotežu između potražnje i ponude. Ukoliko se ovaj trend nastavi, cena bakra mogla bi da premaši ove cifre i nastavi sa svojim rastom usled sve veće potražnje.

Prema najnovijem saopštenju kompanije Wood Mackenzie, globalna potražnja za bakrom do 2035. godine porašće za čak 24 odsto – sa sadašnjih oko 34,5 miliona na 42,7 miliona tona godišnje.

U analizi pod nazivom „Da li rastuća potražnja za bakrom može postati prepreka budućem rastu?“ Wood Mackenzie upozorava da bi četiri faktora mogla dodatno pojačati potražnju i povećati tržišnu nestabilnost: razvoj data centara, o kom se sve češće govori, potom prelazak na obnovljive izvore energije, ubrzana industrijalizacija Azije i na kraju rast vojnih izdataka. Zajedno, ovi trendovi mogli bi dodati još tri miliona tona godišnje globalne potražnje, što predstavlja dodatnih 40 odsto ukupnog rasta do 2035. godine.

Vrlo nepredvidiv faktor, ističu analitičari, dolazi iz sektora digitalne infrastrukture. Nagla ekspanzija veštačke inteligencije i izgradnja data centara povećava potrošnju električne energije i zahteva sve više mrežnih kablova, čime bi potražnja za bakrom u tom segmentu mogla da dostigne 1,1 milion tona godišnje do 2030. godine. Budući da bakar čini manje od 0,5 odsto ukupnih troškova data centara, investitori gotovo ne reaguju na njegovu cenu, što ipak može izazvati nagle skokove u jednom momentu.

Pročitajte još:

Drugi ključni pokretač je energetska tranzicija. Električna vozila troše do četiri puta više bakra od klasičnih automobila, dok su vetroparkovi, solarne elektrane i mrežna infrastruktura takođe sve veći potrošači. Wood Mackenzie procenjuje da će sektor obnovljivih izvora energije i elektrifikacije povećati potrošnju bakra sa 1,7 miliona tona godišnje danas, na 4,3 miliona tona do 2035. godine, što predstavlja godišnji rast od oko 10 odsto.

Treći motor potrošnje nalazi se u Aziji, gde Indija i zemlje Jugoistočne Azije prolaze kroz fazu ubrzane industrijalizacije, a na sve to nadovezuje se rast vojnih budžeta širom sveta, koji, iako direktno ne generišu veliku potrošnju bakra, podstiču modernizaciju energetskih i komunikacionih mreža.

Pitanje rudnika

Ulaganja u nove rudnike bakra tokom poslednje decenije znatno su smanjena, dok sam proces razvoja i otvaranja novih nalazišta traje i do petnaest godina. Dodatni izazov predstavlja činjenica da diskurs o zaštiti životne sredine, koji istovremeno podstiče razvoj obnovljivih izvora energije, često ne ide u korak sa razvojem rudarske industrije. U mnogim zemljama taj balans između energetske tranzicije i rudarske ekspanzije postaje sve teže ostvariv. Regulativa je sve stroža, ekološki standardi zahtevniji, a lokalne zajednice i organizacije za zaštitu prirode sve glasnije izražavaju zabrinutost zbog mogućih posledica po okolinu. Istovremeno, u pojedinim državama postoji izraženo nepoverenje prema stranim kompanijama koje sa vladama sklapaju ugovore o eksploataciji, što dodatno usporava ili osporava rudarske projekte. Sve to doprinosi situaciji u kojoj ponuda teško može da održi korak s rastućom potražnjom. Prema procenama kompanije Wood Mackenzie, do 2035. godine biće neophodno otvoriti rudnike kapaciteta većeg od osam miliona tona godišnje, uz dodatnih 3,5 miliona tona recikliranog bakra, kako bi se zadovoljile potrebe tržišta.

Energetski portal

Jabuke kao održiva alternativa životinjskoj koži

Foto-ilustracija: Unsplash (priscilla-du-preez)

Svet svakodnevno traga za održivim rešenjima. Iako može izgledati kao savremena tema, debata o korišćenju kože i krzna u modi i enterijeru traje već decenijama – još od 1970-ih, kada su organizacije za prava životinja počele da osporavaju etičnost upotrebe životinjskih materijala. Tokom 1990‑ih, modni brendovi suočavali su se sa protestima i kampanjama koje su zahtevale prestanak korišćenja kože i krzna, dok se 2000-ih razvija koncept „etičke mode” i sve više brendova prelazi na sintetička rešenja.

Ipak, kako je sintetička koža zasnovana na plastici, poslednjih godina fokus se preusmerava na biljne opcije, koje su i etički i ekološki prihvatljive. Materijali od ananasa, pečuraka, grožđa i jabuke razvijaju se od 2015. godine, a komercijalna primena raste u periodu od 2017. do 2020. godine. Danas se biljna koža posmatra kao održiva zamena koja istovremeno rešava problem okrutnosti prema životinjama i zagađenja izazvanog plastikom.

Koža – iako se ne može zapravo tako nazvati – danas se može praviti od brojnih alternativnih materijala. Tehnički, ti materijali nisu prava koža, već zamene koje imitiraju njen izgled, teksturu i funkcionalnost. Često su mnogo održiviji, jeftiniji za proizvodnju i etički prihvatljiviji jer ne uključuju životinjske proizvode.

Jedan od najistaknutijih primera dolazi iz Danske. Kompanija Beyond Leather Materials razvila je inovativni materijal pod nazivom Leap®, održivu i vegansku alternativu prirodnoj koži. Leap se pravi od nusproizvoda jabuka – tačnije, od preostalih vlakana koja nastaju u procesu proizvodnje soka i sajdera. Umesto da se taj biološki otpad baca, kompanija ga koristi kao osnovu za novi materijal.

Naziv Leap dolazi od skraćenice LEftover APples, a sirovina uključuje i prirodni lateks, tensel tkaninu i zaštitni bio-premaz. Leap se sastoji od tri sloja: tkanine kao osnove, sloja jabuke i završnog zaštitnog premaza. Time se postižu tekstura i izgled sličan koži, ali bez upotrebe životinjskih sastojaka i štetnih hemikalija. Više od 85 odsto sastava čine bio-sastojci, a svaki kvadratni metar Leap materijala sprečava da 1,8 kg otpada završi na deponiji.

U FOKUSU:

U svetu koji se sve više okreće održivim rešenjima, otpad od jabuka – ono što ostane posle ceđenja soka ili sajdera, poput ljuski, stabljika i srži – postaje resurs. Globalno se godišnje proizvede oko tri miliona tona ovog otpada, poznatog kao jabukova pulpa, od čega se najveći deo jednostavno baca. Iako je reč o biorazgradivom materijalu, njegovo odlaganje u velikim količinama može imati ozbiljne posledice: fermentacijom oslobađa metan, utiče na zemljište i izaziva dodatne troškove za proizvođače.

Danska kompanija upravo u tom otpadu vidi priliku za inovaciju. Nakon sedam godina razvoja, Leap je postao visokokvalitetan materijal koji je u velikoj meri biorazgradiv i predstavlja održivu alternativu životinjskoj koži i plastificiranim materijalima.

Leap se proizvodi u rolnama širine 1,5 metara, što je standard u tekstilnoj industriji, i već je testiran u proizvodnji modnih dodataka, nameštaja, enterijera, pa čak i u automobilskoj industriji. Nova industrijska proizvodna linija u Nemačkoj, kapaciteta preko 100.000 kvadratnih metara godišnje, označila je prelazak kompanije iz istraživačke faze u ozbiljnu proizvodnju.

Kompanija Beyond Leather Materials fokusira se isključivo na B2B saradnju (Business-to-Business), te se Leap® koristi kao materijal u industrijama koje tradicionalno koriste kožu – za modne dodatke, enterijere, nameštaj, pa čak i za automobilske komponente.

Zanimljivo je da otpad od jabuka nije koristan samo za proizvodnju materijala nalik koži. Može se koristiti i za dobijanje bioenergije (bio-gas, bio-etanol), ekstrakciju organskih kiselina, aroma, antioksidanata, pa čak i bioplastike (biopolimera), kao i za proizvodnju hrane bogate vlaknima. Međutim, Leap pokazuje kako se otpad može pretvoriti u visokovredan proizvod sa realnim tržišnim potencijalom – posebno u industrijama odeće i nameštaja, koje su poznate po visokom ekološkom otisku.

Dok tradicionalna koža i njene sintetičke varijante ostavljaju ozbiljan negativan trag po životnu sredinu, Leap i slični inovativni materijali menjaju način na koji razmišljamo o otpadu – ne kao o problemu, već kao o resursu. Simbol je promene paradigme u razmišljanju: da je moguće spojiti održivost, funkcionalnost i estetiku. Materijal je sertifikovan kao pogodan za vegane, njegova proizvodnja troši znatno manje vode i emituje daleko manje CO2 u poređenju sa tradicionalnom kožom. Prilagodljiv je, dostupan odmah sa lagera i koristi se u različitim proizvodima. Leap je primer kako inovacija može proizaći iz ostataka i kako budućnost održivih materijala već stiže u rolnama širine 1,5 metara, proizvedenim zahvaljujući jabukama.

Priredila: Milica Vučković

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala KLIMATSKE PROMENE

Bugarska planira modernizaciju nuklearnog sektora uz podršku SAD

Foto-ilustracija: Unsplash (Natalya Letunova)

Bugarska već ima dugu tradiciju korišćenja nuklearne energije i poseduje aktivnu elektranu „Kozloduj“, smeštenu na obali Dunava u severozapadnom delu zemlje. U radu su dva reaktora tipa VVER-1000, snage po 1.000 megavata, koji potiču iz sovjetskog perioda i bazirani su na ruskoj tehnologiji. Ta dva reaktora, puštena u pogon 1987. i 1991. godine, danas proizvode više od trećine ukupne električne energije u Bugarskoj.

U okviru procesa pristupanja Evropskoj uniji, Bugarska je ranije morala da zatvori četiri starija reaktora tipa VVER-440, takođe sovjetske proizvodnje, koji nisu ispunjavali evropske bezbednosne standarde. Ipak, zemlja je zadržala značajan nuklearni kapacitet i planira njegovo proširenje kroz nove projekte.

Trenutno su u razmatranju planovi za izgradnju novih blokova u elektrani „Kozloduj“ sa američkim reaktorima AP1000 kompanije Westinghouse, kao i za razvoj malih modularnih reaktora (MMR).

Pročitajte još:

Saradnja sa Sjedinjenim Američkim Državama

Bugar­ska i Sjedinjene Američke Države potpisale su zajedničku izjavu o podršci razvoju civilne nuklearne saradnje, čime se produbljuje postojeće partnerstvo dve zemlje u oblasti čiste energije. Dokument je potpisan tokom Generalne konferencije Međunarodne agencije za atomsku energiju u Beču.

Prema zajedničkoj izjavi, Bugar­ska će, uz podršku američkih partnera, razvijati i primenjivati moderne tehnologije za nuklearne reaktore, s posebnim fokusom na male modularne reaktore (MMR).

Planirano je da američke laboratorije pruže tehničku pomoć u pripremi pretprojek­tnih studija radi procene pogodnosti lokacija za buduće MMR projekte. Američka agencija za trgovinu i razvoj već je najavila da će finansirati pregled različitih MMR tehnologija kako bi se identifikovala ona koja najviše odgovara bugarskim potrebama i uslovima, navodi se na sajtu resornog ministarstva Bugarske.

Nova saradnja sa SAD trebalo bi da omogući Bugar­skoj da iskoristi decenije iskustva u bezbednom radu nuklearnih postrojenja i da postane regionalni lider u proizvodnji čiste, pristupačne energije za zemlje jugoistočne Evrope.

Energetski portal

Da li su dalekovodi spremni za veće snežne padavine i ledene dane

Foto-ilustracija: Unsplash (ehmitrich)

Direktor za upravljanje i tržište u EMS-u, Duško Aničić, rekao je za RTS da Elektromreža spremno dočekuje zimu i da se sve planirane aktivnosti i remonti završavaju po planu. U slučaju eventualnih havarija, EMS raspolaže modularnim stubovima koji omogućavaju brzu zamenu, rekao je Aničić. Istakao je da je za stabilnost elektroenergetskog sistema ključno da toplane rade.

Naglo zahlađenje i prvi sneg početkom oktobra pogurali su potrošnju struje, izazvali kvarove na niskom naponu i nevolje u snabdevanju strujom domaćinstava Zapadne i Jugoistočne Srbije.

Direktor za upravljanje i tržište u EMS-u, Duško Aničić, rekao je za RTS da je u prva tri dana oktobra potrošnja struje u Srbiji značajno porasla, za 10 odsto, i da je 3. oktobra bila 101 GWh.

Nakon toga, kada su krenule tople probe na daljinskom grejanju, potrošnja je polako padala i juče je iznosila oko 95 GWh, što je trenutni dnevni prosek, rekao je Aničić.

Istakao je da je za stabilnost elektroenergetskog sistema ključno da toplane rade, u suprotnom imamo značajniju potrošnju električne energije.

S obzirom na to da se najavljuje hladnija zima nego prethodna, veoma je važno da prenosni sistem radi dobro.

Rekao je da Elektromreža spremno dočekuje zimu i da se sve planirane aktivnosti i remonti na prenosnoj mreži završavaju po planu.

„Za slučaj eventualnih havarija, EMS raspolaže modularnim stubovima koji omogućavaju brzu zamenu u slučaju pada postojećih“, rekao je Aničić.

Prema njegovim rečima, na osnovu podataka dobijenih preko evropskih platformi u regionu i Evropi, za sada nema većih nestabilnosti u snabdevanju strujom.

Italija, kaže, trenutno uvozi više električne energije, što je uobičajeno za ovu zemlju koja ima visoku zavisnost od obnovljivih izvora.

Pročitajte još:

Upravljanje zagušenjima

Pre dva dana stigla je vest da pojedine evropske zemlje ograničavaju proizvodnju obnovljive energije.

„To su mere, mehanizmi, na koji način možete da upravljate zagušenjima u mreži, operatori prenosnih sistema rade, da ne dođe do preopterećenja“, objasnio je Aničić.

Određene zemlje, poput Španije i Portugalije, koje su se nedavno suočile sa nestancima struje, uvele su mehanizme upravljanja zagušenjima u prenosnoj mreži, a cilj je, kako je rekao Aničić, očuvanje stabilnosti sistema.

Nemačka i Francuska su, kaže, takođe povećale prag intervencije kako bi ostale unutar sigurnosnih granica sistema.

Tržište struje i tranziti naprežu mreže

Razlika u proizvodnim cenama između zemalja dovodi do velikih tranzita električne energije, što napreže evropsku prenosnu mrežu.

„Sada to funkcioniše tako, imamo evropsko tržište, gde svako hoće da kupi energiju gde je najjeftinija. I to dovodi do takve situacije da je prenosna mreža u tim situacijama napregnuta, odnosno da imamo velike tranzite, jer trgovci hoće da prevezu električnu energiju iz onog dela sistema gde je jeftino, a tamo gde je skupo i da zarade“, rekao je Aničić.

„To su izazovi sa kojima se susrećemo sada i s kojima ćemo se tek susretati“, naveo je Aničić.

Transbalkanski koridor — energetski auto-put budućnosti

Evropska komesarka juče je tokom posete Beogradu najavila podršku dalekovodnom pravcu Transbalkanski koridor.

Kroz Srbiju idu četiri deonice tog prenosnog sistema.

Prema Aničićevim rečima, do sada su završene dve od četiri sekcije: Pančevo–Rešica 2017. godine i Kragujevac–Kraljevo 2022. godine.

U toku je izgradnja treće deonice, Obrenovac–Bajina Bašta, koja bi trebalo da bude završena do 2027. godine. Početkom iste godine počinje i izgradnja četvrte deonice ka Višegradu i Pljevljima, rekao je Aničić.

„Ovo su energetski auto-putevi koji omogućavaju pouzdan tranzit električne energije širom regiona i Evrope“, naveo je Aničić.

Izvor: RTS

Pokrenuta globalna koalicija za dostavu hrane i namirnica bez emisija

Foto-ilustracija: Unsplash (Jon Tyson)

Kako bi doprinele ubrzanju globalne tranzicije, najveće svetske platforme za dostavu hrane i namirnica pokrenule su industrijsku alijansu. Reč je o koaliciji Deliver-E, koja ima za cilj prelazak na vozila na dva i tri točka bez emisija štetnih gasova širom sveta.

Njeni osnivači su Delivery Hero, DoorDash, iFood, Mr D, Swiggy Uber,, Wolt i Zomato, kompanije koje zajedno posluju u više od 90 zemalja i godišnje ostvaruju oko šest milijardi dostava. 

Ideja je da članice zajednički razmenjuju iskustva, razvijaju rešenja i prate napredak elektrifikacije.

Pročitajte još:

Koalicija će delovati uz podršku Programa Ujedinjenih nacija za zaštitu životne sredine (UNEP), koji će koordinisati aktivnosti i pružati stručnu i komunikacijsku podršku, uz partnere poput Vlade Holandije i fondacije ClimateWorks.

Značaj ove inicijative ogleda se u činjenici da je onlajn poručivanje hrane i namirnica u stalnom porastu, što povećava pritisak na gradski saobraćaj i emisije štetnih gasova, pa se prelazak na dostave bez emisija nameće kao jedno od ključnih rešenja za čistije gradove. U odnosu na period pre pandemije COVID-19, naručivanje putem interneta poraslo je za 15 odsto.

Energetski portal

Rekordni rast ugljen-dioksida: kakve posledice se očekuju

Foto-ilustracija: Freepik (rawpixel.com)

Nivoi ugljen-dioksida (CO₂) u atmosferi porasli su u rekordnom iznosu i dostigli nove najviše vrednosti u 2024. godini, čime je planeta dodatno „zaključana” na dugoročni porast temperatura, navodi se u novom izveštaju Svetske meteorološke organizacije (WMO).

Stope rasta CO₂ utrostručile su se od 1960-ih, porasle s prosečnog godišnjeg povećanja od 0,8 ppm na 2,4 ppm u periodu od 2011. do 2020. godine. Od 2023. do 2024. globalna prosečna koncentracija CO₂ skočila je za 3,5 ppm – najveći porast otkad su počela moderna merenja 1957. godine.

Oko polovine ukupno emitovanog CO₂ svake godine ostaje u atmosferi, dok ostatak apsorbuju kopneni ekosistemi i okeani. Međutim, ovo skladištenje nije trajno. Kako globalna temperatura raste, okeani apsorbuju manje CO₂, jer topla voda ne može zadržati toliko gasa. Kopneni ponori (šume, travnjaci i tlo) takođe postaju manje efikasni, jer suše i druge klimatske promene smanjuju njihovu sposobnost da upijaju CO₂.

Glavni razlog za rekordni porast CO₂ između 2023. i 2024. bio je veliki doprinos emisija iz šumskih požara i smanjeno upijanje CO₂ od strane kopna i okeana tokom 2024. – najtoplije godine otkad se vrše merenja, obeležene snažnim El Ninjom.

— Toplina koju zadržavaju CO₂ i drugi gasovi staklene bašte dodatno ubrzava klimatske promene i dovodi do ekstremnijih vremenskih uslova. Smanjenje emisija je zato ključno, ne samo za našu klimu, nego i za ekonomsku sigurnost i dobrobit zajednica — izjavila je Ko Baret, zamenica generalnog sekretara WMO-a.

Pročitajte još:

Kada je bilten prvi put objavljen 2004. godine, prosečni nivo CO₂ iznosio je 377,1 ppm, a u 2024. godini iznosio je 423,9 ppm.

Metan i dušikovi dioksidi

Koncentracije metana i dušikovog oksida, drugog i trećeg najvažnijeg dugovečnog gasa staklene bašte povezanim s ljudskim aktivnostima – takođe su dosegle rekordne vrednosti.

Metan  čini oko 16 odsto efekta zagrevanja naše klime izazvanog dugovečnim gasovima staklene bašte i u atmosferi se zadržava oko devet godina. Otprilike 40 odsto metana dolazi iz prirodnih izvora, kao što su močvare, koje su takođe osetljive na klimatske promene, dok 60 odsto potiče od ljudskih aktivnosti.

Globalna prosečna koncentracija metana u 2024. porasla je za 166 odsto u odnosu na predindustrijski period (prije 1750. godine).

Dušikov oksid je treći najvažniji dugovečni gas staklene bašte i potiče kako iz prirodnih izvora, tako i iz ljudskih aktivnosti. Njegova globalna prosečna koncentracija porasla je 25 odsto u odnosu na predindustrijski nivo.

WMO je objavila godišnji Bilten o gasovima staklene bašte kako bi pružila informacije za predstojeću Konferenciju UN-a o klimatskim promenama (COP 30) koja se u novembru održava u Brazilu.

Energetski portal

InGrid: nasleđe koje radi za budućnost

Foto: Schneider Electric

Sačuvano lice zgrade, nova logika njenog rada: kako je pažljiva obnova pokrenula prostor da troši pametnije i pruži više.

Nekada proizvodni pogon, danas Schneider Electric Hub – mesto koje je zadržalo temelj, betonske stubove, glavne nosače i visoke svetlarnike, ali je promenilo način na koji zgrada diše i funkcioniše. Umesto rušenja i novogradnje, poslovna zgrada InGrid pokazuje koliko vrednosti ima u promišljenoj obnovi: original se poštuje, a uvodi se pametna infrastruktura koja smanjuje potrošnju, olakšava upravljanje i podiže komfor korisnika.

U središtu pristupa su digitalni sistemi za upravljanje zgradom i energijom. Grejanje, hlađenje, ventilacija, osvetljenje i bezbednost posmatraju se zajedno – meri se, analizira i reaguje. Kada je prostor pun, oprema radi intenzivnije; kada je prazan, povlači se. Dnevna svetlost preuzima deo posla rasvete, a algoritmi održavaju stabilan unutrašnji ambijent. Arhitektura sistema je otvorena i modularna, pa se novi uređaji i servisi uklapaju bez većih zahvata i zastoja.

InGrid je i mesto susreta. U njemu se prepliću industrija, obrazovanje i zajednica: održavaju se radionice, prezentacije i testiranja – od automatizacije do e-mobilnosti. Fleksibilne zone (cowork, demo, učionice) lako menjaju namenu i podstiču saradnju. Za organizaciju, to znači kraći put od ideje do primene i vidljive koristi u svakodnevnom radu.

Pročitajte još:

Pored energetske slike, jednaku pažnju dobija i iskustvo korisnika. Prirodno svetlo, kvalitet vazduha, akustika i ergonomija planirani su da podrže koncentraciju i zdravlje. Uz pametnu LED rasvetu sa senzorima prisustva i dnevne svetlosti, kao i rešenja za povraćaj toplote iz data centra, zgrada se ponaša kao organizam koji uči, prikuplja podatke i fino podešava sopstveni rad. Takav pristup umanjuje zamor, olakšava održavanje i čini da tehnologija „nestane u pozadini”, a da rezultat bude vidljiv u svakodnevnom komforu.

Sačuvani materijali i proporcije daju prepoznatljiv karakter, dok novi slojevi poput instalacije i signalizacije uvode red, jasnoću i savremen ritam u ovu arhitekturu sa stavom. InGrid insistira na funkciji: svaka intervencija ima razlog, a estetika proizlazi iz toga kako zgrada radi, štedi i komunicira sa ljudima u njoj.

Foto: Schneider Electric

InGrid podstiče razmenu znanja i razvoj veština: timovi testiraju scenarije, partneri proveravaju rešenja u realnim uslovima, a posetioci dobijaju uvid kako se donose odluke zasnovane na podacima. Ta kultura učenja i saradnje čini da objekat ostaje relevantan i spreman da u budućnosti primi nove tehnologije bez „bolnih” rekonstrukcija.

Na kraju, InGrid podseća na često zanemarenu istinu: održiva gradnja ne podrazumeva uvek novu gradnju. Kada se postojeći fond osavremeni i tehnički unapredi, vrednost raste za sve, za korisnike, za komšiluk i za grad. Zato InGrid nije samo zgrada, već referentna tačka: dokaz da se nasleđe može prevesti u pametnu, efikasnu i inspirativnu infrastrukturu budućnosti.

Schneider Electric

Beogradski dani energije: Preduzetništvo, zelene inovacije i nove tehnologije u fokusu

Foto: Petar Đorđević

U Privrednoj komori Srbije je 16. oktobra održana konferencija u okviru manifestacije „Beogradski dani energije”, koja je okupila brojne predstavnike institucija, privrede i preduzetnike posvećene razvoju zelene energije i održivih rešenja. Skup je otvorio Milan Čukić, sekretar Sekretarijata za energetiku Grada Beograda, naglasivši značaj ovakvih inicijativa u jačanju saradnje i razmeni znanja među učesnicima energetske tranzicije.

Cilj konferencije, koja je bila podeljena u nekoliko stručnih panela, bio je da poveže stručnjake, kompanije i institucije koje veruju da je zelena energija temelj budućeg ekonomskog razvoja Srbije.

Prvi panel bio je posvećen ulozi malih i srednjih preduzeća u zelenom prelazu, kao i mogućnostima podrške države u razvoju inovacija i investiranju u obnovljive izvore energije. Dejan Zrilić, rukovodilac Sektora preduzetništva PKS, govorio je o različitim oblicima finansijske i savetodavne podrške preduzetnicima, dok je Bojana Luković, vlasnica kompanije Star Wellness & Sport, istakla važnost uvođenja energetski efikasnih tehnologija u svakodnevno poslovanje i razvoja svesti o odgovornoj potrošnji energije.

Podršku domaćoj privredi u procesu uvođenja zelenih tehnologija potvrdio je i Vladimir Arsenić, državni sekretar u Ministarstvu privrede, istakavši da će Ministarstvo nastaviti da ohrabruje projekte usmerene ka energetskoj efikasnosti i održivom rastu.

Pročitajte još:

Drugi panel, pod nazivom „Nove tehnologije i zelene inovacije”, fokusirao se na primere iz prakse u različitim sektorima – od poljoprivrede do industrije. Vera Škulić, predsednica Asocijacije agropreduzetnica Srbije, naglasila je značaj ekološke svesti u poljoprivredi i potrebu uvođenja održivih praksi u proizvodnju. Vujadin Luković, direktor kompanije MB Starkomerc, predstavio je primere uspešnih ulaganja u obnovljive izvore energije, dok je Miljan Ilić, stručnjak za energetski menadžment platforme Recikom, ukazao na važnost digitalizacije i efikasnog upravljanja energijom u svakodnevnom poslovanju.

O iskustvima iz prakse govorio je i Srđan Radić, vlasnik kompanije Horius, koji je istakao značaj saradnje između javnog i privatnog sektora u promovisanju zelene energije, navodeći primere zajedničkih aktivnosti Sekretarijata za energetiku Grada Beograda i Privredne komore Srbije.

Manifestacija „Beogradski dani energije” biće nastavljena i 17. oktobra u prostorijama Privredne komore Srbije, a naredni paneli biće posvećeni primerima dobre prakse u oblasti energetske efikasnosti i zelene tranzicije.

Energetski portal