Solarne elektrane nisu više samo projekti budućnosti – one već oblikuju sadašnjost i ono što dolazi. Ostaje da vidimo kako možemo najbolje da ih iskoristimo – kako da budu zaista održive, ne samo u smislu proizvodnje zelene energije, već i smanjenja otpada, očuvanja životne sredine i stvaranja dodatnih koristi za lokalne zajednice.
Velike solarne elektrane često se kritikuju kada se postavljaju na poljoprivredna zemljišta, zbog straha da zauzimaju prostor potreban za hranu i lokalne useve. Međutim, kao i u svemu drugom, dobro planiranje i pametan pristup mogu da pretvore potencijalni problem u prednost.
Primer iz Kine, iz pustinje Talatan Gobi, pokazuje kako solarne elektrane ne samo da mogu održati postojeće stanje, već i da unaprede zemljište koje je ranije bilo neplodno. Ovo područje je decenijama unazad bilo pogođeno snažnim peščanim olujama i dugotrajnim sušnim periodima. Zbog toga su lokalni stanovnici, naročito stočari, ostajali suočeni sa neplodnim zemljištem koje nije moglo da se iskoristi.
Poverenje lokalne vlasti u solarne elektrane, iskazano još 2012. godine, danas je rezultiralo nečim što tada niko nije mogao ni da zamisli. Solarna elektrana koja se prostire na više od 300 kvadratnih kilometara nije samo jedan od glavnih solarnih centara u Kini, već predstavlja i primer kako energija može transformisati potpuno neplodno zemljište.
Gusto postavljeni paneli deluju kao prirodna barijera protiv vetra i peska, stvarajući hladniju mikroklimu i smanjujući isparavanje vode. Povremeno čišćenje panela omogućava da kišnica i voda od pranja natapaju tlo, dodatno ga obnavljajući. Ovi uslovi stvorili su idealno okruženje za rast vegetacije – toliko povoljno da je na pojedinim delovima trava porasla više od metra, toliko da je počela da umanjuje efikasnost panela.
Rešenje je došlo u obliku saradnje sa lokalnim stočarima. Umesto skupih i zahtevnih kosilica, visoka trava je prepuštena stadima ovaca koje slobodno pasu ispod panela. Da bi život ovaca bio još lakši, tehničari su prilagodili raspored i visinu panela, povećavajući razmake i podižući panele, omogućavajući ovcama nesmetano kretanje i ispašu.
U ovom području i dalje se radi na razvoju projekta, a kada bude završen, zelena površina za ispašu biće proširena na 450 km², što bi omogućilo godišnju proizvodnju od preko 100.000 tona trave. Stočari imaju određeni period u godini, od juna do oktobra, kada dovode ovce na ispašu, a park koristi 18 okolnih sela sa ukupno oko 20.000 ovaca.
Katarina Vuinac
