Planinske reke, velike nizijske reke, jezera i močvarna staništa predstavljaju najznačajnija prirodna staništa za život i očuvanje vidri u Srbiji. Faktori koji najviše utiču na ugroženost i stradanje ove vrste danas su ilegalno postavljene ribarske mreže, saobraćaj, kao i mini hidrocentrale, posebno one derivacione, kao i konflikti sa vlasnicima ribnjaka. Kako ističe Duško Ćirović, vanredni professor Biološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, vidra je imala sreću da je njeno krzno izgubilo tržišnu vrednost koju je nekada imalo, te se zahvaljujući gubitku interesovanja lovaca, populacija ove vrste u našoj zemlji potpuno opravila. Ipak, ona ostaje u statusu strogo zaštićene vrste.
Kako biste opisali trenutni status populacije evroazijske vidre u Srbiji? Šta nam dostupni podaci govore o njenoj rasprostranjenosti i trendovima u poslednjim decenijama?
Poslednjih decenija, zahvaljujući zaštiti, podizanju svesti stanovništva o potrebi zaštite i oporavka populacija, kao i gubitku interesa lovaca za lov, populacija vidre u Srbiji se potpuno oporavila. Nesumnjivo je da je rekolonizovala najveći deo svog istorijskog areala, tako da je prisutna čak i u nekim veštačkim vodenim staništima i urbanim vodenim sredinama. Nažalost, zbog nepostojanja monitoringa, nema podataka o brojnosti – čak ni na lokalnom nivou, niti gustini lokalnih populacija.
Jasno je da su očuvana vlažna staništa, a pre svega rečni tokovi i močvare, ključni za opstanak vidre. Koje ekološke karakteristike čine ta staništa nezamenjivim za ovu vrstu?

Vidra je semiakvatična životinja i za njen život i opstanak neophodna je voda. Može da naseljava veoma širok spektar vodenih staništa, od svih slatkovodnih, pa sve do braktičkih u priobalnoj morskoj zoni. Može nastanjivati čak i vodena staništa koja povremeno, sezonski, ostaju bez vode. Naravno, na takvim lokalitetima i mestima njeno prisustvo nije stalno. Ako u vodenim staništima postoji dovoljno riba ili rečnih rakova, ta staništa predstavljaju dobro mesto za život, reprodukciju i dugoročni opstanak ove vrste.
Prisustvo vidre u prirodi služi i kao indikator kvaliteta životne sredine, pre svega stanja vodenih ekosistema. Koji parametri su ovde najznačajniji?
Vidra je ključna vrsta u vodnim ekosistemima, a već samo njeno prisustvo je dovoljno dobar indikator kvaliteta staništa. Pored toga, veći broj jedinki i veća lokalna gustina populacije dodatno potvrđuju visok kvalitet sredine. Zato praćenjem stanja populacija vidre možemo steći uvid i u stanje čitavog ekosistema koji naseljava.
Pročitajte još:
- Edukativne table i osmotračnice za ptice u SRP „Osredak”
- Lokalitet Prebreza – lokacija od međunarodnog naučnog značaja
- Dunav bezbedniji za ptice tokom seobe
Koje aktivne mere zaštite u praksi daju najbolje rezultate kada govorimo o očuvanju populacija vidre?
Možda najvažnija mera bila bi uspostavljanje organizovanog nacionalnog monitoringa ove atraktivne, ali nedovoljno istražene životinjske vrste. Imajući u vidu glavne faktore ugrožavanja vidre kod nas, sprečavanje ilegalnog korišćenja ribarskih mreža, moratorijum na izgradnju mini hidrocentrala, prevencija konflikata na ribnjacima i mere za smanjivanje stradanja u saobraćaju, kao što je izgradnja propusta za prolaz i postavljanje ograda u blizini vodotokova u cilju sprečavanja izlaska na kolovoz, kao i podizanje svesti i edukacija ciljnih grupa i celokupnog stanovništva o značaju vidre u ekosistemima, verovatno bi bile najdelotvornije u zaštiti i dugoročnom opstanku ove vrste kod nas.
Kako ocenjujete količinu i kvalitet trenutno dostupnih naučnih podataka o evroazijskoj vidri u Srbiji?
Budući da vidra do sada nije bila u fokusu istraživača u Srbiji i da ne postoji organizovani monitoring populacije vidre, ne postoji precizno mapiran areal, kao ni dostupni populacioni podaci. Ipak, pretpostavlja se da je ova vrsta danas široko rasprostranjena u našoj zemlji. Sa aspekta ekologije i konzervacione biologije publikovana su samo dva rada. Reč je o jednom radu objavljenom u međunarodnom časopisu o ishrani vidre na reci Gradac koja je zaštićeno područje i jednoj studiji o genetičkom diverzitetu i predeonoj strukturi na evropskom nivou, u koju su uključeni i podaci iz Srbije.
Gde vidite prostor za unapređenje aktivne zaštite ove vrste u Srbiji, posebno kroz saradnju institucija, nauke i međunarodnih projekata?
Prostora za unapređenje ima mnogo, budući da je neophodno započeti aktivnosti praktično od nule. Kao i uvek, prvi i najvažniji korak predstavlja obezbeđivanje finansijskih sredstava. Finansiranje konzervacionih projekata i monitoringa od ključnog je značaja za njihovu uspešnu realizaciju. U tom smislu, postoji veliki potencijal za saradnju sa gotovo svim zaštićenim dobrima u Srbiji. Vodeću ulogu u tom procesu trebalo bi da imaju naučno-istraživačke institucije, koje bi, u saradnji sa upravljačima zaštićenih područja, nadležnim ministarstvima, zavodima za zaštitu prirode i različitim fondovima (državnim, EU i privatnim), učestvovale u finansiranju i sprovođenju naučno-istraživačkih, konzervacionih i monitoring projekata, kako na nacionalnom, tako i na međunarodnom nivou.
Ovaj tekst je nastao u okviru kampanje „Ovo nije samo bara“, koja se sprovodi uz finansijsku podršku Švedske, odnosno Švedske agencije za međunarodni razvoj i saradnju (Sida), u okviru inicijative „EU za Zelenu agendu u Srbiji“. Ovu inicijativu, uz tehničku i finansijsku podršku Evropske unije i u partnerstvu sa Ministarstvom zaštite životne sredine, sprovodi UNDP u saradnji sa Švedskom i Evropskom investicionom bankom (EIB), uz dodatna finansijska sredstva koja su obezbedile vlade Švedske, Švajcarske i Srbije.



