Preliminarna tehnička studija o mirnodopskoj primeni nuklearne energije, izrađena u saradnji Ministarstva rudarstva i energetike i konzorcijuma francuskih kompanija na čelu sa Francuskom elektroprivredom (EDF), predstavljena je u Privrednoj komori Srbije. Studija predstavlja prvi sveobuhvatan dokument koji sagledava mogućnosti razvoja nuklearnog programa u Srbiji i donosi početnu mapu puta za njegovu potencijalnu realizaciju.
U dokumentu se navodi da će rast potreba za energijom, usled razvoja data centara, veštačke inteligencije, elektrifikacije industrije i saobraćaja, zahtevati dodatne stabilne izvore čiste energije. U tom kontekstu, nuklearna energija se posmatra kao jedna od opcija koja bi mogla doprineti stabilnosti elektroenergetskog sistema, smanjenju zavisnosti od uvoza električne energije i procesu dekarbonizacije.
Posebni savetnik ministra rudarstva i energetike za nuklearnu energiju Miroslav Popović istakao je da studija donosi prvu mapu puta Srbije ka razvoju nuklearne energije. Prema njegovim rečima, dokument je usklađen sa pristupom Međunarodne agencije za atomsku energiju i definiše ključne korake koje država mora da preduzme kao preduslov za pokretanje nuklearnog programa. Studija takođe sadrži komparativni pregled tehnoloških opcija, uključujući konvencionalne reaktore i male modularne nuklearne elektrane.

Rukovodilac za razvoj poslovanja u Francuskoj elektroprivredi Antoan Gelfi rekao je da analiza pokazuje da nuklearna energija može predstavljati stratešku opciju za Srbiju, dodajući da je ova kompanija kroz studiju ponudila jasne smernice za dalji razvoj potencijalnog nuklearnog programa i spremna je da nastavi saradnju sa Srbijom u narednim fazama.
Aktivnosti potrebne za uspostavljanje infrastrukture nuklearnog energetskog programa, prema smernicama Međunarodne agencije za atomsku energiju, podeljene su u tri faze i obuhvataju ukupno 19 infrastrukturnih pitanja. Prva faza odnosi se na procenu opravdanosti razvoja nuklearne energije i pripremu regulatornog i institucionalnog okvira. U drugoj fazi donosi se odluka o pokretanju nuklearnog programa i sprovode aktivnosti vezane za izbor tehnologije i pripremu izgradnje, dok treća faza obuhvata samu izgradnju i završava se sinhronizacijom nuklearne elektrane sa elektroenergetskom mrežom.
Pročitajte još:
- Đedović Handanović: Srbija bi do 2040. mogla imati nuklearnu elektranu na mreži
- Evropski revizori: EU ulaže u bezbednost nuklearnih postrojenja, ali projekti kasne i poskupljuju
- Bugarska: Šesti blok nuklearne elektrane „Kozloduj” ponovo uključen u rad
Planirano je da do sredine 2027. godine budu završene sve studije potrebne za donošenje informisane odluke Vlade Srbije o eventualnoj realizaciji nuklearnog programa. Nakon toga fokus će biti na jačanju institucionalnih, regulatornih i stručnih kapaciteta, kako bi Srbija do 2032. godine bila spremna za izbor tehnologije i pokretanje procesa ugovaranja izgradnje nuklearne elektrane, koja bi mogla biti priključena na mrežu oko 2040. godine.
U prvoj fazi posebna pažnja biće posvećena razvoju zakonodavnog i regulatornog okvira, razvoju ljudskih resursa, analizi troškova i modela finansiranja, kao i sagledavanju industrijskih kapaciteta za izgradnju i rad nuklearnih postrojenja. U tom procesu značajnu ulogu mogla bi imati domaća industrija kroz uključivanje u lanac snabdevanja.
Razvojem nuklearnog programa u početnim fazama upravljaće Grupa za pripremu i primenu Programa nuklearne energije pri Ministarstvu rudarstva i energetike i međuresorna ekspertska radna grupa, koje će zajedno činiti nacionalno telo za sprovođenje programa nuklearne energije.
U razvoju programa očekuje se značajno učešće domaćih stručnjaka, uključujući inženjere, fizičare i istraživače sa univerziteta i instituta. Osnova za institucionalnu saradnju postavljena je Memorandumom o razumevanju u oblasti razvoja primene nuklearne energije u Republici Srbiji, potpisanim u julu 2024. godine, koji je okupio više od 20 fakulteta, instituta i elektroenergetskih kompanija.
Važan korak ka razmatranju nuklearne energije kao dela energetskog sistema Srbije napravljen je usvajanjem Zakona o izmenama i dopunama Zakona o energetici u novembru 2024. godine, kada je ukinut moratorijum na izgradnju nuklearnih elektrana koji je bio na snazi više od tri decenije. Integrisanim nacionalnim energetskim i klimatskim planom Srbije do 2030. godine, sa projekcijama do 2050. godine, kroz jedan od scenarija razmatra se mogućnost uvođenja nuklearnih elektrana ukupnog kapaciteta do 1.000 megavata nakon 2040. godine.





