Novi centri rasta menjaju svetsku industriju čelika

Prema najnovijoj analizi kompanije Wood Mackenzie globalna potražnja za čelikom ulazi u novu fazu u kojoj Kina, koja je decenijama bila neprikosnoveni potrošač i proizvođač istog, gubi primat, dok se Indija i Jugoistočna Azija nameću kao centri rasta.

Kina trenutno pokriva skoro polovinu svetske potražnje za čelikom, koji se potom korsiti za građevinske konstrukcije, mostove, tunele, poljoprivrednu mehanizaciju, cevovode, automobilsku industriju i mnoge druge sektore privrede. Ipak, procenjuje se da će u narednoj deceniji beležiti pad potrošnje od pet do sedam miliona tona godišnje. Prema prognozama, njen udeo u globalnoj tražnji mogao bi da se smanji sa 49 odsto, koliko je činila u 2024. godini, na svega 31 odsto do 2050. godine. Slabljenje građevinskog sektora i smanjenje ulaganja u nekretnine, koji su bili glavni pokretači potrošnje, doprinose dugoročnoj stagnaciji, dok se industrija suočava sa ogromnim viškom proizvodnih kapaciteta – procenjenim na 50 miliona tona u 2025, a čak i mogućih 350 miliona tona do sredine veka.

Za razliku od Kine, Indija beleži ubrzan rast. Samo u 2024. potražnja je porasla osam odsto, a u 2025. očekuje se dodatnih 7 odsto. Dugoročno, indijsko tržište čelika beležiće stabilan rast od četiri do pet odsto godišnje, što znači da bi do 2050. godine potrošnja mogla da se utrostruči. Time bi udeo Indije u globalnoj tražnji skočio sa osam na 21 odsto. Pokretači ovog trenda su masovna ulaganja u infrastrukturu, razvoj transporta i urbanih sredina, kao i ubrzano širenje industrije, posebno automobilske i mašinske.

Pročitajte još:

Jugoistočna Azija sledi sličan obrazac. Udeo regiona u svetskoj potrošnji mogao bi da se udvostruči, sa sadašnjih pet na deset odsto, pri čemu se kao vodeći izdvajaju Vijetnam, Tajland i Indonezija. Njihova prednost leži u brzoj industrijalizaciji, povoljnim troškovima rada i geografskoj blizini ključnim sirovinama.

Međutim, Generalno, međunarodna trgovina čelikom, prema izveštaju, suočava se sa usporavanjem. Nakon 381 milion tona u 2024, obim bi već ove godine mogao da padne za više od pet odsto. Sve je izraženiji protekcionizam, naročito prema kineskom izvozu, koji je pod sve većim pritiskom carina i zaštitnih mera. Dugoročno, očekuje se da će samo 12 odsto globalne proizvodnje biti namenjeno izvozu, u poređenju sa današnjih 25 odsto.

Ipak, ni situacija sa zelenim čelikom nije u dobrom stanju. Iako se sve više govori o prelasku na tehnologije sa manjim emisijama ugljen-dioksida, poput elektrolučnih peći, napredak je spor. U Evropi je od planiranih 75–80 miliona tona novih kapaciteta izgrađeno tek 20–25 miliona, dok su brojni projekti pauzirani ili otkazani.

Energetski portal

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti