Prema novoj studiji, klimatske promene više utiču na žene.
Podaci UN-a pokazuju da 80% ljudi koji su morali da emigriraju zbog klimatskih promena čine žene.
Kako se od žena očekuje da preuzmu ulogu pružaoca nege i osoba koje obezbeđuju hranu one su samim tim više podložne negativnim efektima poplava ili suša.
Pariski sporazum takođe prepoznaje potrebu da se žene posebno ohrabre uzimajući u obzir da na njih ovi problemi disproporcionalno utiču.
U centralnoj Africi, gde je oko 90% jezera Čad presušilo domorodačke nomadske grupe su naročito ugrožene. Kako se linija obale povlači, žene moraju da prelaze velike razdaljine kako bi nabavile vodu za piće.
„U sušnim sezonama, muškarci odlaze u gradove ostavljajući žene da se brinu o zajednici“, objašnjava Hindu Umaru Ibrahim, koordinatorka Asocijacije domorodačkih žena i ljudi Čada (AFPAT).
Kako sušne sezone sada traju sve duže, žene moraju da rade više kako bi nahranile i brinule o svojim porodicama.
Nisu samo žene u ruralnim područjima u riziku. Globalno veće su šanse da žene iskuse siromaštvo i da imaju manje socioekonomske moći nego muškarci. Ova situacija otežava oporavljanje od prirodnih katastrofa. Nakon uragana Katarina 2005. godine procenjeno je da su žene Luizijane snosile najviše posledica. Nakon evakuacije, pokazalo se da kampovi za ugrožene nisu dovoljno dobro opremljeni i velika većina nije obezbedila sanitarne uslove za žene.
Iz ovog primera možemo videti da čak ni klimatski događaji ne pogađaju sve podjednako.
Neki podaci govore da je nakon cunamija 2004. godine na Šri Lanki, Indiji i Indoneziji odnos preživelih muškaraca i žena bio je 3:1.
Kao odgovor na ovu nejednakost, vlade i organizacije koje se bave klimatskim promenama rade na tome da bolje uključe žene u proces planiranja i donošenja zakona. Uprkos ovim naporima, žene čine manje 30% pregovaračkih tela.
Žene čine polovinu svetske populacije i neophodno je da učestvuju u donošenju važnih odluka.
Izvor: bbc
