Kakva je uloga međunarodne saradnje u dostizanju cilja utrostručenja kapaciteta OIE

Foto-ilustracija: Freepik (atlascompany)

Konferencija Ujedinjenih nacija o klimatskim promenama održana 2023. godine, a poznatija kao COP28, postavila je globalni cilj o utrostručenju kapaciteta obnovljivih izvora energije do 2030. godine. Iako je cilj na svetskom nivou, ne mogu sve zemlje da ga postignu istom brzinom i intenzitetom. U negativnom kontekstu, razlike u sposobnosti za ostvarenje ovog cilja najviše pogađaju one manje razvijene regione. Zbog toga je Međunarodna agencija za obnovljive izvore energije (IRENA), istakla važnost pojačanja međunarodne saradnje i pružanje finansijske podrške.

Kako se navodi, povećanje kapaciteta obnovljivih izvora energije zahteva ne samo nacionalne napore, već i koordinisane međunarodne akcije između javnog i privatnog sektora. Pomenute akcije treba da unaprede upravljanje održivošću, zatim finansiranje klimatskih i energetskih projekata, kao i prevazilaženje tehnoloških i inovacionih prepreka.

IRENA je iznela nekoliko hitnih mera kroz koje mogu da se sprovedu različiti oblici međunarodne saradnje. Kao prva, navodi se reformisanje multilateralnih finansijskih mehanizama i povećanje protoka međunarodnih javnih sredstava i finansiranja sa niskim kamatama. Druga podrazumeva da se kao prioritet postavi pravedan i ravnopravan razvoj na globalnom jugu, u koje spadaju mnoge zemlje u Africi, Aziji, Karibima i druge. U okviru ovoga navodi se i podrška politikama za industrijalizaciju i stvaranje lokalne vrednosti. Na kraju, kao mera se ističe i podrška razvoju institucionalnih i ljudskih kapaciteta kroz deljenje znanja i iskustava.

Govoreći o ulaganju u obnovljive izvore energije, najveći deo dolazi iz nacionalnih budžeta, dok je onaj iz međunarodne saradnja relativno ograničen. Međutim, kroz međunarodnu saradnju došlo bi do povećanja finansijskih tokova koji bi smanjili nejednakosti i ostvarili trajnije koristi.

Pročitajte još:

Takođe, iako je globalno posmatrajući došlo do povećanja međunarodnih javnih sredstava za podršku čistoj energije, sredstva su uglavnom koncentrisana u određenom broju zemalja. Preciznije, kako se navodi, 80 odsto ovih sredstava odlazi u 25 zemalja, dok ostale dobijaju veoma malo ili čak uopšte ne dobijaju sredstva. Zbog toga se ističe potreba da se bolje raspodeljuju sredstva uz veću pažnju na postizanje cilja univerzalnog pristupa energiji (SDG 7), kako bi sve zemlje može da napreduju prema energetskoj tranziciji.

Zemlje u podsaharskoj Africi dobile su najmanje investicija u obnovljive izvore energije, iako imaju veliki potencijal za njihov razvoj i visoke troškove energetske tranzicije. Istraživanje koje je sprovela IRENA, pokazalo je da zemlje G7 mogu da imaju ključnu ulogu u podršci Africi, identifikujući prilike za saradnju u oblastima kao što su infrastruktura, pristup finansijama, jačanje kapaciteta i institucionalnih okvira, i bolje upravljanje kritičnim mineralima za energetsku tranziciju.

Afrika poseduje kritične materijale koji su potrebni za sektor obnovljivih izvora energije, zbog čega ima potencijal za stvaranje zelenih radnih mesta i održivog lokalnog razvoja, od čega može da profitira. Međutim, njena uloga u ovom trenutku svodi se samo na rudarenje i izvoz tih sirovina drugim zemljama. Međunarodna saradnja u izgradnji kapaciteta i transferu tehnologije može da pomogne Africi da napreduje u lancu vrednosti, ojača svoju ulogu u globalnim energetskim tranzicijama i podstakne socio-ekonomski rast.

Malim ostrvskim državama u razvoju takođe je potrebna međunarodna podrška za postizanje ciljeva energetske tranzicije, i to kroz prilagođena finansiranja kako bi se dostigli ciljevi iz Nacionalno utvrđenih doprinosa (NDC).

Energetski portal

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti