Ekstremne vrućine u gradovima na jugu posledica nedostatka zelenila

Foto-ilustracija: Unsplash (Ant Rozetsky)

Leto je na izmaku sudeći po kalendaru, ali ne i po vrućinama koje u većem delu planete još uvek ne posustaju. Visoke temperature najteže su pogodile velike gradove u južnim oblastima, a jedno novo naučno istraživanje nastojalo je da otkrije šta nedostaje ovim gradovima kako bi se uspešno nosili sa toplotnim talasima.

Studija, objavljena u časopisu Nature Communications, otkriva da su gradovi na globalnom jugu izloženiji ekstremnoj vrućini zbog nedostatka rashladnih zelenih površina jer, u poređenju sa gradovima na globalnom severu, imaju samo 70 odsto „potencijala hlađenja“ koje obezbeđuje urbano zelenilo.

Međunarodni tim stručnjaka koristio je satelitske podatke 500 najvećih gradova na svetu za procenu „kapaciteta hlađenja“ – stepena do kojeg urbane zelene površine hlade površinske temperature grada. Deset gradova sa najvećim kapacitetom hlađenja nalaze se u SAD-u budući da mnogi gradovi u Sjedinjenim Državama imaju nisku gustinu naseljenosti, što im donosi prednosti u smislu zelenih površina.

Mogadišu u Somaliji je grad sa najmanjim kapacitetom hlađenja, a slede Sana u Jemenu i Rosario u Argentini. Čikago je jedini američki grad na listi sa kapacitetom hlađenja ispod 1°C.

Globalni jug, koji obuhvata Afriku, Latinsku Ameriku i veći deo Azije, sadrži područja koja su najviše ugrožena ekstremnom vrućinom. Prethodna studija je pokazala da će trenutne klimatske politike ostaviti više od petine čovečanstva izloženo opasno visokim temperaturama do 2100. godine, sa najvećom rizičnom populacijom u Indiji i Nigeriji.

Nova studija otišla je i korak dalje kako bi procenila „korist od hlađenja“ koju dobija prosečan građanin, pa tako prednost hlađenja za prosečnog stanovnika na globalnom jugu iznosi 2,2°C, u poređenju sa 3,4°C za stanovnika grada na globalnom severu. Razlike su uglavnom

Pročitajte još:

zbog količine vegetacije i efikasnosti hlađenja, koja je bolja na globalnom severu.

Značaj rešenja zasnovanih na prirodi

Analiza sugeriše da zelene površine mogu sniziti temperaturu površine u prosečnom gradu za oko 3°C tokom leta, što je ključna razlika u periodima ekstremnih vrućina. Efekat hlađenja urbanih zelenih površina, posebno urbanih šuma, uzrokovan je senčenjem i transpiracionim hlađenjem.

„Urbano zelenilo je zaista efikasan način da se uhvati u koštac sa onim što mogu biti fatalni efekti ekstremne toplote i vlage“, rekao je profesor Tim Lenton, jedan od autora studije.

Sa porastom temperatura i efektima „urbanog toplotnog ostrva“, bolesti uzrokovane toplotom i smrtnost u gradovima postaju sve češći. Stručnjaci ističu da rešenja zasnovana na prirodi mogu značajno ublažiti buduće toplotne stresove za milijarde ljudi.

Stoga je ponovno ozelenjavanje urbanih sredina i očuvanje već postojećeg zelenila ključno kako bi gradovi na jugu bili pogodni za život u bliskoj budućnosti.

Milena Maglovski

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti